petak, 31. svibnja 2013.

Alojzije Bavčević - Pričest na usta ili na ruku


Na redu je u ovim danima nakon Tijelova osvrt na knjigu prigodne tematike. Radi se o vrlo važnom i prijepornom pitanju primanja pričesti na ruku. Autor je vlč. Alojzije Bavčević, a knjiga nazvana Pričest na usta ili na ruku izdana je u vlastitoj nakladi. Ako želite nabaviti ovu knjigu, preporučujem da kontaktirate autora preko župnog ureda u Vepricu (potražite njegov telefonski broj u imeniku) ili pokušajte preko Verbuma. Ja sam besplatno, ali indirektno, dobio ovu knjižicu koja sadrži šezdesetak ilustriranih stranica tiskanih na sjajnom papiru.

Započet ću najprije s par prigovora da taj dio odmah riješimo. Izbor fotografija nije na nekim mjestima posebno dobro napravljen, a ima i slika vrlo loše rezolucije. Deklinacija stranih imena je, blago rečeno, neobična, sa sufiksom nakon crtice. U nezanemarivom broju citata reference su nepotpune ili su čak potpuno izostavljene (usp. izjavu kardinala Šepera u točki 90). Time se oslabljuje apologetski domet ovog djela. Konačno, jedna vrlo osobna primjedba s kojom se ne morate složiti. Na naslovnici je fotografija mozaika kojemu je autor p. Marko Ivan Rupnik, a nalazi se u kapeli u Vepricu. Zaista mi je ružan taj mozaik i svaki put kad uzmem u ruke knjigu preplašim se (i to ne u dobrom smislu straha Božjeg).

Vratimo se sada na sadržaj ove knjige i njezine jake strane. Autor je u 158 točaka nejednake duljine donio brojne citate sabora, povijesnih dokumenata, liturgijskih propisa te crkvenih otaca, svetaca, papa, kardinala, biskupa i teologa. Počevši od posljednje večere nije propustio spomenuti nijedan važniji izvor na koji je naišao proučavajući ovu tematiku. Posebno je korisno što je u ovom djelu poprilično dobro uspio razdvojiti ono što su drugi rekli ili napisali od svojih komentara. Na kraju iznosi i neka pastoralna iskustva koja mi se čine vrlo odmjerena i realna. Ako sam ja kao obični vjernik laik vidio kako bezobzirno mnogi postupaju prema posvećenim hostijama, pronašao odbačenu hostiju na klupi, upozorio malo dijete koje je dobilo hostiju od nesmotrenog djelitelja pričesti da se to ne može nositi po crkvi, itd. itd. onda je svaki svećenik, a pogotovo onaj s višegodišnjim iskustvom vidio i puno gore primjere.

Nikako ne bih htio da mislite kako osuđujem ljude koji pobožno primaju pričest na ruku. I mene su svećenici učili isključivo taj način pričešćivanja i tek sam kasnije otkrio da su mi tako uskratili odgoj pravog odnosa prema Gospodinovu Tijelu. Usto, čini se da je moderni način pričešćivanja prilagođen sprječavanju pobožnog primanja pričesti. Red za pričest mora ići što brže, nema klečanja (za što je pričesna klupa ili ograda bila vrlo prikladna) i prema tome usta su na mnogo većoj visini, pa i iznad svećenikove glave, treba izgovoriti na brzinu amen prije no što svećenik, često pazeći da to učini sa sigurne udaljenosti, ubaci hostiju u naša usta. Sve to izazivalo je u meni, a vjerujem i u drugim vjernicima određenu neugodnost. Jasno, to je trivijalna primjedba u odnosu na važnost da se ne izgubi neka posvećena čestica, ali treba realno priznati kako stvari stoje.

