ponedjeljak, 10. kolovoza 2020.

Mi pak, ispravno shvativši


Onim što Mojsije kaza: Ne jedite svinju, ni orla ni kopca ni gavrana: niti ijednu ribu koja na sebi nema ljuske na umu je imao tri propisa. Napokon u Ponovljenomu zakonu im veli: Izložit ću svome narodu svoje uredbe. Nije, dakle, Božja zapovijed da ne jedu, nego je Mojsije nadahnut govorio.

Dakle, spominjanje svinje treba shvatiti u ovomu smislu: ne druži se s ljudima koji sliče svinjama, to jest koji, dok žive u slastima, zaboravljaju Gospodina, ali kada zapadnu u oskudicu, sjete se Gospodina baš kao svinja: kada jede, ne pozna gospodara, ali kada je gladna, rokće pa dobivši jelo, opet šuti.

Ne jedi orla, ni kopca, ni jastreba ni gavrana, znači ne druži se i ne budi nalik ljudima koji ne znaju trudom i znojem sami sebi priskrbiti hranu, već u svojoj nepravednosti otimaju tuđe i kao nedužno obilazeći gledaju i uhode koga će u svojoj pohlepi orobiti, baš kao što te ptice same sebi ne priskrbljuju hranu, već ležeći dokone gledaju kako će pojesti tuđe meso; uz to u svojoj su nevaljalosti i kužne.

Nadalje veli: Ne jedi ni gruja, ni hobotnicu, ni sipu; time kaže ne druži se i ne nalikuj takvim ljudima koji su do kraja bezbožni i već osuđeni na smrt, kao i te ribice koje, jedine proklete, plutaju u dubini i ne izranjaju poput drugih riba, već žive na tlu u morskoj dubini.
[...]

Dakle, primivši tri odredbe o jelima Mojsije je govorio u duhovnomu smislu; međutim, oni su to shvatili po tjelesnoj žudnji kao da se radi o materijalnomu jelu. David je pak shvatio duhovni smisao tih istih triju odredaba pa slično veli: Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, kao što ribe dubinom vrludaju u tami; i ne staje na putu grešničkom, poput onih koji se naizgled boje Gospodina, a ipak griješe kao svinja; i ne sjeda u zbor podrugljivaca, kao ptice što sjede vrebajući plijen. Sada vam je i glede jela sve jasno.

Mojsije također reče: Jedite sve dvopapkare i preživače. Zašto to kaže? Jer životinja koja dobiva hranu pozna svoga hranitelja i dok se odmara, očito se u njemu raduje. Pravo reče razmatrajući zapovijed. Što, dakle, kaže? Prianjajte uz one koji se boje Gospodina: uz one koji u srcu razmišljaju o primljenoj riječi; uz one koji kazuju i čuvaju Gospodnje odredbe; uz one koji znaju da je razmatranje radostan čin pa razmišljaju o Gospodnjoj riječi. Što znači razdvojen papak? Da pravednik hodi u ovomu svijetu, a iščekuje blaženu vječnost.

Pogledajte kako je Mojsije lijepo propisao zakon. Međutim, kako bi oni to mogli proniknuti i shvatiti? Mi pak, ispravno shvativši, izražavamo ih onako kako ih je Gospodin zamislio. Ta zato nam je obrezao uši i srca da bismo to razumjeli.


(iz Barnabine poslanice, X.)

ponedjeljak, 3. kolovoza 2020.

Mikrokozam

O Jeanine Deckers ukratko sam pisao prije deset godina. Dobro je prisjetiti se kroz sljedeću propovijed tog tragičnog slučaja koji nam svima može poslužiti kao upozorenje. Uostalom, nedavno se pojavila informacija da je i jedna poznata hrvatska redovnica napustila svoj stalež kako bi zajedno s ne tako davno zaređenim redovnikom započela zajednički život. Takvi primjeri, nažalost, nisu rijetki. Nemojmo se zavaravati, sotonina berba zahvaća i one za koje smo do jučer mislili da su uzorni, tu mi odmah pada na pamet slučaj jednog hrvatskog svećenika kojeg sam čak i na blogu pohvalno spominjao. Kako smo slušali u poslanici ove nedjelje "Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!"



Jeanine Deckers i opustošeni vinograd

U ono vrijeme kaza Isus učenicima ovu prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. (...)" Riječi iz svetog Evanđelja po Mateju. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

petak, 31. srpnja 2020.

Nadajmo se da je parodija, a ne pravi neugodnjak


"Biskup"

Postoji, već znadoh,
malo biće s mitrom,
rijetko kad se javi
reakcijom hitrom.

Za spasenje duša
on baš malo mari,
važnije od toga
tjelesne su stvari.

Zatvara sve crkve
kad se kašlje, kiše.
Što vlast od njeg traži,
on joj da i više.

Antiseptik, maske,
promptno ureduje
sve što na tv-u
od stožera čuje.

Kad prehlada-gripa
posvud kosi žrtve
od jutra do mraka
ne ispraća mrtve.

Zaboravlja brzo
svečana suslavlja,
Jedini je slogan
Samo da je zdravlja.

Na posljednje mjesto
stavlja Isukrsta,
zabranjuje pričest
primati na usta.

Kada na poslušnost
narod pozvat treba,
uvijek će se naći
neki ivo dže…

Beskorisne riječi
takvog su poete,
uvjerit ne mogu
niti malo dijete.

ponedjeljak, 27. srpnja 2020.

Sveta Ano, oprosti mu

Osobno jedinstvo i međunaravna razmjena svojstava


Je li Presveta i Vazda Djevica Marija uistinu Majka Božja, i jesu li stoga njezini roditelji uistinu baka i djed Isusu? Franjo kao da nije sasvim siguran

To je barem – naime da kanda nije posve siguran – najdobrohotnije ili makar najobzirnije objašnjenje uporabe navodnika u njegovu službenom tvitu na blagdan sv. Ane:
"Na spomendan svetog Joakima i Ane, Isusovih 'djeda i bake', pozivam mlade da učine neko djelo nježnosti prema starijim osobama, pogotovo onim najosamljenijim, u njihovim domovima ili boravištima. Dragi mladi, svaka starija osoba vaš je djed ili baka!"
No, kako je definirano na Efeškom saboru, Blažena Djevica Marija uistinu je Majka Božja, dakle očito su njezini roditelji uistinu djed i baka našega Gospodina Isusa Krista, a ne Njegovi "djed i baka"...

Eh, isusovci...


https://rorate-caeli.blogspot.com/2020/07/is-all-holy-and-ever-virgin-mary-truly.html

srijeda, 22. srpnja 2020.

Po zagovoru svetoga Blaža


Danas su objavljeni premještaji svećenika u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Za nas je najznačajnija ova odluka:
Puškarić mr. Borna, razriješen je službe pročelnika Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije, urednika Službenog vjesnika Zagrebačke nadbiskupije i službe rektora crkve Krista Kralja na Mirogoju te je imenovan župnikom moderatorom u župi Sv. Blaža u Zagrebu;

U skladu s time, od kraja kolovoza, odnosno početka rujna zajednica okupljena oko tradicionalne mise, trenutno u crkvi sv. Jurja, seli se u zagrebačku crkvu sv. Blaža. O svim detaljima bit ćete na vrijeme obaviješteni. Pozivam sve čitatelje ovoga bloga kao i sve koji pohađaju tradicionalnu misu da redovito mole za duhovnu i tjelesnu zaštitu vlč. Puškarića te što uspješniji prelazak svih nas na novo mjesto i u nove okolnosti.

četvrtak, 16. srpnja 2020.

