Na svršetku 2014. godine

U protekloj godini (1.1.2014.-29.12.2014.):

Još filmova

Vidjeh da su na bitno.net objavili neke preporuke filmova (po mom sudu, ima slabih filmova među njima), pa me to podsjetilo da nisam već dugo stavio svoje preporuke. Svakako preletite i prijašnje tekstove ako tražite ideju što biste mogli pogledati. Evo još naslova, a kao i uvijek odričem se svake odgovornosti ako vam filmovi iz nekog razloga ne budu po volji:

Anatomy of a Murder - jazz glazbena pozadina je naporna, ali ovo je jedna od najboljih sudskih drama uopće, više od dva i pol sata prođu neprimjetno

Captain Phillips - film je dobar prije svega zbog glume Toma Hanksa

Prisoners - težak i dug film, ali dobar triler

Dersu Uzala - lijep film, pogotovo prva polovica, treba ga polako gledati premda traje dva i pol sata

The Monster Squad - dječji filmić o čudovištima kakav treba biti, bez ikakvih iznenađenja

Kung Fu Hustle - zabavan film prepun scena koje bi u prosječnom filmu bile preglupe, ali ovdje su vrlo dobro osmišljene

Rush - najbolji film sportske tematike, unatoč tome što traje dva sata i bavi se sportom koji me gotovo uopće ne zanima

The Third Man - dobar film, lijepa kamera, jedna od boljih scena potjere uopće pri kraju

This is Martin Bonner - film o običnom životu koji mi je od prvog trenutka zadržao pažnju, takve fotografije bi svatko želio uslikati

The Singing Detective - vrlo dobra miniserija u kojoj se isprepliću drama, detektivski posao, razmišljanja o životu uzrokovana bolešću i glazbene točke

Les Choristes - jednostavan film s vrlo linearnom i nepretencioznom radnjom

Blue Ruin - ok film o spirali osvete, jednostavna radnja, ali dobra gluma glavnog glumca

No Clue - zabavan film, osvježenje iz Kanade

Vampire Hunter D: Bloodlust - zgodan film s dobrom animacijom

Edge of Tomorrow - ok akcijski film koji igra na deja vu kartu

The Judge - neloš film koji kombinira obiteljsku priču i sudničku dramu, pa iako traje skoro dva i pol sata može proći

Guardians of the Galaxy - zabavan film, ima par trenutaka za nasmiješiti se, a općenito za pustit mozak na pašu

Housebound - zabavna novozelandska horor komedija bez prenemaganja ustrašenih likova

Stand and Deliver - jedan od boljih filmova o učitelju koji preokrene loš razred

Happy Valley - dosta dobra policijska miniserija s puno dubljim sadržajem i likovima no što je uobičajeno


Napominjem da ovo nisu filmovi katoličke/kršćanske tematike! Čekam vaše preporuke u komentarima.

Blag i miran Božić!

(foto)

Gostujući autor - Povratak tradicije: Navještaj Božićne svetkovine prema Rimskom Martirologiju

Zahvaljujem bogoslovu koji je vrijedno pripremio ove napjeve i popratni tekst. Dragi svećenici, đakoni, kantori, isprintajte si jedan od ovih napjeva i otpjevajte prije polnoćke. Ne uzima puno vremena, a obradovat ćete vjernike.

Već vidim oko čega bi se mogla razviti rasprava, pa u komentarima imajte u vidu da ulazimo u Božićno vrijeme blagosti i mira.

***

Reformom liturgije nakon II. vatikanskog koncila, uklonjene su mnoge stvari iz liturgije, uključivši i Navještaj Božićne svetkovine. Naime, tradicionalna rimska liturgija ima tri navještaja: Uskršnji (Exultet), na Bogojavljenje (pomičnih svetkovina) i Božićni. Božićni nije opstao pod reformatorima, ali ga je već 1980. sv. Ivan Pavao II. vratio prije papinske mise. Tradiciju Božićnog navještaja nastavio je i papa Benedikt XVI. zadnjih godina. Božićni navještaj uzima se iz Rimskog martirologija čije je zadnje izdanje izišlo 2005.g. Neke biskupske konferencije poput one SAD-a, uključile su ga u treće izdanje Rimskog misala. Nažalost, naš narod nema preveden ni Martirologij, ni treće tipsko izdanje Rimskog misala (već preko 10 godina), Rimski Gradual (preko 40 godina) itd. te nisu implementirane ni mnoge druge promjene ni na službenoj razini HBK (ime svetog Josipa u kanonu, pro multis/za mnoge - u pretvorbi, promjena izraza kršćanska zajednica u Crkva Božja u obredu krštenja) što je stanje za žaliti i graniči s nebrigom o liturgiji. Pokušaji popravka nove liturgije i zacjeljivanja loma i diskontinuiteta vide se već u trećem tipskom izdanju Rimskog misala (povratak nekih spomendana - Ime Isusovo, obveza pokrivanja slika i križeva na Glušnicu, molitve nad narodom u korizmi) i ono uključuje povratak Navještaja Božićne svetkovine, doduše s nešto izmijenjenim tekstom i napjevom. Na našim područjima navještaj se pjevao i to na narodnom jeziku, a to dokazuje i Vlašićev Evanđelistar iz 1921.g. koji uključuje Navještaj iz Martirologija i predviđa ga prije mise na Badnji dan.

(Slika teksta iz Vlašićevog Evanđelistara, 1921.)

U listu Katedralne župe Naše Gospe u Dubrovniku - Naša Gospa (Dubrovnik), XVI (2010.), br. 43 nalazi se prijevod navještaja po novom martirologiju i glasi:

Vjekovima nakon stvaranja svijeta, kad je na početku
Bog stvorio nebo i zemlju i oblikovao čovjeka na svoju sliku;
stoljećima nakon Potopa, kad je Svevišnji stavio dugu u
oblake kao zalog mira i Saveza;
dvadeset i jedno stoljeće nakon što je Abraham, naš otac
u vjeri, krenuo iz Ura Kaldejskoga;
trinaest stoljeća nakon izlaska izraelskoga naroda iz
Egipta pod Mojsijem;
oko tisuću godina od Davidova pomazanja za kralja;
sedmice šezdeset i pete po Danijelovu proročanstvu;
olimpijade sto devedeset i četvrte;
od utemeljenja Rima godine sedamsto pedeset i druge;
četrdeset i druge godine vladanja cara Oktavijana Augusta,
kad je mir bio po svoj zemlji,
Isukrst, vječni Bog i Sin vječnoga Oca,
hoteći svojim premilosnim dolaskom posvetiti svijet,
začet po Duhu Svetomu, i pošto je proteklo devet mjeseci
po začeću

postavši Čovjek, u Betlehemu Judinu porađa se od Marije Djevice:
Porođenje Gospodina našega Isukrsta u tijelu.

Na stranici Divinum Officum možemo vidjeti kako se koristio u časoslovu do II. vatikanskog koncila ili sada u izvanrednom obliku. Dovoljno je upisati u gornje polje 12-24 (godina može biti bilo koja) i kliknuti na Prima na dnu. Pred kraj prvog časa nalazi se Navještaj iz martirologija.

U želji da se navještaj čuje i u našoj Domovini, da se vrati ova lijepa tradicija na veću slavu Božju i spas duša, pripremio sam sam navještaj na tri napjeva (tradicionalni, jednostavni i svečani), koje donosim ovdje:

• Navještaj Božićne svetkovine - tradicionalni napjev (pripremljen je prema Laudes Festivae iz 1940., a na taj način se pjevao i Navještaj iz Vlašićeva Evanđelistara - na latinskom i sa starim tekstom može se čuti ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=yL6VsuHN-m0 ili na engleskom ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=kp28AeSk5BU - P.S. Svečani napjev iz Laudes Festivae ne donosim jer je složen i nije jednostavan za pjevanje)
• Navještaj Božićne svetkovine - jednostavni napjev (pripremljen je prema novom Rimskom Martirologiju (engleska verzija) i neznatno se razlikuje od tradicionalnog napjeva koji koristi čisti tonus za SZ čitanja, a može se čuti ovdje na engleskom: https://www.youtube.com/watch?v=-cWykjM1k90)
• Navještaj Božićne svetkovine - svečani napjev (pripremljen je prema novom Rimskom Martirologiju (latinska verzija, engleska verzija, talijanska verzija) i neznatno se razlikuje od tradicionalnog napjeva koji koristi čisti napjev za SZ čitanja, a može se čuti ovdje na latinskom:
  https://www.youtube.com/watch?v=9IDp-Z6nN2M;
  https://www.youtube.com/watch?v=lDLf1TKn3rQ ili engleskom:
  https://www.youtube.com/watch?v=hupYRF9wv08 ili talijanskom:
  https://www.youtube.com/watch?v=eWbhijwhyHc)

Za ljubitelje gitara u liturgiji, video iz Brazila: https://www.youtube.com/watch?v=Y7rHsCRmE_I ;)

Navještaj se također zove i Kalenda jer počinje s „octavo kalenda ianuarii“. U pripremljenim napjevima odlučio sam se za englesku varijantu koja je „dvadeset i petog dana prosinca“, ali sam za razliku od njih koji su skratili napjev, zadržao originalni. Iako taj prvi redak nije obveza govoriti i pjevati (Vlašićev Evanđelistar ga ni ne donosi!) te se tekst može početi od „vjekovima...“ smatrao sam da bi lunarni kalendar bilo teže odrediti svake godine te da je ovo vrlo praktično riješenje.

Tumačenje teksta, napjeva (op.a. da i to postoji i dapače ima teologiju iza sebe) te upute za redovni oblik mise, donosim iz jedne knjige:

Navještaj Božićne svetkovine prema Rimskom Martirologiju
(iz Proclamations for Christmas, Epiphany, and Easter, Catholic Church, International Commission on English in the Liturgy, str. V, VI, 2011.)

Porođenje Gospodina Našega Isusa Krista (Božićni navještaj), dolazi iz Rimskog Martirologija, zbirke svetačkih dana i liturgijskih propisa, koji su se (u nekim mjestima još uvijek) čitali tijekom Prvog časa (op.a. koji je ukinut konstitucijom Sacrosanctum Concilium - točka 89. d) neka se ukine prvi čas), koji je bio prva molitva dana. Martirologij, što znači "spomen popis mučenika" je u biti almanah, a kada se čita javno, mogu se navijestiti lunarne faze kao i spomeni te blagdani svetaca. Božićni navještaj je dio ovog kompendija dana. Sve se odnosi na vrijeme kao takvo: ono nam postavlja Kristovo rođenje u kontekst ljudske povijesti, osobito svete povijesti Židovskoga naroda, od Abrahama do Mojsija, od Davida do proroka. Navještaj koji čujemo na Božić, bio je revidiran da odrazi sve veći razvoj Crkve u shvaćanju vremena Stvaranja. Krist je došao u svijet "vjekovima nakon stvaranja svijeta", i "stoljećima nakon Potopa". Navještaj smješta Kristovo rođenje u povijest izabranog naroda, kao i grčkog kalendara - "olimpijade sto devedeset i četvrte", rimskog - "od utemeljenja Rima godine sedamsto pedeset i druge, četrdeset i druge godine vladanja cara Oktavijana Augusta". U tom preciznom trenutku u povijesti, Isus Krist se rodio od Djevice Marije u Betlehemu. Rodio se poradi Božjeg plana ljubavi da "svojim premilosnim dolaskom posveti svijet.". Mi se radujemo što živimo u tom posvećenom svijetu, prožetom Božjom prisutnošću.