S druge strane, postoje snažne struje koje su se zalagale, a i danas se zalažu za pričest na ruku. Dakako, pozivaju se na povratak prošlim praksama vrlo često iskrivljujući i činjenice i tumačenja vezana uz te prakse. Takvima neće odgovarati brojni citati iz knjige don Alojzija Bavčevića. Oni me podsjećaju na čovjeka koji bi se htio vratiti na stanje prije primjerice proglašenja neke dogme, pa ostaviti stvari pomalo u "oblacima". Ovdje se, naravno, ne radi o dogmi ako govorimo samo o načinu primanja pričesti, ne i o tome što takav način podrazumijeva u shvaćanju otajstava. Ali, rezati živo stablo da bi se došlo do sjemena iz kojeg je izraslo nikako ne može biti razumno djelo ili pak plod Duha. Nema smisla zatvarati oči pred time da su, primjerice, neokatekumenska bogoslužja dizajnirana tako da umanje važnost stvarne prisutnosti Gospodinove pod prilikama kruha i vina. Slično je i s modernistima kojima je jedini cilj naglašavanja gozbenog aspekta sv. Mise uništavanje shvaćanja da je to Kristova žrtva na križu. 

Zato je knjiga vlč. Bavčevića vrlo dobrodošla i svakako je pokušajte nabaviti, pročitati i dati nekom svećeniku kako biste ga pogurnuli iz relativizma i laksizma koji se potpuno raširio u liturgijama diljem naše domovine, ali i iz tako zvanog neokonzervativizma koji često pilatovski učini zlo ne želeći se zamarati istinom, prebacujući naglasak svoga stava (barem u riječima) kako već u nadređenoj kancelariji puhne vjetar.

U ovom kratkom osvrtu nisam donio izvatke iz knjige Pričest na usta ili na ruku, ali s obzirom da je i sama knjiga kompilacija te da je možete pročitati kroz sat ili dva, učinilo mi se boljim barem ukratko spomenuti neke probleme na koje ova knjiga pokušava odgovoriti.

četvrtak, 30. svibnja 2013.

Sjednica Skupštine Društva Benedictus 1. lipnja 2013. u Zagrebu

U subotu 1. lipnja 2013. u 10 sati održat će se redovita sjednica Skupštine Društva za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus". Sjednica će se održati u prostoru Event - Ilica 107 u Zagrebu.

Na sjednicu su pozvani članovi Društva, ali i svi ostali zainteresirani. Dnevni red i godišnje izvještaje za prethodne dvije godine pronaći ćete na stranici Društva Benedictus.

utorak, 28. svibnja 2013.

Duhovna lirika utorkom 21



Vladimir Nazor
TIJELOVO

2.
"Od glada, kuge i rata nas spasi,
Gospode!" - Blista ostenzorij. S granja
Crveni cv'jeci trune se mogranja.
Na njivi svuda kleknuli su klasi.

Meni je ko da i o moje vlasi
Kolutić neki, bl'ješteći, prianja.
Život svih mojih otvara se sanja.
Svi moji n'jemi govore sad glasi.

Maslinâ srebro trepće put visina.
Oblak se b'jeli, silazeći, njija;
A moja c'jela osjeća nutrina,

Da bivam čist i zdrav ko kap od vrela,
Ko vlat od žita, sv'jestan da sam i ja
Čest uv'jek živa Gospodnjega T'jela.

subota, 25. svibnja 2013.

N. Milićević - Mala lamentacija (II)

Mala lamentacija (II)

O gospode, o gospode,
kud nas sve te struje vode
kroz opake, mutne vode?

Kakva zla nas sila bode
dok sudbine naše brode
u opasne nedohode?

Same štete, same škode
i nevolje i nezgode
stižu svijetu u pohode.

A gluposti svud se plode
i gluposti svijetu gode
i svijet krivim putem vode.

O gospode, o gospode,
na što li se ljudi svode,
kud li ljudski razum ode?!

Nikola Milićević (Republika, 1981.)

subota, 18. svibnja 2013.