Gostujući autor - Ukazanja


Bojazan i nada

Nadbiskup Viganò nedavno je u intervjuu za LifeSite pružio svesrdnu potporu marijanskom ukazanju u Civitavecchiji, vezanom, hoćeš-nećeš, uz lik međugorske "Gospe". Naime u ljeto 1994. jedan je čivitavekijski svećenik, župnik, hodočastio u Međugorje i odanle donio svojem župljaninu Fabiju Gregoriju kipić "Gospe" Međugorske, kojemu na podnožju piše velikim slovima: "Međugorje", a izrađen je na temelju onog što su autoru, Stjepanu Vlahi, o njezinu izgledu rekli međugorski vidioci. Kipić je u dvorištu Fabija Gregorija 1995. prosuzio krvlju, i to muškom, kako je pokazala analiza koju je zatražio mjesni biskup Girolamo Grillo, a Fabio će poslije, unutarnjim govorom, primiti poruku da je to Isusova krv. Mons. Grillo uskoro će povjerovati u nadnaravnost toga plača, i odustati od zahtjeva za usporedbom krvi s kipa s krvlju muških članova obitelji Gregori, kada kip i pred njim, u njegovu domu, baš dok on bude molio: "Svrni dakle, zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas", proplače krvavim suzama. Poruke koje su primili Gregorijevi slažu se s fatimskima, a Fabiova kći Jessica navodno je od Gospe doznala i sadržaj Treće tajne.

U nadnaravnost ovoga ukazanja vjerovao je, primjerice, poznati egzorcist Amorth, kao i Ivan Pavao II., koji je kad je policija kipić bila odnijela poslao svog prijatelja, poljskoga kardinala Deskura da Gregoriju daruje te u Papino ime blagoslovi drugi kipić međugorske "Gospe". Taj se drugi kip poslije znojio mirisnim uljem, a u danima agonije Ivana Pavla II., 2005. godine, lio je vodene suze.

No međugorska "Gospa", kao što je poznato, poručuje da su pred Bogom sve vjere iste! Stoga se postavlja pitanje zašto bi Majka Božja od svih kipova odabrala baš onaj lažnoga, međuvjerskoga, krivovjernog ukazanja da bi se preko toga kipa ukazala u Civitavecchiji te potvrdila ono što je poručila u Fatimi.

Ili to nije Majka Božja, nego je, poradi kazne za neistinoljubivost i neposluh, Bog dopustio zavodničko djelovanje đavlu, koji ponavlja Gospine poruke zato da bi promicao lažna ukazanja te u konačnici podrovao vjeru u fatimsko?

To se pitanje nadaje i u vezi s akitskom privatnom objavom, jer je ona vezana uz kip amsterdamskoga ukazanja, u kojem se "Gospa" ne samo slaže, primjerice, s Hansom Küngom da danas čovjek više ne mora biti bezbožan ako je za socijalizam nego je i zatražila da je zovemo "Gospa Svih Naroda, koja je negda bila Marija"*. A znamo da osim od Imena Isusova đavli najviše strepe upravo od svetog imena Marijina. Pa ipak, biskup Ito, koji je (1984.) priznao akitsko ukazanje, hodočastio je (1988.) u Amsterdam "Gospi Svih Naroda, negdašnjoj Mariji", u njezinu kapelu, te je ondje u nazočnosti vidjelice Ide Peerdeman odslužio misu. A biskup haarlemsko-amsterdamski ukazanje je"Gospe Svih Naroda, koja je negda bila Marija", priznao (2002.).

Egzorcist Amorth vjerovao je i u međugorsko ukazanje, kojemu je, kažu, i Ivan Pavao II. bio sklon. Navodno je Ivan Pavao II. u godini "Duha Asiza", 1986., preko fra Smiljana Kožula primio od međugorske "Gospe" krunicu koju je poljubila. Kardinal Deskur također je vjerovao u međugorsku "Gospu"...

Ja vjerujem u Gospu Fatimsku, ali se nadam da neću zbog toga povjerovati naposljetku i u amsterdamsku, preko akitske, pa i u međugorsku, možda preko čivitavekijske. U amsterdamsku, negdašnju Mariju, kao ni u međugorsku, međuvjersku, ne vjerujem, pa onda ni u akitsku i čivitavekijsku. Ali se pribojavam da zbog toga ne obnevjerujem i kad je riječ o Fatimskoj.

___________________
* Taj naslov sama je u poruci od 2. srpnja 1951. ovako objasnila: "'koja je nekoć bila Marija' znači ovo: mnogi ljudi Mariju su znali kao Mariju. No sada, u ovom novom razdoblju koje počinje, želim biti Gospa Svih Naroda. To svatko razumije."

srijeda, 15. srpnja 2020.

Velika misionarka


Uvijek je lijepo upoznati svetce i svetice koje nisam poznavao. Tako me nedavno zaintrigirao uvodni odlomak u eseju iz jedne zanimljive knjige o francuskim misionarima:

nedjelja, 12. srpnja 2020.

Budi se istok i zapad

Evo nekoliko nedavno uslikanih fotografija koje bi mogle zanimati posjetitelje ovoga bloga. Nisam ih dosad objavio jer sam u vrijeme njihova nastanka bio zauzet drugim obavezama.

petak, 10. srpnja 2020.

utorak, 7. srpnja 2020.

Duhovna lirika utorkom 68


Ivo Lendić
PRVA PRIČEST BOLESNE DJECE

Danas oblaci nisko lete. Kriče galebovi;
nad pučinom mutnom hranu ištu.
Tužno zvone radnički čekići
na brodogradilištu.

Danas poniknuta bolnica šuti
kao netko,
koji je osjetio najdublju bol,
a odmah zatim
veliku
radost.

Danas su se po prvi put pričestila bolesna djeca
sitnih prozirnih ručica,
blijeda i lijepa kao niz
drhtavih
cvjetova.

Osjećajući ujedno i strah i sreću
jutros su se pričestila po prvi put
bolesna djeca,
koja odavno ne vidješe majke,
i kojima je obraz
svet i čist
i prozirno žut.

Soba je bila sva
zelenilom okićena.
Skromno je zvonilo zvonce.
Djeca su nepomično u gipsu, blistavih zjena,
u ruci je njihovoj voštanica
zapaljena.

Vani su letjeli oblaci. Vani je bilo tužno;
kričahu galebovi, koji hranu ištu.
Tužno su zvonili primorskim jutrom
čekići na brodogradilištu.

Bog zna, da li od tuge ili od sreće,
svećeniku su zasjale suze
u odbljesku svijeće,
kad im je Hostiju dao,
i kad ih je, pošto je bijeli oltarnik povio,
ciborijem blagoslovio.

A sada plovi parobrod pod bolnicom.
Putnici mašu,
ko da bi htjeli poslati zdravlje s pozdravima.
O, da znate, putnici, koliko je sreće i tuge
u ovoj kući bola današnji dan zanjiho,
jasno bi vam bilo, zašto je šutljiv ovaj samotni kut.
zašto je danas sve tiho
i zašto vam mahanjem ne zaželi niko
sretan put.

Oblaci još uvijek nisko lete. Kriče galebovi;
nad pučinom mutnom hranu ištu.
Tužno zvone radnički čekići
na brodogradilištu...

subota, 4. srpnja 2020.

Šareno

Počelo je vrijeme ljetnih odmora, pa ću na jednom mjestu sakupiti nekoliko novijih preporuka za filmove/serije i knjige koje ne traže preveliku koncentraciju. Tko želi više naslova, lako će ih pronaći na ovom blogu preko oznaka knjige ili filmovi.