Napjev Božićnog navještaja bogato učvršćuje ovu temu (op.a. misli se na jednostavni napjev prema Rimskom martirologiju, ali tu se još bolje uklapa tradicionalni napjev iz Laudes Festivae koji koristi čisti napjev SZ čitanja dok jednostavni koristi modificirani). To je prilagođena verzija tonusa za pjevanje starozavjetnih čitanja. Kao takav, tonus je veoma prikladan za pjevanje Navještaja koji nas vodi kroz Stari Zavjet, od Postanka do Danijela. Napjev počinje s normalnim kadencama, ali se onda događa nešto zanimljivo. Kada se spomene ime Isus Krist u tekstu, kadence nestaju i tekst ostaje kao zaglavljen na ravnom tonusu za recitiranje. Efekt je dramatičan i podiže napetost dok čekamo razrješenje. Ali umjesto da se spusti na kraju misli, napjev skoči na svoju najveću visinu na riječi "rodi se" (op.a. na hrvatskom, na riječi: postavši čovjek). Dobro otpjevan, Navještaj je elektrizirajuć: kroz riječi i glazbu prepoznajemo da je Kristov dolazak sve promijenio. On dolazi dolje na zemlju da nas podigne gore u nebo. Samo zadnji redak, "Porođenje Gospodina našega Isukrsta u tijelu" vraća napjev na početnu visinu gdje završava normalnom kadencom.

Rubrike ne nude nikakvu preporuku tko bi trebao pjevati Božićni navještaj ili s kojeg mjesta. Đakon ga može pjevati, ali je jednako prikladno da ga pjeva laik pjevač. Navještaj se može pjevati ili čitati s ambona, drugog stalka ili s drugog prikladnog mjesta u crkvi.

Rubrike predlažu da je prikladnije mjesto za Navještaj Liturgija časova negoli misa. Ako se naviješta tijekom Večernje, slijedi nakon uvoda i prije himna. Također se može ubaciti u Službu čitanja prije Te Deuma (Tebe Boga hvalimo). Ukoliko se Služba čitanja obdržava kao bdijenje prije polnoćke, neke dodatne rubrike koje spajaju Službu i misu, mogu se pronaći u liturgiji časova. Te Deum, kojim se inače zaključuje Služba na Nedjelje i svetkovine se ne pjeva već ga mijenja Slava u misi, nakon čega se moli zborna molitva dana i misa se nastavlja kao inače. Ulazni obredi i pokajnički čin se ispuštaju.

Treće izdanje Rimskog Misala uključuje neka pojašnjenja u vezi pjevanja Božićnog navještaja u kontekstu polnoćke. Prije se taj navještaj pjevao nakon znaka križa i mijenjao je pokajnički čin, ali rubrike propisuju da se sada treba čitati ili pjevati prije početka Božićne Mise tijekom noći i da "ne može zamijeniti ni jedan dio mise". Prije nego misa počne, možda nakon preludija ili božićnih pjesama koje pjevaju zbor i narod - kantor može pristupiti ambonu i pjevati Navještaj nakon kojega bi trebala započeti ulazna pjesma ili Introitus.

AMDG

Kerubinski putnik 17

I, 101

Christus
Hört Wunder! Christus ist das Lamm und auch der Hirt,
Wenn Gott in meiner Seel ein Mensch geboren wird.

Kristovo čudo
Bit pastir i janje, to ti Kristu godi
Čim mi se u duši kô Bog sami rodi.

***

III, 4

Ein Seufzer
Man legte Gott aufs Stroh, als er ein Mensch ward, hin;
Ach, daß ich nicht das Heu und Stroh gewesen bin.

Uzdah
Postavši čovjekom, Bog na slami leža;
Oh da mogoh i ja bit mu slama svježa!

***

III, 99

Ein reines Herz schaut Gott
Der Adler sieht getrost grad in die Sonn hinein
Und du in ewgen Blitz, im Fall dein Herz ist rein.

Čisto srce motri Boga
Orao u sunce gledat ima snage
Kô ti u sjaj Božji sa srcem bez ljage.


(original, prijevod/prepjev)

Sretan Božić, dragi suradnici!

često vrlo rado osuđujemo, blatimo i tučemo po drugima, ali Bog je milosrdan

Ovo je samo vrlo selektivan uzorak iz Papinog božićnog obraćanja i čestitanja rimskoj kuriji, napravljen prema sažetku s IKA-e.

***

birokrat (formalist, funkcionalist, puki službenik), loza koja se suši, malo po malo odumire i baca van, bolesti i nemoći

osjećati se "besmrtnima", "imunima" ili čak "nezamjenjivima" zanemarujući nužne i uobičajene kontrole, nije samokritična, ne posuvremenjuje se, ne nastoji se poboljšati, bolesno tijelo, mislili da su besmrtni, imuni i nezamjenjivi, patologija moći, "kompleks izabranih", narcizam koji s velikom ljubavlju gleda vlastitu sliku i ne vidi sliku Boga utisnutu na licu drugih

"martalizam", pretjerana zauzetost, bolest onih koji su uronjeni u posao, zanemarivanje nužnog odmora, stres i uznemirenost

mentalna i duhovna "okamenjenost", srce kameno i "tvrdi vrat", oni koji gube unutarnji spokoj, vedrinu i odvažnost i sakrivaju se ispod papirâ, "strojevi koji obavljaju radnje", a ne "Božji ljudi", izgubiti ljudsku osjetljivost, bolest od onih koji su izgubili "mišljenje Isusovo", njihovo srce otvrdne i postane nesposobno bezuvjetno ljubiti Oca i bližnje

bolest pretjeranog planiranja i funkcionalizma, vjeruje da će stvaranjem savršenog plana stvari napredovati, pretvara se u knjigovođu ili računovođu, napast da sputavamo i upravljamo slobodom Duha Svetoga, krotiti Duha Svetoga

bolest slabe koordinacije, udovi gube zajedništvo jedni s drugima, tijelo gubi svoju skladnu funkcionalnost i svoju odmjerenost, orkestar koji proizvodi buku, članovi ne surađuju, ne žive duh zajedništva, izostaje „timski rad", noga govori ruci: "ja te ne trebam", ili ruka glavi: "ja zapovijedam", uzrokujući nelagodu i sablazan.

"duhovni Alzheimer", zaborav "povijesti spasenja", osobne povijesti s Gospodinom, „prve ljubavi", progresivno opadanje duhovnih sposobnosti, izaziva teški invaliditet, postaje nesposobna samostalno obavljati bilo koju aktivnost, u stanju apsolutne ovisnosti o svojim često izmišljenim pogledima, izgubili sjećanje na susret s Gospodinom; oni koji nemaju deuteronomijski osjećaj života, oni koji u potpunosti ovise o svojoj sadašnjosti, svojim strastima, hirovima i slabostima, oni koji oko sebe grade zidove i navike te postaju, sve više i više, robovi idola koje su isklesali vlastitim rukama

bolest suparništva i umišljenost, izgled, boje odjeće i znakovi časti postaju primarni životni cilj, lažni muškarci i žene, lažni "misticizam" i lažni "kvijetizam", "neprijatelji križa Kristova", jer im je "slava u sramoti – jer misle na zemaljsko"

bolest egzistencijalne shizofrenije, bolest onih koji žive dvostruki život, plod licemjerstva karakterističnog za mediokritete, sve veće duhovne praznine koju akademski stupnjevi ili naslovi ne mogu ispuniti, napuštajući pastoralnu službu, ograničavaju se na birokratske poslove, gube dodir sa stvarnošću, sa stvarnim ljudima, stvaraju vlastiti paralelni svijet, ostavljaju po strani sve ono što sa strogošću uče druge i počinju živjeti skrivenim i često razuzdanim životom, vrlo ozbiljna bolest

bolest naklapanja, mrmljanja i ogovaranja, o toj bolesti govorio mnogo puta, o tome nije nikada previše govoriti, ozbiljna bolest, počinje jednostavno, možda običnim trivijalnim razgovorom, obuzme osobu, "sijač kukolja" (poput Sotone), "hladnokrvni ubojica" dobroga glasa svojih kolega i subraće, bolest kukavicâ koje nemaju hrabrosti reći nešto u lice osobama pa im govore iza leđa, terorizam naklapanja

bolest obožavanja vođâ, dodvoravaju se nadređenima, u nadi se da će steći njihovu naklonost, žrtve karijerizma i oportunizma, časte ljude, a ne Boga, u obavljanju svoje službe misle samo na ono što moraju postići, sitne duše, nesretni ljudi, vode se isključivo vlastitom pogubnom sebičnošću, dodvoravaju se nekim od svojih suradnika ne bi li stekli njihovu podložnost, odanost i psihološku ovisnost

bolest ravnodušnosti prema drugima, svatko misli samo na sebe i gubi iskrenost i toplinu ljudskih odnosa, najiskusniji ne stavlja svoje znanje u službu manje iskusnim kolegama, nešto se dozna pa se zadrži za sebe namjesto da se podijeli s drugima, iz ljubomore ili lukavosti, osjeća radost zbog tuđeg pada

bolest smrknuto lice kao na pogrebu, osorne i strašne osobe, potišten, strogi izraz lica, postupati s krutošću, tvrdoćom i arogancijom, teatralna ozbiljnost i sterilni pesimizam, simptomi straha i nesigurnosti u sebe

bolest zgrtanja, želi ispuniti egzistencijalnu prazninu u svom srcu zgrtanjem materijalnih dobara, nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol..., zgrtanje samo otežava i nezaobilazno usporava hod, selidbe znak te bolesti

bolest zatvorenih krugova, pripadnost grupi postaje jača od pripadnosti Tijelu i samome Kristu, s vremenom zarobljavaju udove, rak koji prijeti skladu Tijela i uzrokuje toliko zla - sablazni, samouništenje ili "prijateljska vatra", najpodmuklija opasnost, zlo koje pogađa iznutra

svjetovna dobit, egzibicionizmi, pretvara svoju službu u vlast, a svoju vlast u robu za stjecanje svjetovne dobiti ili više moći, nezasitno pokušavaju uvećati svoju moć, ne prezaju ni od klevetanja, ocrnjivanja i diskreditiranja drugih, čak i u novinama i časopisima, radi vlastitog pokazivanja i dokazivanja da su sposobniji od drugih, opravdavaju korištenje svakog sredstva za postizanje tog cilja, često u ime pravde i transparentnosti, svećenik koji je pozvao novinare da im ispriča - i izmisli – neke privatne i povjerljive stvari o svojoj braći i župljanima, važno vidjeti se na naslovnici, osjećao se "snažnim i uvjerljivim", Jadnik!

Apostole Toma, poslao te je Krist da kao strijela svjetla neprijatelje odstranjuješ, a ranjenim dušama daruješ očevidno ozdravljenje

U predvečerje velikoga blagdana učinilo mi se da je najprikladnije prenijeti prigodnu katehezu koja lijepo pokazuje kakvi papinski nagovori trebaju biti: jasni, poučni i sadržajni, duhovni i poticajni.

