Le prêtre se releva pour prendre le crucifix; alors elle allongea le cou comme quelqu'un qui a soif, et, collant ses lèvres sur le corps de l'Homme-Dieu, elle y déposa de toute sa force expirante le plus grand baiser d'amour qu'elle eût jamais donné. Ensuite il récita le Misereatur et l'Indulgentiam, trempa son pouce droit dans l'huile et commença les onctions: d'abord sur les yeux, qui avaient tant convoité toutes les somptuosités terrestres; puis sur les narines, friandes de brises tièdes et de senteurs amoureuses; puis sur la bouche, qui s'était ouverte pour le mensonge, qui avait gémi d'orgueil et crié dans la luxure; puis sur les mains, qui se délectaient aux contacts suaves, et enfin sur la plante des pieds, si rapides autrefois quand elle courait à l'assouvissance de ses désirs, et qui maintenant ne marcheraient plus.
Le curé s'essuya les doigts, jeta dans le feu les brins de coton trempés d'huile, et revint s'asseoir près de la moribonde pour lui dire qu'elle devait à présent joindre ses souffrances à celles de Jésus-Christ et s'abandonner à la miséricorde divine.
***
Svećenik ustade i uze raspelo; ona tada ispruži vrat poput nekoga tko žeđa pa, pritisnuvši usne na tijelo Bogočovjeka, svom snagom što se gasila utisnu na nj najvatreniji ljubavni cjelov koji ikada ikome bijaše dala. On potom izgovori Misereatur i Indulgentiam, umoči desni palac u ulje i otpoče pomazanje; najprije po očima koje su toliko žudjele za zemaljskim sjajem, potom po nosnicama željnim mlakih lahora i ljubavnih mirisa, potom po ustima koja se nekoć otvarahu za laž, uzdisahu od oholosti i vriskahu u bludu, potom po rukama koje su uživale u slatkim dodirima, te napokon po tabanima, nekada tako hitrim kada je trčala prema zadovoljenju svojih žudnji, a koji sada više neće koračati.
Župnik obrisa prste, baci u vatru komadiće pamuka namočene u ulje i opet sjede kraj samrtnice da joj objasni kako sada svoje muke mora sjediniti s mukama Isusa Krista i prepustiti se božanskoj milosti.
(smrt Emme Bovary iz Gustave Flaubert, Gospođa Bovary, III-8,
vidi također kod Ivana Merza)
***
Zatim se po običaju izmoli općenita ispovijed latinskim ili pučkim jezikom, a svećenik kaže u jednini: Smilovao ti se svemogući Bog, otpustio ti grijehe tvoje i priveo te u život vječni. Oproštenje, odrješenje i otpuštenje grijeha tvojih podao ti svemogući i milosrdni Gospodin.
Prije nego župnik počne mazati bolesnika, neka opomene nazočne, da se za nj mole. A gdje se bude dalo prema mjestu, vremenu i broju ili sposobnosti nazočnih, neka mole sedam pokorničkih psalama s litanijama svih svetih ili druge molitve, dok on služi sakramenat pomazanja. Nato pruži desnu ruku nad bolesnikovu glavu i rekne:
U ime O+ca i Si+na i Duha + Svetoga uništila se u tebi svaka đavolska sila polaganjem naših ruku i zazivanjem slavne i svete Bogorodice Djevice Marije, Njezina prečistoga zaručnika Josipa, svih svetih anđela, arkanđela, patrijarha, proroka, apostola, mučenika, priznavalaca, djevica i svih skupa svetih. Amen.
Onda umoči palac u sveto ulje te križajući maže bolesnika na ovdje označenim mjestima i govori na svakome mjestu ovako:
Kod očiju.
Ovim svetim poma+zanjem i svojim preblagim milosrđem oprostio ti Gospodin, štogod si sagriješio (-la) gledanjem. Amen.Iza svakoga pomazanja neka poslužnik, ako je zaređen, ili sam svećenik otare pomazana mjesta novom kuglicom pamuka ili čega slična pa to metne u čistu posudu i ponese poslije u crkvu, spali i baci pepeo u sakrarij.