Bumblebee - film s transformersima; za djecu, ali ne baš jako malu

Kingdom - drugu sezonu serije još nisam pogledao, ali prva je vrlo dobra korejska priča o zombijima u 17. stoljeću

The Expanse - serija koja je kroz tri sezone većinom bila interesantna, ali prema kraju postaje previše apstraktna

Big Night - simpa nepretenciozan film o dva brata Talijana koji vode restoran pred zatvaranjem

Chernobyl - razvikana miniserija koja zaslužuje pažnju koju je dobila; nema puno iznenađenja, ali su radnja i likovi vrlo dobri

Shoplifters - neloš japanski film, a i završetak je dosta realno osmišljen

Infinity train - animirana serija s kratkim epizodama, bajkovite priče su zgodno izmaštane; pomalo je naporno da su muški likovi redovito bezveznjaci, ali u tome je u duhu našeg vremena

The Mandalorian - dječja serija iz franšize ratovi zvijezda, u skladu s time likovi su plitki, ali su efekti privlačni

Tokyo Idols - tužan život drugačijeg tipa ovisnika izgubljenih u besmislu

One Child Nation - prikazuje banalnost zla koje prožima modernu Kinu (ali i zapad) u odnosu na vrijednost ljudskog života

***

King's Champion - lagana bajka o ratniku koji se mora ponovno aktivirati jer zlo, dakako, ne spava

We Have Always Lived in the Castle - dvije sestre i stari stric žive u velikoj kući na lijepom  imanju;  nakon velike tragedije sve je utihnulo, a oni bi jako htjeli da tako i ostane; neobična perspektiva i stil pisanja

The Murderbot Diaries - četiri pripovijetke od kojih je prva najbolja, a druga najlošija; sigurnosni robot koji se pokušava prilagoditi novim životnim okolnostima

Summer of Night - ima jedan neprikladan detalj, ali je u globalu izvrstan roman o zlu koje raste u uspavanom američkom gradiću

Swan Song - iz nekog razloga početkom ove godine pročitao sam (ili poslušao) više (post)apokaliptičnih romana, a ovo je najbolji od njih

They Thirst - od istog autora kao prethodno djelo, zamjetno slabije, ali za vampirske romane nije loše

Every Single Second - vidio sam da je Marko dobro ocijenio na Goodreads, pa sam i ja pročitao i nije mi žao; ima malo previše "važnih" tema, ali to je u knjigama za mlade i očekivano

Bad Blood: Secrets and Lies in a Silicon Valley Startup - što se događa kada karizmatična prodavačica magle osnuje firmu u društvu gdje je jedan od glavnih slogana "fake it till you make it"

Nothing to Envy: Ordinary Lives in North Korea - opis depresivne sjevernokorejske svakodnevice zanimljiv jer prikazuje sve iz perspektive običnih ljudi 

Our Land and Our Lady - pročitao sam tek nekoliko poglavlja, ali svidjeli su mi se opisi doživljaja prvih misionara i istraživača u Americi

A Traveller in Rome - anegdote koje ilustriraju Rim od davne povijesti do pedesetih godina prošlog stoljeća kada je autor pisao; tek sam počeo čitati, no vrlo je privlačan stil i štikleci o Rimu

subota, 27. lipnja 2020.

Svetom Petru na Gradecu

I ove godine vlč. Branimir Motočić, župnik u župi Pešćenica u sisačkoj biskupiji, pozvao nas je na kirvaj koji se slavi u subotu najbližu blagdanu sv. Petra i Pavla. U kapelici iz 17. stoljeća vlč. Motočić svake godine o blagdanu njezina zaštitnika služi tradicionalnu latinsku misu. Već smo navikli na gostoljubivost našeg domaćina (1, 2), a nije nas razočarao ni ovoga puta.







Pjevali su i svirali članovi lokalnog kulturno-umjetničkog društva. Posebno mi se svidjela pjesma na završetku mise koju izvode zalaganjem vlč. Motočića. Nažalost, nisam je snimio, ali evo teksta:
Ja sam sirota, nevoljni stvor,
Al' imam dobru Majčicu gor'
Ona me s neba prati svud,
Ona mi miljem puni grud.

Anđela rajskih slavi ju poj,
Sunce i mjesec ures su njoj.
Ona je neba Kraljica,
najljepša svijetu ružica.

Moja si Majka, Marijo, Ti
Što nosi puna milosti.
Srce je tvoje slatki vir
Iz koga izvire sav moj mir.

S trijema crkve propovijedao je preč. Borna Puškarić.


Vlč. Borna je u propovijedi naglasio da ponad ove prirodne ljepote u kojoj smo se našli kako bismo slavili blagdan apostolskih prvaka, imamo i nadnaravnu ljepotu bogoslužja uz koje su se stoljećima na istom mjestu sabirali naši katolički pretci. Spomenuo je da otvoreni prozori ove crkvice usmjeravaju naš pogled kako prema izvanjskoj ljepoti krajolika, tako i prema unutrašnjoj ljepoti svete misne žrtve. Pozvao je sve vjernike da iznesu pred Gospodinom svoje molitve koje nose na srcima jer se kaže da Bog kod takvog mjesta i vremena hodočašća i proštenja prikloni svoje uho nešto niže da čuje naše molbe. Posebno je blagim riječima potaknuo one koji su odlutali od vjere da iskoriste ovu priliku i odluče se vratiti. Istaknuo je i kako je dobro zahvaliti Bogu za sve darove koje nam je dao bez obzira što nekada nismo vidjeli kako se neke teže stvari uklapaju u Njegov plan. Trebamo biti posebno svjesni Božjih darova koje smo primili po Isusovoj Crkvi koju je utemeljio na Petru.



Nakon mise uslijedilo je, dakako, druženje uz kobasice, kolače i pića koja su priredili organizatori. Ove godine su se posebno potrudili raskrčivši u šumi prostor za stolove i klupe tako da smo sjedili u ugodnom hladu.

I ovaj puta sudjelovali smo Marko i ja u jednostavnoj tomboli gdje se prema broju koji nađeš u koverti dobije neki sitan poklon. Marko je uz broj 49 dobio ovo:


a ja sam uz 15 dobio ovu čašicu:


Uz opuštenu diskusiju sa starim i novim poznanicima, vrijeme je brzo prošlo.

Vidio sam da je Marko malo žalostan što je dobio lošiji poklon od mene, pa sam mu darovao svoj i uputio ga da zapali svjećicu u njemu kada dođe doma:



Hvala vlč. Motočiću i svima koji su se potrudili da slavlje protekne lijepo i ugodno. Uz Božju pomoć, rado ćemo doći i za iduće Petrovo.

subota, 20. lipnja 2020.

Žudnja za novotarijama

Oni neka se sastanu na ekumensku i međureligijsku molitvu te čestitaju muslimanima kurban bajrama ljubljenjem kurana ili barem cipela, a hindusima divali mazanjem čime god od krave na čelu. Nakon toga neka uz dobar razglas zapjevaju prepjeve protestantskih pjesmica tresući se i govoreći u duhovima. Neka raspačaju najnoviji papirić s porukicom iz Međugorja i sjednu moliti otajstva svjetla, a ako ne stignu, onda barem krunicu božanskog milosrđa. Neka ne zaborave koristiti Franjinu verziju očenaša i na pravom mjestu u litanijama dodati zaziv utjesi migranata ili pačamami. Zatim neka izmole put svjetla ili barem 15. postaju njihova križnog puta. Iza toga neka svi suslave euharistiju u kojoj će predslaviteljima pomagati čitačice, ministrantice i djelitelji pričesti, a svi zajedno će se služiti obredom koji je sastavio mason u skladu s principima protestantskih nauka. Na kraju će još biti vremena da mladi uče iz katekizma s Lutherovim citatima, parovi usklade periode s onim što ih uči teologija tijela, teologija oslobođenja ili Veselje ljubavi, a oni koji se ne osjećaju najbolje prime bolesničko pomazanje. Dan neka završe tribinom o deset novih prometnih ili ekoloških ili ksenofobnih grijeha i kao pokoru pogledaju redovnice koje repaju i skaču. Ako je petak, neka dobro provjere da nije blagdan poput Srca Isusova kada najbolje mogu vršiti djela zadovoljštine jedući veće porcije mesa. Ako je nedjelja, neka prije odlaska u crkvu provjere je li na snazi uredba o zatvaranju crkvene poljske bolnice u kojem slučaju sve navedeno mogu napraviti pred ekranom.

Ja neću.

utorak, 16. lipnja 2020.

T-1000

Pribilježujem ovdje više sitnih komentara da moji čitatelji (barem oni koji ne koriste facebook) ne ostanu zakinuti za jedan stožić internetskog sijena. Prije nego počnem, palo mi je na pamet da pitam, planira li netko od vas blagoslov i paljenje ivanjskog krijesa u predvečerje svetčeva blagdana?

