tag:blogger.com,1999:blog-68530939082904133402024-03-19T09:47:08.384+01:00Toma Blizanac (i brat Marko)Mišljenja, pogledi i stavovi braće katolika... koji su na svijet došli isti dan.Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.comBlogger1905125tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-38909038880170285542024-03-16T21:12:00.004+01:002024-03-16T21:14:20.739+01:00Ljudi traže kruha, a »duhovi« im daju kamen; ljudi mole ribu, a »duhovi« im daju zmiju<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhT4G1D80EIoCnRz8rXJ_s0NJu0nOuEidf-DVRJJCzJFQxA5mdqH4Dz2XFA4M7-1ajy8EXo39phMX1IlNCwWJZLz_4GTdAncjWllz_mBSSCTm-DOwqRZp027kRxyaY4IIorp08AILIly6jNvufpvTwuzp2BQqKtTZHaXtq-jnkcbTYL7eKDnoZiBbPhV6eI/s1228/gregory.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1228" data-original-width="800" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhT4G1D80EIoCnRz8rXJ_s0NJu0nOuEidf-DVRJJCzJFQxA5mdqH4Dz2XFA4M7-1ajy8EXo39phMX1IlNCwWJZLz_4GTdAncjWllz_mBSSCTm-DOwqRZp027kRxyaY4IIorp08AILIly6jNvufpvTwuzp2BQqKtTZHaXtq-jnkcbTYL7eKDnoZiBbPhV6eI/w260-h400/gregory.jpeg" width="260" /></a></div><br /> <p></p><p>Kako se vidi, javljanje duša iz vječnosti — makar ono usliedilo na »molbu«, ali pod pogodbom: ako to Bog dopusti — nema ništa zajedničko sa »Spiritiziranjem«. Da se mogu javiti duše iz čistilišta ili iz stanja blaženstva, jasno je za onoga koji vjeruje, da uistinu postoji Bog. Bog može dopustiti ili naložiti, da se jave duše pokojnih. Naravski, nije lako imati sigurnu spoznaju o tom, da se ne radi o bilo kakvoj obmani, nego da uistinu stojimo u vezi s individualnom dušom izvjestnog pokojnika. Uostalom, nije ni lako znati, da li se kod pojedinih »čudesnih« ozdravljenja radi o pravom čudu; ali zato ipak može biti, a i ima slučajeva, u kojima sasvim sigurno znamo, da je izključeno svako naravno tumačenje, te prema tome da se radi o pravom čudu. Traži se, dakle, najveći mogući oprez, iskreno savjetovanje s izkustnim duhovnim vođom i stroga kritičnost u prosuđivanju pojedinih pojava. </p><p>Možda će tko misliti, da se ne javljaju i niti ne mogu javljati duše pokojnih samo zato, što bi mu se inače sigurno već bio javio pokojni prijatelj ili tko drugi. Slično je mislio i sv. Augustin, kad je rekao bi mu se sigurno bila javila njegova pokojna majka, koja je s toliko ljubavi bila zabrinuta za njega i njegov spas. Međutim u toj stvari ne možemo ništa tražiti ili zahtievati. Kad ne znamo za uvjete koji su potrebni bilo sa strane Boga, bilo sa strane pokojnih, bilo sa strane nas živih — kako ćemo onda tražiti, da se stvar mora odvijati po našim zahtjevima i očekivanjima?</p><p>Sigurno je samo ovo:</p><p>Ako Bog dopusti, da nam se javi duša pokojnoga, onda on sigurno ima pred očima ili dobro te duše ili naše vlastito dobro; u svakom slučaju i ta pojava mora biti na izvanjsku slavu Božju.</p><p>Zapamtimo, da prema jednom dekretu Urbana VIII. i sama Crkva u ovoj stvari ostavlja vjernicima podpunu slobodu. Izvještaje o tom, da su se u određenim slučajevima javile duše iz čistilišta, kao i eventualna vlastita izkustva o takvim pojavama ne treba uzeti kao stvar, u koju se naprosto mora vjerovati zbog autoriteta Božjeg, nego ih treba izpitati i prosuđivati kao svaku drugu činjenicu, Mjerodavni su zakoni ljudske znanstvene spoznaje.