Posljednje pomazanje

Le prêtre se releva pour prendre le crucifix; alors elle allongea le cou comme quelqu'un qui a soif, et, collant ses lèvres sur le corps de l'Homme-Dieu, elle y déposa de toute sa force expirante le plus grand baiser d'amour qu'elle eût jamais donné. Ensuite il récita le Misereatur et l'Indulgentiam, trempa son pouce droit dans l'huile et commença les onctions: d'abord sur les yeux, qui avaient tant convoité toutes les somptuosités terrestres; puis sur les narines, friandes de brises tièdes et de senteurs amoureuses; puis sur la bouche, qui s'était ouverte pour le mensonge, qui avait gémi d'orgueil et crié dans la luxure; puis sur les mains, qui se délectaient aux contacts suaves, et enfin sur la plante des pieds, si rapides autrefois quand elle courait à l'assouvissance de ses désirs, et qui maintenant ne marcheraient plus.

Le curé s'essuya les doigts, jeta dans le feu les brins de coton trempés d'huile, et revint s'asseoir près de la moribonde pour lui dire qu'elle devait à présent joindre ses souffrances à celles de Jésus-Christ et s'abandonner à la miséricorde divine.

***

Svećenik ustade i uze raspelo; ona tada ispruži vrat poput nekoga tko žeđa pa, pritisnuvši usne na tijelo Bogočovjeka, svom snagom što se gasila utisnu na nj najvatreniji ljubavni cjelov koji ikada ikome bijaše dala. On potom izgovori Misereatur i Indulgentiam, umoči desni palac u ulje i otpoče pomazanje; najprije po očima koje su toliko žudjele za zemaljskim sjajem, potom po nosnicama željnim mlakih lahora i ljubavnih mirisa, potom po ustima koja se nekoć otvarahu za laž, uzdisahu od oholosti i vriskahu u bludu, potom po rukama koje su uživale u slatkim dodirima, te napokon po tabanima, nekada tako hitrim kada je trčala prema zadovoljenju svojih žudnji, a koji sada više neće koračati.

Župnik obrisa prste, baci u vatru komadiće pamuka namočene u ulje i opet sjede kraj samrtnice da joj objasni kako sada svoje muke mora sjediniti s mukama Isusa Krista i prepustiti se božanskoj milosti.

(smrt Emme Bovary iz Gustave Flaubert, Gospođa Bovary, III-8,
vidi također kod Ivana Merza)

***

Zatim se po običaju izmoli općenita ispovijed latinskim ili pučkim jezikom, a svećenik kaže u jednini: Smilovao ti se svemogući Bog, otpustio ti grijehe tvoje i priveo te u život vječni. Oproštenje, odrješenje i otpuštenje grijeha tvojih podao ti svemogući i milosrdni Gospodin.

Prije nego župnik počne mazati bolesnika, neka opomene nazočne, da se za nj mole. A gdje se bude dalo prema mjestu, vremenu i broju ili sposobnosti nazočnih, neka mole sedam pokorničkih psalama s litanijama svih svetih ili druge molitve, dok on služi sakramenat pomazanja. Nato pruži desnu ruku nad bolesnikovu glavu i rekne:

U ime O+ca i Si+na i Duha + Svetoga uništila se u tebi svaka đavolska sila polaganjem naših ruku i zazivanjem slavne i svete Bogorodice Djevice Marije, Njezina prečistoga zaručnika Josipa, svih svetih anđela, arkanđela, patrijarha, proroka, apostola, mučenika, priznavalaca, djevica i svih skupa svetih. Amen.

Onda umoči palac u sveto ulje te križajući maže bolesnika na ovdje označenim mjestima i govori na svakome mjestu ovako:

Kod očiju.

Ovim svetim poma+zanjem i svojim preblagim milosrđem oprostio ti Gospodin, štogod si sagriješio (-la) gledanjem. Amen.

Iza svakoga pomazanja neka poslužnik, ako je zaređen, ili sam svećenik otare pomazana mjesta novom kuglicom pamuka ili čega slična pa to metne u čistu posudu i ponese poslije u crkvu, spali i baci pepeo u sakrarij.

Kod ušiju.

Ovim svetim poma+zanjem i svojim preblagim milosrđem oprostio ti Gospodin, štogod si sagriješio (-la) slušanjem. Amen.

Kod nosnica.

Ovim svetim poma+zanjem i svojim preblagim milosrđem oprostio ti Gospodin, štogod si sagriješio (-la) mirisanjem. Amen.

Kod usta na stisnute usne.

Ovim svetim poma+zanjem i svojim preblagim milosrđem oprostio ti Gospodin, štogod si sagriješio (-la) kušanjem i govorom. Amen.

Kod ruku.

Ovim svetim poma+zanjem i svojim preblagim milosrđem oprostio ti Gospodin, štogod si sagriješio (-la) ticanjem. Amen.
A pazi, da se svećeniku, kao što je rečeno, ne mažu ruke iznutra nego izvana.

Kod nogu.

Ovim svetim poma+zanjem i svojim preblagim milosrđem oprostio ti Gospodin, štogod si sagriješio (-la) hodom. Amen.

(izvadak iz obreda prema Rimskom obredniku iz 1929. g.)

***

Obnovljeni obredi svih sakramenata su plod II. vatikanskog koncila. Tako je i bolesničko pomazanje doživjelo svoje modifikacije, koje je Papa Pavao VI. naznačio u Apostolskoj konstituciji Sacram unctionem infirmorum, Rim, 30. studenog 1972. U glavnim crtama Sveti Otac prelazi čitavim razdobljem Crkve, dajući natuknice kako se je slavio taj sakrament te smjernice kako se treba slaviti danas. Pavao VI. izričito određuje svojom apostolskom vlašću da se u latinskom obredu uvažava sljedeće: "Sakramenat bolesničkog pomazanje dijeli se onima koji su teško bolesni tako da se mažu na čelu i rukama propisno blagoslovljenim maslinovim uljem ili, ako je zgodno, kojim drugim biljnim uljem, pri čemu se samo jedanput izgovaraju ove riječi: 'Ovim svetim pomazanjem i svojim preblagim milosređem neka ti pomogne Gospodin i milost Duha Svetoga da te slobodna od grijeha spasi i milostivo pridigne.'" Novi je obred stupio na snagu, 1. siječnja 1974.

(iz članka Sakramenat bolesničkog pomazanja)

Kalendar, molitve, blagoslovi

Deus, qui tribus púeris mitigásti flammas ígnium: concéde propítius; ut nos fámulos tuos non exúrat flamma vitiórum.

Bože, koji si trojici mladića ublažio žestinu vatre, dopusti milostivo da nas sluge tvoje ne sažeže plamen opačina.

(jedna od molitava subote adventskih kvatri)

***

Kardinal Bozanić pozvao nas je da ovaj tjedan kroz tri dana molimo za Domovinu i to s posebnim naglaskom u četvrtak na Euharistijskom klanjanju, u petak na postu, u subotu na molitvi krunice Blažene Djevice Marije. Ovaj tjedan su i zimske kvatre (srijeda, petak, subota), pa se poziv na revniju molitvu i post skladno uklapa u liturgiju.

***

Liturgijski kalendar za tradicionalni rimski obred za 2015. godinu možete naručiti preko stranice tradicionalnamisa.com. Za 35 kn + poštarinu dobit ćete lijepi kalendar ilustriran fotografijama vezanim uz godinu posvećenu redovništvu koja je nedavno započela.

***

Dobio sam upit postoji li na hrvatskom jeziku Biblija s opsežnijim komentarom koji valja? Ja mislim da ne postoji, ali možda vi znate više?

***

Svećenici koji bi htjeli blagoslivljati kuće po starom obredniku, mogu se poslužiti ovim izvatkom: pdf originala, doc verzija, pdf verzija. Na početku je nekoliko kraćih blagoslova koje možete koristiti ako se vama ili ukućanima žuri (npr. pas vas grize za nogu ili vas se žele što prije riješiti), a na kraju je i nešto duži blagoslov za obitelji koje su vjerničke i drago im je da ste došli.

I vjernici laici mogu si isprintati ovaj blagoslov te dočekati s njime svećenika (naravno, ne zaboravite pripremiti vodu blagoslovljenu po tradicionalnom obredu i neki novčani prilog). Ako mislite da se svećenik koji će vam doći blagosloviti kuću ili stan neće naljutiti jer mu se miješate u posao, vrijedi pokušati. Ako vidite da vam dolazi laik "blagosloviti" kuću, brže bolje sve uklonite ili prekrijte stolnjakom.

***

I kada su učenici trgali i jeli klasje, farizeji i pismoznanci su prigovarali: „’Ali naša stega, naš nauk kaže da se to ne može raditi!’ Bili su tvrdokorni u svojoj disciplini“, rekao je papa Franjo i usporedio to s rigidnim održavanjem discipline pričesnoga posta prije pape Pija XII. [„Pio XII. nas je oslobodio od tako teškoga križa euharistijskoga posta“]: „nije se moglo popiti ni kapljicu vode“, a „kada su se prali zubi, trebalo se paziti da se voda ne proguta.“ A kad je Pio XII. promijenio disciplinu, „toliko se farizeja skandaliziralo“, govoreći „hereza! Ne dirati crkvenu stegu!“ Pio XII. je postupio poput Isusa: vidio je potrebe naroda“, dok su ovakvi farizeji „bili tvrde kože, ali u srcu truli, slabi“.

„I mi u svojem životu možemo postati takvima“, istaknuo je Papa, dodajući: „Nekada – povjerit ću vam jednu stvar – kad bih vidio takvoga kršćanina, slaba i neučvršćena srca; ne utvrđena na Stijeni – Isusu – a s takvom vanjskom krutošću, zamolio bih Gospodina: ‘Ma, Gospodine, baci im koru od banane na put, da se dobro poskliznu; da se posrame što su grešnici – i tako susrevši tebe – da shvate da si ti spasitelj. Često nas grijeh posrami i onda susretnemo Gospodina, koji nam oprašta.“

(papa Franjo)

I danas farizeji pokušavaju zapriječiti narodu pristup pričesti. Ne radi se više o kapljici vode (kako su zaostali bili ti rigidni kršćani prošlih stoljeća!). Danas se farizeji protive neizmjernom Božjem milosrđu, Duhu koji sve čini novo. Toliki župnici prijete i zastrašuju osobe u neregularnim zajednicama da će ići u pakao, čak im i uskraćuju pričest kad je žele uzeti! Takvi trebaju dobro tresnuti i polomiti noge!

Gostujući autor - Nekoliko prijevoda

Dobio sam nekoliko kvalitetnih prijevoda članaka koji će biti od interesa čitateljima ovog bloga, ali i široj vjerničkoj populaciji. Premda su tekstovi iz različitih izvora u originalu objavljivani prije više mjeseci, vjerujem da su i danas korisni. Prebacio sam ih u pdf format kako bi se očuvalo oblikovanje teksta, ali i radi lakšeg širenja i dijeljenja. Zahvaljujem prevoditelju! Čitajte, printajte, dijelite!

***

• Kad licemjeri marširaju (rtf)
  
• Dosad nečuveno i neviđeno u povijesti Petrove stolice (rtf)
• Kasperov govor satkan je iz gradiva za bijelu zastavu predaje (doc)
• Biskupska sinoda - Režiser i likovi. Kronologija jednog pokušaja smjene paradigme (rtf)

Gostujući autor - Udruga

Danas je pred vama tekst novopečenog gostujućeg autora čije ste mudre dosjetke već mogli čitati u komentarima na ovom blogu. Nadam se da će naši čitatelji ispravno procijeniti karakter ovog posta.