Fratellanza umana nastavlja svoju dosadnu agendu obrane sirotih ugroženih ideja modernističko-masonskog bratstva koje ima iza sebe jedino vrhušku crkvene, svjetovne i medijske moći. Uz njih se pojavio i nešto priprostiji projekt Katolik 2.0 kojemu naziv govori da je namijenjen mlađariji. Neka imena pojavljuju se na obje stranice, poput dobro nam znanog melankoličara vlč. Huljeva s Visa, Hvara ili kojeg već trenutno otoka, a obradovalo me da na Katoliku 2.0 vidim i članke p. Vlka. Iz naziva nove stranice na kojoj piše zaključujem da je još uvijek katolik što je vrlo pohvalno! Uz ove dvije stranice, fali još samo neki "gay katolički" blog i sveukupno ćemo imati novu verziju zaboravljenog portala "Križ života". Ako bih morao pogađati, rekao bih da će blog FU potrajati duže jer su biskupu Uziniću tek 52 godine, a njegova desna ruka je bar jedno petnaest godina mlađa.

Iz rubrike "ako se želite nasmijati" na portalu Vjera i djela naći ćete 37. nastavak serijala Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. sa besmrtnom zaključnom rečenicom "Tako se i ovdje pokazalo da je važeći misal vjerniji drevnoj tradiciji, nego prethodni." Ako vam se ne da čitati čitav ovaj članak (kao što se ni meni to nije dalo), pogledajte barem odjeljke 5.e) Za mnoge ili za sve? i 5.f) Poklik „Tvoju smrt, Gospodine naviještamo...“ da vidite kakve vratolomije autor izvodi kako bi opravdao svoju poziciju.

Portalu Vjera i djela zamjeram što uz poneke interesantne članke imaju i golemu produkciju beskorisnih tekstova (Propovijed za 57. nedjelju kroz godinu D kada je mjesec pun i Venera je u konjunkciji s Jupiterom). Također, koja im je fora s onemogućavanjem kopiranja teksta kad se to u doslovno dvije sekunde može zaobići. Djeluje pomalo pakosno.

Nakon što ste se nasmijali umotvorinama liturgičara Z.P., zaputite se na facebook profil p. Petra Nodila SJ i odskrolajte ispod dubokoumnog promišljanja o Orbanu i Putinu do naslova "bitno.net killer". Ondje zagovornik rada trgovina nedjeljom trijumfalno nabraja kako su se u bitno.netu, gdje je on urednik teoloških tema, već godinama hrabro borili s kojekakvim pretendentima koji ih ujedaju bilo slijeva bilo zdesna (a pretpostavljam i sazada) te postali i ostali najčitaniji kulturno-vjerski portal na hrvatskom jeziku. Ja doduše ne znam nijednu stranicu koja je zaista pokušala postati vjerski portal različit od IKA-e, ali isto tako moram priznati da su na bitno.netu ostali bez gotovo svih autora koji su me poticali da na njihove tekstove reagiram, što za one portala laudato ne činim. Nažalost, bojim se da je bitno.net na putu da postane hibrid rubrike vjera na dnevno.hr i što god se već nalazi na laudato.hr. Mislim, ako im ode i I.Dž. koji već dugo nije ništa dubokointelektualno prozborio o zdravorazumskom paradoksu poslušnosti ili nečem sličnom, što će mi uopće ostati za čitati na bitno.netu. Povremeno zrnce mudrosti nekog šizmatičkog stareca ili izvještaj s koncerta "Pjevaj srcem, slušaj bubrezima"?

Kad smo već kod veselih koncerata, na novom blogu Diva Grabovčeva naiđoh na ovaj, mogli bismo reći Šurkovac za mlade. Pjevaju mladi "moja duša zna", a ja bih dopunio "da se tako ne ponaša u crkvi pred Presvetim".

N.N. na svojoj facebook stranici donosi fotografiju s "tijelovske procesije" u Njemačkoj. Ne, ne ovu iz Münchena ili ovu iz Kölna, nego neku ovogodišnju iz Essena gdje gospođa u trenirci nosi prilično lijepu monstrancu. Tko je jednom vidio onu grozotu u Linzu od prije 11 godina, toga germanski običaji neće začuditi. Ali ajde nek mi netko kaže kako ne može zamisliti da recimo svećenik iz gore spomenute crkve sv. Antuna na zagrebačkom Svetom Duhu pošalje monstrancu da ide od ruke do ruke među mladima. Kome bi to bilo nezamislivo (osim vezano uz vrijednost tog liturgijskog predmeta). Ja mogu već vidjeti oduševljene komentare tipa:
"Isus je među nama, on želi dotaknuti sve mlade i dati im snage da ga slave i obožavaju."
"S ovakvom generacijom Hrvatska budućnost je naša za Krista."
"srce srce srce sklopljeneruke sklopljeneruke hrvatskazastava pljesak srce srce srce macasasrcem"

U toj istoj Njemačkoj biskupi ubrzano stvaraju superžupe kako bi nekolicina starih liberala i aktivnih baba mogla kontrolirati one svećenike koji su još ostali relativno normalni. Nemojmo misliti "ah, to je Njemačka". Sve to prije ili kasnije dođe i kod nas. Ili ste mislili prije trideset godina da će i laici dijeliti pričest u Hrvatskoj te da će biskupi zabraniti pričest na jezik?

Da ne završimo u negativnom raspoloženju, povodom 50 godišnjice kanonizacije sv. Nikole Tavelića koja se obilježava ovaj mjesec, svakako vam preporučujem da pročitate engleski prijevod izvještaja očevidca mučeništva sv. Nikole Tavelića, str. 6-9 u ovom časopisu. Nisam našao latinski izvornik ili hrvatski prijevod. Svećenicima koji će propovijedati o spomenutoj godišnjici može poslužiti i kratka knjižica na hrvatskom iz 1939., ali svakako bih vam preporučio da u potpunom izvještaju pročitate antimuhamedsku apologetiku naših svetaca koja i nakon više od šest stoljeća djeluje jednako suvremeno i primjenjivo.

subota, 13. lipnja 2020.

Spasitelja za nas prosi, Kog na rukam nevinim, Već na zemlji držao si


Gospodine Isuse Kriste, ti si malene, koje su ti donosili i koji su k tebi dolazili, grlio, stavljao ruke na njih, blagosivao ih i rekao si: „Pustite malene da dođu k meni i nemojte im braniti, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko", i „anđeli njihovi vazda gledaju lice Oca mojega". Pogledaj, molimo, nevinost ove djece i pobožnost njihovih roditelja i blago+slovi ih danas milostivo po slugi svojem, da vazda napreduju u tvojoj milosti i milosrđu, tebe znaju, tebe ljube, tebe se boje i drže tvoje zapovijedi, te sretno dođu k žuđenoj svrsi. Po tebi, Spasitelju svijeta, koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ Bog u vijeke vjekova.
Amen.
(iz blagoslova djece prema Rimskom obredniku iz 1929.)



Bože, Stvoritelju i Uzdržavatelju ljudskoga roda, ljubitelju svete čistoće, djelitelju duhovne milosti i davaoče vječnoga spasenja, blago+slovi svetim blagoslovom svojim ove ljiljane, koje ti u zahvalu na čast svetomu Antunu ispovijedaocu tvojemu danas ponizno prikazujemo i za koje molimo, da ih blagosloviš. Izlij na njih po spasonosnom znaku presvetoga kri+ža nebesku rosu. Ti najdobrostiviji, koji si ih dao ljudima za porabu, da ugodno mirišu i odgone nemoći, napuni ih i pokrijepi takvom snagom, da za koje god bolesti posluže, ili se postave u kuće i mjesta ili se budu pobožno nosili, po zagovoru istoga sluge tvoga Antuna odgone zle duhove, potiču na spasonosnu uzdržljivost, suzbijaju slabosti i podaju mir i milost službenicima tvojim. Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.
(iz blagoslova ljiljana na blagdan sv. Antuna Padovskoga ispovjedaoca)

četvrtak, 11. lipnja 2020.

Vere panis filiorum


Danas smo u crkvi sv. Jurja imali lijepo slavlje, prvu svetu pričest dvojice dječaka. Neću objavljivati fotografije toga događaja iz više razloga: socijalno distanciranje, dostojanstvena pričest, mlađi maloljetnici, privatnost itd. Jedan je od važnijih razloga i što je danas po prvi puta korišteno novo ruho koje je blagoslovljeno prije mise, pa se priliči da prve fotografije tog ruha vidite kod organizatora akcije njegova nabavljanja. Dakako, ovo je bio samo djelomični debi jer čitav set obuhvaća liturgijsku odjeću za svečanu trojnu misu.