</p><p>Ali zapamtimo i sliedeće. — Duše, koje još pate u čistilištu, u prijateljstvu su s Bogom: njima je vječno blaženstvo već osigurano, ne mogu ga više izgubiti, samo još moraju izdržati vremenitu kaznu. Smrću je za njih prestao »dan djelovanja«. Zato, ako se javi duša iz čistilišta, onda to mora biti s privolom Božjom; inače bi sliedilo, da duše u čistilištu mogu, ako ne sticati zasluge, a ono barem zaslužiti nove kazne. Ako je pak sigurno, da se duše iz čistilišta mogu javiti samo uz privolu Božju, onda je sigurno i to, da se one ne će javiti, da bi nas tjerale u strah ili da bi nam naškodile. Ako se one jave, onda se jave zato, da bi tražile našu pomoć ili da bi nam poručile nešto, što je nama u pomoć i na spas. </p><p>U vezi s ovim primjetbama razumjet ćemo, da ne moraju biti prazne »pripoviesti« ili »izmišljotine« ili »obmane« svi oni slučajevi, u kojima se dogodi, da na pr. bez mehaničkog uzroka stane ura, i da poslije doznajemo, da je upravo u to isto vrieme umro neki naš rođak ili prijatelj; — da je pala slika sa zida, i da se baš u to isto vrieme dogodila nesreća jednom našem znancu, koji nam je iznenada došao u misli; — da smo iznenada vidjeli neku više ili manje određenu prikazu, koja je onda za tren oka opet nestala, i da je ova pojava naviestila smrtni slučaj itd.</p><p>Kažemo samo, da su to moguće stvari, ali se, dakako, svaki konkretni slučaj mora točno izpitati. U mnogim će slučajevima izvještaji biti tako neodređeni i podatci tako nejasni ili »nemogući«, da se ne će moći doći do pravog suda. Zato je promašeno, ako mislimo, da moramo za svaki pojedini slučaj naći pozitivno rješenje. Strogo uzevši nije ni potrebno, da imamo jasan i siguran odgovor za svaki konkretni slučaj; odgovor je uviek vezan na stanovitu mjeru uvjeta i podataka. Već je mnogo, ako barem donekle znamo za granice onoga, što je moguće, te ako barem u nekim slučajevima možemo doći do sigurnog suda. Ni najbolji liečnik ne može uviek i u svakom slučaju sa sigurnošću ustanoviti vrstu bolesti. Ipak smo zahvalni i sretni, što on barem u nekim slučajevima može sigurno znati, od čega bolujemo.</p><p style="text-align: right;">(<a href="https://archive.org/details/tajanstvene_poruke_duhova_da_li_se_javljaju_duse_pokojnih_1943-vilim_keilbach/">izvor</a>)</p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-42021551526824998922024-03-08T11:37:00.003+01:002024-03-08T11:37:50.905+01:00Devetomjesečna devetnica Gospi Guadalupskoj<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjS_CzSMN7x96X0cwFu6xDrvYB1oBk_vImKZZrIn3thSSEaPo32HtRkb8hG0RMvfBuWN8L2iRWE7ZEXv9DOJwtQEljYxR1r2Lj0N2_mMbfrT_9iqJSlRt0cL50c2EHC785bcpErjjNCJp9fS2SJxHLBGramYP-Lro9gq2O4yeMOjYXWKzZvuHtWCwtZlFzo/s1226/g.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1226" data-original-width="757" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjS_CzSMN7x96X0cwFu6xDrvYB1oBk_vImKZZrIn3thSSEaPo32HtRkb8hG0RMvfBuWN8L2iRWE7ZEXv9DOJwtQEljYxR1r2Lj0N2_mMbfrT_9iqJSlRt0cL50c2EHC785bcpErjjNCJp9fS2SJxHLBGramYP-Lro9gq2O4yeMOjYXWKzZvuHtWCwtZlFzo/w248-h400/g.jpeg" width="248" /></a></div><p><br /></p><p style="text-align: center;"><b>Molitva </b></p><p style="text-align: center;"><b>devetomjesečne devetnice Gospi Guadalupskoj</b></p><p style="text-align: center;">za svakodnevnu molitvu od 12. ožujka do 12. prosinca 2024. godine</p><p> </p><p>O djevičanska Bogorodice, utječemo se pod tvoju obranu i molimo tvoj zagovor protiv tmine i grijeha koji sve više obavijaju svijet i prijete Crkvi. Tvoj Sin, naš Gospodin Isus Krist, tebe nam je dao za majku kad je umro na križu za naše spasenje. Tebe je također poslao 1531., kad su nas opsjedale tama i grijeh, kao Gospu Guadalupsku na Tepeyacu da nas vodiš k Njemu koji je jedini naše svjetlo i naše spasenje.