Harpa Dei

U Hrvatskoj je proteklih tjedan dana boravio zbor Harpa Dei. Čine ga tri sestre i brat koji obilaze svijetom i lijepo pjevaju skladbe proizašle iz različitih kršćanskih tradicija. U Zagrebu su 7. prosinca održali večernji koncert na kojemu nisam bio, ali je na njihovom youtube kanalu dostupna kvalitetna snimka. 

U nedjelju su pjevali na tradicionalnoj misi u crkvi sv. Blaža. Malo me iznenadilo i razočaralo što za pjevanje koriste razglas, ali shvaćam da je to nužno s obzirom na ogroman broj nastupa koji imaju u godini. Pjevanje im je meditativno i smireno. Čini se da zaista žele na taj način služiti i hvaliti Boga te potaknuti u slušateljima pobožnost i sabranost. 

Glazba s obzirom na svoju narav prodire vjerojatno najdublje od svih umjetnosti u čovjekovu nutrinu. Zato je posebno važno zaštititi bogoslužje od loše i neprikladne glazbe, a podržati vrijedna djela i izvođače. 

Hvala zboru Harpa Dei na pjevanju, a hvala i organizatorima i podupirateljima njihova pohoda našoj domovini. 

Za kraj vam ostavljam jednu izvedbu s njihova kanal koja mi se posebno svidjela, a i prikladna je za advent. 

Nema potrebe za...

 ...sladunjavom Frisininom verzijom kad imate...

Tko tamo pjeva, dvostruko moli

Naši vrijedni pjevači i pjevačice s tradicionalne latinske mise u crkvi sv. Blaža otvorili su kanal na youtubeu Schola Cantorum Sancti Blasii. Oni se trude da svojim pjevanjem pridonesu ispravnom, pobožnom, dostojanstvenom i uzvišenom bogoslužju, a mali znak vaše pažnje i zahvalnosti bio bi da se pretplatite na njihov kanal ili ga barem povremeno posjetite, poslušate snimke i označite da vam se sviđaju. Trenutno je dostupna tek prva od, vjerujem, brojnih snimki koje će vam pomoći da potaknete svoje poznanike i prijatelje da dođu na misu u kojoj je težište na klanjanju i zahvaljivanju Bogu na način koji zahvaća cjelokupnu ljudsku osobu, a ne tek pojedine njezine elemente. 

Blaženi

U nastavku prenosim kratki video koji sam sastavio od fotografija i pjesme na misi na Sisvete ove godine. 

Fotografije su djelo gospodina Hrvoja Abrahama Milićevića koji već dulje vremena marljivo bilježi svečanije obrede u crkvama gdje se naša zajednica okupljala. Naša draga pjevačica Ida kojoj svi želimo Božji blagoslov u novim životnim koracima ustupila mi je snimku pričesne pjesme. Kako sam načuo, zbor koji redovito pjeva na tradicionalnoj misi u sv. Blažu uskoro će imati vlastiti kanal na Youtubeu, pa ćete moći uživati uz njihovo divno pjevanje i kroz tjedan prisjećajući se milosti koje ste primili nedjeljom. Mislim da je prigodno ukazati i na tekst mladića koji je član naše zajednice vjernika koja se okuplja kako bi štovala Boga u vjeri i obredu koji su nam predani.  

Razvucite video preko cijelog ekrana, odaberite maksimalnu razlučivost i pojačajte zvuk te razmatrajte o blaženstvima na koja nas Gospodin poziva. 

 

Pjesme o svetoj Mariji

Cantigas de Santa María je zbirka pjesama posvećenih Bogorodici nastala u Španjolskoj u 13. stoljeću. Tih 420 pjesama na srednjovjekovnom galješko-portugalskom jeziku zapisano je na dvoru kralja Alfonsa X. Mudrog te se njihovo autorstvo najčešće pripisuje samom kralju.

Pjesme su sačuvane u četiri rukopisa od kojih se dva čuvaju u El Escorialu, jedan u Madridu i jedan u Firenci. Osim samog teksta pjesama, u tim rukopisima su zapisane i vrlo raznolike melodije na koje su pjevane, pa ih često izvode i snimaju ansambli za srednjovjekovnu glazbu. Neki od rukopisa su i bogato ilustrirani.

Izabrao sam tri pjesme, a svakako vam preporučujem da pogledate/poslušate i neke od ostalih. Nakon sažetka radnje praćene ilustracijama iz firentinskog manuskripta, donosim i jednu od snimki odgovarajuće pjesme.