Kod ušiju.
Ovim svetim poma+zanjem i svojim preblagim milosrđem oprostio ti Gospodin, štogod si sagriješio (-la) slušanjem. Amen.Kod nosnica.
Ovim svetim poma+zanjem i svojim preblagim milosrđem oprostio ti Gospodin, štogod si sagriješio (-la) mirisanjem. Amen.Kod usta na stisnute usne.
Ovim svetim poma+zanjem i svojim preblagim milosrđem oprostio ti Gospodin, štogod si sagriješio (-la) kušanjem i govorom. Amen.Kod ruku.
Ovim svetim poma+zanjem i svojim preblagim milosrđem oprostio ti Gospodin, štogod si sagriješio (-la) ticanjem. Amen.A pazi, da se svećeniku, kao što je rečeno, ne mažu ruke iznutra nego izvana.
Kod nogu.
Ovim svetim poma+zanjem i svojim preblagim milosrđem oprostio ti Gospodin, štogod si sagriješio (-la) hodom. Amen.(izvadak iz obreda prema Rimskom obredniku iz 1929. g.)
***
Obnovljeni obredi svih sakramenata su plod II. vatikanskog koncila. Tako je i bolesničko pomazanje doživjelo svoje modifikacije, koje je Papa Pavao VI. naznačio u Apostolskoj konstituciji Sacram unctionem infirmorum, Rim, 30. studenog 1972. U glavnim crtama Sveti Otac prelazi čitavim razdobljem Crkve, dajući natuknice kako se je slavio taj sakrament te smjernice kako se treba slaviti danas. Pavao VI. izričito određuje svojom apostolskom vlašću da se u latinskom obredu uvažava sljedeće: "Sakramenat bolesničkog pomazanje dijeli se onima koji su teško bolesni tako da se mažu na čelu i rukama propisno blagoslovljenim maslinovim uljem ili, ako je zgodno, kojim drugim biljnim uljem, pri čemu se samo jedanput izgovaraju ove riječi: 'Ovim svetim pomazanjem i svojim preblagim milosređem neka ti pomogne Gospodin i milost Duha Svetoga da te slobodna od grijeha spasi i milostivo pridigne.'" Novi je obred stupio na snagu, 1. siječnja 1974.
(iz članka Sakramenat bolesničkog pomazanja)
Zanimljivo. To se zove teorija i činjenice.
OdgovoriIzbrišiEvo jedno pitanje:
Na smrtnom si času. U kući imaš 2 svećenika: jedan iz Bratstva sv. Pija X. koji podjeljuje posljednju pomast prema Rimskom obredniku iz 1929. i novus ordo svećenik koji podjeljuje posljednju pomast po obredu pape Pavla VI.(i ne želi podijeli sakrament po starom obredniku).
Imaš toliko vremena da možeš odabrati samo jednog svećenika od te dvojice da ti podijeli sakrament posljednje pomasti. Koga bi odabrao? I možeš čitateljima objasniti zašto bi odabrao baš taj obred posljednje pomasti?
Odabrala bih novus ordo svećenika. I to zato što je ovaj drugi raskolnik pod suspenzijom koji nezakonito dijeli sakramente. U situaciji u kojoj je dostupan svećenik koji nije pod suspenzijom ići tražiti sakramente od suspendiranog svećenika bi po mom bio grijeh. Eto, jesi zadovoljan? :p
IzbrišiBaba Jaga, hvala na odgovoru. Ali ti si se izjasnila, u prijašnjim komentarima na blogu, da uopće nisi katolkinja.