</p><p>Po tvom ukazanju na Tepeyacu i po tvojoj trajnoj prisutnosti s nama na čudesnom ogrtaču svoga glasnika Ivana Didaka milijuni su se duša obratili vjeri u tvoga božanskoga Sina. Po ovoj devetnici i po našoj posveti tebi, ponizno zazivamo tvoj zagovor za svakodnevno obraćenje našega života Njemu i za obraćenje milijuna drugih koji još u Njega ne vjeruju. U našim domovima i u našem narodu vodi nas k Njemu koji jedini pobjeđuje grijeh i tamu u nama i u svijetu.</p><p>Ujedini naša srca sa svojim Bezgrješnim Srcem da bi naša srca pronašla svoj pravi i trajni dom u Presvetom Srcu Isusovu. Neprestavno nas na na našem životnom hodočašću upravljaj prema vječnom domu s Njime, tako da se naša srca, sjedinjena s tvojim, uvijek pouzdaju u Božje obećanje spasenja, u njegovo milosrđe koje nikada ne iznevjeruje one koji mu se obraćaju ponizna i skrušena srca. Po ovoj devetnici i našoj posveti tebi, o Djevice Guadalupska, vodi sve duše u Americi i širom svijeta k svomu božanskom Sinu u čije ime molimo. Amen.</p><p> </p><p style="text-align: right;"><i><a href="https://novena.cardinalburke.com/">Rajmund Lav kard. Burke</a></i></p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-44944512501622026222024-03-01T22:04:00.004+01:002024-03-01T22:04:42.007+01:00Skvarenje na najvećem stupnju<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5Rx3faQ3xEZp7ldFciorCxao5jpS-jgpqTNgRkclWG_7NTTJT2WRJ2H75rm2iQ7KIOJNVqi-SnUEYk_1cKCv87kTa_yTczKjvxsKf42oljfAtijivBHqrOW306HfQQ7CawKD86kDhIhXMScTrggFRq0MwTQH80JyGLlXurVKmqPSg-E9tcqzBtEifqoqB/s1182/Peeters.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="650" data-original-width="1182" height="220" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi5Rx3faQ3xEZp7ldFciorCxao5jpS-jgpqTNgRkclWG_7NTTJT2WRJ2H75rm2iQ7KIOJNVqi-SnUEYk_1cKCv87kTa_yTczKjvxsKf42oljfAtijivBHqrOW306HfQQ7CawKD86kDhIhXMScTrggFRq0MwTQH80JyGLlXurVKmqPSg-E9tcqzBtEifqoqB/w400-h220/Peeters.jpeg" width="400" /></a></div><p><br /></p><p>Ma reći će tko: Ta vi, otče, jako umanjiste broj pravih krstjanah, kao da bi htjeli reći, da dobrih i svetih, koji bi podpuno zakon božji ovršivali, niti neima, što ipak mislim, da biti nemože. Ne, ne, bogoljubni krstjani, nemogu kazati, da neima dobrih i svetih krstjanah. Hvala neizmjernomu milosrdju božjemu, koje nikad sv. crkvu tako zapustiti neće, niti dopustiti, da se svi u njoj skvare! Bog naime, dragi moji! i u ovo vrieme, gdje je skvarenje na najvećem stupnju, kraljuje nad nami i bdije, te odabire mnogo svetih crkovnjakah i redovnikah obojega spola, mnogo bogoljubnih svjetovnjakah, koji iz svih silah nastoje volju božju izpuniti, te onako, kao što im zakon božji i sv. evangjelje zapovieda, žive. U zao čas dakako, da nikoga takovoga bilo nebi! Porad ovih Bog sviet ovaj jošte uzdržaje; jer mu molitvami svojimi srdjbu ublažuju. Sviet ovaj bi propasti i svršiti se morao, da nestane sasma pravih krstjanah. Ali porad svega toga nevaramo se, dragi krstjani! ako kažemo, da jako malo imade pravih krstjanah u razmjerju s onimi, koji, zametavajuć zakon božji, nehaju za dobro, već neprestano u griesih žive. <i>Osim ono malo dobrih krstjanah, ostali nisu drugo,</i> kao što govori Salvian, <i>nego sklad svih zalah.