Pravedan bič dom da naš mine

Marijo, Hrvati te zovu,
Usliši njim prošnju ti ovu:
Dom mili da bude tvoj pravi,
Hrvatska sva Boga da slavi.

Marijo, ti mila Majčice,
Pred tobom padamo ničice.
Čuj žalosti, boli tužan glas
Ah, spasi, Majčice, spasi nas!

Al’ gr’jeha velik nas straši broj,
Zagovor, Majko, molimo tvoj,
Sin tvoj nek prosti nam s visine,
Pravedan bič dom da naš mine.

Bez grijeha Majčice začeta,
Zaštita nam budi ti sveta;
Hrvatsku usreći, posveti,
Dom mili milost nek prosv’jeti.

"Kristuš je gore vstal" u dvije izvedbe

Hrvatski crkveni kantual iz 1934. godine

Jedna vrlo korisna knjiga dostupna je od danas i na internetu. Nezaobilazni resurs za sve crkvene pjevače koji ne žele moderne patvorine.

Hrvatski crkveni kantual, Zagreb 1934.: 

za printanje na papir A3 formata

za printanje na papir A4 formata

U zadnji čas za sve one koji će kao i mi na Mirogoju na Cvjetnicu imati procesiju i pjevanu Muku!

Građani Jerihona samo bi im se nasmijali

Na bitno.net-u se danas pojavio tekst njihovog novinara Tina Krvavice o crkvenoj glazbi ili, bolje rečeno, o onima koji pjevaju na događanjima vezanima uz crkvu.

Pomagaj nam, pomagaj nam Marija s Jezušom

Na kraju današnje tradicionalne latinske mise u crkvi Krista Kralja, zbor je otpjevao vrlo lijepu marijansku pjesmu (zapravo dvije u jednoj). Čini mi se da će i posjetitelji ovog bloga koji nisu mogli prisustvovati misi htjeti čuti ovu krasnu pjesmu.

Subota i srijeda

László Hadrovics, Cantilena pro sabatho (Starohrvatska pasionska pjesma iz 14. stoljeća.) - rad u kojem je sadržan cjeloviti tekst pjesme.

Kratki članak o pjesmi.

***

Preporuka za čitanje: Manuel Galvez, Velika srijeda.

Sveto Tvoje rođenje bilo svim na spasenje!

Transeamus usque Bethlehem et
videamus hoc verbum quod factum est.
Mariam et Joseph et Infantem
positum in praesepio.

Gloria in excelsis Deo
et in terra pax hominibus bonae voluntatis.

Transeamus
Videamus multitudinem militiae celestis
laudantium Deum,
Mariam et Joseph et Infantem
positum in praesipio
et videamus quod factum est.

Molitva

Po malom dječaku koji umire kraj majke
dok se u vrtu igraju djeca;
po ptici koja ne razumije otkud
najednom krv na krilu i koja pada;
po gladi, žeđi i grozničavom bunilu:
Zdravo, Marijo!

Po djeci koju tuku, po pijancu koji se vraća kući,
po magarcu kojeg udaraju u trbuh
i po poniženju kažnjenog nedužnog;
po prodanoj djevici koju su svukli,
po sinu kojem su uvrijedili majku:
Zdravo, Marijo!

Po starici koja pod preteškim bremenom posrće
zavapivši: Bože moj!; po nesretniku čije se ruke
nisu mogle osloniti na ljudsku ljubav
kao križ Sinov na Šimuna Cirenca;
po konju palom pod kola koja vuče:
Zdravo, Marijo!

Po četiri obzorja koja svijet razapinju,
po svima čije se tijelo kida ili skončava,
po onima koji rukû ili nogû nemaju,
po bolesniku koji stenje pod operacijom,
po pravedniku ubrojenom među ubojice:
Zdravo, Marijo!

Po majci koja saznaje da joj je sin izliječen,
po ptici koja pticu iz gnijezda palu doziva,
po žednoj travi koja pljusak prima,
po izgubljenom poljupcu obnovljenom po ljubavi,
po prosjaku što izgubljeni novac svoj nalazi:
Zdravo, Marijo!