Neprofitna udruga otvoreno društvo za promicanje progresivnog abortusa i rane eutanazije

Koliko puta ste izgubili živce sa svojim adolescentom? Koliko puta vam je punica iščupala živce? Koliko puta ste doslovno htjeli zadaviti svoje dijete zbog loših ocjena? Koliko puta ste se našli u situaciji da ne znate od kuda više izvući kune za školske knjige ili neophodne vanškolske aktivnosti?
Koliko puta ste se zapitali od čega će se financirati vaši roditelji u penziji, kad već sada od plaća ne mogu dostojanstveno živjeti?

Ako ste na barem jedno od gornjih pitanja odgovorili potvrdno, pravi izbor za Vas je naša udruga koja promiče progresivni abortus i ranu eutanaziju. Ukratko, mi se zalažemo za pravo žene, ali i njezinog muža ili njezine žene ili njegovog muža (ravnopravnost spolova i sve kombinacije partnerstva su prvi temelj naše udruge) da sami mogu odlučiti što će raditi sa svojim tijelom do djetetove navršene 18. godine života. Prvenstveno poštujući osnovno ljudsko pravo izbora, tražimo i humanost u postupcima za provedbu tog izbora. Npr. obavezno uzeti u obzir osjetljivu dob djeteta u kasnijoj teenagerskoj fazi, gdje bi se u takvim slučajevima svakako trebala postaviti neka humana pravila, poput najave „čišćenja“ barem 6 mjeseci prije, tako da si ta osoba može organizirati proslave, putovanja ili neku sličnu vrstu oproštaja (nadamo se da bi i ministarstvo socijalne skrbi barem malo materijalno pomoglo takve oproštaje). Također progresivni abortus se ne bi smio raditi na osobama koje privlači isti spol, kao ni na osobama drugih nacionalnosti i druge vjeroispovijesti.

Na sličan način, spuštanjem dobne i medicinske granice, rana eutanazija bi pomogla još više, jer bi mladi ljudi puno prije i puno lakše riješili stambeno pitanje, te bi se ranije odlučivali zasnovati obitelji. Također bi se riješila prenapučenost staračkih domova, kao i gorući svjetski problem, usamljenost starijih osoba, na koji je nedavno upozorio i sam papa Franjo. Svi znamo koliko je teško gledati našeg ukućanina kad ga napadne teška bolest i kako se svi onda oko njega muče. Naravno, ni njemu samom nije lako. Pokažimo racionalnu humanost i pomognimo takvoj osobi. Omogućimo im dostojanstvenu ranu eutanaziju. Također i statistike danas govore da prosječna primanja dvoje partnera sve manje postaju dostatna za tradicionalni humani način otpreme u staračke domove. Sve bolji uvjeti života i lakša pristupačnost kvalitetnih lijekova, nažalost uvelike otežavaju konstrukciju obiteljskog budžeta i duže financijsko planiranje istoga. Samim time kvaliteta života obitelji koja ima na teret jednog ili više starijih roditelja postaje vrlo upitna, ako ne i vrlo loša.

Ovakve ideje su tek jedan mali početak, jer smo sami svjesni da je tu još puno rupa, nedostataka i neriješenih obiteljskih situacija. Već nam se npr. javljaju mnogi roditelji koji pozdravljaju našu ideju o progresivnom abortusu, ali i naglašavaju da koliko god je ta ideja hvale vrijedna i olakšat će brige mnogima, ipak neće do kraja riješiti taj problem. Naime, svima nam je poznato da se mladi danas sve kasnije osamostaljuju i duže školuju, pa samim time dobivamo nove situacije 25, 26 pa čak i 30-godišnjaka koji postaju veliki ekonomski teret svojim obiteljima, ali i promašeni slučajevi ukoliko ne završe fakultete ili ne naprave sportske karijere. Nažalost, trenutni zakonski okvir koji daje osobi samostalnost s navršenih 18 godina, drži nam u ovim slučajevima ruke svezanima, jer osoba postaje prestara za progresivni abortus, a opet premlada za ranu eutanaziju. Tu nam ostaje samo nada i vjera da će naše buduće generacije neopterećene ovom zatrovanom, konzervativnom ideologijom naći rješenja i za takve situacije.

Zato zbog svega gore navedenog, kao i zbog boljeg života naše djece u jednom boljem i pravednijem društvu, molimo vas da nas, kao i rad naše udruge od sveg srca podržite.
Društvo koje se ne brine o najugroženijima, o djeci i starcima, nije slobodno društvo, nego je fašistoidna, nacionalistička, klerikalna, zločinačka organizacija. Stanimo tome na kraj!

Podržite nas i kupnjom naših naljepnica s prigodnim sloganima poput:
I ja želim zaspati među svojima.
Teške su ruke moje majke.
Dat ću ja tebi mladost ludost!
Hvala ti bako što si mi omogućila skijanje.

Ferdinand Zvonimir

Feminizam u teologiji i druge korisne stvari

Iz zadnjeg ili predzadnjeg broja Glasa Koncila donosim članak pod naslovom Feminizam u teologiji. Za naše hrvatske crkvene prilike to je potpuno standardna analiza u smislu "super je stvar, no naši ljudi su još prezatucani pa se moramo malo i ograditi, ipak teška situacija se popravlja". Jedan biser na kraju pomalo je upropastio ovaj optimističan duh. Komentar o stvarima od velike važnosti završava frazom "ljepši spol" na koju bi svaka prava feministica pobjesnila. Svi skupa trebamo još puno učiti i mnoge radionice proći.

Nakon prepoznatoga slabijega položaja u odnosu na pravo glasa i tržište rada te u braku, feminizam se počeo boriti za bolji položaj žena u društvenim, ali i u crkvenim okvirima. Doktrina koja ističe da se žene sustavno nalaze u nepovoljnijem položaju u društvu stvorila je i moderni ženski pokret koji se odupire patrijahalnom društvenom obliku te se kritički osvrće na dosadašnje predodžbe o Bogu kao Otcu [sic]. Pitanjem feminističke teologije bavile su se mnoge autorice, a među njima nezaobilazno je autorica »Feminističke Biblije« Elizabeth Cady Stanton, koja je svojim djelom otvorila put alternativnom tumačenju Svetoga pisma. Na našim prostorima poznate su autorice Zilka Spahić-Šiljak i Jadranka Rebeka Anić, koje se nadovezuju na Cady Stanton. Feministička teologija podrazumijeva činjenicu da za pravilno shvaćanje svetih tekstova treba uzeti u obzir vrijeme i prostor u kojemu su oni nastali - u vremenu dominacije muškaraca na polju obrazovanja i književnosti. Danas, po toj navedenoj činjenici, feministička teologija na svoj način tumači Božju objavu sadržanu u Pismima. Opiranjem tradicionalnoj biblijskoj teologiji, s jedne strane, feministička teologija predstavlja izazov zdrave »demistifikacije« svetih spisa u razdobljima dominantnoga muškoga duha. S druge strane pojedine struje feminističke teologije radikaliziraju svoje stavove te dolaze do zaključka da biblijsku religiju treba u potpunosti odbaciti i uvesti vjeru u Božicu, a ne u Boga. I dok je sasvim prihvatljivo zauzimati se za žensko dostojanstvo, treba ipak biti oprezan i paziti da vjerovanja ne idu u ideološkom smjeru »sukoba« - muško ili žensko.

Radikalni stavovi feminizma ne bi nas trebali odvratiti od traženja cjelokupne istine o statusu žene u društvu pod utjecajem Crkve. Kako bismo uspješno sačuvali dostojanstvo žene, u tome nas treba voditi pitanje je li stvarni status »ljepšega spola« u Crkvi u skladu s Kristovim naukom. Pri tome razmišljanja i temeljne postavke feminističke teologije svakako predstavljaju izazov suvremenoj teološkoj misli i ne treba ih »gurati pod tepih«.

(teologinjica J. R. A. spomenuta u članku bori se za bolji status "ljepšeg spola" u Crkvi)

***

Još stignete na okrugli stol "Ideološke tendencije u suvremenom društvu" koji u Velikoj dvorani Matice hrvatske na Strossmayerovom trgu 4 u Zagrebu počinje danas u 18 sati. Ne propustite izlaganje doc. dr. sc. Tomislava Kovača s KBF-a o temi Religijski fundamentalizam. S obzirom da je to okrugli stol, vjerujem da ćete, ako budete brzi i uporni, moći postaviti i koje pitanje. Ako ne znate zašto ovo spominjem, malo proguglajte.

***

S ljubitelja religije mira, prelazimo na ekumeniste. U Zagrebu je na KBF-u gostovao taizeovski brat Ulrich koji je govorio o međureligijskom dijalogu (a što drugo, dijaloga nam uvijek fali, još ako je međureligijski...). Nastavak prenosim iz Glasa Koncila:

Navečer istoga dana u zagrebačkoj su se prvostolnici okupili mladi na molitvi u duhu Taizéa, koja je bila isprepletena meditativnim pjesmama, čitanjima iz Svetoga pisma, molitvom u tišini i klanjanjem. Uz brata Ulricha, mladima Zagrebačke nadbiskupije pridružio se i pomoć ni biskup Mijo Gorski, koji je okupljenima poručio da kada god zajedno mole i hodočaste u duhu ekumenizma, promoviraju mir i ispunjavaju Božju želju da svi budu jedno. »Ne jedno u mišljenju, ne jedno u obliku, formi, nego jedno u međusobnom poštovanju, da nam naše razlike ne budu razlogom podjele, nego razlogom bogatstva«, kazao je na molitvi biskup Gorski.

Kakvo točno bogatstvo se nalazi u tome da mladi mole s krivovjercima i raskolnicima ja ne znam. Valjda je to po uzoru na ono "zgrćite sebi blago na nebu" pretvoreno ovdje u "zgrćite sebi blago u podzemlju".

Prvotna svrha braka je rađanje i odgajanje djece; drugotna je međusobna pomoć i lijek protiv požude.

The Primary End of Marriage, Part 1: Church Documents
The Primary End of Marriage, Part 2: Early Church Fathers

The Catholic doctrine on the ends of marriage

AAS 36 [1944], 103.
SUPREMA SACRA CONGREGATIO S. OFFICII DECRETUM
DE FINIBUS MATRIMONII
[...] «An admitti possit quorundam recentiorum sententia, qui vel negant finem primarium matrimonii esse prolis generationem et educationem, vel docent fines secundarios fini primario non esse essentialiter subordinatos, sed esse aeque principales et independentes» ; respondendum decreverunt : Negative.
Et in audientia, feria V, die 30 eiusdem mensis et anni, Excmo ac Revmo Domino Adsessori Sancti Ofiicii impertita, Ssmus D. N. D. Pius, divina Providentia Papa XII, de omnibus habita relatione, praesens decretum adprobare dignatus est, ac publici iuris fieri iussit.
Datum Romae, ex Aedibus Sancti Officii, die 1 Aprilis 1944.
[...]