Evo ipak jedne fotografije od Duhova, a opisat ću u nastavku što trebate drugačije zamišljati.


Celebrant i ministranti su isti, ali na mjestima gdje vidite ovu dvojicu vjernika nalaze se prvopričesnici. Jedan pod blagim okom Gospe Žalosne lijevo, a drugi pod brižnim pogledom Gospe Otkupiteljice robova desno. Ruho je, jasno, bijelo. Zamislite (ako možete) misnicu u žakardnom damasku koji se lagano prelijeva obasjan prirodnom svjetlošću koja dopire kroz drevna okna na crkvi sv. Jurja. Po sredini misnice je "stup" prekriven decentnim floralnim motivima u kojima se pojavljuju u skladnoj i ne prenatrpanoj maniri kestenjastomrko-bijele krizanteme ili azaleje ili dalije (oprostit ćete mi na neukosti) uz povremeni plavi različak ili zijevalicu među ornamentalnim zelenkasto-sivim listovima.  Pri dnu lanene albe ocrtavaju se u necanoj čipki motivi kristograma, križa, lista i grozda loze. Oba oltara urešena su cvijećem, a aranžmani s bijelim ljiljanima vise i s prvih klupa.

S kora su se slijevali glasovi naših pjevača i pjevačica koji su naizmjenično pjevali i ordinarij i proprij, pa smo se mogli primjerice bez zamora posvetiti slušanju pouka naše euharistijske vjere u velikoj posljednici koju nam je ostavio sv. Toma. Propovijed na jučerašnjoj večernjoj misi bila je posvećena ispovijedi koju su naši prvopričesnici obavili nakon te mise. Danas je u propovijedi preč. Borna govorio među ostalim otprilike ovako: "Janko, Lovro (izmišljena imena naših prvopričesnika), ako bi me netko pitao što sam to najvažnije naučio kroz svojih dvanaest godina svećeništva, ono o čemu nisam čitao dok sam učio teologiju u bogosloviji, to je pouka da đavao želi da mi zaboravimo ono dobro koje nam je Bog u našem životu učinio, one trenutke kada nam je pokazao da smo Njegova ljubljena djeca. Lovro, Janko, vi ste se zahvaljujući svojim roditeljima i vjeroučitelju dobro pripremili, učili ste katekizam, to je dobro, vi idete nedjeljom na misu i sada ćete redovito primati sakramente, to je jako dobro. Ali ono što zli želi je ubaciti sjeme sumnje, učiniti da se vi više ne sjećate (a iz iskustva mnogih ljudi sam shvatio da se tu ne radi samo o nekom prisjećanju) onih posebnih dana u životu kada ste osjetili Božju blizinu i za koje možete reći sotoni 'ne, to što pričaš nije istina, ja znam kako mi je bilo tada, što sam tada doživio'. Ovo je jedan takav poseban dan koji ćete nositi kroz čitav svoj život."

Nakon propovijedi, prvopričesnici su stali, a kasnije i kleknuli pred oltar te obnovili svoja krsna obećanja. Ostatak mise protekao je pobožno i smireno, a iza svoje prve pričesti dječaci su se vratili u klupe i sabrano zahvaljivali Gospodinu potičući svojim primjerom i nas starije da s klanjanjem i strahopoštovanjem pristupimo presvetom oltarskom sakramentu. Poslije svete mise, prvopričesnici su dobili lijepe uspomene.


Na misi je bilo i novih lica, a oni su se mogli poslužiti novim letcima "Dobrodošli na Tradicionalnu latinsku Misu" uz koje donosim i pogled na nešto stariji letak o Društvu Benedictus. (Dakako,  nije bilo dopušteno kašljati na letak, pa ga vratiti natrag.)




U skladu s prigodom, počastili smo se ispred crkve kolačima i sokom.

Nadam se da su svi nazočni iskoristili poziv da pokušaju zadobiti potpuni oprost koji se udjeljuje u ovakvoj prilici te ga namijenili za pokojnike na koje nas podsjećaju lijepi nadgrobni spomenici uz crkvu sv. Jurja. Molim čitatelje bloga da izmole za ove naše kao i sve ovogodišnje prvopričesnike barem jednu zdravomariju.

On blagoslov dijeli


Ivo Lendić
KOROSANTI

Krist je u Hostiji bijeloj izašao iz crkve.
Mašu srebrenim kadionicama ministranti.
Prozori su ogrnuti sagovima, okićeni cvijećem.
Danas su Korosanti.

Sve je pošlo za Njim. On ide u blistavost polja,
dok Ga zvonjava silna iz praznoga prati mjesta.
U tišini dočekuje Ga samoća njiva i vinograda.
Poljskim je cvijećem posuta sva cesta.

Ide za Njim mnoštvo pognute glave (kao ono nekada);
zrelo se žito povija pred Njim, ko da Tajnu sluti.
Vinogradi lebde u visini obronaka i pružaju mladice.
Sve je kao nekad. On samo šuti.

Prostrla se pred Njim u čežnji trudom obrađena zemlja,
koju je nekad stvorila Njegova ljubav i Njegova sveta volja.
Kao anđeli posiplju pred Njim cvijeće djeca u bjelini.
Otkrila se sva ljepota janjinskoga polja.

Blista zlatna monstranca u suncu, kad On blagoslov dijeli.
Mnoštvo kleči, vinogradi se zelene, pognuto se žito jače žuti.
Sve u zanesenju žudi, da progovori kao ono nekad učenicima.
Ali On blagosivlje i šuti.

Masline se srebrene osjećajući Njegovu blizinu;
nadviše nad cestom svoje grane poput skrušenih ruka.
O, ni Salamun nije imao u kraljevskoj svoj slavi
takvih slavoluka!

A iza Njegova pohoda polje je prazno. Blistaju se puti.
Žito se iz zanesenja zlatnog uspravi i prene.
Vinogradi njišu mladicama kao da s visina mašu.
Masline se ganuto srebrene.

ponedjeljak, 8. lipnja 2020.

Parada kontraceptivnog ponosa


Chris Ferrara
Političke posljedice kontracepcije


Mnogi od onih koji sebe smatraju kršćanima jadikuju nad nepopustljivim skretanjem ulijevo politike u nacionalnim državama na nekoć kršćanskome Zapadu. Doista, današnjega "konzervativca" smatralo bi se još prije pedeset godina radikalnim liberalom. Čak i među onima koji u američkoj politici slove kao konzervativni komentatori, na primjer, gnusoba "homoseksualnog braka" već se pasivno prihvaća kao danost. A prije samo petnaest godina ljudi poput Hillary Clinton i Baracka Obame branili su brak kao ustanovu zasnovanu isključivo na zajednici muškarca i žene.

Međutim oni koji se žale na pad politike u ponor krajnje izopačenosti treba da se suoče s izopačenim postupanjem koje je uhvatilo korijena i u njihovoj sredini, iako to ne opažaju. Ako čovjek prihvati nazor da smije zatvoriti božansko vrelo života pilulom ili pregradom, svodeći tako ženidbenog druga na puko sredstvo zadovoljenja požude, na osnovi čega da onda osudi druge oblike sodomije? Jer kontracepcija jest jedan oblik sodomije, kako je primijetio čak i Martin Luther u svom komentaru o Onanovu grijehu (Post 38,9–10), koji je opisao ovako: "To je najsramotniji grijeh. Mnogo je ogavniji od incesta i preljuba. Zovemo ga nečistoćom, da – sodomitskim grijehom."

Kao što je Pavao VI. upozorio u enciklici "Humanae vitae", uporaba kontracepcije – namjerno osujećivanje rađalačkog određenja bračnog čina – "širom bi otvorila put bračnoj nevjeri i općem srozavanju moralnih mjerila". Dapače, "muškarac koji se navikne upotrebljavati kontracepcijske metode može zaboraviti na dužno poštovanje prema ženi i, zanemarujući njezinu duševnu i čuvstvenu ravnotežu, svesti je na puko sredstvo zadovoljenja svojih požuda, ne smatrajući je više družicom koju treba da okruži brigom i ljubavlju."

