utorak, 25. travnja 2017.

Sveti Marko, moli za nas


Bože, iže blaženago Marka Evanǵelista svojego blagodětju evanǵelskago propovědanja vazvisil jesi: podaj, molim te; nam vsegda i jego učenjem prospěvati, i molitvoju zašćititi se. Gospodem našim Isu-Hrstom Sinom tvoim: Iže s toboju živet i cěsarstvujet v jedinstvě Duha Svetago Bog: va vse věki věkov.

Bože, koji si blaženoga Marka, svoga evanđelistu, uzvisio milošću evanđeoskog propovijedanja; podaj, molimo, da nam njegovo znanje koristi i njegova nas molitva brani. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova.

nedjelja, 23. travnja 2017.

Tradicionalna misa u crkvi sv. Martina u utorak i srijedu u 18,30 sati

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će ovog utorka i srijede (25. i 26. travnja 2017.) u terminu 18,30 sati služene (tihe) tradicionalne svete mise. Celebrant je p. Jakub Zentner iz Svećeničkog bratstva sv. Petra.

Vaš milodar (lemozina) bit će, uz redoviti dio koji ostaje za crkvu, upotrebljen za pokrivanje troškova smještaja svećenika. Neka vas, kao i do sada, Gospodin Bog nagradi za velikodušnost.

utorak, 18. travnja 2017.

Duhovna lirika utorkom 45


Paul Verlaine
(preveo Milan Pavelić)

DO NOGU KRISTOVIH

Bože moj, Ti ljubavlju me rani,
I ta rana evo jošte dršće,
Bože moj, Ti ljubavlju me rani.

Bože moj, o strah Tvoj ožeže me,
I sad jošte ožeglina grmi,
Bože moj, o strah Tvoj ožeže me.

Bože moj, ja progledah taštinu,
I slava Ti useli se u me,
Bože moj, ja progledah taštinu.

U svom Vinu utopi mi dušu,
Daj mi živjet o svog stola kruhu,
U svom Vinu utopi mi dušu.

Evo moje neprolite krvi,
Evo tijela, nedostojna patnje,
Evo moje neprolite krvi.

Evo čela, što tek stid ga bije,
Za podnožje nogama Ti divnim,
Evo čela, što tek stid ga bije.

Evo ruku, što radile nisu,
Za žeravku i za tamjan rijetki,
Evo ruku, što radile nisu.

Evo srca, što ututanj tuklo,
Nek se trza na golgotskom trnju,
Evo srca, što ututanj tuklo.

Evo nogu, ludih lutalica,
Neka lete, kada milost zovne,
Evo nogu, ludih lutalica.

Evo glasa, ružna lažna huka,
U Pokori da me grješna kori,
Evo glasa, ružna, lažna huka.

Evo oči, dviju svijeća bludnje,
Da ih trnu suze molitava,
Evo oči, dviju svijeća bludnje.

Jao, Bože žrtve i proštenja,
Kolik bunar nehara je moga,
Jao, Bože žrtve i proštenja!

Bože strašni i presveti Bože,
Jao, crna bezdna mojih skvrna,
Bože strašni i presveti Bože!

Bože mira, radosti i sreće,
Svaki strah mi i neznanje svako,
Bože mira, radosti i sreće,

Ti to znadeš, sve to, sve to znadeš,
I da ja sam bogac, kakva ne bi,
Ti to znadeš, sve to, sve to znadeš.

Al što imam, Bože, dajem Tebi.


nedjelja, 16. travnja 2017.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

S današnje mise u sv. Martinu

petak, 14. travnja 2017.

Neka ste nam došli

Ove smo godine i mi u župi na Veliki četvrtak imali apostolku. Za sada samo jednu, ali ako ćemo se ravnati idejom koja je misao vodilja takve novosti, trebalo bi ih iduće godine biti barem šest. Jer, ako ovako ostane, mogao bi netko učiniti krivu poveznicu s jednim apostolom koji se posebno istaknuo svojim djelovanjem prije i oko Posljednje večere. A ovdje zaista ne bi bilo korektno povezivati s tim apostolom laikinje, već isključivo njegove duhovne nasljednike u kleru.


Čestitam p. Anti Gavriću, doktoru teologije i donedavnom provincijalu Hrvatske dominikanske provincije koji nam je donio još jedan običaj sa zapada gdje je studirao i bio profesor. Znamo da nam je cilj i u Hrvatskoj što skorije imati male zajednice pravih vjernika po uzoru na Francusku, Njemačku, Nizozemsku itd. Ovo je tek jedan sitan, rekli bismo damski koračić, ali u pravom smjeru. Ljupka i čedna gesta koja može samo ojačati one bitne poruke Velikog četvrtka: svi su ljudi sestre i braća, čistima je sve čisto te najvažnije: svoje shvaćanje kršćanske poruke možemo na poseban način naglasiti izborom spola, roda, rase, religije itd. onoga kojemu u javnosti odlučimo ceremonijalno jednom godišnje "oprati" nogu.

Svakako bi trebalo poslušati poziv koji nam je p. Anto uputio u propovijedi i moliti za svećenike. Možda posebno da ne budu od svijeta kao što ni Gospodin nije od svijeta.

srijeda, 12. travnja 2017.

Kardinal Newman o duševnim patnjama Isusovim


Duševne patnje našega Gospodina tijekom Njegove muke

Svaki ulomak povijesti našega Gospodina posjeduje nedokučivu dubinu i pruža nepresušnu građu za razmatranje. Sve s Njim u vezi beskrajno je, a ono što najprije razabiremo samo je površina nečega što počinje i završava u vječnosti. Bilo bi preuzetno od bilo koga, izuzevši svece i učene teologe, da pokuša tumačiti Njegova djela i riječi, osim u meditaciji, ali meditacija i duhovna molitva u toj su mjeri dužnosti svih koji žele njegovati istinsku vjeru i ljubav prema Kristu da nam, sestre i braćo, može biti dopušteno da, pod vodstvom svetih ljudi koji su otišli prije nas, razmišljamo i izlažemo ono čemu bi inače bilo prikladnije naprosto iskazati štovanje nego da to pomno ispitujemo. No određeno vrijeme godine, a posebno ovo, traži od nas da pobliže i što potpunije razmotrimo čak i one još svetije dijelove evanđeoske povijesti. Više volim da me smatraju slabim ili pretjerano revnim u opisu teme nego da iznevjerim ovo razdoblje i da šutim. Nastavljam, jer to od mene traži crkveni liturgijski kalendar, pa premda bi se svaki propovjednik ustručavao o tome govoriti, usmjerit ću vaše misli prema temi posebno pogodnoj za ove dane, iako mnogi od nas o njoj možda premalo razmišljaju. Riječ je o patnjama što ih je naš Gospodin pretrpio u svojoj nedužnoj i bezgrješnoj duši.

Tradicionalna misa u sv. Martinu na Uskrs 16.4.2017. u 11,30 sati

U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će ove nedjelje 16. travnja u terminu 11,30 sati služena (tiha) tradicionalna sveta misa na Uskrs.

utorak, 11. travnja 2017.

Duhovna lirika utorkom 44



Annette von Droste-Hülshoff
(preveo Milan Pavelić)

NA CVJETNICU

»Već rosa gine nijemo;
Što s palmama je tim?
U susret Mu hajdemo
Sa granjem zelenim.
On želi u naš dom,
U našu sobu doći;
Već smjerni narod kroči
Sa pjesmom pohvalnom.«

— Ne mogu s vama veće,
Oteščao mi dah;
Za stijegom stijeg se kreće,
Već nikad stić ih ja.
Oj sjaja prejasnog!
Moj Spase, dane mio,
Ti, Ti si! Ideš ti’o
U trulež groba mog!

Što spremit bih Ti smjela,
Gdje drag mi gostuješ?
Navesti bih Te htjela,
Da dugo ostaneš.
Da, cvijeće premilo
Na Tebe ću da mećem,
Da povežem Te cvijećem,
Zabranit ne ćeš to.