Popričesna molitva 2. nedjelje došašća

Nova misa	Tradicionalna misa
Repléti cibo spiritális alimóniae, súpplices te, Dómine, deprecámur, ut, huius participatióne mystérii, dóceas nos terréna sapiénter perpéndere, et caeléstibus inhaerére. Per Christum Dominum nostrum.	Repléti cibo spirituális alimóniae, súpplices te, Dómine, deprecámur: ut hujus participatióne mystérii, dóceas nos terréna despícere et amáre caeléstia. Per Dóminum nostrum Jesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Gospodine, nahranio si nas duhovnim jelom. Smjerno te molimo: po sudjelovanju u ovom otajstvu nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti, zemaljskim se dobrima pravilno služiti, a za nebeskim težiti. Po Kristu Gospodinu našemu.	Nasićeni duhovnom hranom smjerno te molimo, Gospodine, da nas učešćem u ovom otajstvu naučiš prezirati što je zemaljsko, a ljubiti što je nebesko. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Izvor: tl, th, nl, nh.

Najbolji od svih mogućih ...

Što god neki mislili o mojim namjerama, ideja moga pitanja od prije nekoliko dana bila je naći neku misao vodilju koja bi objasnila neobično brojne, nazovimo ih tako, čudne riječi i čine pape Franje od kada je postao prvosvećenik. Potpuno očekivano, nitko mi nije ponudio odgovor u komentarima na taj tekst, ali meni se nekako iskristaliziralo da za razumijevanje Franje moramo posegnuti u prethodna desetljeća dok je on još bio samo Jorge Bergoglio. Tako sada kad nakon više od godinu i pol dana ponovno čitam tekst koji je na Rorate Caeli objavljen povodom njegova izbora za Papu (slobodno zanemarite naslov teksta) uviđam koliko je analiza Argentinca koji ga je napisao bila točna, baš sve što je najavljeno se i ispunjava. Zanimljivo je vidjeti da i neki drugi Argentinci koji su poznavatelji djela i lika današnjeg Svetog Oca imaju vrlo slična razmišljanja (Who is Pope Francis?, If You Try to Understand Francis, You Will Lose Your Reason). Nastavimo se moliti za Papu, a ako i ne treba komentirati baš svaku čudnovatost koja iziđe iz njegovih usta, ne treba se ni resetirati svako jutro u sjevernokorejskom stilu. Bilo bi lijepo razumjeti što Papa govori ili radi. Ali, u nedostatku takvog shvaćanja, ne treba, kako kaže jedan od gore navedenih autora, "izgubiti razum" beskorisnim dovijanjima. Imamo svetce i crkvene dokumente koji su vrlo jasni putokazi.

Kerubinski putnik 16

III, 142

In Sanftmut wohnet Gott
Besänftige dein Herz; Gott ist in starken Winden,
In Erdbewegungen und Feuer nicht zu finden.

Bog boravi u tišini
Smiri srce svoje, čovječe: Bog nije
U buci i trusu, nit ga požar krije.

***

IV, 137

Das Fünklein im Feuer
Wer kann das Fünkelein in seinem Feur erkennen?
Wer mich, wann ich in Gott, ob ich es sei, benennen?

Iskra u ognju
Tko iskru u ognju prepoznati može?
Tko zna mene kad sam ja u tebi, Bože?

***

VI, 165

Gib, wie du begehrst
Mensch, du begehrst von Gott das ganze Himmelreich;
Bitt man von dir ein Brot, so wirst du blaß und bleich.

Daj ono što sâm priželjkuješ
Ti od Boga tražiš čitava nebesa;
A kad kruh ti prose, bljedilo te stresa.


(original, prijevod/prepjev)

Tutti noi ci troveremo lassù, tutti.

"Lijepo je misliti na to, misliti na nebo. Svi ćemo se naći tamo gore, svi. Lijepo je to, daje snagu duši!"

Opet imam jedno pitanje za štovane čitatelje ovog bloga: znate li postoje li na jednom mjestu skupljene Papine izjave ovog tipa, dakle, one koje na prvi pogled neukim laicima poput mene djeluju u neskladu s katoličkom vjerom. Ako znate, ostavite link na stranicu ili blog. Volio bih da su to stranice bez suvišnih komentara, s tekstom na originalnom jeziku i eventualno prijevodom uz navođenje izvora. Također, da nisu pomiješani direktni citati s autorovim sažetcima.

Hvala unaprijed!

PS. Ne trebate posebno navoditi poveznice na pravovjerne i poticajne Papine govore. Iz nekog razloga takvi nagovori mi nisu posebno neočekivani za Kristovog Namjesnika.

Nekoliko knjiga po izboru

Ponekad na ovom blogu preporučim knjige koje sam pročitao i svidjele su mi se. Uvijek se nadam da će i meni čitatelji preporučiti neki naslov vrijedan pažnje na koji još nisam naišao.

Evelyn Waugh: The Sword of Honour Trilogy
Najbolja moguća kombinacija suptilnog ironičnog humora, sjete u vrtlogu 2. svjetskog rata i življene katoličke vjere (u istinskom, "pretkoncilskom" obliku) sa svim svjetlima i sjenama. Sve upakirano u nenadmašno umijeće opisivanja i vrlo bogati rječnik. Knjiga koju je upravo zbog bogatstva vokabulara i brojnih vojnih kratica najbolje čitati na Kindleu ili sličnoj napravi. Ako baš negdje zapnete ili ste tip čitača koji mora sve proučiti u detalje, možete se poslužiti ovom stranicom, ali čini mi se da to uzima dio šarma ove izvrsne trilogije. Kako pronađoh, postoji prijevod na hrvatski, iako ga nisam vidio, sumnjam da se može mjeriti s finoćom originala.

Brandon Sanderson: The Way of Kings
Roman za onoga tko voli dobar fantasy u kojemu nije sve na isti kalup, sa zanimljivom radnjom, a ipak ne toliko zahtjevno da bi morali pamtiti sve detalje autorova izmaštanog svijeta. Neću duljiti, koga zanima ionako će baciti pogled na gornju poveznicu na Goodreads.

P.G. Wodehouse: serija knjiga o Jeevesu (npr. ova ili ova)
Serija humorističnih knjiga o pomalo umišljenom i nesposobnom, ali ipak simpatičnom engleskom mladom gospodinu koji ništa ne radi jer je rođen u imućnijoj familiji i njegovom vrlo sposobnom, ali samozatajnom butleru Jeevesu. Ove knjige su dobre za čitanje u kratkim komadima kada primjerice čekate na red i slično.

Da ne ostanu potpuno zanemareni oni čitatelji koji vole više činjenica, a manje književničke mašte, evo i jedne knjige koju sam tek započeo, ali je tematika iznimno zanimljiva.
Miroslav Akmadža: Katolička crkva u komunističkoj Hrvatskoj 1945.-1980.
To je nova knjiga autora koji je već izdao slično djelo (za razdoblje do 1966. g). Kad sam vidio na Interliberu cijenu od 50 kn i u indeksu imena na kraju neka zanimljiva imena, odmah sam je kupio. Prolistajte sadržaj i uvod da steknete dojam je li i vama dovoljno interesantna da je nabavite.

PS. Sve knjige osim zadnje možete naći sami na internetu.

Pitanje o kardinalima

Palo mi je na pamet jedno pitanje, a kako ne mogu naći odgovor na internetu u par minuta koliko sam tražio, odlučih pitati čitatelje ovog bloga. Molim samo suvisle odgovore.

Može li Papa izbaciti nekog kardinala iz kardinalskog zbora, tj. učiniti da više nije kardinal? Znam da ga može izopćiti, ali čak i takav ekskomunicirani kardinal ima nakon smrti Pape pravo sudjelovati u konklavama.

Hvala na odgovoru i eventualnim primjerima iz povijesti.

To nije masonsko-alienski solarij, pred time se treba moliti

Novi postav moćnika glave sv. Stjepana
u dominikanskom muzeju u Dubrovniku

ZAMOLBA i devetnica

Ako vam je tradicionalna latinska misa u sv. Martinu nešto značila u životu i spremni ste napisati par rečenica (tipa, pomogla mi je u obraćenju, ondje sam dobila snagu da služim bližnjima itd.) pošaljite mi to kratko "svjedočanstvo" na email adresu (tomablizanac@gmail.com). Ne treba biti opširno, ali molim da se potpišete imenom, prezimenom i titulom (može i zvanje). Koristit će se isključivo u unutarcrkvenoj komunikaciji.

***

Od sutra, subote 15. studenog do nedjelje 23. studenog (posljednja nedjelja po Duhovima) moli se devetnica za uspjeh povratka javne tradicionalne latinske mise u Zagrebu. Molimo da se i vi pridružite i izmolite krunicu ili barem jednu desetku na tu nakanu. Blažena Djevica Marija će nam sigurno pomoći!

Evo, imate prijedlog molitve, a možete nešto i učiniti (v. gore). Uključite se!

Intervju Tossatija s vlč. Okom

Opširni članak koji je vlč. Dariusz Oko napisao o homokrivovjerju prije dvije godine, spominjali smo na ovom blogu već više puta.

Novinar Marco Tosatti vodio je s ovim svećenikom razgovor koji je nedavno objavljen. Važno je redovito upozoravati na problem homoseksualnog svećenstva upravo zbog međusobne povezanosti i razumljivog zavjereništva takvih pojedinaca. Taj je problem nažalost raširen i u Crkvi u Hrvatskoj.

Tosatti u uvodu spominje tko je sugovornik i prenosi podatke o postotcima te malo citira iz Okova članka. Prenosimo intervju od prvog pitanja.

***

- Prije dvije godine ste u svojoj temeljitoj studiji snimili situaciju u Crkvi. Je li se otada nešto promijenilo?

Moja je studija zasigurno dotaknula široko rasprostranjeni problem koji postoji gotovo posvuda. Samo se tako dâ objasniti da je unutar nekoliko tjedana obišla cijeli svijet. Prevedena je u mnogo zemalja: od engleskog, njemačkog i talijanskog jezika do češkog, slovačkog, estonskog... Čini mi se da se problem naveden u mojoj studiji sve svjesnije opaža.

- U svom radu govorite o homoherezi. Koje su njene karakteristike?

Homohereza je odbacivanje nauka Katoličke Crkve o homoseksualnosti. Zastupnici homohereze ne prihvaćaju da je homoseksualna sklonost poremećaj osobnosti. Sumnjaju u to da su homoseksualni čini protunaravni. Branitelji homohereze su za svećeničko ređenje homoseksualaca. Homohereza je crkvena inačica homoseksualizma.

- Kongregacija za katolički odgoj je 2005. objavila važan dokument koji je odobrio Sveti Otac Benedikt XVI. i koji zabranjuje ređenje homoseksualaca za svećenike. Čemu taj dokument?

Od sedamdesetih se godina XX. st. u mnoga sjemeništa i samostane infiltrirao jedan novi način promatranja ljudske seksualnosti koji je u suprotnosti s tradicionalnim Učiteljstvom Katoličke Crkve o homoseksualnosti. Posljedica je bila da se u mnogim dijecezanskim sjemeništima i opatijama na svim kontinentima počelo zastupati ideju da postoje dvije ravnopravne seksualne orijentacije: heteroseksualna i homoseksualna. Tako se od klerika bila tražila još samo čistoća shvaćena kao uzdržavanje od nečistih radnja i sposobnost da se živi celibat, ne pitajući dalje o njihovoj orijentaciji ili seksualnim nagnućima. Tako je homoseksualnost kao nagnuće ili vrsta osobnosti prestala biti prepreka za svećeničko ređenje.

- Koliko znate, primjenjuje li se ta odredba iz 2005. koja zabranjuje ređenje homoseksualaca?