IzbrišiZnam ja da bi ti rado škartao moj odgovor, ali neće to baš tako ići obzirom da ja imam sve sakramente koje trebam imati, jedino što se već dugo nisam ispovjedila. :p Tako da ja tehnički mogu proći kao katolik koji je trenutno u stanju teškog grijeha, a što je stanje u kojem je možebitno i pola čitatelja ovog bloga. Dovoljna jedna ispovijed i voila - i ta prepreka uklonjena. Možda bi smrtna opasnost baš bila dovoljan poticaj za takvu odluku. I ja ti kažem što bih tada odabrala. :p
IzbrišiZnači ti jesi katolkinja? Prihvaćaš, između ostalog, i sve dogme Katoličke Crkve? Eto Bogu hvala, to mi je drago.
Izbriši■ 167. P. Koji su živi članovi Crkve?
O. Živi članovi Crkve su svi pravednici, dakle svi oni koji su u milosti Božjoj.
■ 168. P. A koji su njezini mrtvi udovi?
O. Mrtvi udovi Crkve su vjernici koji žive u smrtnom grijehu.
Svećenik Bratstva. I kao prvo nije raskolnik jer je ekskomunikacije povukao papa Benedikt XVI. Veliki. Jer kako je rekao Francek: Tko sam ja da sudim? Ne smijemo biti farizeji. Dakako odabrao bih zbog svetosti obreda samog sakramenta jer sadrži ono što je taj sakrament - Posljednje Pomazanje.
OdgovoriIzbrišiRudolf
iako se smatram tradicionalnim, mislim da je teologija novog obreda bolesničkog pomazanja puno ispravnija. Naime stari obred miješa sakramenat pomazanja sa sakramentom ispovjedi što se vidi iz samog obreda(oprostio ti oprostio ti....) A mislim da je Isus prilikom utemeljenja sakramenta pomazanja rekao učenicima "polagat ćete ruke na nemoćnike i bit će im dobro" a kad je utemeljio ispovjed je rekao "kojima opustite grijehe opušteni su im.... itd" Nemora bit staro uvijek bolje samo zato što je staro... koncil je istina Crkvu upropastio ali neke stvari je ipak malo bolje razjasnio. anathema
OdgovoriIzbrišiPa eto, pomolite se bl. Pavlu 6. i zahvalite mu sto je promijenio sakramente u skladu s vasim nazorima.
IzbrišiPa eto, pomolite se bl. Pavlu 6. i zahvalite mu sto je promijenio sakramente u skladu s vasim nazorima.
IzbrišiHahahaha, kako suptilno otrovno!
Evo ja sam osobno primila bolesnicko pomazanje , posto sam se najprije ispovjedila po ovom novom , a svecenik je izgovorio obred takvom brzinom , ali moja vjera je bila puna nade i povjerenja . Iste veceri ja sam bila zdrava , niti ljekove nisam uzimala , po provjeri ja sam bila zdrava , hvala dragom Bogu trojedinom ! Dakle ispovjed i bolesnicko pokajanje Bozijim milosrdem gusteraca koja je bila puna pjeska te se pocela susit i smanjivat koja je po lijecnicima bila samo za zamjenu transplatacijom ako bi docekala to . Pa da odgovorim na pitanje iz prve bio bi to svecenik koji je srcaniji i predaniji Bogu .
IzbrišiAndelka po imenu BILAN PO RODENJU PLAZONIC PO MUZU . Imam i medicinsku dokumentaciju . Dakle srce . Ovdje sam na blogu Andela
Andjela,
IzbrišiAko pogledate koji su sve mogući učinci sakramenta posljednjeg pomazanja, a što je navedeno i u katekizmu sv. Pija X., vidjet ćete da se i ozdravljenje tijela nalazi među njima (ako je to volja Božja):
"O posljednjem pomazanju
■ 808. P. Što je to sakrament posljednjeg pomazanja, koji se još zove sveto ulje?
O. Posljednje pomazanje, koje se još zove sveto ulje, sakrament je koji je ustanovljen za duhovnu, a i vremenitu okrepu bolesnika u smrtnoj pogibelji.
■ 809. P. Koje učinke proizvodi sakrament posljednjeg pomazanja ?