</i></p><p style="text-align: right;">(<a href="https://archive.org/details/hrvatske_pucke_propoviedi_iii_1863-strossmayer/">izvor</a>)</p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-66332848308247511692024-02-22T21:25:00.000+01:002024-03-16T21:09:23.778+01:00Primorani smo boriti se<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgavjFnJFwEsXWn5BD5bvzbUaLko8CppnRRQKeV6j9sKCtfYYiAgicO2rC3ZlATkP7tSfONHqC1Wmv6hg1WYT5YlUeSoMF4RwBXmedfqX1veHnjUtIUtD-A3UIp7haC5ZJ1TZW01UUn0Mdq6ZuV14SOt4-ZFeod1XjKwvztiTpVNWiaG5jSPX-0XBK0Kh_l/s1456/ai.webp" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="816" data-original-width="1456" height="224" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgavjFnJFwEsXWn5BD5bvzbUaLko8CppnRRQKeV6j9sKCtfYYiAgicO2rC3ZlATkP7tSfONHqC1Wmv6hg1WYT5YlUeSoMF4RwBXmedfqX1veHnjUtIUtD-A3UIp7haC5ZJ1TZW01UUn0Mdq6ZuV14SOt4-ZFeod1XjKwvztiTpVNWiaG5jSPX-0XBK0Kh_l/w400-h224/ai.webp" width="400" /></a></div><br />
<p style="text-align: center;"><strong>Susreti s profesorom Bileckim</strong></p>
<p>Kada sam se god kasnije u životu sjetio dvomjesečnoga boravka u Judenburgu, uvijek su izbili u prvi red kao najsnažniji dojmovi: glad, studen i obračunavanje s naivnim sveslavenstvom.</p>
<p>Bilo je i opet jedno zuboboljno i reumatično veče.</p>
<p>Ja sam popio večernju vojničku crnu kavu i pojeo komad kukuruznoga kruha, koji mi je ostao od podne. Strpao sam u vojničku kabanicu tintarnicu, pero i blok papira za pisanje te sam s pismenim dopuštenjem, da mogu izostati u gradu do dvanaest sati u noći, izašao iz kasarne na ulicu.</p><span><a name='more'></a></span><p>Hujao je odnekle s Tauerskih Alpa leden vjetar, koji je donio sa sobom gustu susnježicu. Pogledao sam uvis prema nebu, koje mi se pričinilo sasvim crno. A iz te crnine sipale su se u prostor, koji je bio rasvijetljen blijedim zrakama uličnih svjetiljaka, debele pahuljice snijega, pomiješane s krupnim kapljama kiše. Pri svakom jačem udarcu vjetra, koji je zazviždao tada fortissimo, činilo se kao da se čitava okolina nagnula u bezdan, a u vrtlogu mećave i kiše zaigrao je pogdjekoji žuti list, koji se s ogoljela drveća srunio u ulično blato.</p>
<p>Dok su tako pokraj kuća mirnih judenburških građana zamirale posljednje disonance pradavne i obične jesenske simfonije, ja sam se mimo zamagljenih okana slabo rasvijetljenih prozora žurio u glavnu gradsku kavanu, da u njoj obavim svoju korespondenciju i napišem nekoliko odsjeka feljtona koji sam namjeravao poslati u Zagreb uredniku "Novina" dru Rudolfu Eckertu.</p>
<p>S raspoloženjem himna "Dies irae" i psalma "Miserere" ušao sam u zadimljenu kavanu. </p>
<p>Jako sam se oneraspoložio, jer je kavana bila prepuna vojničkih i građanskih gostiju. Za onim stolom za kojim sam ja sinoć pisao bila su četiri jednogodišnja dobrovoljca, kojih nisam poznavao. I drugi su stolovi bili zaposjednuti.</p>
<p>Za jednim stolom bio je ipak samo jedan gospodin, prema kojemu sam odmah osjetio povjerenje. Odloživši kabanicu i kapu na kavansku klinčanicu, približio sam se k njemu i upitao ga njemački:</p>
<p>"Je li slobodno?"</p>
<p>"Izvolite! Ima dosta mjesta!" odgovorio je gospodin, pogledavši me prijazno iza jednih novina, koje je držao u rukama, zadubljen u njih.</p>
<p>Sjeo sam sučelice njemu i naručio lipov čaj i dvije žemičke.</p>
<p>Popivši vrući čaj, u kojem se osjećao okus saharina, i pojevši žemičke, stao sam i ja čitati bečke i gradačke novine.</p>
<p>Bio sam se brzo potpuno udobrovoljio. Nisu me više ozlojeđivali ni brojni špijuni, koji su prvi dolazili u kavanu za svoje "štamtiše" i posljednji izilazili iz nje. Naše su kasarne bile gotovo isto tako ledene kao i ulice, a u kavani je bilo ipak toplo. Toplina se osjećala to ugodnije što je nemilosrdnije vani vjetar fijukao zasipajući kavanske prozore pahuljicama, koje su se sporo sklizale niz zahukano staklo.</p>