Feliks Suk - Katolička apologetika

Dr. Feliks Suk - Katolička apologetika za više razrede srednjih učilišta, (30 MB)

Biografska crtica: Prvi profesor i pročelnik Katedre za moralnu teologiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 1874. i dalje bio je Feliks Suk. Rodio se 30. prosinca 1845. u Petelinku kod Blagovice (Slovenija). Čitati i pisati Feliks je naučio u roditeljskoj kući, a posljednji razred pučke škole završio je u Petrinji. Šest razreda gimnazije pohađa u Ljubljani, a zatim ulazi u Dijecezansko sjemenište u Zagrebu. Ispit zrelosti položio je 1863. u Ljubljani. Te iste (1863.) godine tadašnji zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj Haulik šalje ga na studij u Innsbruck, gdje do 1868. studira teologiju. Za svećenika je zaređen 1868. Vrativši se u Zagreb, obnaša razne služe u biskupiji. U doktora teologije promaknut je 18. rujna 1870.
Kada je 1874. otvoreno Kraljevsko sveučilište Franje Josipa I. u Zagrebu, postao je sveučilišnim profesorom moralnoga bogoslovlja na Bogoslovnom fakultetu. Predavao je moralku i obnašao službu pročelnika katedre od 1874. do 1891. Bio je dvaput dekan Bogoslovnoga fakulteta i jednom rektor Sveučilišta. U njegovom rektorskom mandatu Sveučilište je preseljeno s Katarininog trga u današnju zgradu, tada na samom rubu grada zvanom Sajmište. Surađivao je u Katoličkom listu i Hrvatskom učitelju, a napisao je i dva udžbenika za srednje škole: Katolička apologetika za više razrede srednjih škola i Katolička moralka za više razrede srednjih škola. Umro je u Zagrebu, 8. travnja 1915.


Hvala osobi koja mi je posudila knjigu na skeniranje. Kao i obično, kvaliteta skenirane kopije nije najbolja, a poslije sam primjetio i da u knjizi nedostaju str. 151-154 (jedan arak je očito nestao, možda još u đačkim rukama, a možda u novije vrijeme). Ipak mislim da vam može i ovako biti od koristi. Usput podsjećam i na ovaj naš arhiv vrijednih knjiga kao i udžbenik liturgike za srednje škole.

petak, 17. svibnja 2013.

nedjelja, 12. svibnja 2013.

Zaručnice Duha Svetoga, moli za nas!

Bog Duh Sveti je udijelio Mariji, svojoj vjernoj Zaručnici, svoje neizrecive darove i Nju je odabrao za djeliteljicu svega što ima. Zato Ona dijeli sve njegove darove i milosti komu hoće, koliko hoće i kada hoće, i nijedan se nebeski dar ne daje ljudima ako ne prođe preko njezinih djevičanskih ruku. To je volja Boga koji je htio da sve imamo po Mariji; jer je tako trebalo da Svevišnji obogati, uzvisi i proslavi onu koja se osiromašila, ponizivala i skrivala svojom dubokom poniznošću do dna ništavila za svoga života.

(Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji, 25)

subota, 11. svibnja 2013.

Za dijete, a ne psa!


Nisam namjeravao glasovati na predstojećim izborima, ali kad sam vidio ovaj plakat i poruku (a objašnjenje mi se čini sasvim u redu), rekao sam: konačno...

Ne mislim baš istraživati program i ljude u toj stranci, da ne bih našao nešto što mi se neće svidjeti, no iza ovog slogana mogu svesrdno stati i sada barem znam za koga ću glasovati.