Ja lijer ću plemeniti
Sa desne Majčine
O Tvoju nogu viti
Uz molbe ponizne.
Da sputim silom svom
U prstenje Te cvjetno,
Tad glavu ću Ti spretno
Okružit krunicom.

Brat grane palmine ću,
Po podu sterat njih,
Dat patnje Tebi sve ću,
Što lakše, teže ih
Podnesoh ljeta tog.
Gle tu Ti njih do nogu,
I moriti me mogu
Do određenja Tvog.

O nedokučljiv li si
U brizi ljubeznoj,
Kad ni pomišljo nisi
Na grijeh toliki moj!
Ne, ja Te ne puštam,
Al da i odeš smjesta,
Veselja mi ne nesta:
Doć iznova ćeš, znam.

ponedjeljak, 10. travnja 2017.

Muka po Ivanu

Zna li tko za ijednu crkvu u gradu Zagrebu u kojoj će se Muka Gospodina Našega Isusa Krista na Veliki petak pjevati na latinskom?

Unaprijed hvala na informacijama.

nedjelja, 9. travnja 2017.

Cvjetnica u Ninu

Vjerujem da svaki katolik voli lijepu procesiju, a što može biti ljepše od pobožne procesije na Cvjetnicu po sunčanom proljetnom vremenu. Zahvaljujem čitateljici ovoga bloga koja je podijelila sa mnom fotografije današnje procesije u Ninu. Pohvalno je čuti kako je pateru to bila već treća Misa s pjevanom Mukom toga dana, a da je ipak bez preskakanja i žurbe sve skladno obavio.

srijeda, 5. travnja 2017.

Nekoliko lijepih slika

Evo nekoliko lijepih fotografija koje dobro prikazuju tradicionalnu misu prošle nedjelje. Zahvaljujem autoru fotografija, augustinskom kanoniku Elviru Tabakoviću.





utorak, 4. travnja 2017.

Pretplatite se na hrvatsku verziju Paix Liturgique


Još prije pet godina kada je prvi put objavljena hrvatska verzija stranice Paix Liturgique, pozvao sam čitatelje ovog bloga da se pretplate na taj newsletter sa zanimljivim i manje poznatim informacijama o proširenosti tradicionalne mise po čitavome svijetu. Tako se primjerice u rujnu prošle godine moglo čitati o hrvatskom svećeniku o. Milanu Mikuliću koji je u najtežim godinama za staru misu (sedamdesetima i osamdesetima) očuvao tradicionalnu misu u jednoj župi na zapadnoj obali SAD-a. Usto se redovito objavljuju i istraživanja provedena na širokom uzorku vjernika u pojedinoj zemlji o potražnji i želji za celebracijom stare liturgije.

Ako se pretplatite, newsletter ćete dobivati jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca, a to zaista nije preveliko opterećenje. Bilo bi šteta da se hrvatska verzija ugasi zbog nezainteresiranosti, pa preporučite ovu stranicu i mogućnost pretplate i drugim poznanicima bez obzira da li su tradicionalni katolici ili ne.

Duhovna lirika utorkom 43


Nepoznat autor
(preveo Milan Pavelić)


KRISTU RASPETOMU (II.)

Vȃs ištem željan, ruke plemenite,
Na križu svetom što ste ogoljene,
Da primite me, vi ste raširene,
I pribijene, da me ne kaznite;

Vȃs, oči divne, mrakom obavite,
Što krvlju ste i suzam pokrivene,
Što budne ste, da odriješite mene,
I zaklopljene, da me ne zbunite;

Vȃs, noge, što mi pobjeć ne možete,
I glavu, što se nagnu, da me zove,
I krv, što mije od zloće me ove;

Vȃs, grudi, da me k sebi privijete,
I čavle drage, da se združim s njima,
Slatkoće punim trajnim vezovima.

nedjelja, 2. travnja 2017.

Sutra, u ponedjeljak 3.4.2017. tradicionalna misa u sv. Martinu u 19 sati

S današnje mise u crkvi Krista Kralja

U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će u ponedjeljak 3. travnja 2017. u 19 sati služena (tiha) tradicionalna sveta misa.

petak, 31. ožujka 2017.

Posveta Nizozemske i San Franciska Bezgrješnom Srcu Marijinu

100 godina Fatime: biskupi Nizozemske i San Franciska
posvećuju svoje biskupije Bezgrješnom Srcu Marijinu

(Amsterdam/San Francisco) Biskupije Nizozemske i nadbiskupija San Francisco u SAD-u prigodom stogodišnjice Gospinih ukazanja u Fatimi posvetit će se Bezgrješnom Srcu Marijinu.

srijeda, 29. ožujka 2017.

Tradicionalna misa u crkvi Krista Kralja na Mirogoju 2. travnja u 11:30

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa na koju se možete pretplatiti da biste dobivali ovakve obavijesti na mail:
U crkvi Krista Kralja na zagrebačkom groblju Mirogoj ove nedjelje 2. travnja 2017. u 11,30 sati p. Jérôme Bücker iz Svećeničkog bratstva svetog Petra služit će tihu tradicionalnu svetu misu na nedjelju Glušnicu.

Obratite pažnju na nestandardno mjesto.

utorak, 28. ožujka 2017.

Duhovna lirika utorkom 42


Nepoznat autor
(preveo Milan Pavelić)


KRISTU RASPETOMU (I.)

Ne, Bože moj, kad ljubim Te ovako,
Ne činim ja to radi raja Tvoga,
Nit ostavljam se grijeha prokletoga,
Što užasni bi plašio me pako.

Ti, Ti si mene, o moj Bože, tȁkô,
I tužni pogled na Te ranjenoga,
Što visiš raspet s križa pregorkoga
I ideš u smrt zlo podnoseć svako.

Tek ljubav Tvoja moju ljubav prȅnu:
Ja i bez neba predo bih Ti sebe
I sve bez pakla bojao se Tebe.

Ni jedan dar me k Tebi nȅ pokrenu:
Kad bila bi mi i bez nade nada,
Ja ipak bih Te ljubio ko sada.

ponedjeljak, 27. ožujka 2017.

Kad se budemo gledali oči u oči

Papa Franjo pred Presvetim:
„Ne kleči, ne skida pileol i nije u molitvenom stavu“

Papa Franjo sjedio je u kripti Milanske katedrale pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom: 
„Nije klečao, nije čak ni skinuo pileol (kapicu) i nije bio u molitvenom stavu“

(Milano) U okviru svojeg posjeta Milanu u subotu 25. ožujka i susreta sa svećenstvom Nadbiskupije u Milanskoj katedrali papa je Franjo jedno vrijeme proboravio pred Presvetim. „Nije kleknuo, nego je sjeo na lijep naslonjač, okružen drugim crkvenim velikodostojnicima koji stoje...“ Ovim riječima novinar Antonio Socci kritizirao je scenu koja je s različitih strana izazvala kritiku.

Tradicionalna stranica Messa in latino dodala je još nekoliko primjedbi. Njezin urednik kritizirao je držanje pape Franje pred Presvetim kako ova stranica to ovako žestoko nikada nije činila u četiri godine ovoga pontifikata.