<p>Od časa do časa promatrao sam kriomice gospodina koji mi je sjedio sučelice. Prosijeda brada i prorijeđena kosa podavale su njegovu ozbiljnomu licu veliku dostojanstvenost. Ali me ta dostojanstvenost nije odbijala. Naprotiv, u njoj bijaše mnogo intimnosti i privlačivosti. Takav se tip nalazi u muževa koje je oplemenila životna bol i duboka kultura. Simpatičnoga gospodina nisam nikada prije vidio, a ipak sam čitave večeri imao osjećaj kao da se uza me nalazi koji davni znanac ili prijatelj. Čitajući novine, morao sam se više puta svladavati da mi se s usta ne otkine kakva familijarna opaska ili usklik.</p>
<p>Ona četiri jednogodišnja dobrovoljca, koji su u nimbusu plavetna dima sjedili za stolom gdje sam ja sinoć počeo pisati svoj feljton, rešetali su Hindenburga, Dankla, Auffenberga, Potioreka i druge generale zaraćenih armija. To rešetanje bilo je nemilosrdno, jer su mlada gospoda natezala sve ratne događaje na Prokrustovu postelju svojih gvozdenih shema, koje su možda istom jučer ili prekjučer naučili u dobrovoljačkoj školi od svoga učitelja taktike. Život i praksa ne prolaze nikada lošije nego kad ih uzmu kasapiti ljudi koji misle da po svojem zvanju moraju sve svoje maštanje, čuvstvovanje, mišljenje i prosuđivanje regulirati prema jednom jedinom kategoričnom imperativu: Also sprach Reglement!</p>
<p>"Drugovi, ja se ne slažem s vama!" gotovo je vikao jedan kajzerjeger trojici dobrovoljaca s parolama 7. pješačke regimente iz Celovca. "Ja ne mogu misliti o našim austrijskim generalima kao vi. Čast Hindenburgu! On je izvršio veliko djelo kada je izmlatio Ruse i istjerao ih iz istočne Prusije. Ali ja pitam, bi li on mogao izvojštiti taj uspjeh da njegovo desno krilo nisu osiguravali austrijski generali i vojnici? Čast i Conradu von Hotzendorfu i drugim austrijskim vojskovođama!"</p>
<p>Protivnici toga kajzerjegera, jednogodišnji dobrovoljci iz Celovca, bili su najveći pangermani. Oni su dalje kudili austrijske generale, gledajući u Prusima i u Hindenburgu svoj ideal pravih ljudi i vojskovođa.</p>
<p>Ja sam uzimao u ruke već desete novine i tražio ima li u njima koja nova pozitivna vijest. Nisam našao ništa što bi moglo zadovoljiti misaona i istinoljubiva čovjeka. Uvijek same laži i poluistine. Uvijek nekakvo "novo grupiranje", "mirovanje", "dobrovoljno ispražnjivanje" i druge prazne besjede.</p>
<p>No, hvala Bogu, tu sam našao članak koji je vrijedno pročitati. Ranjeni infanterist priča svoje ratne doživljaje. Ali što je to, kakav se to moderni strateg javlja pred nama? Nije li to vojnik koji prema onoj Napoleonovoj riječi nosi maršalsku palicu u svom telećaku? U bojnoj liniji mogao je on vidjeti tek stotinjak svojih drugova, a sada mu je najednom poznat razmještaj satnija, bataljuna, pukovnija i brigada, kao da ih je gledao s kakvoga cepelina ili kao da je sam dirigirao čitavom bitkom. Pravi Plautov miles gloriosus! Nije čudo što pred neukim općinstvom i gdjekoji ranjenik profanira svoje rane ovakvim hvastavostima, ali je čudo što urednik pušta ovakva razmatranja u svoj list. Ili, tko zna nije li taj članak sastavljen u samom uredništvu, koje znade da je bog Mars poslao božicu Veritas u penziju, a možda i u kakvu Sibiriju, pa je kojekakvim člankopiscima dopušteno "opsjenjivati prostotu".</p>
<p>Nakon deset sati kavana se gotovo ispraznila. Otišli su kući svi građani i oženjeni oficiri. Ostali smo unutra gotovo samo mi jednogodišnji dobrovoljci, koji nismo mogli očekivati da ćemo u kasarni osjetiti ljepotu najznatnijeg smrtničkog izuma, naime obiteljskoga toplog stana.</p>