Venez, divin Messie

Potaknut temom današnje nedjelje Gaudete sažetom riječima sv. Pavla iz ulazne pjesme "Radujte se u Gospodinu uvijek! Opet kažem: Radujte se!" odlučio sam sa čitateljima podijeliti jednu lijepu adventsku pjesmu koju sam prvi put čuo prije desetak godina na tradicionalnoj misi u Francuskoj. Smatrao sam da uz ovolike ružne vijesti koje stižu iz Rima (a i iz Hrvatske) treba postojati poneki post koji će nas obradovati i neće se baviti negativnostima koje nas okružuju. Tražeći na internetu snimku ove pjesme ubrzo sam naišao na željenu melodiju, no s riječima potpuno drugačijim od onih kojih se sjećam i koje ponekad pjevušim prema pjesmarici koju su izdali transalpinski redemptoristi, a ja sam je zaplijenio od brata Marka.

Izgleda da je drugovatikanska reformacija svojim "proljetnim" vjetrom opustošila i ovu pjesmu te ostavila za sobom tipičnu banalnost. No, na tradicionalnim misama pjevaju se starije verzije ove pjesme prepune iskrene čežnje za Spasiteljem koji će nas izbaviti od grijeha, uslišiti naše žalosne uzdahe u ovoj suznoj dolini i ispuniti nadanja za nebom.

Tekst: jedna originalna verzija i moderna verzija; nešto drugačija reparticija i tekst originala.

tekst

tekst ispod videa

Za smirenje

Jedna playlista za čitatelje ovog bloga.

Kraj pjevane Muke

Tri đakona pjevaju Muku skoro do samog kraja; na Cvjetnicu staju nakon Kristova ukopa (s retkom 27,61), na ostala tri dana [Veliki utorak, srijedu i petak] završavaju na mjestu gdje evanđelist govori o svjedocima Kristove smrti. (sv. Marko 15,41; sv. Luka 23,49; sv. Ivan 19,37). Kada dođu do tog trenutka, trojica đakona napuštaju svetište. Posljednji dio svake Muke (sv. Matej 27,62-66; sv. Marko 15,42-46; sv. Luka 23,50-53; sv. Ivan 19 38-42) pjeva đakon od mise. Nakon što su trojica đakona otišli, đakon, podđakon i akolit učine sve što uobičajeno prethodi procesiji s Evanđeljem [...]

Stanka između kraja Muke i početka ovog Evanđelja dramatično predstavlja zaprepaštenje čitavog stvorenja, uključujući i samu Crkvu, pred žalosnom Mukom Isusa Krista, Raspetog Boga. S velikom reformom gregorijanskog korala za vrijeme Pape sv. Pija X., poseban ton za ovo evanđelje ponovno je uveden u opću uporabu (po volji), jedno od remek-djela crkvenog korala. Ovaj ton [...] predstavlja žalovanje Crkve nad Njegovom smrću.
(opis prije reformi 1955. prema tekstu s bloga New Liturgical Movement)

[Et cum iam sero esset factum (quia erat Parascéve, quod est ante sábbatum) venit Ioseph ab Arimathaéa, nóbilis decúrio, qui et ipse erat exspéctans regnum Dei,] et audácter introívit ad Pilátum, et pétiit corpus Iesu. Pilátus autem mirabátur si iam obiísset. Et accersíto centurióne, interrogávit eum si iam mórtuus esset. Et cum cognovísset a centurióne, donávit corpus Ioseph. Ioseph autem mercátus síndonem, et depónens eum invólvit síndone, et pósuit eum in monuménto, quod erat excísum de petra, et advólvit lápidem ad óstium monuménti.

[I kad je već bila večer (jer je bila Priprava, to jest pred subotu), ugledan vijećnik Josip iz Arimateje koji je i sam očekivao kraljevstvo Božje dođe i odvažno uđe k Pilatu i zamoli ga za Isusovo tijelo.] A Pilat se začudi da je već umro. I pozove stotnika i upita je li već umro. I kad je od stotnika doznao, darovao je tijelo Josipu. A Josip kupi platno, skine ga, zamota u platno i položi u grob koji je bio isklesan u stijeni i navali kamen na vrata od groba.