O. Sakrament posljednjeg pomazanja proizvodi sljedeće učinke: 1. povećava posvećujuću milost, 2. briše male grijehe, a i smrtne, ako ih raskajani bolesnik više ne može ispovjediti, 3. uklanja onu slabost i mlitavost volje za dobra djela, koja ostaje i poslije nego smo primili oproštenje od grijeha, 4. daje nam snage strpljivo podnositi zlo, suprotstaviti se napastima i sveto preminuti, 5. pomaže nam ponovno zadobiti zdravlje tijela, ako je to korisno spasenju duše.
■ 810. P. Kada treba primiti posljednje pomazanje?
O. Posljednje pomazanje treba primiti kad je tko teško bolestan i pošto je primio sakramente sv. ispovijedi i pričesti, ali je dobro primiti ovaj sakrament dok je čovjek još zdrav duhom i kad još postoji nada da će preživjeti.
■ 811. P. Zašto je dobro primiti posljednje pomazanje dok je bolesnik još pri svijesti i dok još postoji nada da će preživjeti?
O. Dobro je primiti posljednje pomazanje, dok je bolesnik još pri svijesti i dok postoji nada da će preživjeti, jer, ako se primi s boljim raspoloženjem, sakrament će dati bolji plod, a osim toga, ako ovaj sakrament daje tijelu zdravlje, koje koristi duši, time što potiče prirodne sile, ne valja čekati da spasenje bude ugroženo.
■ 812. P. Kako treba pripremiti dušu da dostojno primi posljednje pomazanje?
O. Za dostojno primanje posljednjeg pomazanja treba biti u milosti Božjoj, imati povjerenje u snagu sakramenta i u Božje milosrđe te se spremno prepustiti volji Božjoj.
■ 813. P. Kako se mora osjećati bolesnik, kad mu svećenik dođe podijeliti posljednje pomazanje?
O. Bolesnik mora osjećati zahvalnost prema Bogu, zato što mu je poslao svećenika, treba ga rado primiti i zatražiti, ako to može sam, vjerske utjehe."
DM
"Pa eto, pomolite se bl. Pavlu 6. i zahvalite mu sto je promijenio sakramente u skladu s vasim nazorima."
OdgovoriIzbrišiBezobrazno i otrovno a nadasve bahato.
Prvo sakramenti pokore i bolesničkog pripadaju skupini tzv. sakramenata ozdravljenja. Ako jedan i drugi pripadaju istoj skupini a opet su zasebni dakle nije im ista svrha, kako je bila praksa da se pomazanje daje jednom i to na samrti, poprimilo je obiljezje pomirenja i oprosta i preporuke za prijelazak .
Sakramente je ustanovio Isus Krist a Crkva ih je kroz povijest definirala ili odbacivala. Sakramenti nisu samo molitva ili obred kao sprovod ili križni put ili pjevana večernja, nego se kroz taj obred(materiju i formu) podijeljuju a kao takvi su duhovni čini- instrumenti spasenja kroz koje djeluje Isus Krist. Kroz srednji vijek ih je bilo više od 7 jer se nije pravila jasna razlika između sakramenta i sakramentala, a tek tridentski sabor definira striktno 7. Znači li da treba tridentski sabor odbaciti zbog toga i rugati se onima koji pristaju uz broj od 7 sakramenata da se mole sv Piju V. jer je uredio broj sakramenata prema "njihovim nazorima"?