Nisam zadužen za formaciju u sjemeništima pa ne znam kako se ophodilo s tom zabranom u različitim zemljama. To bi se pitanje moralo uputiti izravno odgovornima za formaciju budućih svećenika.

- Otkad ste napisali svoju studiju, promijenio se papa. Opažate li kakvu razliku u držanju između dvojice papa glede problema?

Teško je govoriti o nekoj razlici. Temeljna stvar je Učiteljstvo Crkve koje se ne mijenja i koje zabranjuje ređenje homoseksualaca za svećenike. Aktualno Učiteljstvo umjesto prijašnjeg razlikovanja između aktivne i pasivne homoseksualnosti, uvelo je razlikovanje između prolaznih homoseksualnih nagnuća koja se događaju u razdoblju adolescencije, i onih duboko ukorijenjenih. Oba oblika homoseksualnosti, a ne samo aktivna homoseksualnost, predstavljaju zapreku za svećeničko ređenje. Homoseksualnost nije spojiva sa svećeničkim zvanjem. Stoga, nije samo strogo zabranjeno ređenje muškaraca s bilo kakvom vrstom homoseksualnog nagnuća (pa bilo ono i prolazno), nego i njihovo primanje u sjemenište.


Izvor: http://www.lastampa.it/2014/11/12/blogs/san-pietro-e-dintorni/lomoeresia-nella-chiesa-attuale-6d6mAalrEWLjUgOAYy1iUI/pagina.html

http://www.katholisches.info/?p=43573

Gostujući autor - Magister Mathias: Razlozi koji potkrepljuju uskrsnuće od mrtvih

Magister Mathias se vratio!

***

Ponizno se pripremimo da primimo Božju milost i žurno molimo da nam pomogne u nebrojenim prijetnjama ovoga svijeta, prijetnjama kojima samo ponizni mogu izmaknuti. Ako tako loše završimo da na ovome svijetu ne primimo Kristovu milost, te ustanemo od mrtvih u grijesima, onda nikada nećemo dospijeti k drugome uskrsnuću, uskrsnuću od tjelesne smrti. Zato Ivan govori: Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti (Otk 20,6).

Druga smrt je smrt u paklu, smrt bez kraja, gdje život vazda umire i smrt vazda živi. Oni koji budu preneseni u tu smrt neće biti dio drugoga uskrsnuća, tjelesnog, jer nisu zadobili prvo, koje se milošću Božjom odvija u duši, uskrsnuće od smrti grijeha. Izgubljeni uskrišuju s pravednicima, ali se ne mijenjaju, kako apostol kaže, u slavi besmrtnosti, jer ju nisu zaslužili. Zato bi im bio bolje da ne uskrsnu jer će u tijelu činiti zadovoljštinu za sve što je u njemu učinjeno protiv boga. Job kaže: Kaznit će se za sve što je učinio, a neće biti uništen (usp. Job 20,18 Vulgata).

Da svi ljudi moraju uskrsnuti spoznajemo iz prirode, razuma i svetog Pisma. Priroda oživljuje sve usahlo rastlinje na zemlji, drveće i bilje, a čovjeka je izgradila iz ljudskog sjemena ni od čega. Bi li onda Gospodin bio manje sposoban povratiti čovjeka iz živuće duše i mrtvih kostiju od prirode koja daje obličje kada još nema ni duše ni tjela? Sve je uistinu Božje stvorenje i onaj koji ga je stvorio ni iz čega može ga nakon što je usahlo obnoviti. Evo, govori Gospodin, evo, sve činim novo! (Otk 21,5)

Da nema života poslije ovoga, Bog bi uistinu bio gori od đavla, jer bi svojim slugama manje platio. Zli ljudi koji služe đavlu često dobiju što žele na ovome svijetu i umru u starosti i bogatstvu, dok kreposni ljudi koji služe Bogu žive u siromaštvu i trpljenju te često umiru od mača, gladi ili kuge, u vatri ili vodi. Vidimo kako su sveti apostoli i drugi mučenici svršili živote na različite načine. Da nema nagrade koju mogu očekivati u drugom životu za svoju pravednost i službu Bogu, što bi im dobroga Bog dao zato što su mu vjerno služili? Uistinu ništa. Stoga bi službovanje zlu i služenje đavlu davalo veću plaću nego služenje Bogu. Da, Bog ne bi postojao jer bi mu nedostajala pravednost. Nepravedno je da zlima bude nagrada dobro, a dobrima zlo. Psalmist je to razumio kad je rekao: I reći će ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!" (Ps 57,12). Kada Bog ne bi postojao, ne bi bilo nagrade za dobra djela pravednika. Bog sudi svakome po njegovim djelima, zlima zlom, dobrima dobrom. Na drugom mjestu stoji zapisano: Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo: "U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraćaš svakom po djelima." (Ps 61,12-13). Kako bi imao snagu kad ne bi mogao uskrišavati od mrtvih? Kako bi mogao biti milosrdan kad ne bi nagradio pravednike dobrom? Kako bi mogao biti pravedan kad ne bi svakome uzvratio prema djelima njegovim?

Kada čovjek ne bi bio besmrtan u duši, ona uistinu ne bi bila sposobna razumjeti besmrtnost i čeznuti za njom. Nijemo živinče ne razumije ništa jer nije besmrtno, ne poznaje ničega do onoga što je smrtno. Ne poznaje Boga i drugi život. Kako je čovjek smrtan u onome što mu je zajedničko sa životinjom, naime tijelu, tako je i besmrtan poput anđela u onome što mu je zajedničko s anđelima, naime razumu. U razumu je čovjek slika Božja i zato ne može iščeznuti. Zato je pisano: Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. (Mudr 2,23). Inače bi pravednik bio ne samo bjedniji od svih drugih ljudi, kako Pavao kaže, nego i od svih životinja. Bijeda je životinjâ ograničena na sadašnjost, a a čovjek bi bio bjedniji ne samo zbog sadašnjosti, nego i prošlosti i budućnosti te sam beskoristan za išta. Ali Bog nije stvorio ništa beskorisno. Nema ni jednog sjemena kojemu manjka snaga ili korisnost. Životinje služe ljudima kao hrana, odjeća i pomoć. Ako čovjek ne uskrsava od mrtvih, recite čemu onda postoji?

U svim stvarima pažljivo polažete povjerenje u pouzdane svjedoke, ta zar u stvarima vjere ne želite vjerovati svjedocima poput Krista i njegovih svetih apostola? Kada je Krist bio među ljudima učinio je silna djela da povjeruju u njega. Lažima se ne služi krepost, nego porok. A zar lašci na času smrti ne povlače svoje laži? Krist je ustrajao na križu do smrti u istoj vjeri koju je ranije propovijedao i potvrdio je svoje evanđelje, u kojemu je svjedočio za uskrsnuće od mrtvih i život vječni, svojom krvlju, i izvršio ga postavši prvi koji je ustao od mrtvih da živi u vijeke. Vidjeli su ga sveti apostoli, dodirnuli ga, s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. (Dj 10,41). I da potvrde svoje svjedočanstvo, uzdržavali su se od svih bogatstava i užitaka svijeta. Trpjeli su, bili su žrtve mača, vatre i divljih životinja, a nitko od njih nije povukao svoga svjedočanstva, već su ustrajali u vjeri do smrti. Tko se usuđuje izjaviti da je takvo svjedočenje lažno? Ako čovjek može čarobnjaštvom zazvati demone da uskrise mrtve, te oni idu uokolo i čine prijevare, tko se usuđuje zanijekati da Bog na stvaran način može uskrisiti one za koje đavao svojim obmanama može učiniti da ustanu i hodaju, premda su mrtvi?

Dignite ruke pod poslušnost

Redovnici i redovnice snimaju pjesmu "Hvala redovnika". Izvodi je Redovnički Band Aid. Prema fotografijama nagađam da to neće biti Te Deum ili Salve Regina. Nadajmo se barem da nije Bad Romance ili Like a Virgin. No dobro, barem se biskupi i redovnici više ne sukobljavaju oko pitanja poput onoga koliko je siromašan Krist bio. Biskupi plešu, redovnici poslušno prihvaćaju.

Nema puno veze s ovim postom, ali toliko mi se svidio ovaj citat da ga jednostavno moram prenijeti i kod nas na blogu:

Sveti Bazilije Veliki je rekao u toj situaciji [za arijanske krize] sljedeće: "Samo se jedan grijeh danas oštro kažnjava: pažljivo obdržavanje tradicije naših Otaca. Zbog toga su oni dobri izbačeni sa svojih mjesta i odvedeni u pustinju".

Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!

P. Antun Wallenstein - Katekizam kršćanskog savršenstva (iz 1940.)

Sa stranice o prevoditelju:

Katekizam kršćanskog savršenstva (njemački napisao: P. Antun Wallenstein,[56] pohrvatio P. Leonard Bajić). Bajić u Predgovoru Katekizma naglašava kako na hrvatskom jeziku imamo više Katekizama, "ali dosada nismo imali jedan Katekizam, koji bi nas posebno učio kršćanskim krepostima" (str. 1). On ukazuje da je cilj Katekizma "praktični putokaz u poznavanju i isticanju kreposnog života, [...] da dobre duše našeg naroda imaju pri ruci vođu i savjetnika, koji će im pokazivati put duhovnog života i njegovog savršenstva. [...] Njegova je novost poglavito u tom, što na katehetski način, naime u obliku pitanjâ, odgovorâ i potrebnih razjašnjenjâ iznosi pred čitatelje sustavno čitav asketski nauk duhovnog života i njegovog evanđeoskog napretka".[57] Katekizam je u prvom redu namijenjen redovničkim osobama, potom svećenicima, članovima Trećega reda, Marijinih kongregacija i svih drugih vjerskih udruženja.

Naša je javnost dobro primila taj Katekizam. Toplo ga je preporučio svojim čitateljima glasnik Gospa Sinjska: "Ovim djelom dobila je u početku nove godine hrvatska katolička, napose duhovna, literatura jedno veoma potrebno djelo. U objavljenoj vjeri uči nas kat[olički] Katekizam, a u kreposnom kršćanskom životu uči nas Katekizam kršćanskog savršenstva. Ova je knjiga prijeko potrebna svima odabranim dušama i njihovim vođama. Potrebna je koliko svećenicima i redovničkim osobama uopće, toliko i onim dušama koje na kršćansku žive u svijetu. Knjiga nam na vrlo lagan način - u obliku pitanja, odgovora i kratkih tumačenja - iznosi pred oči sustavno čitav asketski nauk duhovnog života. Tko pročita novu knjigu imat će vrlo jasne pojmove o svim pitanjima, koja se tiču duhovnog života. Ovu zaista vrijednu knjigu toplo preporučujemo svim čitateljima Gospina glasnika."[58]O Katekizmu kršćanskog savršenstva dr. Božo Vuco je napisao: "U našoj hrvatskoj duhovnoj literaturi osjećala se je velika potreba za jednim priručnikom, koji bi na lagan i svima pristupačan način, prikazao vas duhovni život i način kako se ima ići da se steče duhovni život i da se dođe do duhovnog savršenstva. Hvala Bogu, sada je udovoljeno i ovoj potrebi.[...] Namijenjen je prije svega redovničkim osobama i svećenicima, a onda i svima, koji žele malo bolje upoznati šta je kršćansko savršenstvo i ići k njemu".[59] Naručitelj iz Gorskog Kotara piše o knjizi: "Zbilja je zlata vrijedna ta knjiga. Čitam je po treći put uvijek s novim duševnim užitkom",[60] a drugi piše: "Vaša nam je knjiga došla ko iz neba poslana na ovoj misijskoj postaji".[61]Riječ Božja je pohvalila i toplo preporučila Katekizam: "Na našem hrv. jeziku ima lijep broj katekizama, ali dosada nismo imali jedan katekizam, koji bi nas posebno učio kršćanskim krepostima. [...] Zlatan priručnik za sve duše koje teže k savršenstvu, za redovnike i redovnice, za trećorece, kongreganiste i članove raznih vjerskih udruženja a iz njega će crpsti veliku korist i svećenici, jer im pruža odličnog gradiva u svakidašnjim prilikama ispovjedaonice, propovjedaonice i duhovnog vodstva svoga povjerenog stada. Toplo preporučujemo."[62] Ista Riječ Božja na drugom mjestu ističe: "Knjiga veoma potrebna svim duhovnim osobama, napose svećenicima, koji uzgajajući i vodeći dobre duše putem kršćanskog savršenstva ujedno postavljaju tvrde temelje duhovnoj obnovi svoje župe."[63]

Fra Leonard je spremio i drugo, nadopunjeno izdanje Katekizma u prosincu 1945. i dobio Imprimatur od provincijala Grabića, ali poratno vrijeme nije pogodovalo katoličkom tisku, te se nadopunjeni Katekizam nažalost nije pojavio u javnosti. Katekizam je dugo godina poslije rata bio priručnik duhovnog života, barem u novicijatu na Visovcu.[64]

Zahvaljujem osobi koja mi je ovo vrijedno djelo poslala!