  • „Papa ne posjećuje Presveto na glavnom oltaru (što bi bila dobra i prava prigoda javno posvjedočiti dostojanstveno klanjanje Bogu, vrhunac liturgije i bogoštovlja), nego u kripti, gotovo kao da je posrijedi privatna stvar koja se čini potajno i na brzinu.“
  • Nije čak bilo pripremljeno ni klecalo. To znači: katedralni ceremonijar dobio je uputu da ga uopće ne postavi. Papa ne će uporabiti klecalo i takvo nešto očito ne želi ni imati blizu.
  • Franjo pred Presvetim nije čak ni skinuo bijeli pileol. K tome, on se nekoć nazivao Soli Deo jer ga se skida samo pred Bogom u Oltarskome Sakramentu.
  • Izraz i držanje tijela, ruke koje nisu sklopljene, pokazale su da Papa nije stupio pred Gospodina u stavu molitve i klanjanja, čovjek bi pomislio da ga je programom predviđena međupostaja u kripti živcirala. Pogled se čini apatičnim kao da uopće ne vidi Boga u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Franjo pred Presvetim: „Apatičan pogled, bez molitvenoga stava“

Čini se da papa Franjo nema nakanu pokazati čine klanjanja Bogu koji pripadaju samo Bogu. On ne želi kleknuti, to je poznato (zbog bolesti, kaže se, ali ne službeno). Ali sjediti umjesto stajati, ne skinuti pileol i ne sklopiti ruke? Ne, po mojem mišljenju on ne vjeruje u stvarnu prisutnost! Na Veliki četvrtak to ćemo pak vidjeti.

Sve uzalud: govore mi da moram voljeti i poštovati ovoga Papu. Meni ipak ne uspijeva voljeti ga. I poštivati ga pada mi teško.

Bit će da je pravno papa, ali on to nije u svojem vršenju službe posvećivanja i poučavanja. Možda je papa samo u upravljanju (u tome da je Franjevce Bezgrješne stavio pod komesarsku upravu i smjenjivao pravovjerne biskupe, štitio homoseksualne svećenike i poticao radničke svećenike).

Kršćanski je Caritas zaslužan ako se događa iz ljubavi prema Kristu. Bez Krista to je samo ateistička socijalna pomoć.“

Izvor: http://www.katholisches.info/2017/03/papst-franziskus-vor-dem-allerheiligsten-er-kniet-nicht-sondern-sitzt-nimmt-den-pileolus-nicht-ab-und-keine-gebetshaltung-ein/

nedjelja, 26. ožujka 2017.

Novi pokušaj

Vatikan – lefebvrovci korak od potpisivanja sporazuma.

Fotografija mogućeg novog sjedišta u Rimu

Marco Tosatti 

Kažu mi dobro obaviješteni izvori da su Svećeničko bratstvo sv. Pija X. i Vatikan samo korak od potpisivanja sporazuma. I zbilja, prema nekima nedostaju samo potpisi; samo se čeka da biskup Bernard Fellay, Generalni poglavar Bratstva, unutar Bratstva pojasni posljednje točke kako bi učinio veliki korak: službeni potpuni povratak lefebvrovaca kao osobne prelature u krilo Rimske Crkve. Na taj način Franji bi uspjelo dovršiti ovaj pothvat koji je otpočeo za pontifikata Benedikta XVI. i koji se je nasukao zbog teoloških pitanja; a koje bi se sada nadvladalo raspoloživošću Rimskoga prvosvećenika da ne traži da se svaka „točka na i“ pojasni i definira. S druge je strane i mons. Lefebvre pisao da ako bi se II. vatikanski sabor tumačio prema hermeneutici kontinuiteta, ne bi bilo nikakvog problema za potpuno jedinstvo s Rimom. I nema nikakvog problema da se unutar Crkve, kako je već Benedikt govorio, Koncil tumači na taj način. (...)

Mons. Fellay iznio je zanimljiva promišljanja tijekom svojega putovanja u Poljsku. I iz njih, uz sav oprez u svezi s ovim slučajem, stvara se dojam da klima može biti zrela za važnu najavu. S druge strane Rimski Prvosvećenik ima određenu simpatiju prema lefebvrovcima (manje za tradicionaliste u svojoj kući) koju je naslijedio, kako se čini, zbog dobrog dojma koji je stekao o Bratstvu kada je bio nadbiskup Buenos Airesa.

U propovijedi u Poljskoj mons. Fellay opovrgao je glasove o kupnji nekretnine koja je u vlasništvu Rimskoga vikarijata, crkve Santa Maria all'Esquilino, kao budućega sjedišta Bratstva. I rekao je istinu. No u biti, s obzirom na reguliranje odnosa sa Svetom Stolicom, Bratstvo bi bilo zainteresirano za kompleks zgrada koji pripada Sestrama Bezgrješne iz ulice Monza, za jednu bivšu školu-internat s crkvom koja ima izravan pristup s ceste. Ovaj bi kompleks zgrada mogao postati novim rimskim središtem FSSPX-a. Fotografije koje vidite jesu fotografije te zgrade.



Izvor: http://www.marcotosatti.com/2017/03/20/vaticano-lefebvre-a-un-passo-dalla-firma-dellaccordo-le-foto-della-possibile-nuova-sede-a-roma/

petak, 24. ožujka 2017.

Marija Ana Lindmayr o čistilištu


Tereziju Avilsku papa je Pavao VI. proglasio crkvenom naučiteljicom, zacijelo zato da bi se pokolebani vjernici dali nadahnuti spoznajama i naučavanjem velike španjolske mistikinje. Terezija Avilska imala je sjeverno od Alpa jednu duhovnu kćer: Mariju Anu Lindmayr, koja joj je umnogome bila srodna. Ne samo što je pripadala istom redu nego je poput svoje učiteljice bila i jako stroga prema samoj sebi. U tvrdoj školi askeze pod vodstvom mudrog duhovnika primila je dar ekstaza i viđenja te razvila živu duhovnu djelatnost. Kad smo otkrili njezin dnevnik, osvojile su nas njezine duševne pustolovine i draž njezine osobnosti te nam je smjesta bilo jasno da upravo ova duhovna hrana treba našem duhovno osiromašenom i duševno pothlađenom vremenu.

Zahvaljujući naročitom Božjem dopuštenju Marija Ana Lindmayr (1657. – 1726.) komunicirala je sa siromašnim dušama u čistilištu. Saznala je pojedinosti o uzroku, načinu i trajanju njihovih patnja, o strahoti grijeha i o golemom opsegu čišćenja te o njihovoj gorućoj čežnji za beskonačnim Bogom. Marija Ana Lindmayr neizrecivo je trpjela za njihovo oslobođenje, ali je i primila spoznaje i uvide o onostranom svijetu koji su pogodni da nam otvore oči i istrgnu nas iz naše ravnodušnosti. Nijedan teolog ne bi nam mogao nauk o posljednjim stvarima, a prije svega o procesu čišćenja i sazrijevanja u onostranosti, opisati tako zorno i živo kao što je to znala učiniti ova duhovna kći velike crkvene naučiteljice. Usporedbe radi donosimo u dodatku službeni crkveni nauk, a za praktičnu upotrebu donosimo izabrane molitve. Za hitne slučajeve u obitelji i susjedstvu – što je pri današnjoj nestašici svećenikâ posebno aktualno – priložili smo, po želji mnogih, i molitve za umiruće.

Postupak za proglašenje Ane Marije Lindmayr blaženom pokrenula je minhenska kurija već godinu nakon njezine smrti, 1727. To što on još nije dovršen, bolno pogađa svakoga komu je poznata veličina i važnost ove žene. Od glasovitog arheologa prof. dr. Strebera s Minhenskog sveučilišta potječe izreka: "U Münchenu pokopana leži jedna svetica." Ako još nije proglašena svetom, to nema veze s njezinom svetošću, nego sa sporošću crkvene birokracije i s današnjom ravnodušnošću prema svecima.


srijeda, 22. ožujka 2017.

Spremna


Za koga je namijenjena dovršena papinska grobnica u Vatikanskim špiljama?

Prije otprilike godinu dana, 16. ožujka 2016., pojavilo se mnoštvo udarnih naslova u tisku: spremna je za uporabu još jedna nova papinska grobnica u Vatikanskim špiljama za posmrtne ostatke ili pape emeritusa Benedikta XVI. ili pape Franje.

Prije godinu dana, poziv „Molite za mene“ bio je još tako svjež da su se mnogi brinuli da je nagoviještena smrt pape Franje.

Bogu hvala, to nije slučaj, a upravo danas čitamo u intervjuu s kurijalnim nadbiskupom Gänsweinom da je i papa emeritus Benedikt XVI., koji 16. travnja namjerava proslaviti svoj 90. rođendan u užem krugu, s obzirom na godine dosta dobro.