Braćo, brata sprovodimo

Slučajno sam nabasao na ovu obavijest (ili ovo) o koncertu sprovodnih i korizmenih napjeva koji će se za par dana, na Cvjetnicu, održati u crkvi sv. Martina u Vlaškoj s početkom u 20,30 sati. Podsjetilo me to na jedno moje ljetovanje na Ugljanu prije desetak godina. Nekoliko dana za redom išao sam na misu u glavnu crkvu mjesta Preko. Bila je to tipična novus ordo liturgija radnog dana i sigurno se ne bih ničega sjećao da ondje nisam upoznao jednu simpatičnu stariju redovnicu (čini mi se da se zvala Blanka) koja je još jedina među ostalim ondje prisutnim sestrama zadržala originalni habit utemeljiteljice njihove družbe bl. Marije od Propetog Isusa Petković. Jednog dana našao sam se pred praznom crkvom i rečeno mi je da će se misa održati u crkvi na groblju koja se nalazi nešto dalje, pa sam se prošetao onamo. Ondje sam na zadušnici prvi puta čuo kako narod pjeva pjesmu Braćo, brata sprovodimo i u atmosferi starije crkve ostavilo je to na mene značajan utisak. Pjevanje je bilo manje umjetničko od ovoga čiju sam snimku pronašao na internetu, ali takvo mi je i dalje draže. Koliko se sjećam, otpjevali su sve strofe.

Braćo, brata sprovodimo,
Zanj se Bogu pomolimo;
U nebeska, Bože, vrata,
Primi dušu našeg brata.

Mi se k tebi zanj molimo,
Jer se ponjem svi skrušimo;
Primi Bože u svoje uši,
Prosti griehe njegovoj duši.

O Marijo Božja Mati,
Ti mu nedaj u tmin’ stati,
Ti ga nedaj griehu strti,
Izbavi ga vječne smrti.

O Blaženi Mihovile,
Izbavi ga djavla sile;
Primi dušu ovu danas;
I Bogu se moli za nas.

Krstitelji Sveti Ivane,
Izbavi ga vječne rane;
On je pravo služio tebi,
Ti ga primi sada k sebi.

Apoštole Sveti Petre,
Naš pastiru i naš meštre;
Ti si ključar Božje vlasti,
Ne odbi ga Rajske slasti.

Vi svi Božji Apoštoli
U rajskih siedeć prestolih
Uslišite naše glase;
Vi molite da se spase.

O Lovrinče mili djače,
Nedaj griehom da ga tlače;
Tvoje muke vele mogu,
Zanj se moli ti sad Bogu.

Vi svi Božji učenici,
I svi Sveti mučenici;
Izmolite sada Boga,
Da ga primi kako svoga.

Sveti I.I. otče mili,
Moli Boga da se smili;
Njegvu dušu da postavi
Da s tobom pribiva u slavi.

O Frančisko Otče sveti,
Ti ga nedaj griehom speti:
Ti se moli zanj sad Bogu,
Tvoje rane vele mogu.

Dominiče Sveto Ime
Moli Boga da ga prime;
U njegovoj vječnoj slavi,
Dušu njegvu da postavi.

Mili Isuse spomeni se
Da za I.I. upustise;
Jere tvoja milost Bože,
Učiniti svaka može.

O Marijo Božja Mati,
Ti mu nedaj u zlu stati;
Izprosimu oproštenje,
Jer je Božje on stvorenje.

Izbavi ga od nevolje,
Da te slavi jošter bolje;
Jer mi znamo doistine,
Da za griehe vas sviet gine.

Ali znamo temeljito,
Da ti možeš stanovito;
Od Isusa izprositi,
I on će mu oprostiti.

Ti doisto veće moreš,
Neg svi sveti ako hoćeš;
O Gospojo od milosti,
Moli Sina da mu prosti.

O Angjeli vi prosite,
I Blaženi svi molite;
Da mu Isus griehe prosti,
I od muka svih oprosti.

Mihovile Arkangjele,
Najstariji od Angjele;
Ti za njega moli gori,
S’ Angjeoskim devet kori.

Jer je tebi tako dano,
I od Boga darovano;
Da ti duše k Bogu vodiš,
I za nje se ti pomoliš.

Petriarke i Proroci,
I ostali Sveti Otci;
Za I.I. vi molite,
I kod Boga pomozite.

Sveti Petre ti se moli,
Da ga Isus prime gori,
Otvori mu Rajska vrata
Jer je tebi oblast data.

Svikolici učenici,
I svi sveti mučenici:
I blaženi svi misnici,
Isusovi nasliednici.

Vi blažene sve djevice,
Isusove zaručnice;
Svi Blaženi koji mogu,
Nek se mole za njeg Bogu.

Da mu dade viečnje stanje,
U kraljevstvu pribivanje;
Jer je tvoja, Bože, dika,
Da to hvali u viek vieka.

Promislimo braćo šta smo,
Razmišljajmo zemlja da smo:
Čast i dika njegva tila,
Bit će skoro kano gnjila.