Zbor arkanđela Mihaela

(u subotu 8. studenog, blagdan kod grkokatolika, božanska liturgija na Gornjem Gradu u 10,30)

Veličamo te, vojskovođo Mihaele, i sve vas nebeske sile koji sveudilj slavite Gospoda.

Vi uvijek stojite pred veličanstvenim Božjim prijestoljem, obasjani svijetlim zrakama sjajnoga Boga. Obasjajte nas koji slavno svetkujemo vašu svetkovinu.

Odagnajte od nas tamu grijeha i svesrdno molite Boga da nas spasi od svakoga zla i napasti.

Blagoslivljajte Gospoda sve sile Gospodnje, sluge njegove koji vršite volju njegovu.

Sveti Mihaele arkanđele slavimo te kao vođu zborova nebeskih, kao snažnog zaštitnika ljudi na cijeloj zemlji, kao branitelja i izbavitelja.

Božji arkanđele Mihaele, saberi nas koji s vjerom dolazimo pod tvoju zaštitu i brani nas kroz cijeli naš život.

U smrtnom času budi nam, Arkanđele, najizvrsniji pomoćnik u našoj nadi.

Nebeskih sila učiteljem i Božje slave sužiteljem dostojno si postavljen ti, vojskovođo Mihaele.

Po Božjoj si zapovijedi postao spasonosni zaštitnik kršćana koje štitiš svojom nadnaravnom silom.

Moli Krista Boga neka daruje oproštenje grijeha onima koji s ljubavlju svetkuju tvoj blagdan.

Vođe anđeoskih sila, koji sveudilj stojite pred Vladarevim prijestoljem,

molite se Gospodu neka daruje svijetu mir i našim dušama veliku milost.

Radujte se zajedno s nama, najviše anđeoske sile.

Veliki vaš vođa i zaštitnik preslavno se sada objavio u svom svetom hramu i sve nas blagoslivlja.

Stoga ga uzveličajmo skladno pjevajući: stavi nas pod zaštitu svojih krila, najviši arkanđele Mihaele.

Ti, preslavni vojskovođo Mihaele, uvijek stojiš pred veličanstvenim Božjim prijestoljem.

Zagovaraj i štiti, sačuvaj i spasi sve one koji te vjerom štuju kao zaštitnika svijeta.

(Iz časoslova na blagdan Zbora arkanđela Mihaela)

Gostujući autor - Kratki izvještaj s hodočašća Populus Summorum Pontificum 2014.

Zahvaljujem Patriku na ovom izvještaju, a pri kraju je i nekoliko filmića g. Umberta Kostanića čisto da osjetite ugođaj na bogoslužjima. Lako ćete na internetu naći mnoštvo fotografija i video zapisa.

***

Od 23. do 25. listopada ove godine se održalo već tradicionalno međunarodno hodočašće Populus Summorum Pontificum u Rimu. Da podsjetimo, radi se o hodočašću vjernika, ali i klerika privrženih izvanrednom obliku rimskog obreda koje se održava svake godine, a naziva se po motupropriju koji je papa Benedikt XVI. izdao 2007.

Program ovogodišnjega hodočašća, kao što biva i svake godine, je bio vrlo bogat. Prvoga je dana organizator u crkvi Santissima Trinita dei Pellegrini (personalna župa FSSP-a) održao prigodni govor i iskazao dobrodošlicu svim hodočasnicima nakon čega je uslijedila I. večernja blagdana sv. Rafaela Arkanđela prema Općem rimskom kalendaru iz 1962. godine koju je predvodio msgr. Guido Pozzo, tajnik Pontifikalne komisije Ecclesia Dei.

Program se nastavio u subotu kada se u bazilici Sant´Agostino in Campo Marzio molila krunica za nerođene. Vjerujem da molitvena atmosfera u toj izuzetno lijepoj i umjetničkim djelima bogatoj bazilici nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim. U 15 sati se na Palatinu održala pobožnost Križnoga puta koja je zaključena štovanjem relikvije sv. Križa, a povodom 10. godišnjice osnivanja Juventutema, međunarodnoga pokreta mladih privrženih izvanrednom obredu, navečer je slavljena sv. Misa u crkvi Ss. Trinita dei Pellegrini. Celebrant te Mise je trebao biti kardinal Pell, no on se razbolio pa ga je zamijenio njegov tajnik. Ja sam osobno doživio veliku radost vidjevši toliko mladih katolika koji su u privrženosti Tradicionalnoj latinskoj Misi pronašli svoje mjesto. Tijekom propovijedi je po uskim rimskim uličicama uz crkvu prošla jedna poveća, očito modernistička skupina djece i mladih koji su svojim glasnim vikanjem, skakanjem i transparentima pokazali jasnu protutežu nama hodočasnicima u crkvi, no nasreću nisu značajnije omeli nastavak sv. Mise.

Novi je dan započeo klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu u bazilici San Lorenzo in Damaso koje je predvodio don Marino Neri nakon čega smo se u procesiji zaputili prema bazilici sv. Petra u Vatikanu gdje je u podne kardinal Raymond Burke celebrirao sv. Misu. Moram spomenuti da su tijekom procesije pojedini stanovnici Rima pogrdnim povicima i gestama dali do znanja da nisu privrženi vjeri i Crkvi pa ovom prilikom molim sve čitatelje da se pomole za takve odlutale duše.

Za mene i moju obitelj sv. Misom u bazilici sv. Petra je ovo hodočašće na žalost bilo privedeno kraju. Tjedan dana nakon povratka kući dojmovi mi se nisu „slegli“, mislim da to dovoljno govori pa svakome tko je u mogućnosti od srca preporučam da barem jednom hodočasti u Rim i bude dijelom ovoga veličanstvenog hodočašća.

Deo gratias!

Patrik Bolković

***

Kakva nemilosrdnost, grešnika gurati u još dublju provaliju

Ne živi zli duh Kasper negdje daleko, njegove ideje šire se i "plaše narod po susjedstvu":

'Papskiji' od Pape (veći katolik od Pape?)
Milosrđe mi je milo ... (znam da se ne čita više na novoj misi, ali pročitajte odlomak iz poslanice sv. Pavla Korinćanima iz mise na Tijelovo: 1 Kor 11, 23-29)

Nije, "malo" ste se zabunili

Budući da ne postoji ni savršeno uspjeli ni do te mjere savršeno uništen život, čistilište bi bio proces u kojem se čovjek (duša) može konačno opredijeliti za ili protiv Boga – kaže [don Anton] Šuljić.

Samo za vlč. Šuljića:

Iz Kompendija Katekizma Katoličke Crkve:

210. Što je čistilište?
Čistilište je stanje onih koji umiru u prijateljstvu s Bogom, ali, premda sigurni u svoje vječno spasenje, još se trebaju očistiti kako bi ušli u nebesko blaženstvo.

211. Kako možemo pomoći očišćenju duša u čistilištu?
Na temelju općinstva svetih vjernici koji su još putnici na zemlji mogu pomoći dušama u čistilištu prinoseći za njih molitve, poglavito euharistijsku žrtvu, ali i milostinju, oproste i djela pokore.

Iz Katekizma sv. Pija X.:

■ 789. P. Oni koji umiru pošto su primili odrješenje, ali prije nego što su potpuno zadovoljili Božjoj pravdi, idu li odmah u raj?
O. Ne; oni idu u čistilište da tamo zadovolje Božjoj pravdi i da se potpuno očiste.
■ 790. P. Možemo li mi pomoći dušama u čistilištu s obzirom na njihove kazne?
O. Možemo pomoći dušama u čistilištu da im se kazne ublaže ili skrate i to svojim molitvama, djelima milosrđa, svim drugim dobrim djelima, oprostima, a prije svega svetom žrtvom mise.

■ 659. P. Za koje se, dakle, svrhe prikazuje misna 'žrtva?
O. Misna žrtva prikazuje se Bogu za četiri svrhe: 1. da ga častimo kako treba, pa se ta svrha zove latreutska ili poklonstvena; 2. da mu zahvalimo za njegova dobročinstva, pa se zato zove euharistijska ili zahvalna; 3. da se odužimo pravdi i damo dužnu zadovoljštinu za svoje grijehe te da pomognemo dušama u čistilištu, pa se zato naziva propicijatorna ili pomirbena; i 4. da postignemo sve milosti koje su nam potrebne, pa se zato zove impetratorna ili prozbena.

Sjećanje na prečasnog

(neke od razglednica koje sam dobio od prečasnog)

Oprostit ćete mi ako ovaj tekst nije posebno dobro uređen, uostalom radi se o prisjećanju.

Kad je nadbiskupijskim dekretom iz siječnja 2011. određeno da preč. Vitković "brine i bude na raspolaganju za slavljenje svete mise" prema starom obredu, nisam imao pojma tko je taj svećenik. Kasnije sam čuo od majke da se sjeća kako ga je slušala u 70-ima dok je propovijedao s propovjedaonice zagrebačke katedrale, a i moj otac ga je poznavao kao vrsnog propovjednika na nedjeljnim misama u katedrali.