Nadamo se da za novom papinskom grobnicom ne će biti uskoro potrebe, ali u Vatikanu se uvijek na sve misli i pripravlja.

Međutim, to je i za sve nas dobro, ako smo kao katolici svjesni da bi sljedeći dan bez ikakvog predupozorenja mogao biti naš posljednji na zemlji...

Dovršena grobnica za Rimskog prvosvećenika koji će prvi preminuti.

Izvor, Fotografija nove grobnice.

nedjelja, 19. ožujka 2017.

Dobrostivi sveti Josipe


Dragi sveti Josipe, tebi sam se utekao, u tebe se pouzdao. Uvjeren sam da ćeš Bogu preporučiti moju želju. Po tvojoj ljubavi, koja te je u radosti i žalosti vezala s Isusom i Marijom, utječem se tebi za zagovor. O dragi, blagi, dobrostivi sveti Josipe, pohiti mi u pomoć u mojoj nevolji i dopusti mi da ti se izručim tijelom i dušom. Želim živjeti kao ti, posve predan u volju Božju, smjeran, ponizan kao vjeran sluga u skrovitosti. Tako se nadam da ću jednom s tobom postati dionikom i neke nebeske slave, da s Marijom zauvijek hvalim i slavim trojstvenoga Boga. Amen.

***

Gospodine Isuse Kriste, ti si naše spasenje, naš život i naše uskrsnuće! Zato te molim, ne prepusti me strahu i zdvajanju, nego zbog boli i bezbrojnih zasluga svoje Majke Marije i svog vjernog poočima Josipa pomozi svom sluzi kojega si otkupio svojom dragocjenom krvlju. Amen.

četvrtak, 16. ožujka 2017.

Nerazumne i štetne teze

Što biste mislili o ovakvim naslovima u hrvatskim novinama:
Na Kaptolu tvrde: Zemlja je ipak ravna ploča!

Ugledni zagrebački svećenik: Lagali su nam o okrugloj Zemlji, lagali su nam o slijetanju na Mjesec, a lažu nam i o jasenovačkim žrtvama!

Svećenik, doktor crkvene povijesti i arhivist Zagrebačke nadbiskupije: Zemlja je ravna ploča i imam dokaze za to!

Visoko pozicionirani zagrebački klerik: Djecu ćemo podučavati da je Bog stvorio Zemlju kao ravnu ploču, a znanstvenici su lažljivci!

Naravno, rekli biste: žuti tisak, bome su smećari ovaj puta pretjerali!

Premda dijelim takvo mišljenje o većini hrvatskih novina, u ovom bi slučaju, nažalost, novinari imali itekakvo uporište u činjenicama.

Riječ je o svećeniku koji je magistrirao i doktorirao crkvenu povijest u Rimu i obavlja ugledne službe u arhivu Zagrebačke nadbiskupije, Društvu za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije Tkalčić, Hrvatskom književnom društvu svetog Jeronima itd.

Sudeći laički prema njegovim ostalim upisima, nema naznaka da je psihički obolio, pa se ne libim iznijeti neke od tekstova s njegove Facebook stranice koji su, dakako, javno dostupni:











Prije nekoliko mjeseci jedan je čitatelj ovog bloga htio raspravljati o tezama koje se iznose na jednom osebujnom hrvatskom blogu gdje se hereze miješaju s teorijama zavjere, a kao potka se provlači ideja da Zemlja nije kugla, nego je ravna ploča (ili pak udubljena kao unutrašnjost zdjele, nije mi se dalo čitati plahte i plahte teksta koje se ondje redovito pojavljuju).

Reći će netko, pa što ne odgovoriš znanstvenim argumentima, što ne opovrgneš njegove tvrdnje. Najprije, svatko tko razumije neke osnove matematike i fizike i zna barem malo engleskog, lako će za svaki od argumenata pobornika "ravne zemlje" naći uvjerljivije i potpunije protuobjašnjenje jednostavnom pretragom po internetu. Mnoge od njihovih teorija su smiješne u svojem nepoznavanju osnovnih podataka koje imamo o svijetu.

No, mnogo važniji razlog je što osoba koja zaista prihvaća te tvrdnje, ne samo kao prolazni hir, nego ih čak i širi te ulaže svoje vrijeme u gledanje beskrajnih video snimki na kojima neki amater objašnjava zašto je zemlja ravna, takva osoba mora sebe uvjeriti da joj sa svih strana lažu, lažu znanstvenici, lažu tehničari, astronaut i snimatelji, svi joj lažu. Iako nisam ljubitelj Chestertona, prenosim jedan njegov odlomak iz Pravovjerja u prijevodu koji sam našao na internetu. To je na neki način ilustracija zašto nemam volje raspravljati s ljudima koji promiču teoriju "ravne zemlje".
Svaki onaj tko je imao nesreću da razgovara sa ljudima na rubu ili pak u samome srcu duševne poremećenosti, zna da je njihova najzlokobnija odlika užasna jasnoća detalja, povezivanje jedne stvari s drugom na zemljovidu pomnije razrađenom nego labirint. Ako raspravljate s luđakom, iznimno je vjerojatno da ćete izvući kraći kraj, jer u mnogo slučajeva njegov um radi brže upravo zato jer ga ne usporavaju stvari koje idu zajedno s dobrom prosudbom. Njega ne ometa smisao za humor ili milosrđe ili proste iskustvene činjenice. On je tim više logičan što je izgubio određene zdravo razumske osjećaje. Zaista, opća fraza kojom se opisuje umobolnost u ovom slučaju zavarava. Luđak nije čovjek koji je izgubio razum. Luđak je čovjek koji je izgubio sve osim razuma.

Luđak uvijek objašnjava stvar u potpunosti a često i zadovoljavajuće, u čisto racionalnom smislu. Ili, da se točnije izrazimo, objašnjenje umobolnika, ako i nije uvjerljivo, u najmanju ruku je nepobitno. Ovo naročito vrijedi za dva ili tri najčešća oblika umobolnosti. Ako na primjer neki čovjek kaže da su se svi urotili protiv njega, jedini način da to pobijete jest taj što ćete reći kako svi ljudi poriču da su urotnici, a to je upravo ono što bi istinski urotnici učinili. Njegovo objašnjenje pokriva činjenično stanje jednako kao i vaše. Ili, ako neki čovjek kaže da je zakoniti kralj Engleske, onda nije dovoljno kazati mu kako ga postojeće vlasti nazivaju luđakom; jer da on jest kralj Engleske, to bi moglo biti najmudrije što postojeća vlast može učiniti. Ili, ako neki čovjek kaže da je Isus Krist, onda nije rješenje reći mu kako svijet poriče njegovo božanstvo, jer svijet je nijekao i Kristovo.

Unatoč tome on je u krivu. No, ako pokušamo odrediti njegovu zabludu točnim izrazom, otkrit ćemo da to nije baš tako lako kao što smo pretpostavljali. Možda to najpribližnije možemo izraziti ako kažemo da se njegov um kreće u savršenom, ali ograničenom krugu. Mali je krug jednako beskonačan kao i veliki, no mada je posve jednako beskrajan, nije jednako prostran. Na isti je način objašnjenje umobolnika sasvim potpuno baš kao i ono zdrava čovjeka, no nije toliko opširno. Puščano zrno okruglo je poput zemaljske kugle, ali ono nije Zemlja. Postoji nešto takvo kao što je ograničena univerzalnost. Postoji nešto takvo kao što je mala i sputana vječnost. Možete to vidjeti u mnogim modernim religijama. Dakle, govoreći sasvim površno i empirijski možemo kazati da je najjači i najsigurniji znak ludila kombinacija logičke potpunosti i duhovne skučenosti. Teorija umobolnika objašnjava mnoge stvari, ali ih ne objašnjava na opširan način.

Zašto mislim da su teze koje navedeni svećenik iznosi štetne?