Upravo se to, dakako, dogodilo s ćudoređem i ustanovom braka, jer su kršćani sve više i više primjenjivali taj izopačeni postupak.

No postoje i političke posljedice: kršćani koji se tuže na strašno stanje političkog života sami su izravno za nj odgovorni ako upotrebljavaju kontracepciju. Jer propustivši donijeti na svijet onoliko duša koliko bi se Bogu svidjelo poslati im znatno su umanjili kršćansku biračku nazočnost.

Zamislite kako bi se bila odvila izborna politiku u proteklih pedeset godina da su oni koji se izjašnjavaju kao katolici stvorili velike obitelji od petero, šestero, sedmero ili više djece koja bi danas bila kršćanski glasači, a ne one od jednog ili dvoje djece koja su bila "planirana" uz pomoć kontracepcijskih izuma. Kršćansko bi biračko tijelo sada bilo tako veliko da bi onemogućavalo ljevičarsku tiraniju koja danas vlada politikom na Zapadu.

Čak i zemlje poput Mađarske uspjele su u svojevrsnom kršćanskom političkom preporodu usprkos prevladavanju kontracepcije među kršćanima. No zamislite kakvom bi se političkom moći moglo raspolagati u Mađarskoj i diljem Europe i Sjedinjenih Država da je kršćansko biračko tijelo sada dvaput ili triput veće i sastavljeno od ljudi koji ozbiljno shvaćaju božanski i naravni zakon te odgovarajuće naučavanje Katoličke Crkve o braku i rađanju. Zaista, bio bi to drukčiji svijet.

Želimo li razumjeti što Kristovo socijalno kraljevanje znači u praksi, treba samo izvesti jedan misaoni pokus: pretpostavimo da je svatko tko se izjašnjava kršćaninom stvarno u proteklih pedeset godina slijedio Kristovo evanđelje odbijajući kontracepciju i pristajući da mu Bog planira obitelj. Zar ne bi društvo bilo u mnogo boljem stanju? Pitanje je retoričko. Što se pak tiče onih koji primjenjuju kontracepciju, a tvrde da su sljedbenici Isusa Krista, odgovor bi ih trebao osuditi u njihovim srcima i navesti na promjenu ponašanja, za dobro braka, obitelji, društva i svijeta te za vječnu dobrobit duša.


https://fatima.org/news-views/fatima-perspectives-1382/

petak, 5. lipnja 2020.

Vječni život je važan


Poruka biskupima i kardinalima Katoličke Crkve

Sedma je godišnjica [11. 2. 2020.] kako je papa Benedikt XVI. objavio da daje ostavku. U sljedećih sedam godina kriza je u Crkvi eksponencijalno rasla, a jedna je od najzamjetnijih pojava u tom vremenu bila bezglasnost većine naših biskupa i kardinala.

Upućujemo stoga poziv našim pastirima neka vode svoje stado.

nedjelja, 31. svibnja 2020.

Zaručnico Duha Svetoga, brani me od duha prokletoga!


Razmišljaj sada, dušo moja, čudnovatu promjenu apostola po kreposti Duha Svetoga. Otprije bijahu plašivice, a sada ni smrti da se boje: prije mlitavi, a sada gorljivi: prije glupi, a sada premudri! Duh Božji prosvijetli njihovu pamet, srce raspali, dušu posveti: ljude u anđele pretvori. Razmišljaj nebeski oganj ljubavi, kojim božanski zaručnik ražeže djevičansko Marijino Srce! Od djetinstva bila je zrcalo svake kreposti, a sada — kako veli sv. Grgur iz Nise — posta sjajnost Duha Svetoga. Srce i duša tvoje Majke sad su raspaljeni kao pregoruća peć najplemenitijom ljubavi. Moli ju, ma bilo za koju milost, ne će, ne može ti je uskratiti: darežljivi Duh darežljivom je učini.

utorak, 26. svibnja 2020.

Duhovna lirika utorkom 67 – Iz robijaške poezije 10


Petar Grgec
Post scriptum

(...)
Tko moju patnju umije poštivat,
zbog mene taj se ne će osvećivat
ni prezirima, pa ni mržnjom ludom,
ni progonima, zatvorom ni sudom.
Martirij koji muči žrtve nove
martirijem se ne može da zove.
Ni Golgotska se Žrtva ne bi smjela
za Žrtvu smatrat čistu i božansku
kad rađala bi osvetnička djela
i odmazdu bi zvala čovječansku.
Znam: bolje doba smije tek da sluti
tko lanac mržnje može prekinuti.
Krist je to mogo. Ali Bog je bio.
A da li ja bih nadati se smio
da u tom njemu sličan biti mogu?
O, jakost moja samo je u Bogu!
Njemu se molim da mi mržnju smrvi
i osvetnički stiša nagon krvi.

ponedjeljak, 25. svibnja 2020.

Iz robijaške poezije 9


Petar Grgec
Umor

Dođu mi, dođu trenuci
kada se osjećam beskrajno umoran,
mišice dršću na ruci,
uzdah mi jecav i sumoran
zaziva utjehu smrti.
Netko na leđa mi prignuta, gola
okrutno prti
preteško breme nesnošljiva bola.
Zguren u ćeliji sjedim,
tupo preda se u nešto gledim.
Pričinja mi se: sličan sam crvu
koga je negdje u suhom drvu
ranila bradva tesara.
Teše bez obzira tesar. I stvara
građu za nove velike zgrade
prostranih gradova i sela,
ne pazi na moje jade,
ne pita je li mi glava još cijela,
ne mari da l' teče iz rana mi krv;
za njega ja sam tek crv,
bezvrijedan gmizavac crv.

Lepoglava, 27. V. 1948.

nedjelja, 24. svibnja 2020.

Iz robijaške poezije 8


Petar Grgec
Bjegunci plašni

Bjegunci plašni, moje oči, puze
iz tijesne uze
po krovnom žlijebu k tamničkom zidu,
preskakuju ga, dalje idu
do bliskog humka s česticom borika.
To kraj je svijeta zbiljskoga za me.
Zatravljuje me umjetnička slika:
vid očinji mi mame
kaskade svijetla koje se slijevaju
niz vitke gotske borova vrhunce.
Sva sjetila mi vedro pjevaju:
O Sunce, Sunce, uzvišeno Sunce!
Ne mogu u tvom svijetlu se kupati,
ne mogu cestom slobodno stupati;
al' ja te gledam, u tebi sav živim
i tvojoj zraci najmanjoj se divim;
u mojoj krvi žar se tvoj nalazi,
i tvoja svjetlost za me ne zalazi,
i nikad nisam volio te više,
u tebi, Sunce, sav moj život diše.

U Lepoglavi 25. IV. 1948.

subota, 23. svibnja 2020.

Iz robijaške poezije 7


Petar Grgec
Susret s majkom

Kada u noćnoj tišini
tamničkog svoga groba
mislim na prošlo doba,
sve mi se čini:
ništa još umrlo nije
što je postojalo prije.

I kuća rođena moja
u selu Batinskama
jošte je živa.
Na kući slama,
crna i siva,
krpana pozderom lana,
nad crvotočnom tesanom građom
rakitovim prućem povezana,
miriši čađom
i zaostalom parom
kuhanih jela seljaka.
Po krovu starom
pramenje dima se laka
probija u svjež i slobodan zrak.
Daleko jošte je mrak.
Traci predvečernjeg sunca
jošte se žare,
ne mogu se otkinut od vrhunca
hrastove šume stare.

U kuhinji sama
vrze se i večeru kuha
moja radina mama.
Kisela juha
s brdom valjušaka
kipi iz lonca željeznjaka.
Družini to će biti hrana
kada
s teškoga rada
dođe izvana.
A na ognjištu drugom
u kotlu širokom bakrenjaku
grgljaju bundeve i krumpiri
za svinje naše,
koje će skoro vratit se s paše.