<p>Moji drugovi Česi, koji su pod vodstvom Jaroslava Jača dotada igrali biljar, sjeli su kraj prazna stola, gdje su povjerljivo tiho razgovarali i katkada gotovo šaptali. Ona četvorica stratega u kutu kavane zašutješe i stadoše istom sada čitati novine.</p>
<p>Dosada se uvukla u kavanu.</p>
<p>I konobarica je zadrijemala kraj svojega stolića, ne puštajući ni u snu svoje navadno pletivo iz ruku.</p>
<p>Moj susjed čitao je sabrano judenburški tjednik. Nisam se mogao dovoljno načuditi što ga je moglo toliko zanimati u pokrajinskom listiću. Odjednom njegove se usnice složiše u superioran ironičan podsmijeh. Ne pazeći na to gdje se nalazi, nezadovoljno je odložio novine preda se i prošaptao:</p>
<p>"I znowu szowinistyczna glupota!"</p>
<p>Neznanac je dakle Poljak, pomislih u sebi. Ta da, kako to nisam već prije opazio? I njegovo odijelo pokazuje da je Poljak. Crni mu je kaput opšiven crnim gajtanima, te je vrlo sličan kaputu hrvatske gale. A i čizme s visokim mekim sarama sašivene su po poljskom kroju. Ovakvu nošnju viđao sam često u mnogih bjegunaca koji su se pred Rusima sklonili iz Galicije u Judenburg. Na judenburškim ulicama susretali smo mnogo tih siromašnih beskućnika. Kao odabrani narod u babilonskom sužanjstvu, tako su i ti emigranti nosili sa sobom neizlječivu bol i svoje nacionalne svetinje.</p>
<p>Smatrajući se duševno srodnim s dostojanstvenim gospodinom, koji mi sjedi sučelice za istim kavanskim stolom, obratio sam se spontano njemu pitajući ga njemačkim jezikom:</p>
<p>"Vi ste Poljak?"</p>
<p>"Nisam. Ja sam Ukrajinac", odgovorio mi je, ne uklanjajući se razgovoru sa mnom.</p>
<p>"Ukrajinac?" začudio sam se. "Iz Vaše je domovine jamačno pobjeglo mnogo ljudi u austrijske zemlje."</p>
<p>Pod tim austrijskim zemljama mislio sam samo Gornju i Donju Austriju i Štajersku.</p>
<p>"Ne znam", reče on sjetno. "Uostalom, Vi krivo držite, kako ja predmnijevam, da Ukrajinci žive samo u Ukrajini."</p>
<p>Nisam se htio pohvaliti poznavanjem ukrajinske narodnosti. Šutio sam o tom, a moj je znanac govorio dalje:</p>
<p>"Moja je domovina Galicija, a ja sam rođeni Lavovljanin. Komu god ovdje reknem da sam Ukrajinac, moram se bojati da on odmah pomišlja na Kijev ili Černigov. Ukrajinac kao nacionalno ime ovdje je slabo poznato. U Austriji nas nazivaju obično Rusinima, a u Rusiji Malorusima. Ali nijedno od tih dvaju imena nema korijena u narodu. Široki se slojevi nazivaju Rusima ili Ukrajincima. A općeniti naš naziv jest Ukrajinci. Nažalost, niste vi Nijemci jedini kojima su Ukrajinci natio incognita. Nepoznat i nepriznat narod."</p>
<p>Ispravio sam svojega susjeda da nisam Nijemac. Rekoh mu svoju narodnost, ime i građansko zanimanje.</p>
<p>"Ah!" uskliknuo je on iskreno obradovan. "Vi ste dakle Hrvat? I kandidat srednjoškolskoga profesorskoga staleža. Donekle ste moj kolega. Ja se zovem Vasilj Bilecki. Donedavna sam bio profesor literature na lavovskoj ukrajinskoj gimnaziji. A sada sam umirovljenik i, kako vidite, drug gavranima, jer sam se s njima doselio sa sjevera na jug, gdje ipak nisam našao blažega podneblja."</p>
<p>Posljednje su mu riječi bile pune sarkazma i gorke rezignacije. No ubrzo se na njegovim ličnim crtama sakupila stara energija i smirenost, i on je nastavio prijašnjim intimnim tonom:</p>