Zato što Crkva nikada u povijesti nije naučavala da je Zemlja ravna ploča. To je tumačenje koje u novije vrijeme promiču prvenstveno američki protestantski fanatici. Dakle, svijet će ismijavati Crkvu ne zbog onoga čime bi se mi katolici ponosili (Kristova nauka i njegova križa), nego zbog izmišljotina koje šire zabludjeli članovi Crkve.

Nadalje, u ovom konkretnom slučaju sasvim se opravdano postavlja pitanje: kakav je to znanstvenik koji ne može razlučiti između amaterskih video snimki s youtubea i tekstova po blogovima te utemeljenih i potvrđenih znanstvenih teorija i opažanja. Ako može tako teško zabludjeti u egzaktnijoj stvari kao što je fizika planeta Zemlje (makar mu to i ne bila struka), zašto bi itko prihvaćao zaključke koje izvodi u mnogo manje sigurnim interpretacijama povijesnih događanja. A s obzirom da je on jedna od perjanica revizije komunističke slike hrvatske povijesti, lako je zamisliti kako će protivnici te revizije reagirati.

utorak, 14. ožujka 2017.

Biskup Williamson posvećuje novog biskupa

Williamson redi treću godinu uzastopce novoga biskupa


(London) Nakon isključenja biskupa Richarda Williamsona iz Svećeničkog bratstva sv. Pija X. 2012. godine on je već zaredio dvojicu svećenika za biskupe. Sada bi trebalo uslijediti novo biskupsko posvećenje.

„Otpor“ je naziv za radikalni ogranak nekadašnjih lefebvrovaca koji se formirao počevši od 2009. godine zbog razgovorā između Bratstva sv. Pija X. i Svete Stolice tijekom pontifikata Benedikta XVI., a čiji su članovi isključeni posebice 2012. godine ili su sami napustili Bratstvo. Bitno obilježje predstavlja kategoričko odbijanje bilo kakvog oblika sporazuma s Rimom.

Dana 19. ožujka 2015. godine Williamson je u brazilskom Kloster Nova Friburgo zaredio svećenika Christiana Jean-Michela Faurea za biskupa. Pater Faure predavao je u bogosloviji Bratstva sv. Pija X. u Argentini i djelovao je u Meksiku. Isključen je iz Bratstva 2014. godine.

Dana 19. ožujka 2016. Williamson je na istome mjestu posvetio za biskupa priora benediktinskog samostana Santa Cruz iz Nova Friburgo, patera Thomasa Aquinasa.

Za 19. ožujka 2017. godine Williamson je na svome blogu najavio treće biskupsko posvećenje. U državi Virginia u SAD-u zaredit će patera Gerarda Zendejasa za biskupa. Pater Zendejas pripada Bratstvu sv. Pija X. kao nekada i Williamson i Faure.


„Četvrti biskup“, Williamson piše kako bi time postigao stanje četvorice biskupa kako ga je Bratstvo sv. Pija X. imalo zahvaljujući valjanim, ali nedopuštenim biskupskim posvećenjima iz 1988. godine i nakon smrti nadbiskupa Marcela Lefebvrea. „Otpor“, kako ga nekadašnji biskup Bratstva sv. Pija X. i sam naziva, sastoji se time od „dvojice biskupa za Europu i jednoga za Južnu Ameriku“, zbog čega sada treba biti zaređen jedan biskup za Sjevernu Ameriku.

Ređenja biskupa Williamsona uslijedila su bez Papina dopuštenja i stoga slove kao nedopuštena. K tome, postoje sumnje u valjanost ređenja biskupa Faurea. Vatikan se nije očitovao o ređenjima. Prema crkvenome pravu biskup Williamson i biskupi koje je zaredio navukli su na sebe kaznu ekskomunikacije.

Svećeničko bratstvo sv.Pija X. energično je osudilo ređenja i odbilo je bilo kakvu usporedbu sa „stanjem nužde“ iz 1988. godine na koje se nadbiskup Lefebvre pozivao kako bi bez papinskog dopuštenja zaredio četvoricu biskupa. Među tadašnjim zaređenim biskupima bio je i biskup Williamson. On očito stvara svoju vlastitu hijerarhiju – neovisnu od Rima i neovisnu od Svećeničkog bratstva sv. Pija X.

Nedopuštena ali valjana ređenja za Katoličku Crkvu predstavljaju problem jer mogu utemeljiti linije sukcesije koje su podivljale kako je to bio slučaj s vijetnamskim biskupom Pierrom Martinom Ngô Đình Thụcom (1897.-1984.)


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2017/03/williamson-weiht-im-dritten-jahr-hintereinander-einen-neuen-bischof/

Duhovna lirika utorkom 41


Antun Branko Šimić
UMORSTVO DJETETA

       I.

U meni nešto klija
u meni raste netko
Najjače noću u mom snu

To raste uvijek
i kadikad kao da kroz cijelu mene pline
i ispuni me ko tjeskoba
i ko opasnost.
                O kuda da bježim
ispred onog što u meni se mojom krvlju hrani?

O bože, zašto stavi
u ljudski život sramotu i glad?
i zašto život što je u meni proklijo
raste kao moja smrt?

U meni svakim časom raste moja smrt

       II.

Ne tebe
U tebi ja umorih gotovo svu sebe
i njega koji me je ispunio tobom
                                                      kao tamom
Što sada osta meni još od mene?

ponedjeljak, 13. ožujka 2017.

Prisjetite se izbora pape Franje

Kome je stalo do toga, može se prisjetiti što smo i kako pisali pred četiri godine za vrijeme neposredno prije i nakon izbora pape Franje:

petak, 10. ožujka 2017.

Jezuitska posla

Dosta nam je invazionizma i kleveta o kršćanstvu od isusovaca!

Mors et Vita duello conflixere mirando:
Dux Vitae mortuus, regnat vivus.


U čije ime govori Sosa Abascal?

Pošto je nedavno tvrdio da je „riječ relativna“, govoreći o onome što je Gospodin Isus Krist govorio u Evanđelju, General Družbe Isusove sada daje Ansi invazionistički intervju u kojemu izjavljuje da Zapad mora popustiti islamu u ime kršćanskih vrijednosti. „Politika zidova s jedne je strane nehumana, a s druge beskorisna“. Kao već i njegov Poglavar tijekom predizborne kampanje i on pravi ispad u vezi s Trumpom koji po njegovom mišljenju „napada kršćanske i ljudske vrijednosti“ i dodaje da je „ludilo poistovjetiti islam i terorizam“.

I ne samo to. Branio je islam od napada onih koji ga poistovjećuju s terorizmom: jedna takva jednakost prema njegovim riječima jest „ludilo“ i ne oklijeva ustvrditi: „Teroristi mogu biti muslimanske vjere, ateisti, a također i kršćani. Izjednačiti jednu vjeru ili rasu s terorizmom jest manipulacija koja ne dopušta da se borimo protiv njega“.

Inače, mogao nam je reći gdje je taj kršćanski terorizam i zar se može staviti na istu razinu Kuran (koji poziva na ubijanje u ime božje svakoga onoga koji se ne podvrgava islamu) i Evanđelje koje nas predaje i čini sličnima Bogu koji je umro radi našega spasenja i koji od nas zahtijeva, čineći nam to mogućim Svojom milošću, da činimo isto tako za spasenje drugih.

Tko će okončati ove ne samo poremećene brbljarije, nego i pogibeljna iskrivljivanja stvarnosti i istine na štetu masa kojima se i dalje manipulira i koje se drži u neznanju koje je zlosretno i rizično za sudbinu cijeloga čovječanstva?

Lijepo je rekao Camillo Langone u dnevniku Il Foglio: „No ako Evanđelje nije istinito, gdje je, ljudi moji, upecao kršćanske vrijednosti? Ako Evanđelje nije istinito, isusovac je samo običan starac obučen u crno. Dok je pak Evanđelje istinito, isusovci su još uvijek onakvi kakvima ih Pascal opisuje: stručnjaci u umijeću prijevare“.