Iz šume vičem: Majko, izviri
iz kuta
kuhinje zadimljene!
Sin ti dolazi s puta,
premda se nisi nadala njemu.
Preda me dođi, pričekaj mene
za jedan čas
u trijemu!
Moj te to glas
ispred dvorišnih vrata zove.
Predraga mamo,
vijesti ću reći ti nove.
Nemoj me samo
pitati
kud sam se dosad morao skitati.
Ni to ne pitaj, majko voljena,
zašto kroz hlače vire mi koljena.
Ja odrpanac
s ruhom traljavim
i zamazanac
s licem kaljavim
tebi sam ipak otmjen i fin.
Da, ja sam bosjak!
Al' da sam i prosjak,
tebi bih bio
vrijedan i mio,
jer sam tvoj sin.

Prekoračujem, oh, tako drag
domaći znani drveni prag.
Radostan, majko, grlim se s tobom,
cjelov ti sinovski dajem.
Ne ću u trijemu ni čas da stajem,
ne obazirem se ni desno za našom sobom,
ravno ulazim u kuhinju vruću.

Majko, kakav to miris ispunja našu kuću?
Nosnice mi se od slasti šire:
ah, dobro poznam varene krumpire.
Iz kotla, gdje se kuha za svinje,
pohlepno vadim gomolj jedan,
gulim ga brzo prstima golim.
Što li je sladak! Kako li volim
ovakvo birano jelo!
Uzdižem čelo,
oči mi sjaje,
gutam s užitkom
slasne zalogaje.
Ustima mljaskam, šapćem sa strane:
Majčice draga, moje milinje,
kako se gospodski hrane
podravske naše svinje!

Nasmijan k majci okrećem oči,
ali mi smiješak u grč se koči.
Što? Što je, majko? Zašto li suze
iz očiju ti potokom puze?
Što? Što te boli?
Prestani plakat, sin te to moli.
Radije i ti sad se veseli!
Istinu pravu sin ti tvoj veli:
Ovaj tvoj krumpir hrana je fina
za robijaša tvojega sina.
Moram se smiješit. Čemu bih plako?
Davno već nisam jeo ovako.

Lepoglava u svibnju 1947.

petak, 22. svibnja 2020.

Iz robijaške poezije 6


Petar Grgec
Moje svibanjske gozbe

Uživam ko sladokusac
u svom kukuruznom kruhu,
premda mu gristi ne mogu
koru koštunjavu suhu.

Ujutro, kada bi spavat
htjela još umorna glava,
živce razdramljuje trome
čađava žirova kava.

Kada je objed o podne,
srce se krotko veseli,
kutljaču prežgane juhe
redar nam svakomu dijeli.

Ulje od koštica buče
nozdrve raskošno draška,
svaka mi kašika hvata
zrnce američkog graška.

Šta su Lukulove gozbe
prema sibaritskoj slasti
kada na površju juhe
otkrijem kapljice masti!

Blagdanji katkada dani
hranu nam donose slađu,
mrvice konzervnog mesa
tada u juhi se nađu.

Navečer kupusov čaj nam
divotni daje užitak,
planinska svježa je voda
bolji od vina napitak.

Ne treba nitko o teku
da mi slatkohrano ćaska,
têk ja imadem ko gurman
što od uživanja mljaska.

Antune sveti i Pavle,
vi ste, daleko od svijeta,
živeć zacijelo ovako
svoja doživjeli ljeta.

U Lepoglavi u svibnju 1947.

četvrtak, 21. svibnja 2020.

Iz robijaške poezije 5


Petar Grgec
Sonet za predgovor knjizi
"Bijeg u djetinjstvo"

Pedeset i šest godina je meni,
a neki misle da mi je i više:
na mojem licu tmurno vrijeme riše
sve dublje brazde briga usječenih.

Robijaš ja sam, koji tratim dane
u kažnjeničkom logoru kraj Siska;
gorčina bolna suspregnutog vriska
iz duše katkad kao suza kane.

U pokrpljenom rublju sam i ruhu,
tek pusta želja novo je odijelo,
o tuđem živim (kao prosjak!) kruhu,

u noći gamad ždere budno tijelo.
Al' usta sudbu ne mogu da kunu,
bogatstva sretnog imam dušu punu.

Viktorovac kraj Siska, 10. VI. 1946.

srijeda, 20. svibnja 2020.

Iz robijaške poezije 4


Petar Grgec
Zeleni Juraj
Došel je, došel Juraj Zeleni. (Narodna koleda)

Za dan ovaj sjajni Bogu hvala budi,
usjevi se rosni njivama zelene,
plamti plavo nebo, plamte moje grudi,
uresom su mliječnim bašče iskićene.

I u vrtu našeg kaznenoga doma
već perunikino šepiri se cvijeće,
ali tratinčica, skromna selska moma,
šapće vani: Nema bez slobode sreće!

Svako drvo posta kadioničarom:
obučeno svijetlom zelenom roketom
kadionik njiše s upaljenim žarom
oblak kada sipa prema nebu svetom.

Iznad polja ševa diže se visoko,
javlja sviralicom od sunčanih žica:
Prirodo i ljudi, uperite oko
tamo gdje se javlja vitez svijetla lica!

Jablanovi znadu tko to k nama ide,
glede u daljinu gdje se cesta praši,
na prste se dižu da što bolje vide
kako Zelen Juraj k nama s pratnjom jaši.

Jaši Zelen Juraj konja hitra, bijela,
čudotvornom šibom raskršća se tiče,
kuda prođe poljem uz grad i uz sela,
život jače buji, nova radost niče.

Lepoglava, 23. IV. 1947.

utorak, 19. svibnja 2020.

Iz robijaške poezije 3


Petar Grgec
Autoportret

Davno već ne vidjeh svoga
lica u zrcalu sjajnom,
vlastito obličje ipak
nije mi zastrto tajnom.

Znadem ga bolje no prije,
kad sam ga gledo izvana,
sad mi je poznata više
njegova nutarnja strana.

Oči se, gonjene zvijerke,
u glavu sakriše dublje,
vire iz lubanje u svijet
kao pritrnute zublje.

Potresni filmovi žele
kroz njih provalit iznutra,
susprežem nalet i velim:
Ne, ne još danas, već sjutra!

Nakratko šišana kosa
strn je oranice pusta,
tvrda ko šikara krša,
uporna, sijeda, još gusta.

Brci su povjesmo bijelo,
izlomljen pozder su vrsi,
vrijeme, hirovito dijete,
rukom ih čupka i mrsi.

S obraza žaoke rastu,
koprivljim sokom me brane,
zubi su ispali meni
(ne trebam žvakati hrane!).

Usta su stisnuta čvrsto,
ne će da ljudima lažu,
nepovjerenje i oprez
na njima čuvaju stražu.

Uši mi dalje no ikad
od glave u stranu strše,
pažljivo kupe zla djela
koja na zemlji se vrše.

Najdalje pruže se kada
hvataju kao antene
bi li amnestija mogla
izvuć iz tamnice mene.

No rezignacijom tupom
svaka se svršava nada,
na mom se licu sve grublje
stigme urezuju jada.

Slici se u dnu talasa
oblak iz vulkanskog ždrijela,
iz njega sablasno dršću
šiljci ognjevitih strijela.

Lepoglava, 1947.

ponedjeljak, 18. svibnja 2020.

Iz robijaške poezije 2


Petar Grgec
Svadba u logorskom vrtu


                 I.

Još jučer stabla logorskoga vrta
bijahu slijepci što kraj ceste sjede
ko jadne žrtve ubogarske bijede,
mršavi, gladni, lica patnjom strta,

dižući ruke sakate i gole,
grčeći prste smrznute od zime,
želeć da tračak smilovanja prime
dok mrvu čijeg milosrđa mole.

A sada voćke bistro progledaše
očima sjajnim s kojih sijeva sreća,
i zelenim se pasom opasaše,

a lice velom pokriše od cvijeća.
To nevjeste su, zamamne ko vile,
čarima divnim sebe okitile.


                 II.

Pokazujući svijetu čisto lice
po svemirskoj se stazi šeta Sunce,
nad najviše se naginje vrhunce,
zrakama draga svoje nevjestice.

I zbori Sunce: "Neve moje mlade,
veselite se novomu životu,
povratih vama otetu ljepotu,
oživih u vas nove smjele nade."