<p>"Zašto se mi Slaveni sporazumijevamo uvijek njemačkim jezikom? Ja razumijem otpor Poljaka, koji nisu htjeli da sveslavenskim jezikom postane ruski. Ne može se tražiti od potlačenih da se bore za međunarodni prestiž tlačitelja. Ali zar slavenska inteligencija ne bi mogla ipak uzeti koji naš jezik za zajedničko sredstvo saobraćanja? Vidite, ja sam uvijek simpatizirao s vama Hrvatima i držao sam da bismo se najprije složili kad bismo hrvatski ili, ako hoćete, srpski jezik proglasili međuslavenskim jezikom. Tu sam misao zastupao i u jednoj ukrajinskoj reviji. Ali nisam našao nikakva odziva. Lijeni smo i nehajni, zato i ostajemo dosad rasa drugoga reda. I ja sam moram staviti ruku na prsa i reći: Mea culpa. Premda je moje zvanje slavistika, ipak nisam ni ja naučio hrvatski niti sam se ikada ozbiljnije potrudio da proučim, na priliku, povijest i kulturu Hrvata. Hrvati su mi literarno poznati tek iz nekih djela poljskoga književnika Grabowskoga i iz nekih rasprava profesora Vatroslava Jagića. Inače, ako hoću saznati što o vama, moram uzeti u ruke njemačka vrela…"</p>
<p>"Koja su vrlo nepouzdana i često uvredljiva za nas", prekinuo sam profesora Bileckoga. "S ogorčenjem čitamo mi Hrvati neke partije iz Schillerova 'Wallensteina' i iz drugih djela nekih poznatih njemačkih književnika. Mi smo kao Trenkovi panduri strašilo za njemačku djecu i njemačke seljake. U jednom leksikonu, gdje su naslikane sve moguće vrste vojnika, naslikan je Hrvat kako čerupa ukradenu kokoš. Heinrich Mann je prikazao nas Hrvate kao besvjesnu nekulturnu masu, kojoj je zanimanje hajdučija…"*</p>
<p>"Razumijem Vaše ogorčenje, mladi brate Hrvate", rekao mi je profesor Bilecki. "Slična je sudbina i nas Ukrajinaca. I u nas postoje Trenkovi panduri, koji su Europi poznati pod imenom Kozaka. Koliko smo puta čuli o kozačkom kopitu, o kozačkom knutu, o kozačkim napadajima na ljude koji vrše manifestacije za napredak društva. Od 1863. do 1868. poslano je u Sibiriju samo Poljaka 18 000. Tko ih je gonio tamo? Odgovor glasi: Gonili su ih Kozaci. Kavkaski su narodi redomice gubili slobodu. Tko ih je podjarmljivao? Ljudi koji misle površno, kažu: Podjarmljivali su ih Kozaci. A kada su kubanski Kozaci neposredno prije ovoga rata priredili u Varšavi proslavu Ševčenkove stogodišnjice rođenja, bili su njihovi oficiri velikim dijelom degradirani, a kozačke su čete bačene za kaznu u druge dijelove ruske carevine. I mi Ukrajinci želimo da nitko ne izrabljuje našu hrabrost i našu krv za mrske i natražne ciljeve despotizma. A to isto želite i vi Hrvati. Ali čini mi se da su Hrvati ipak u boljem položaju od nas Ukrajinaca. Njemačke novine u Austriji ne pišu toliko ni o dajčmajsterima ni o drugim svojim elitnim trupama koliko o Hrvatima. Ruhmreiche Regimenter, unbesiegte Divisionen, kaisertreue Kroaten ‒ to je njihov vokabularij."</p>
<p>Izrekao sam na to podrugljivu primjedbu da je sve to u stilu pohvala koje je Marija Terezija davala Trenkovim pandurima, od kojih je očekivala što veću spremnost za polazak u nesimpatične pokolje, a profesor me je Bilecki pokušao dalje miriti govoreći:</p>
<p>"Nemojte biti prevelik pesimist, mladi brate Hrvate. Ja bih bio sretan kad bih takve panegirike mogao čitati o Ukrajincima. No gledajte kako o nama pišu gdjekoji njemački listovi."</p>
<p>I pružio mi je mjesni listić, što ga je prije onako prezirno bio odložio na stol. Odmah sam razumio onaj poluglasni njegov usklik: "I znowu szowinistyczna glupota!"</p>