nadalje, i sakrament ispovjedi je u prvim stoljećima bilo moguće primiti samo jednom, dali se onda Vi zbog toga često ispovijedate(tj ovisno o stanju milosti) ili čekate zadnji trenutak prije smrti da odete na ispovjed? Budući da je prema Vašoj heremeneutici svaka praksa koja je starija odmah sui iuris ispravnija? Još nešto, teologija se uči integralno sve predmete :dogmatske, pravne, svetopisamske, povijesne, moralne,. studiranjem, učenjem, proučavanjem spisa i dokumenata i povijesti Crkve a ne samo čitanjem blogova i foruma na internetu. Primjetio sam čitajući Vaš blog da ste dobro upoznati sa stanjem u Crkvi i da prema njoj gajite ljubav,dobro poznajete Crkveni folklor(da, i ja ga volim a poznam sigurno više nego Vi) međutim teološko znanje vam je na razini srednjoškolskog odlikaša vjeroučenika koji tek iskazuje zanimanje za teologiju. I da.... ja teologiju nisam studirao ni na Hansu Kungu ni Karlu Rahnneru tako da se odmah suzdržite od tih optuzbi. LP anathema
Ne znam zasto bih vas optuzivao. Drago mi je da dobro poznajete teologiju, da ste sretni sto je papa Pavao VI. uredio sakramente tako kako ih je uredio i da imate pristup takvim sakramentima posvuda. Meni se s druge strane cini da je stari obred (iz kojega je ovo samo izvadak) puno bogatiji, sadrzajniji, ljepsi i dostojniji. I to za sve sakramente. Jasno, ne moramo se slagati, ali za razliku od vas ja tradicionalnom obredu imam jako tesko ili nikako pristup dok vi novom obredu imate.
IzbrišiJasno da mi je teolosko znanje vrlo povrsno i slabo. I sto bih trebao, citati knjige onih za koje vidim da su unistili katolicku liturgiju i vjerski nauk? Prihvatiti da je papa Pavao VI. dobro napravio sto je ukinuo ono sto je bilo stoljecima da bi uveo novo? Naprosto mi razum i iskustvo to ne dopusta. Ne zelim se prepirati s vama jer u takvim stvarima koje nisu egzaktna znanost svatko moze pricati svoje price, a ne vidim koji bi bio razlog da ja studiram teologiju. Ja zelim slusati misu, ispovijedati se, moliti se itd. onako kako se stoljecima radilo i to ne samo od Tridentskog koncila. Takva zelja nije nemoguca misija jer su unatoc protivnicima mjesta i okruzenja tog tipa opstala.
Sto se mene tice, cunami moze odnijeti svu teologiju i promjene zadnjih pola stoljeca i nece mi biti zbog toga biti zao. Ako i moram trpiti novu misu, ne moram prihvatiti da stvari trebaju biti takve.
E da, jos kratki dodatak. Mislim da postoji ogromna razlika izmedju necega sto je prije bilo nepotpuno ili nejasno i onda je jasno i potpuno definirano od cinjenice da se nesto jasno i razumljivo definirano mijenja u nesto drugo.
IzbrišiImate uostalom primjera toga tipa kao u prici, ukljucujuci i trenutno aktualni sa zenidbom i euharistijom.
E da, još samo ovo ... Nazočio sam podjeljivanju bolesničkog pomazanja čovjeku koji je bio, rekao bih, na rubu ponora. Nije pokazivao znakove svijesti, samo hroptanje i gotovo beživotno ležanje u grču, no nakon podijeljenog sakramenta bolesničkog pomazanja, prema novom Redu, uredno je sa svećenikom i sa mnom molio Zdravo Marijo. Łongin
IzbrišiSuper, i Emmi Bovary se stanje nakratko poboljsalo, ali taj dio nisam prenio.
IzbrišiTemeljni Bibliski navod koji govori o sakramentu bolesničkog pomazanja nije "polagat ćete ruke na nemoćnike" (Mk 16,18) (iako se može tumačiti i u tom kontekstu), nego:
Izbriši"Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se." (Jak 5,14-15)
Već tu vidimo sve ono što je sadržano u tradicionalnom obredu bolesničkog pomazanja, a što čitamo i u katekizmu sv. Pija X.:
■ 808. P. Što je to sakrament posljednjeg pomazanja, koji se još zove sveto ulje?
O. Posljednje pomazanje, koje se još zove sveto ulje, sakrament je koji je ustanovljen za duhovnu, a i vremenitu okrepu bolesnika u smrtnoj pogibelji.
■ 809. P. Koje učinke proizvodi sakrament posljednjeg pomazanja ?