A zaručnice svemirskog ženika
u opojnosti vrućeg milovanja
srh slasti piju s nebeskog zrenika

dok u ljepoti bijelog pirovanja
sa usana im pozdravi se toče:
"Slava ti, Sunce, oslobodioče!"


                 III.

Leptiri bijeli u titravom kretu
od čaške k čaški hirovito lijeću,
ko gizdelini hvastaju se cvijeću:
"Najljepši mi smo krasnici na svijetu!"

U bijele krošnje roj pčelinji sjeda
i zujeć zbori, ko da skladno svira:
"Nevjeste Sunca, s vašeg ćemo pira
uzeti za se peluda i meda."

A čovjek ide ispod grana cvjetnih,
radostan smiješak sjaji mu se s lica,
na svadbi i on uzvanik je sretni.

Njegova duša svu ljepotu hvata
leptira, pčela, lišća, trave, ptica,
sunčanih zraka i proljetnog cvata.

Velika Pisanica, petak, 5. IV. 1946.

nedjelja, 17. svibnja 2020.

Iz robijaške poezije 1

O 130. obljetnici rođenja Petra Grgeca (Kalinovac, 1890. – Zagreb, 1962.)


Proljetni vijenac

                 I.

Jutro me budi: Brzo se preni!
U gaj pohiti kroz rosnu travu,
sabiraj šafran, ljubicu plavu,
i visibabu, drijemovac sneni!

S nabranim cvijećem u dom svoj kreni,
vijenac ispleti za kućnu slavu,
njime ovjenčaj predragu glavu
Josipi, svojoj patničkoj ženi.

Ustajem s loga, na put se dajem,
dvorištem krećem. Odjednom stajem;
ne smijem ići dalje od žice.


                 II.

Meni se suza skliže niz lice,
bol mi je gorča nego u Joba,
žigosaše me ko jadnog roba
sramotnim žigom ratne krivice.

Srce mi kuca kao u ptice
kojoj u letu krila je oba
probila strijelom okrutna zloba
i srušila je na zemlju nice.

Stari vidici i sad me mame,
ali slobode ne ima za me,
niti do bližnje ne smijem šume.

Manje još smijem do doma svoga:
kud god bi htjela poći mi noga,
svuda su puške uprte u me.

Velika Pisanica, 12. III. 1946.

četvrtak, 14. svibnja 2020.

Međureligijski post

U skladu s pozivima pape Franje i naših biskupa, za danas je bio planiran fini roštilj. Nažalost, u zadnji čas smo shvatili da smo ostali bez knjiga Rahnera, Turčinovića, Šagi-Bunića i ostalih. Mislio sam spasiti stvar potraživši ugljen u najtamnijem dijelu podruma koji nazivamo von Balthasarov kutak, ali bio je potpuno prazan. Dolazi nam bulumenta uvaženih ekumenskih gostiju, a sve što imamo za ponuditi su miješani orašasti plodovi čega već imaju dovoljno u svojim zajednicama!

Srećom, netko se dosjetio i pripremio izvrstan umak bolognese. Naravno, s mješavinom junetine za naše hinduse, svinjetine za muslimane i vinom koje je dijelom blagoslovljeno na blagdan sv. Ivana za sve hrvatske džainiste, sikhe i bahaiste.


Skuhao sam multietničku tjesteninu, ali bijelih fusilla je bilo previše, pa sam morao pozitivno diskriminirati ostale boje. Prilikom pranja obične zelene salate ostavio sam samo ono što nam je svima zajedničko, a truli ostatak bacio sam u historijsko smeće. U tom trenutku napravio sam ključnu pogrešku začinivši salatu. Već sam vidio da će anglikanci podivljati zbog uvrede, ali u zadnji čas mi je sinula briljantna misao i uzviknuh: "koristio sam crni ocat, aceto balsamico, a ne bijeli!" Nitko više nije ništa rekao.

Za desert sam bio na sto muka. Čokolada, dakako, nije dolazila u obzir, zamislite da bijeli zubi trgaju crnu čokoladu, može li išta biti fašističkije od toga? Konačno sam se dosjetio kako je Franjo molio da Bog baci koru od banane ispred umišljenih licemjera i shvatio da je to prihvatljivo voće za kraj. Kasper je promrmljao "šta će nama neki afrikanci davati šta da jedemo" na što su ga Marx i kompanjoni ušutkali jer je u blizini bilo kamera, a Sosa ga je opomenuo da ne može govoriti kao da živi u Isusovo doba kada nije bilo uređaja za snimanje. Sarah je u tom trenutku ciknuo "nisam ja, nisam ništa rekao, šutio sam, volim tišinu".  Svi su hvalili bananu kako divno izgleda, ali na kraju je nitko nije htio jesti nakon tako dobrog ručka, pa smo je hitnuli kroz prozor dok su kamere bile okrenute prema elemozinaru Krajewskom koji je ilegalno odčepljivao kanalizaciju u obližnjem skvotu ciganskih transvestita.


Kad papa kaže "Hagan lio!", poslušni katolik pita samo "koliko veliki nered, vaša svetosti?" Dosta je reći kako mislim da je stolnjak za baciti u smeće. Kada je poslužen alkohol, pojavio se i papa Franjo u čiju smo čast svi nazdravili riječima: "bratstvo i jedinstvo!"

Sada hitam upozoriti Dolana koji jede već treći manji obrok da ne zaboravi kako u posni dan ima pravo na samo još jedan prije večere!

ponedjeljak, 11. svibnja 2020.

Odvratni su

Nije neobično da su modernistički manijaci odlučili situaciju s koronavirusom iskoristiti za daljnje promicanje svoje agende. Tako je papa Franjo početkom mjeseca rekao:
[B]udući da je molitva univerzalna vrijednost, prihvatio sam prijedlog Visokog odbora za ljudsko bratstvo da se 14. svibnja vjernici svih religija duhovno ujedine u danu molitve i posta i djela ljubavi kako bismo zamolili Boga da pomogne čovječanstvu da prebrodi pandemiju koronavirusa. Zapamtite: 14. svibnja svi vjernici zajedno, vjernici različitih tradicija, mole, poste i čine djela ljubavi.
Sjetimo se, taj je odbor nastao na osnovi masonski inspirirane Deklaracije o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživotu iz veljače 2019. u kojoj je Franjo proglasio raznolikost religija rezultatom mudre Božje volje poput različitosti spolova, rasa i jezika (1,2). Tako je katolička vjera postala jedna od "različitih tradicija". Đavolski se koristi molitvu, post i djela milosrđa ne bi li se poticalo izjednačavanje istine i laži, što nijednom katoliku nije dopušteno činiti. Franjin Mini-Me-wannabe, biskup Uzinić, naredio je obavezni post i nemrs u četvrtak, a zaboravio je spomenuti da se nakon zalaska sunca vjernici slobodno mogu prejesti po uzoru na muhamedance kojima traje ramazan. Naravno da je grešno moliti i postiti kako bi se ujedinili sa svima koji u nešto vjeruju te time poticati snižavanje prave vjere u kojoj se ljudi spašavaju na razinu čisto naravnih ili demonski inspiriranih vjerovanja. Ipak, svakako je korisno i nužno moliti Boga da nas oslobodi, ne toliko korone, koliko puno ubojitije pošasti lažnih pastira koji predstavljaju jedan od najočitijih kontraprimjera za tvrdnju da Bog ne kažnjava grijehe narodâ.

petak, 8. svibnja 2020.

Od nedjelje 3.5.2020. tradicionalna misa do daljnjega u crkvi sv. Jurja kod Gornjeg grada


Budući da je crkva Krista Kralja na Mirogoju oštećena potresom, od nedjelje 3. svibnja 2020. do daljnjega se tradicionalne latinske mise služe svake nedjelje u 9,30 i u 11 sati u crkvi sv. Jurja u Jurjevskoj ulici (Perivoj srpanjskih žrtava). Crkva može primiti do tridesetak osoba, a vjernici koji dođu kasnije mogu pratiti misu ispred ulaznih vrata. 

O crkvici sv. Jurja možete više pročitati na ovim poveznicama: 1 (a), 2 (a), 3, 4, 5, 6.

Misa prošle nedjelje