Gene Wolfe - The Sorcerer’s House

Nisam već dugo pročitao nikakav, a kamoli dobar roman. Tako sam primjetivši ovu preporuku na blogu autora znanstveno-fantastičnih knjiga čije postove cijenim, premda zbog obimnog teksta rijetko dočitam do kraja, brže bolje pohitio pronaći Čarobnjakovu kuću Genea Wolfa na internetu. Srećom ubrzo sam je pronašao (epub) i moram reći da sam zaista uživao čitajući je. Neću vam previše otkrivati radnju, pa navodim samo nekoliko odrednica. Roman je pisan u epistolarnom obliku i autor se majstorski poigrava tom formom u kombinaciji s nepouzdanim pripovjedačem koji piše većinu pisama. Glavni lik lutajući manjim mjestima u besparici, nailazi na napuštenu kuću, a sve se odvija upravo po njegovu izlasku iz zatvora gdje ga je zbog financijske prijevare na nekoliko godina smjestio vlastiti brat blizanac. Situacija iz poglavlja u poglavlje postaje sve čudnija, a usporedno s razvojem bajkovitih (fantasy) elemenata saznajemo i sve više o zanimljivoj obiteljskoj povijesti.

Ovaj roman nije prikladan za djecu, ne toliko zbog nekih odraslih situacija koje se pojavljuju, koliko zbog zahtjevnijeg razumijevanja i čitanja između linija. Ipak ću napomenuti da vas ne treba odbiti spominjanje čarobnjaka jer ovdje nema govora ni o nekom harrypotterovskom, a kamoli još težem veličanju magije. Naprotiv, u nekim pogledima se pojavljuju vrlo prihvatljiva, čak osvježavajuća razmišljanja o ovoj tematici. Premda bih volio tvrdnje potkrijepiti, neću ništa citirati, ali ako si želite uništiti iznenađenja, pročitajte osvrt koji sam naveo na početku ovoga teksta.

Svakako da Čarobnjakova kuća nije knjiga za one koji ne podnose fantasy literaturu, ali ako ste u komplementu toga skupa i tražite dobru knjigu, bacite pogled! Možda vam se svidi kao i meni.

* * *

2 u 1 (druga, vrlo kratka preporuka u istom postu): Jedna starija knjiga, ali dobra, u engleskom govornom području klasik: Princeza i goblin Georgea MacDonalda. Prikladna i za odrasle i za djecu, a ako je i nećete čitati mlađoj djeci jer je dostupna samo na engleskom, možete je barem iskoristiti kao obilan izvor nadahnuća za priče za laku noć. Isprobano zadržava pozornost malih slušača, možda i predobro.

četvrtak, 9. svibnja 2013.

Gostujući autor - Izvadci iz enciklike Pascendi Dominici Gregis

Jedan čitatelj ovog bloga priredio je izvatke iz enciklike sv. Pija X. Pascendi Dominici Gregis (Pasti stado Gospodnje) istaknuvši neke značajnije rečenice i izraze te dodavši na pojedinim mjestima svoje komentare. Primljeni tekst donosim vam kao i obično bez vlastitih intervencija.

utorak, 7. svibnja 2013.

Nastavak za komentare

Prethodna tema je zbog broja komentara zatvorena za komentiranje. Nastavite ovdje.

četvrtak, 2. svibnja 2013.

Usporedni tekst reda mise za tradicionalnu latinsku misu i novus ordo misu

Jedan čitatelj našeg bloga priredio je korisni dokument u kojem se u paralelnim stupcima navodi tekst reda mise za tradicionalnu misu (latinski s prijevodom) i novu misu (hrvatski). Naravno, za novu misu je trebalo učiniti neki izbor među dopuštenim kombinacijama, no ne čini mi se da ima išta kontroverzno u izabranim opcijama. Navedeni dokument vrlo primjereno ne donosi nikakve dodatne komentare, ali vi ste slobodni svoje mišljenje pristojno iskazati u komentarima ovog posta.

Usporedba reda mise za tradicionalnu latinsku misu i novu misu 
(izvanredni/redoviti oblik rimskog obreda) - xlsx, html

Tehnička napomena: ako vam se neka slova u html verziji ne prikazuju ispravno, provjerite da li vam je character encoding namješten na Central European (Windows).