Sjetimo se riječi Marija Palmara:
„...ono što nam na koncu ostaje u ruci jest samo blijedo sjećanje na katoličanstvo. Hladno i mrtvo tijelo koje je na putu izgubilo ljubav za istinu i sigurnost u živu i stvarnu Kristovu prisutnost u Crkvi. Katoličanstvo bez križa i bez svjedočenja, u bijegu od svagdašnjeg mučeništva nerazumijevanja od svijeta. Ne preostaje drugo nego pomagati ovoj braći apostolatom istine. I moliti se za njih jer je velika pogibelj koju predstavljaju za spasenje mnogih duša. Počevši od njihove.“

Izvor: http://chiesaepostconcilio.blogspot.ba/2017/03/ora-basta-con-linvasionismo-e-con-io.html

srijeda, 8. ožujka 2017.

Život melje

Talijanski nadbiskup: Papa Benedikt povukao se zbog „golemog pritiska“

Nadbiskup Negri razgovara s kardinalom Burkeom na rimskom Maršu za život u svibnju 2016.

Jedan talijanski nadbiskup u blizini pape Benedikta XVI. kaže da se je bivši papa odlučio povući zbog „golemog pritiska“.

(LifeSiteNews) Nadbiskup Luigi Negri koji kaže da je papu Benedikta posjetio „više puta“ od njegovog odreknuća 2013. godine, jedini je talijanski biskup koji je uopće sudjelovao na rimskome Maršu za život koji se održava svake godine. Negri je odstupio kao nadbiskup Ferrare-Comacchija u veljači nakon što je napunio 75. godinu života i time dosegnuo propisanu dob za umirovljenje.

U jednom članku koji je u ponedjeljak objavio News-Outlet Rimini 2.0 nadbiskup Negri je rekao da malo zna o unutarnjem radu Kurije, ali „Siguran sam da će jednog dana na površinu izići teške odgovornosti u Vatikanu i izvan njega“.

„Nije slučajno da su u Americi, također i na temelju onoga što je objavljeno od Wikileaks-a, neke katoličke skupine zahtijevale od predsjednika Trumpa da oformi istražno povjerenstvo koje bi provjerilo je li vlada Baracka Obame vršila pritisak nad Benediktom“, dodao je. „Zasada to ostaje vrlo teška tajna, ali siguran sam da će se pronaći odgovorni.“

„Bliži se moj osobni 'kraj svijeta' i prvo pitanje koje ću uputiti svetome Petru bit će upravo vezano za ovu stvar.“

Nadbiskupa je upitan i o dubia (dvojbama) četvorice kardinala: Burkea, Brandmüllera, Caffarre i Meisnera koji su tražili pojašnjenje od pape Franje u svezi pobudnice Amoris Laetitia.

Amoris Laetitia treba pojašnjenja, nažalost sadašnji poglavar Crkve još uvijek šuti“, rekao je. „Mislim da bi Sveti Otac trebao odgovoriti premda se čini da se odlučio za suprotan stav.“

„Nažalost, izbila je prava histerija protiv ove četvorice kardinala koje se optužuje za sve moguće. Čak se dospjelo do toga da su neki pozivali da im se oduzme kardinalski biret. To su velike odvratnosti. Nekadašnji antipapisti postaju hiperpapisti radi svoje vlastite koristi“, dodao je.

Izvor: gloria.tv, Rimini 2.0.

utorak, 7. ožujka 2017.

Duhovna lirika utorkom 40


Stanko Vraz
KAJTE SE!
(Na čistu sriedu).

Kajte se i sipajte pepeo na glavu!
Vrieme nad vami leti, noseć bič u ruci,
Udarit će vas, pa ste po vragu, paše, vuci!
Jer ste sliepi za duh, slavu ....
  Kajte se!

Kajte se i sipajte pepeo na glavu!
Da vas nestignu suze od vaših robovâ,
Da nezaškriplje zubma sbor vaših djedovâ,
Davših krv svôm rodu i prâvu
  Kajte se!

Kajte se i sipajte pepeo na glavu!
Udarit će vam na grob prokletstvo sinovi,
Kosti izkopat, razbacat, glodati će psovi,
Vući na pir u dubravu ...
  Kajte se!

Kajte se i sipajte pepeo na glavu.
Nad vami lieću — čujte! — već grakćuć gavrani,
Nepuštaju vas s oka, negrakću zahmani,
Jurve njuše čast krvavu ....
  Kajte se, kajte se!

srijeda, 1. ožujka 2017.

Svaki dan


Radi česa hotio bih ja, da vi o Karstjani svako jutro, kada se probudite, na misto misliti, hoće li, neće li biti dažd, oli vedro; na misto misliti, kako on dan privariti ćete koga; na misto uzdihavati, kako nahraniti ćete družinu vašu, uzdignuli biste misal vašu prema Nebu, i Bogu, razmišljajući, da on pozna dobro potriboću vašu, i to bolje od vas istih, i ufajući se, da u kriposti neizmirnoga milosardja njegova spravan stoi svejer za udiliti pomoć. Ter učinivši za tim zlamenje svetoga križa, molili biste pobožno molitvu onu od Očenaša, koju učio nas je Spasitelj isti, i u kojoj uzdaržuje se sve ono, što prositi od Boga imamo u pogledu duše, i tila našega. Zatim učinivši tvardo obećanje, da Boga našega uvriditi nećete; postavili biste se na svagdanje dilo vaše, vidili biste koliko se ne bi Bog tarsio za pomoći vas, i providiti.

O koliko i koliko puta pomoglo je Providjenje Božje vas u tolicih potribah vaših, ali vi to spoznali niste, ter pripisali stvar takovu oli srići, oli ljubavi priatelja koga, oli kakovome stvorenju drugome. Eh postavte postavte Karstjani moji sve ufanje vaše u Gospodina, pustite se po svema, i u svačemu ravnati, i vladati od njega. Imajte prid očima strah Božji, ispunite zakon sveti njegov, čuvajte se griha, ljubite ga iz svega sarca, i viditi ćete, da stvar svaka od dobra na bolje hoditi će vama. A varhu svega neka ne bude u vas prikoredna želja ona, i skarb za stvari Svita ovoga, koje na pokon nisu drugo, nego prah, i blato. Želje vaše neka najparvo ciljaju na slavu Božju, na zadobljenje vikovite slave, i tada dobra Svita ovoga dana biti će vama bez iskati jih od Gospodina onoga, koi toliku skarb ima za nahraniti nas polak obećanja Isusa, Spasitelja našega. Quaerite primo Regnum Dei; et justitiam ejus, et haec omnia adjicientur vobis: ištite naiparvo Kraljestvo Božje, i pravdu njegovu, i sva ova dati će se vama.

Fran Vrinjanin - Razgovori za sve nedilje kroz godišta (14. nedjelja po Duhovima, razgovor XXXXVII., str. 380-381),
v. također F. E. Hoško: Propovijedi Frana Vrinjanina, RTČ Vol. 25 No. 1/2005, str. 185-200.

ponedjeljak, 27. veljače 2017.

1773.

"Po mojoj procjeni Isusovački se red (ukupno uzevši, a ne svaki pojedini član) okrenuo gnozi. Ona se unutar Crkve pojavljuje pod raznim maskama: na socijalnoetičkom području marksizam, u duhovnom praćenju psihoterapija, psihoanaliza i grupna dinamika, a u teologiji i misijama (ili onome što je od toga preostalo) međureligijski dijalog. Više ili manje prešutno podrazumijeva se pritom monistički sustav: Sve je jedno, ne postoji nikakvo raspuknuće u zbilji padom anđela, padom ljudi i istočnim grijehom. 'Polarizacije' treba izbjegavati, važna je samo 'integracija'. Eshatologija ne igra nikakvu ulogu."
(Wolfram Schrems, "Isusovac na papinskom prijestolju.
O dvjema katastrofama u jednoj osobi")


Lice novoga, beznaukovnoga katolicizma
Christopher A. Ferrara

24. veljače 2017.