O. Sakrament posljednjeg pomazanja proizvodi sljedeće učinke: 1. povećava posvećujuću milost, 2. briše male grijehe, a i smrtne, ako ih raskajani bolesnik više ne može ispovjediti, 3. uklanja onu slabost i mlitavost volje za dobra djela, koja ostaje i poslije nego smo primili oproštenje od grijeha, 4. daje nam snage strpljivo podnositi zlo, suprotstaviti se napastima i sveto preminuti, 5. pomaže nam ponovno zadobiti zdravlje tijela, ako je to korisno spasenju duše."
Dakle, jedna od svrha sakramenta bolesničkog pomazanja, kako je vidljivo još iz Biblie, je i oproštenje grijeha. Novi obred je taj segment gotovo u potpunosti izbacio a poradi lažnog arheologizma i lažnog rasta u spoznaji.
O sudbini sakramentala u novoj teologiji je bolje ne govoriti. Protestantski utjecaj (tj kriva vjera i kvaziznanje) je u tom segmentu učinio pravu pustoš.
Što se tiče prakse ispovjedi u prvim vremenima. Potpuno je netočno govoriti da je bila dopuštena samo jednom u životu nakon krštenja. Odnosno, iz činjenice da je bilo i takvih praksi ne slijedi da se radi o općoj praksi. Tj. kao što je činjenica da su ljudi odlagali i svoje krštenje što više, ne slijedi da je ta praksa bila univerzalna niti ispravana.
I također, što se tiče samog arheologizma koji je postao popularan u 19. i 20. st., a koji je postao sredstvo za rušenjem Crkve, treba naglasiti njegove fundamentalne nedostatke koji su se u međuvremenu i iskristalizirali: pretpostavka da netko u 20. st. može imati "autentičnije" izvorne dokumente i spoznaje nego netko tko je živio u 4. st. Takva premisa koja je karakteristična za protestante (koji i onako smatraju da je Crkva sa Konstantinom promjenia svoja učenja pa se stoga ne smiju njena svjedošanstva uzimati za ozbiljno nego je potrebno tražiti ostatke prvotnih izvora) je, naravno, potpuno bez svoga opravdanja. Na žalost, ona je postala dominantna i u Crkvi što se vidi u svim segmentima. A, kako to obično biva, zaključci do kojih se dođe preko takvih fragmentiranih ostataka, se s vremenom pokazuju kao potpuno pogrešni.
DM
Fra Darko Tepert cijenjeni bibličar s KBF-a ,danas na Misi na Kaptolu:
OdgovoriIzbriši"Nigdje u Starom Zavjetu nije izričito rečeno da će se roditi Bog na zemlji. Bog nas puno iznenađuje. Tako je Bog Mariju predobro iznenadio. Ona nije znala da će biti vazda Djevica i Majka Boga, nego je sigurno sanjala o tome da će imati obitelj i brojnu djecu i nije znala da će morati prihvatiti PATNJU djevičanstva. Marija nije očekivala stvari s kojime će je Bog iznenaditi u životu"
Framaš
@Framaš
IzbrišiMislimda bi elementarno neznanstveno ili pak znanstveno poštenje iziskivalo po koju činjenicu. Ovako je malo tužibabasto. Pa nisu profesori na katoličkim učilištima nepogriješivi i nezabludivi, a niti svećenici s propovijedaonice. Svašta se tu dade čuti. Bilo bi zgodno npr. navesti starozavjetno mjesto gdje se izričito spominje rođenje Boga (npr. mudrosna književnost s citatima i kako se oni mogu dati izričito i nedvojbeno protumačiti). Doista postoje mjesta koja se dadu shvatiti tek u svjetlu Novoga zavjeta (npr. netko kao Sin Čovječji u knjizi Danijela, ono o trojici mladića u užarenoj peći ... i sl.). Što se pak drugog dijela posta tiče Predaja, u kojem stupnju, doista ne znam ali spominje (Jakovljevo evanđelje, apokrif) kako je Marija zavjetovala djevičanstvo tj. odlučila se posvetiti tako da u tom smislu ne bi trebalo biti iznenađenja. Na nekoga ovi spisi, mislim na apokrife imaju, a na neke pak nemaju utjecaja. Ne znam što o tome piše primjerice Marija Agredska no ne bih htio sada plahtariti po sjećanju. Ovo o patnji djevičanstva doista ne razumijem, osim ako bih poznavao kontekst ili kada nije znala i je li uopće moguće da nije znala, iz Pisma se dade zaključiti da nešto nije znala (hramski događaj iz Isusova djetinjstva, "ne razumiješe besjede") ... u konačnici, biblijski studij može učiniti i da se propovjednik koji put zanese u svojim izričajima, pa i zabuni. Ne treba to zamjerati u ove dane. Nadam se da se Gospa nasmijala i želim vjerovati kako će spomenuti malo bolje proučiti mariologiju: a nije to jednostavan predmet. Łongin
