Nije, "malo" ste se zabunili

Budući da ne postoji ni savršeno uspjeli ni do te mjere savršeno uništen život, čistilište bi bio proces u kojem se čovjek (duša) može konačno opredijeliti za ili protiv Boga – kaže [don Anton] Šuljić.

Samo za vlč. Šuljića:

Iz Kompendija Katekizma Katoličke Crkve:

210. Što je čistilište?
Čistilište je stanje onih koji umiru u prijateljstvu s Bogom, ali, premda sigurni u svoje vječno spasenje, još se trebaju očistiti kako bi ušli u nebesko blaženstvo.

211. Kako možemo pomoći očišćenju duša u čistilištu?
Na temelju općinstva svetih vjernici koji su još putnici na zemlji mogu pomoći dušama u čistilištu prinoseći za njih molitve, poglavito euharistijsku žrtvu, ali i milostinju, oproste i djela pokore.

Iz Katekizma sv. Pija X.:

■ 789. P. Oni koji umiru pošto su primili odrješenje, ali prije nego što su potpuno zadovoljili Božjoj pravdi, idu li odmah u raj?
O. Ne; oni idu u čistilište da tamo zadovolje Božjoj pravdi i da se potpuno očiste.
■ 790. P. Možemo li mi pomoći dušama u čistilištu s obzirom na njihove kazne?
O. Možemo pomoći dušama u čistilištu da im se kazne ublaže ili skrate i to svojim molitvama, djelima milosrđa, svim drugim dobrim djelima, oprostima, a prije svega svetom žrtvom mise.

■ 659. P. Za koje se, dakle, svrhe prikazuje misna 'žrtva?
O. Misna žrtva prikazuje se Bogu za četiri svrhe: 1. da ga častimo kako treba, pa se ta svrha zove latreutska ili poklonstvena; 2. da mu zahvalimo za njegova dobročinstva, pa se zato zove euharistijska ili zahvalna; 3. da se odužimo pravdi i damo dužnu zadovoljštinu za svoje grijehe te da pomognemo dušama u čistilištu, pa se zato naziva propicijatorna ili pomirbena; i 4. da postignemo sve milosti koje su nam potrebne, pa se zato zove impetratorna ili prozbena.