Svi panimo na koljena,
Ter molimo Gospodina;
Da ga grieha svih oprosti
Ter mu pokoj da milosti.
Amen!

Hrvatski Bogoslužbenik (1882.)
Vlašićev Oficij (1922.)
(izvor)

Jean-Philippe Rameau

Naiđoh preko twitter računa bloga Rorate Caeli na djela Jean-Philippe Rameaua kojemu je ove godine 250. godišnjica smrti. Vjerujem da ima čitatelja koji mi mogu preporučiti nešto slično ovome (po mogućnosti pojedine skladbe, ne samo ime skladatelja):

Kako razarati Crkvu glazbom

Dobio sam na mail poveznicu na priču o nekom riječkom metal bendu za kojeg nisam čuo jer takvu glazbu izbjegavam. Oni navodno "rokaju za Gospodina" što je čini mi se i naziv jedne radijske emisije p. Ante Bobaša, dominikanca koji je svoju zanimaciju našao u uvođenju svjetovnih ritmova i melodija kroz nešto što bi trebao biti kršćanski rock, a meni (koji sam za to područje potpuno nezainteresiran) djeluje kao čardak ni na nebu ni na zemlji tj. nešto što nema ni zabavne ni duhovne svrhe.

Inače bih preletio preko teksta dotičnog članka i odmah ga zaboravio da mi naslov i sljedeća rečenica nisu privukli pozornost:

Zbog sadržaja pjesama već na početku pokušaja izdavanja CD-a naišli su na prepreke. Naime, šef izdavačke kuće iz Rijeke, koji je protestant, s kojim su dogovorili izdavanje albuma, uvjetovao im je da uklone pjesme u kojima se spominju Djevica Marija i katolički sakramenti.

Kao što ste, nadam se, do sada već shvatili, ne mogu reći da me previše briga tko će izdavati skladbe kršćanskog/katoličkog metal benda, ali me zaintrigiralo koja je to glazbena izdavačka kuća iz Rijeke. Ako se ne varam, to je Bono Records koju vodi Andrej Grozdanov. Gospodin Andrej Grozdanov vodi na Hrvatskom katoličkom radiju redovitu emisiju o suvremenoj kršćanskoj glazbi Lifesong. Kroz nju jamačno promovira svoja protestantska shvaćanja o glazbi i općenito o vjeri. Evo samo malog izvatka iz jednog intervjua s njime uz moje naglašavanje kurzivom:

-Snalaze li se crkveni pastiri u svemu tome?

Neki da, neki ne. Neki crkveni pastiri su shvatili što se događa, da propovijedi koje propovijedaju nedjeljom ljudi zaborave do ponedjeljka, a da pjesme fućkaju i pjevaju godinama. Takvi su uzeli pod svoje, glazbeno podržali, opremili i teološki izgradili ponajbolje glazbenike kako bi dio tih propovijedi i poruka iz Biblije živjelo kroz pjesme i bile svakodnevno ohrabrenje ljudima koji slušaju te pjesme u autu, na poslu u kući, itd. Ti pastiri su dali platformu glazbenicima, tretirajući ih sebi ravnima, radnicima na istom polju, zaposlili ih u sklopu Crkve i dali im odgovornost sukreiranja liturgije i crkvenog života. Pjesma je uvijek pratila čovjeka u svim njegovim stadijima života, od rođenja do smrti i tu činjenicu treba cijeniti. Oni koji ne vide što se događa na okupljanjima mladih koje prati dobra glazba, gube svoje članstvo i zatvaraju Crkve. Ne želim reći da je glazba najpresudniji element u jednoj zdravoj Crkvi, ali da je itekako važan o tome ne treba više ni govoriti.

Složio bih se da je glazba itekako važna u crkvi (usput, ako mislite da jedan protestant ovog kalibra ne promiče svoja uvjerenja, pogledajte samo kako koristi riječ Crkva). Glazba je nešto što djeluje na puno dubljoj razini od slike ili predstave. Podsjetila me nedavno na to jedna zgoda u mojoj župnoj crkvi. Na kraju mjesečne mise na kojoj se moli za dominikanska zvanja desetak prisutnih dominikanaca zapjevali su zajedno dominikansku verziju Salve Regine. To je prekrasna pjesma i definitvno najtradicionalnije što se može doživjeti od naših dominikanaca. Nakon što su je otpjevali, i to okrenuti u ispravnom smjeru (ad orientem), u tišini su izašli iz Crkve. Čovjek bi rekao: hvala Bogu! Poslije nekoliko minuta blažene (polu)tišne, započeo je u crkvi sastanak krizmanika, prvopričesnika ili nešto tog tipa. Za početak su vjeroučitelji s vjeroučenicima zapjevali stravični Glory, glory, aleluja! 