Andela
Izbrišimoje svjedocanstvo o snazi bolesnickog pomazanja na slavu Bogu iznjela sam da pokazem da predanost Bogu s vjerom da budem pomirena i ociscena urodilo je ozdravljenjem premda je bio obred po novom i od svecenika koji se izjasnio libelarom . Dakle vazno je srce , svjest komu pripadamo i u cije ime molimo . Taj svecenik iako libelar , modernist ima jako uvjerenje i ljubav da radi samo dobro . Ja osobno vise cijenim tradiciju , ubiti srce me boli i mnogo osjecam patnju kad vidim lakrdiju u nasoj crkvi koja vjerovatno sluzi pojedinim dusama da pokazu i dokazu svoje kreativne poboznosti . Duboko u srcu vjerujem da nista od tog nije s zlom namjerom . Tesko je slusat i ruzna prepiranja i ruzna podmetanja izmedu brace po vjeri . Rijec nas uci da blago i ljubazno ukazujemo na nepotrebno i neprimjereno , pa ako me razumije dobro ako ne dobro . Osobno mislim i zato citam ovaj blog volim vise stegu koja je drzala bolji red u crkvi do prije 2v. I danas kad bih mogla uvjek bi radije isla na sv. Misu po tradicionalnom obredu . Ali eto tako je kakoje , molim se ali prihvacam zahvalno i ovo sto imamo dostupno .
Inace da gresna sam premda se cuvam od grijeha , ali mnogo sam vjerovala da lubav i povjerenje mogu imat u ljude koji su pripadnici nase crkve od malena , ali eto mnogo sam bas od takvih pretrpjela , zlostavljanja i otimacine , prevare , tako je to i tako mora biti dok se ne naucimo pravom putu . Putu kriza koji moramo zagrliti i ljubavlju rado nositi prastajuci .
Bozje oko svuda gleda sakrit mu se nista neda , odreci se svega i samoga sebe , ali Boga slavit najbolje mozes kad nista nemas svoje . Tada imas sve . Bvb.
Andela
Ukratko. "Patnja djevičanstva" sastojala bi se u tome, da Blažena Djevica Marija sa savršenim moćima razuma i volje, savršenim osjećajima svoje prečiste (bezgrešne je negativan vid, no dogmatski, Bogu hvala) duše, duboko proživljava Kristove boli, Kristove Rane i sve Kristove patnje. Budući da je neraskidivo povezana s djelom našega spasenja, a time s Božjim naumom. No tako shvaćeno djevičanstvo ne bi bilo neplodno već njime sudjeluje, na svoj način, u Kristovim patnjama kao savršena suradnica i suotkupiteljica, u rađanju njegovih udova. Službenica Gospodnja u najdoslovnijem smislu. Rekao bih kako njezina uloga u svoj svojoj punini započinje podno Kristova Križa. Ako je o takvoj patnji djevičanstva riječ ne vidim neko neslaganje s naukom Crkve. No, bitan je kontekst. Fragmentarno se ne dade baš mnogo izvesti ili lakše je uvesti u zabunu ili pak zabludu. Ako pak Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja i ako taj dio Otk primjenjujemo na Mariju, onda to nije zbog Krista, nego zbog nas. Łongin
OdgovoriIzbrišiHvala Longine. Možete mi onda objasniti što je mislio nedjelju prije kad je rekao: " da moramo biti otvoreni vremenu ispred nas" i rekao da " evo kao što vidite ja danas nosim rozu boju, mnoge od vas to podsjeća na jednu englesku riječ koja na hrvatskom znači radostan. Neću sada reći tu riječ, a vi potražite sami u engleskom rječniku koja je to riječ".