Oličenje modernističke uglađenosti, novoizabrani, slatkorječivi i besprijekorno odnjegovani poglavar Družbe Isusove Arturo Sosa Abascal upravo je proglasio svršetak katoličkog nauka. Nikoga ne bi trebalo iznenaditi što je, kako nas izvješćuje Sandro Magister, Abascal “vrlo blizak Jorgeu Mariju Bergogliu”. Ta bliskost papi Bergogliu objasnila bi Abascalovu istaknutu ulogu u promicanju bergoljanske novotarije “razlučivanja”, ubačene u Crkvu preko Amoris laetitia (AL) kao sredstvo izvrdavanja šeste Božje zapovijedi.

subota, 25. veljače 2017.

Na putu

Bratstvo sv. Pija X. „na putu kući“ – Nastaje li na Eskvilinu 
sjedište buduće osobne prelature?

Sveta Marija Bezgrješna na Eskvilinu mogla bi biti
buduće sjedište prelata Osobne prelature Svećeničkog bratstva sv.Pija X.

(Rim) Sporazum između Svete Stolice i Svećeničkog bratstva sv.Pija X. samo što nije sklopljen. Za to je sada odlučujuća uloga pape Franje. Ovako izvješćuje vatikanist Matteo Matzuzzi u današnjem izdanju talijanskoga dnevnika Il Foglio.

„Lom između Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (lefebvrovaca) i Svete Stolice bit će vrlo skoro uklonjen“, rekao je Matzuzzi. Dokaz da se „složeni pregovori“ kreću prema „pozitivnom rješenju“, jesu nakane Bratstva sv. Pija X. da kupi kompleks zgrada Santa Maria Immacolata na Eskvilinu, jednome od sedam rimskih brježuljaka. Kompleks se nalazi u neposrednoj blizini Laterana. Velika novogotička crkva izgrađena je potkraj 19. stoljeća za jedan red. Tomu pripadaju i druge zgrade koje su proteklih godina korištene kao škola.

Studijski centar treba nastati u blizini Laterana

Prema dnevniku Il Foglio ondje će nastati studijski centar Bratstva sv. Pija X. te potom Generalna kuća Osobne prelature čim Sveta Stolica bude priznala Bratstvo kao takvo.

Približavanje je ubrzao sam papa Franjo. Od 17.-20. siječnja msgr. Bernard Fellay, Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X. bio je smješten u Domu svete Marte u Vatikanu. S njim su u Rim doputovali msgr. Alfonso de Galarreta i asistent generalnog poglavara pater Alain Nely. U razgovorima je sudjelovala i poglavarica Sestara Svećeničkog bratstva sv. Pija X. Pater Nely zadužen je za kupnju na Eskvilinu.

Bratstvo sv. Pija X., kako potvrđuje msgr. Fellay, već je u Argentini bilo u kontaktu s ondašnjim primasom, Jorgeom Marijom Bergogliom. „On nas već dugo poznaje“. Ako je bilo problema s nekim mjesnim biskupom, obraćalo se primasu. On bi rekao: „Ti si, naravno, katolik, a ne šizmatik. Pomoći ću ti. A to bi onda i učinio“, dodao je msgr. Fellay.

Problem je bio s argentinskim zakonima. Ova latinoamerička zemlja katoličkim svećenicima daje boravišnu dozvolu samo ako imaju službenu potvrdu mjesnih crkvenih predstavnika da su kao svećenici službeno priznati. Glede toga u jednom je pojedinačnom slučaju (ili više slučajeva) intervenirao i nadbiskup Bergoglio koji je izdao ovu potvrdnicu za argentinsku državu.

Da već 2012. godine nije došlo do ujedinjenja s Rimom, Matzuzzi svodi na otpor francuskoga dijela Bratstva. Da je bilo po njemačkome dijelu, Bratstvo bi se već bilo „vratilo u zajedništvo s Rimom“.

„Čini se da je Fellay sada spreman prevladati zastoj, i pod cijenu bolnih gubitaka među svojim vjernicima i svećenicima“, napisao je Matzuzzi.


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2017/02/24/piusbruderschaft-auf-dem-weg-nach-hause-entsteht-auf-dem-esquilin-sitz-der-kuenftigen-personalpraelatur/

srijeda, 22. veljače 2017.

Zen koji ima smisla

Kardinal Zen: kardinali „imaju pravo dobiti odgovor“


(Hong Kong) Kardinal Joseph Zen, hongkoški nadbiskup u miru, slovi kao siva eminencija katakombne Crkve u komunističkoj Narodnoj Republici Kini. Borbeni purpurnik u jednom je intervjuu javno podržao dubia (dvojbe) kardinala Brandmüllera, Burkea, Caffarre i Meisnera.

Četvorica kardinala zatražila su od pape Franje pojašnjenje spornih i dvosmislenih formulacija u VIII. poglavlju posinodske pobudnice Amoris laetitia. Premda su dubia, koja su formulirana u obliku pet pitanja, Papi poznata od 19. rujna 2016., on odbija odgovoriti na njih. Dosada je uopće izostala bilo kakva službena Papina reakcija na ova goruća pitanja o središnjim temama vjere.

Poznato je samo da je Franjo „kipio od bijesa“ kada su četvorica kardinala, zbog izostanka papinskoga odgovora, 14. studenoga 2016. svoja dubia objavili u javnosti.

Raymond Arroyo s EWTN-a vodio je intervju s kardinalom Zenom. Pri tome je bilo govora i o temi dubia koja trenutačno javno ili potiho dominira svime u Crkvi. Na pitanje što misli o tome, kardinal je odgovorio:
„Mišljenja sam da je to upit pun poštovanja koji su uputili ovi biskupi i kardinali kako bi dobili pojašnjenje. Držim da oni imaju pravo dobiti odgovor.“

Kardinal se već desetljećima bori za pravo na slobodno ispovijedanje vjere u Hong Kongu otkako je Velika Britanija ovo područje vratila Narodnoj Republici Kini i za dobivanje toga prava u pravoj komunističkoj Kini. On slovi kao glasnogovornik katoličke katakombne Crkve i progonjenih kršćana. Tim i više jer Vatikan trenutačno traži približavanje s Pekingom i zbog toga zanemaruje temu katakombne Crkve (Crkve u ilegali) i povrjede prava na ispovijedanje katoličke vjere. Takozvana Nova Ostpolitik (Istočna politika) katakombnu je Crkvu iznimno uznemirila. U kardinalu Zenu, jednom od beskompromisnih branitelja prava na život nerođene djece, oni pronalaze čvrsto uporište.


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2017/02/21/kardinal-zen-die-kardinaele-haben-ein-recht-eine-antwort-zu-bekommen/

nedjelja, 19. veljače 2017.

Kadrovske odluke

„Burke na Guam, Negri kući: poruka je jasna“

Guam, 12.000 kilometara od Rima

(Rim) „Burke na Guam, Negri kući: poruka je jasna.“ Ovim riječima komentirao je Riccardo Cascioli, glavni urednik katoličkog online dnevnog lista Nuova Bussola Quotidiana i mjesečnika Il Timone najnovije kadrovske odluke pape Franje.

subota, 18. veljače 2017.

Bravo, Glas Koncila!

Sigurno niste očekivali ovakav naslov! Nisam do sada spominjao ovaj ocvali tjednik hrvatskih biskupa u pozitivnom kontekstu. No uvijek treba pohvaliti dobre inicijative, pa tako i članak objavljen u najnovijem broju. Naslov članka je vjerojatno uredničko ekumensko pružanje ruke onima koji se ponose "velikanom" o kojemu govori taj osvrt.

Znam da jedna lasta ne čini proljeće, ali ako bude još par ovakvih članaka, optimisti se mogu nadati promjeni koju je netko predložio, "kapici" na zadnjem slovu koja bi Glas Koncila pretvorila u Glas Koncilâ.