Drugi primjer toga tipa je bilo neugodno iznenađenje kada sam jednom u istoj župnoj crkvi za vrijeme pričesti začuo pjesmu koja me automatski izbacila iz prikladnog duhovnog raspoloženja. Pjesma ide otprilike "Tko li je nebeska Djevica ta" itd. Reklo bi se, tipična novokomponirana pjesmica, da nije glazbe. A nju će svatko tko je ikada morao slušati radio prepoznati kao Scarborough Fair, baladu najpoznatiju u izvedbi Simona i Garfunkela. I jedino što sam mogao pomisliti idući na pričest bilo je: "Zašto me tjeraju da u ovom svetom trenutku slušam Simona i Garfunkela?" Naravno, da sam im to poslije mise rekao, vjerojatno bi bilo povrijeđenih srdaca ili barem uputa (što sam dobio u drugoj crkvi) da idem na drugu misu.

No, vratimo se nakon ove digresije na protestanta, g. Grozdanova. Ali, ovaj puta brata gore spomenutog Andreja, Zorana Grozdanova, urednika u izdavačkoj kući Ex Libris. Kao što se Andrej trudi u glazbenom, Zoran neumorno u knjižarskom i teološkom području potkopava pravu vjeru i jedinu Crkvu. U tome mu nesebično pomažu katolički teolozi u Hrvatskoj kao što pokazuje primjer Adalberta Rebića (pokoj mu duši) iz emisije na koju smo se prije nekoliko godina osvrnuli na ovom blogu ili pak Antuna Šuljića iz ovog video priloga. Na zadnju navedenu poveznicu podsjetili su me komentari koje sam našao na blogu počevši od ovoga. A kad sam pročitao posljednji komentar u tom nizu (na foto-članku o odlasku Benedikta XVI. u mirovinu) morao sam se gorko nasmijati. Tko bi rekao da će godina dana toliko promijeniti perspektivu. Evo teksta bez daljnjih mojih opaski:

Don Šuljića poznajem od prije nešto godina, dok je stanovao kod časnih karmelićanki. Držao je "duhovnu obnovu" za odgajateljice o nesuđenju drugog, te govorio o svojim prijateljima homoseksualcima koje poštuje i na osuđuje (pri tom ne spominjući pojam grijeh ni jednom riječju). Naši moderni svećenici... Tad još nisam ništa znala o modernizmu, ali zato jesam o grijehu. Ostalo mi je u sjećanju kao čudno i ni malo duhovno poticajno.

S.Š.

Kažu mi da se izdanja Ex Librisa naveliko prodaju i propagiraju po katoličkim sajmovima i skupovima. Uostalom, sjetimo se samo podlih članaka na blogu Responder koji je promicao istu teologiju, a autor bloga se, koliko je meni poznato, sprema za svećenički poziv u jednoj hrvatskoj redovničkoj zajednici.

Možda je nekad bolje ne povući nit koja viri kako se ne bi odmotalo klupko.

PS.  Prije objave ovog vrlo razvedenog razmišljanja (na čemu se ispričavam), naiđoh na nešto što se zove "Plava pjesmarica". Kad sam vidio naslove pjesama, imao sam svojevrsno otvaranje očiju: da, to je to. To su pjesme od kojih se duša suši, a zubi počinju škripati. Ako bih mogao poželjeti samo jednu stvar vezanu uz našu liturgijsku glazbu, bilo bi to da svojevrsna crna rupa proguta iz knjiga, papira i sjećanja pjesme koje se nalaze u Plavoj pjesmarici. Dođi, gospodine Isuse.

Pjevanje

Ako trebate ideju što bi vaš zbor mogao pjevati u korizmi, možda vam ova kratka zbirka korizmenih pjesama (s notama) može pomoći.

***

Na stranicama Vrhbosanske nadbiskupije naći ćete mnoštvo snimki koje mogu biti od koristi i svećenicima i zborovima i običnim vjernicima. Među ostalim tu se nalaze napjevi koje bi svaki svećenik trebao znati te snimke svih četiriju Muka, ali i puno drugih materijala.

Postoje različiti načini na koje možete bez puno truda spremiti sve glazbene (i druge) datoteke koje su prikazane na istoj stranici. Ja koristim FlashGot dodatak za Firefox.