Prvo što sam zapazio iz telefonskih razgovora je da ima ugodan glas i uglađeno razgovara. Kasnije sam potvrdio taj dojam da se radi o gospodinu svećeniku koji je vrlo srdačan i simpatičan, ali daje utisak, kako i treba, da je on Božji službenik, a ne još jedan pajdaš koji je po zanimanju svećenik. Iako je djetinjstvo i mladost proveo slušajući staru misu, on je prva generacija svećenika koji su misili po novom obredu. Jedan je od zadnjih koji su ređeni i za podđakone. Vidjelo se od početka da je povjerenu mu službu oko tradicionalne mise prihvatio jer ga je to zatražio kardinal Bozanić, ali isto tako da se toj službi zdušno predao. Uz pomoć malog misala i instrukcijskog DVD-a samostalno se pripremio za slavljenje tradicionalne mise. Imao je tada 65 godina, pa si mislite koliko bi se ljudi u sređenim životnim okolnostima i ustaljenoj rutini dalo na takvu avanturu. Tako smo 20. veljače 2011. imali prvu misu koja je usto bila pjevana. Hvala Bogu, sve je dobro prošlo, a tako se i nastavilo. Sjećam se kako mi je prvih mjeseci prečasni znao sav iznenađen reći koliko su "svi oni protiv", misleći, naravno, na svoje kolege i nadređene te tradicionalnu misu. Vjerojatno se i nije očekivalo da prečasni tri i pol godine s rijetkim izuzetcima nastavi služiti tu staru misu. Također mi je znao reći da njima nije jasno kako to da baš mlade privlači tradicionalna latinska liturgija. Ja bih mu spomenuo da ni protivljenje hijerarhije ni privlačnost mladima nije tako neobična i da se može susresti na većini mjesta po svijetu gdje se stara misa služi.

Bio je uvijek vrlo savjestan oko služenja mise. Htio je da tradicionalna misa u sv. Martinu počinje točno na minutu makar to značilo da ne stigne ni predahnuti nakon mise koju je netom prije završio u katedrali. Da ne spominjem kako je često trebao služiti i večernju misu u katedrali. Jednom mi je povjerio da je jedne od tih nedjelja kada je služio dvije mise u katedrali i ovu našu tradicionalnu u Martinčeku, ujutro u sakristiji katedrale desetak svećenika koncelebriralo. On se nije izvlačio od svojih dužnosti, pa su znali da kad netko drugi u zadnji čas otkaže ili premjesti svoj termin, uvijek mogu računati na Stanka. Usput, ovo što bilježim je moj dojam i ono što sam ja primjetio. Prečasni mi se sam nikada nije žalio niti se upuštao u razgovore o drugim osobama. Eventualno bi se nasmiješio i rekao nešto lakonski. Kad bih ga pitao kako je, iako se osjećao loše, rekao bi samo "ne smijem lagati", ali nije govorio da mu je loše. Svaki puta kad bi se opraštali, dodao bi na moje "vidimo se iduće nedjelje", svoje "ako Bog da". Tako je bilo i zadnji put kad sam ga vidio.

Iako nisam puno o liturgijskoj praksi s njime pričao, vidjelo se da ga smetaju improvizacije koji mnogi kolege izvode. Sjećam se da mi je spomenuo da su mu u jednoj župi rekli kako se ondje ne peru prsti kod ofertorija. A on ih je pitao je li ta samovoljna promjena na korist vjernika, na spasenje duša?

Vrlo dobro je znao latinski i bilo mu je žao što ga mladi bogoslovi i svećenici znaju vrlo slabo. Solidno je pjevao liturgiju tako da smo mogli imati pjevane mise kad god je zbor bio spreman.

Ljudi su ga većinom znali kao izvrsnog propovjednika. Sve je propovijedi govorio napamet, bez papira. I to ne u nekim maglovitim predodžbama ljubavi i apstraktnim trošenjima vjerničkog vremena. Njegove su propovijedi imale i glavu i rep (koji nisu bili pola sata daleko), svaka riječ je bila na svom mjestu, govorio je i o evanđelju dotične mise i o pouci za naš život, ali i o povijesnim činjenicama, citatima svetaca itd. sve skladno uklopivši u jednu cjelinu. Moj osjećaj je da ga je često bilo milina slušati. Nisam morao kao toliko puta za vrijeme propovijedi biti na oprezu što li će sada krivovjerno, dosadno, čudno ili naprosto blesavo iskočiti, nego ga se jednostavno moglo slušati jer su propovijedi bile sadržajne i razumljive bez intelektualiziranja, ali i bez podcijenjivanja inteligencije vjernika. Jedne nedjelje mi je spomenuo (imao je izvrsno pamćenje za datume, obljetnice, događaje itd.) da je jedinu propovijed u životu zapisao upravo uz to nedjeljno evanđelje prije toliko desetljeća kada je kao bogoslov morao za praktičnu vježbu sastaviti i dati na pregled tekst propovijedi. Svake nedjelje bi pripremio dvije propovijedi, jednu uz čitanja stare, drugu uz čitanja nove mise. Pamtim kako je dva puta pripremio homiliju na krive tekstove (jednom vlastitom, drugi puta našom krivnjom jer smo mu dali listić za pogrešnu nedjelju). Premda je to saznao par trenutaka prije no što je trebao staviti biret i krenuti za ministrantom iz sakristije, na propovijedi se uopće nije osjećala nepripremljenost ili improvizacija. Čak bih rekao da je ovaj drugi puta posebno nadahnuto govorio.

Radnim danom slavio je božansku liturgiju kod sestara bazilijanki. Ponekad mi je znao spomenuti sličnosti bizantske i drevne rimske liturgije poput ljubljenja liturgijske odjeće kod oblačenja. 

Prečasni je bio vrlo pažljiv, uvijek bi pitao za članove obitelji, pohvalio npr. ajvar kad bi mu mama donijela prethodne nedjelje teglicu, kod jednog vjernika iz naše zajednice kojega je oženio po starom obredu uvijek bi se raspitivao kako je supruga i poručio mu da je pozdravi itd. Uglavnom, sve su to sitnice, ali one pokazuju jedan po naravi, odgoju, radu i milosti profinjeni karakter. Gore sam stavio fotografiju nekih od razglednica koje sam od njega primio. Na zadnjoj koju mi je poslao prije nekoliko tjedana iz Svete Zemlje izabrao je prigodni motiv zaštitnika jednog malenog člana moje obitelji, a s druge strane se vidi da piše baš na datum mog rođendana kako bi mi javio da se za mene i obitelj moli. Premda mi to nije bitno, on nije zaboravio dodati ni titulu uz ime primatelja.

Volio je putovati, ići na hodočašća Majci Božjoj, bilo s Marijinom legijom u Hrvatskoj, bilo sam u Fatimu, Lurd, Efez. Također se redovito išao pomoliti kod Jezulatka u Prag. Kada sam ga jednom upitao nakon povratka s puta kako mu je bilo u Carigradu, prečasni je rekao da se slaže s papom Ivanom XXIII. (kojega je posebno cijenio, na neki način to je bio njegov papa) koji je izjavio, ako se dobro sjećam, da je to najljepši grad na svijetu. Od svetaca je posebno štovao i proučavao sv. malu Tereziju i njezine roditelje i veselio se planu da iduće godine ponovno posjeti Lisieux i druga mjesta u Francuskoj koja su bila važna toj obitelji.

Između redaka se moglo pročitati da je u djetinjstvu bio vrlo siromašan, ponekad su imali jedva što za jesti. To i nije neobično ako se zna da oca kojeg su ubili komunisti nikada nije upoznao. Kao malog ga je čini mi se baka vodila na mise, a jednom mi je spomenuo da je kao mladić volio ići u Ranjenog Isusa na mise po dominikanskom obredu.

Pitao sam se u početku kako to da su nam za misnika dali tako učenog i pobožnog svećenika, zar nema on neku važnu službu koja bi ga spriječila da preuzme jedan da tako kažem vrući krumpir koji nitko nije htio. Pa i sam mi je prečasni rekao da je tolike silne svećenike pitao mogu li mu ponekad uskočiti i zamijeniti ga na tradicionalnoj misi u sv. Martinu, ali svi su našli neku izliku ili zgodan razlog zašto ne mogu. Ima i takvih koji su dovoljno stari da su misili po tom obredu, a ispričavali su se da zbog godina i slabosti ne mogu, pa ipak sam ih danas na sprovodu vidio poprilično čile i orne. Bilo kako bilo, kad se pogleda izvadak iz službene biografije nešto se tu ne poklapa: magisterij iz teologije 1972., studij u Rimu, predaje od 1974.-77. na KBF-u u Zagrebu (pretpostavljam kao asistent), doktorat 1980. u Rimu, a iste godine postaje i prebendar, u međuvremenu je dobio ovlast biritualizma. I onda slijede neke lijepe, ali ipak sporedne službe od kojih je najvažnija da je dvanaest godina bio rektor crkve i to crkve na groblju, makar to groblje i bilo Mirogoj. Tek sam čitajući članke poput ovoga počeo naslućivati kako je prečasni u tom kaptolskom establishmentu na neki način bio outsider. I preč. Kurečić se danas toga dotaknuo govoreći nad otvorenim grobom o određenom nerazumijevanju i patnji koju je prečasni prihvatio. Tko zna što bi se sve moglo naći ako bi netko išao dublje tražiti. Ali ostavit ću to nekome drugome citirajući riječi iz oporuke prečasnog: "opraštam i oproštenje molim".

Inače, preč. Kurečić koji je održao pogrebni govor o životu preč. Vitkovića lijepo je i istinito progovorio o prečasnom. Nije kao IKA ili tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije naprosto prešutio zadnje četiri godine pastoralnog djelovanja našeg prečasnog.

Prečasni je uvijek bio spreman da udijeli neki blagoslov, bilo ljudi bilo predmeta (i rado je koristio stari obrednik kad bismo ga zamolili), posebno je bio na raspolaganju ako bi ga netko zamolio za ispovijed (i ovdje molbu da se koristi stara formula kod odriješenja nije odbijao). Mnogi ga se sjećaju s emisija na radio Mariji, bilo bi lijepo kad bi urednici toga radija učinili neke od starih emisija dostupnima za slušanje preko interneta da možemo ponekad čuti njegov glas.

Svi koji su čuli njegove propovijedi ili emisije i pročitali koji njegov tekst, znali su da je prečasni bio izuzetno odan i vjeran Svetom Ocu. U tome je ustrajao bilo popularno bilo nepopularno i to ne samo riječima, nego i konkretnim stavovima. Za razliku od nekih kolega, prečasni je bio vrlo pravovjeran i nije istinu zamagljivao ili miješao s neistinom. Znao je reći crkveno učenje o vjeri i o moralu koje se danas često gura pod tepih jer stvara određenu nelagodu kako vjernicima tako i kleru. Znao je govoriti i o pravom domoljublju i to bez politiziranja propovijedi ili ispraznih parola. U oporuci je prečasni zapisao (navodim prema sjećanju) 'Kada umrem onda će moja duša pripasti Bogu, tijelo Hrvatskoj, srce Rimu'.

Pada mi na pamet na završetku ovog razvedenog razmišljanja jedna rečenica koju je ministrant, mladi latinist izrekao prečasnom nakon što mu se ovaj na latinskom zahvalio na ministriranju kod stare mise: "Sine te nihil". Bez tebe ništa. Da, prečasni je shvaćao, a kako je služio tradicionalni obred čini se da je sve dublje to i pokazivao, da bez svećenika nema najvažnijeg djela koje nam je dragi Bog ostavio - Svete Mise. I zato je najveća i neusporediva pohvala koju mogu reći o prečasnom to da je služio kod oltara. Dopustio je da Gospodin njega uzme za drugog Krista. Kad je pognut nad oltarom izgovarao tihe riječi pretvorbe, tradicionalna liturgija i slobodni odgovor ovog svećenika učinili su da možemo pred sobom vidjeti Krista koji prinosi sama sebe na Kalvariji. Prije nego Ga ugledamo licem u lice na osobnom sudu, ovo razgrtanje zastora otkrivalo nam je ovdje na zemlji pogled u nebo.