(uvećani prikaz)

srijeda, 15. veljače 2017.

Tradicionalna misa u sv. Martinu 19.2.2017. u 16 sati

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa na koju se možete pretplatiti da biste dobivali ovakve obavijesti na mail:
U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će ove nedjelje 19. veljače 2017. iznimno u terminu 16 sati služena (tiha) tradicionalna sveta misa na nedjelju Šezdesetnicu.

Obratite pažnju na nestandardno vrijeme početka mise.

utorak, 14. veljače 2017.

Apologeti bergoljoizma


Glede Müllera i Amorisa, 
Jimmy Akin diže ruke

Jimmy Akin, "viši apologet" u "Catholic Answers", zadnjih je nekoliko godina proveo pišući članak za člankom o svakoj novoj bergoljovskoj senzaciji, pod naslovom "... stvari koje valja znati te prenijeti drugima". Broj stvari na "znanje i prenošenje" o onome što je Franjo rekao ili učinio mijenjao se ovisno o teškoći pokušaja da se na dobro istumači proizišla sablazan i pomutnja.

Međutim najnoviji nastavak Akinove uljepšavaće serije odaje čovjeka koji je potpuno smeten i ne zna kojim bi putom krenuo. Akin ima ništa manje nego dvanaest "stvari koje valja znati te prenijeti drugima" o onome čime sam se pozabavio u svom jučerašnjem članku, naime o kriomičnom ispravljanju pobudnice Amoris laetitia od strane kardinala Müllera, koji se, čak i dok napada tumačenje što joj ga je dao sam Franjo, i dalje pretvara da je ona sasvim zdrava i pravovjerna. Do kraja svojega popisa međutim Akin se zapetljao i ne nudi ništa osim daljnje pomutnje.

Članak počinje nevoljkim priznanjem, u podnaslovu, kako se čini "da kardinal Müller ima vlastite poglede na to kako tumačiti pobudnicu 'Amoris laetitia' te da se ti pogledi ne slažu s tumačenjem koje bi papa Franjo volio da joj damo". Kažem nevoljkim jer nam kardinal Müller nije izložio svoje "poglede", nego vjerodostojni nauk Učiteljstva, pri čemu se, na veliku žalost, kardinal pretvara da AL tomu nauku ni na koji način ne proturječi niti ga potkopava.

Akin priznaje — u drugoj od svojih "dvanaest stvari koje valja znati te prenijeti drugima" — da bi tumačenje AL-a koje bi nekim ljudima što žive u drugom braku dopustilo da nastave sa svojim odnosima i primaju Svetu Pričest "bilo u neskladu s povijesnim katoličkim shvaćanjem jer takvi parovi ne bi bili valjano vjenčani te bi njihovi spolni odnosi bili preljubnički". Poput kardinala Müllera međutim on propušta spomenuti da je upravo to tumačenje odobrio Franjo u pismu buenosaireskim biskupima.

"Stvari koje valja znati te prenijeti drugima" br. 3-11 nimalo ne rasvjetljuju taj prijepor. Baš naprotiv, Akin (pod br. 6) priznaje da ga "pomalo zbunjuje" Müllerova izjava da je "nemoguće da smrtni grijeh supostoji s posvetnom milosti. Da bi prevladali to besmisleno protuslovlje, Krist je za vjernike ustanovio sakrament pokore i pomirenja s Bogom i s Crkvom."

Akin tu mudruje o tome jesu li pri svakom objektivno smrtnom grijehu ispunjeni uvjeti za subjektivnu krivnju (teška stvar, potpuna svijest, slobodan pristanak), ali Müller očito misli na objektivno stanje preljuba i nemogućnost po sebi da onaj tko trajno ima izvanbračne spolne odnose sudjeluje u Presvetom Sakramentu dok svjesno nastavlja činiti isti grijeh. A tko nije svjestan da Crkva, slijedeći uputu našega Gospodina, poučava da razvod i "ponovno vjenčanje" uvijek jest preljub?

Pri kraju članka, ne stigavši svojom uzaludnom analizom ama baš nikamo, Akin (pod br. 11) konačno priznaje: "Čini se dakle da kardinal Müller iznosi vlastite poglede o tome kako tumačiti taj spis te da su ti pogledi drukčiji nego što bi papa Franjo volio da spis tumačimo". Upravo tako! Samo što su, kako smo već napisali, Müllerovi "pogledi" zapravo nepromjenjivi crkveni nauk.

I onda stižemo do Akinova naprosto smiješnog zaključka: 

"12) Ako se papa i pročelnik Kongregacije za nauk vjere ne slažu o nečemu takvom, stvar je, izgleda, vrlo ozbiljna. Što nam je činiti? 

Moliti za obojicu — i za Crkvu u cjelini."

Stvarno? Moliti za obojicu? Hvala ni na čemu, gosp. Akine. Ipak, nameće se nekoliko očitih opaski:
• Zašto "moliti za obojicu" ako je Müller u pravu da je AL sukladna s njegovim tradicionalnim tumačenjem toga spisa? Ako je AL naprosto tradicionalan spis, kako Müller tvrdi, za što bismo onda trebali moliti? Prije bismo trebali zahvaljivati što nam je Franjo posve tradicionalno izložio crkveni nauk.

• Ako se pak Franjo, autor AL-a, ne slaže s Müllerovim tradicionalnim čitanjem toga teksta, onda AL ne može biti ništa drugo nego inovjeran spis, a u tom slučaju zašto moliti i za Müllera, a ne samo za papu, koji je Crkvi uvalio inovjernu apostolsku pobudnicu? 

• Ako se papa i Müller "ne slažu o nečemu takvom", zar onda ne mora jedna strana biti u pravu, a druga u krivu? 

• Kako znamo koja je strana u pravu, a koja u krivu?

Akin se izmiče svim tim pitanjima tvrdnjom da "papa Franjo nije objavio nikakvo autentično tumačenje spornih točaka pobudnice Amoris laetitia niti je Kongregaciju za nauk vjere ovlastio za objavljenje takvog tumačenja".

Dakle Akinov je konačni ishod nula: nitko — čak ni čelnik Kongregacije za nauk vjere! — ne može znati stvarno značenje pobudnice dok nam ga Franjo ne priopći "autentičnim" tumačenjem. Ali što ako Franjo nikad ne objavi "autentično" tumačenje, nego jednostavno dopusti širenje svojega inovjernog "privatnog" tumačenja diljem Crkve, namigujući, kimajući i na druge načine naznačujući da želi upravo to? Ili, još gore, što ako bi Franjo objavio "autentično" tumačenje i ono bi se podudaralo upravo s onim što je napisao buenosaireskim biskupima — da neki javni preljubnici, na temelju "razlučivanja", smiju primati Svetu Pričest a da se ne odreknu svojih preljubničkih odnosa — a rušilo bi nauk Benedikta XVI., Ivana Pavla II. i nauk sve Tradicije? Koliko bi tada stvari gosp. Akin želio da "znamo i prenesemo" drugima?

Kako vidimo iz Akinova jalovoga komentara, afera Amoris laetitia apsurdna je koliko i štetna za Crkvu. To je posljedica pretvaranja da je bjelodano inovjeran spis ili pravovjeran (Müller) ili nedokučiv (Akin). Nikada u 2000 godina nije Crkva bila suočena s ovako strašnom zbrkom poteklom od Svete stolice.

nedjelja, 12. veljače 2017.

Pod pokroviteljstvom Hrvatske biskupske konferencije

Primjetio sam danas da je neki biskup u svom tweetu ponovio nepromjenjivi nauk Crkve o rastavljenima i "ponovno vjenčanima":


... pa sam otišao vidjeti koje je današnje evanđelje u novus ordu i naišao na ovo. Možete zamisliti kakvi su to bezvjerci u Hrvatskom institutu za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji ako im se išarano Kristovo lice čini kao prikladna ilustracija za ovaj mjesec.