IzbrišiMožete mi Longine i to pojasniti što je time mislio, jer su mnogi na Misi gledali se u čudu ?
Framaš
@Framaš
IzbrišiNe mogu. Jednostavno nemam tu sposobnost objasniti što je netko mislio. Interpretirati se može na različite načine. Biram onaj povoljniji s obzirom na činjenicu kako spomenuti franjevac dobro poznaje jezike (koliko je meni poznato više njih uključujući i "mrtve"). Puno se toga izgubi u prijevodu. Puno mi se puta dogodilo da, primjerice, započnem neku misao koju je potrebno staviti u neki kontekst, izgubi se nit, ode u drugom smjeru i zaboravi se na osnovu. Ne znam imate li takvo iskustvo. Događa se. Kao što rekoh nismo nepogriješivi i nismo savršeni: ta "tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek". Takvoga još nisam susreo pa bio i najučeniji i najodmjereniji u izjavama. Ne znamo svi sve i s time se moramo pomiriti. Mislim, moramo ... ideal je jedno, a praksa vrlo često nešto potpuno drugačije. Stoga treba imati strpljenja i sa sobom i sa drugima, osobito onima koji nam nisu dragi ni simpatični, koji se ne uklapaju u naše sheme, interese i sl.. Mislim da i to pokazuje neku određenu zrelost vjere. Mislim na to koliko smo sposobni apsorbirati takve situacije, a potom ih predati Onomu koji sigurno zna sve i ako je Njegova volja dat' će nam i mudrost i razumijevanje. Ako pak nije ... Bogu hvala. A dotada, još ćemo se mi u čudu nagledati i naslušati koječega. Tako je to u ovom životu. Łongin
Da ne odlutamo od teme. Ono što mi je zanimljivo jest činjenica kako u Katoličkoj Crkvi imamo četiri sakramenta, koji svaki na svoj način, posredno ili uključno uz određene uvjete kao milosni učinak imaju oproštenje grijeha: teških i lakih. Łongin
Izbriši@Framaš
Izbrišikad biste nekoga iz uprave banke ili osiguravajućeg društva kojem ste povjerili svoj novac čuli u nekoliko navrata govoriti čudne stvari, možda biste dobro učinili da svoj novac premjestite negdje drugdje. Neki griješe jer ne znaju, neki griješe jer misle da su cool. U svakom slučaju, ako izgubite novac, neće vam mnogo značiti je li taj bankir koji je krivo uložio to činio namjerno ili iz neznanja. Od njega se očekuje i da zna, i da postupa savjesno. Isto tako, kad muškarac dođe u godine da traži suprugu (vrijedi i obrnuto, ali ja sam muškarac pa ću govoriti u ime svog spola), ako neka osoba koja mu se na prvi pogled svidi kasnije u razgovorima neprekidno govori čudne, nezgrapne ili sablažnjujuće stvari, onda neće biti loše da čovjek zaključi kako je naišao na krivu osobu.
Ovo gore s Marijom, bila je nezgrapna rečenica, a ovo s ružičastom bojom je obično ljudsko pravljenje važnim. Gospodin neka ne uzme na osudu, a vi idite drugdje gdje svećenik u vezi ružičaste boje ima nešto pametnije za reći.
Evo jednog lijepog (pretkoncilskog) clanka o posljednjem pomazanju.
OdgovoriIzbriši