<p>Neki neodgovorni huškač nadrljao je članak kojemu je bio naslov: "Ein verräterisches Volk". Tko je bio taj izdajnički narod? Ukrajinci, koje pamfletist naziva Rusinima! Netko je iz obavještajne vojničke austrijske službe potkučio materijal s pravim ili podvaljivačkim imenima onih koji su u Galiciji prije rata bili u službi ruske protuaustrijske špijunaže. Kušajući na tu šaku ljudi svaliti krivnju za poraze austrijske vojske u Galiciji, prolijevao je pisac krokodilske suze nad svojom samovoljnom generalizacijom, pitajući se kako je uopće moglo doći do tolike korupcije čitavog jednog naroda, a na koncu je patetički parafrazirao Jugurtine riječi stilizacijom: "O nationem venalem et mature perituram, si emptorem invenerit!"⁴</p>
<p>"No, što velite na ovo?" upitao me je profesor Bilecki kada sam bio gotov s člankom te sam šuteći razmišljao o toj stopostotnoj pravoj šovinističkoj gluposti.</p>
<p>"Retorqueamus argumentum!" odgovorih mirno. "Neka taj samozvani Demosten ili Eshin ili Katon Stariji zatraži od svojih informatora podatke o aferi majora Redla i njegovih drugova, preko kojih su Rusi došli do najpovjerljivijih austrijskih vojničkih tajna. Tko je bio major Redl? Tko su bili njegovi drugovi? Bili su austrijski Nijemci. Zašto ne bi onda pisac i na adresu austrijskih Nijemaca upravio sofističku generalizaciju: O nationem venalem et mature perituram...? Na koncu moram priznati da ne razumijem čemu ovoliko žuči proti jednomu čitavomu narodu."</p>
<p>"A meni se čini da tu pojavu posve dobro razumijem", prihvatio je brzo moj susjed. "U prvi mah pomislio sam da iz pisca govori šovinistički 'Drang nach Osten'. Ne isključujem ni sada mogućnost te pretpostavke. Ali se ipak radije utječem svojemu staromu principu da na svijetu ima mnogo više neznanja nego zlobe. Ne poznaju nas, zato tako govore o nama. Ta rekoh vam već da smo mi Ukrajinci natio incognita. Ne znaju koliko smo mi dosada radili i još uvijek radimo za Austriju. Uhvate li kojega špijuna i taj špijun pripada ukrajinskomu narodu, odmah viču da je to 'ein verräterischer Ruthene'. Mi ne niječemo da među Ukrajincima postoji i rusofilska struja. Toj struji pripadaju grof Bobrinski, Dudikevič, Vjergun, Bendasjuk i drugi članovi Galicijsko-ruskoga društva, koje su osnovali caristički okupatori i propagandisti. Od tih renegata najviše trpe osviješteni Ukrajinci, kojima se otima imutak i materinska riječ. Ali Ukrajinci u svojim patnjama razvijaju golemu aktivnost. Oni su razaslali svoja poslanstva posvuda kamo su mogli doprijeti, a osobito u Bugarsku i Tursku. Zašto pisac ovoga perfidnoga članka 'Ein verräterisches Volk' ne obavještava svojih čitalaca o tom?"</p>
<p>"Zato što ne zna nijednoga slavenskoga jezika", rekoh ja.</p>
<p>"O, nije mu za to potrebno poznavanje slavenskih jezika", uzvratio je profesor Vasilj Bilecki. "O tom mnogo pišu naše njemačke novine, kojima je naslov 'Ukrainische Nachrichten'. Do njih mu nije teško doći. Ali zar je potrebno poznavanje jezika da se može procijeniti koliko ukrajinski narod trpi upravo za centralne vlasti? Zar pisac toga pamfleta misli da je hiljadama i hiljadama ukrajinskih emigranata, koje može vidjeti svaki dan u raznim štajerskim mjestima, lako provoditi ovakav pasji život u tuđoj zemlji? A koliko trpe oni Ukrajinci koji su ostali u Galiciji i u Bukovini?"</p>
<p>Moj je susjed govorio dalje. Govorio je odrešito i zanosno. Divio sam se odakle ovoliko upravo mladenačkog idealizma u njegovu srcu. Jedino mu je glas nešto drhtao kad je spomenuo da ima i on u ratu dva sina. Od jednoga je dobio pismo prije petnaest dana, a drugi mu se nije javio sve od zauzeća Lavova. No čini se da mu je bilo odmah neugodno što je počeo preda mnom govoriti o svojoj obitelji. Stoga se brzo vratio na svoju Ukrajinu. Vidio sam da je njegovo srce prepuno raznih dojmova koji su dotada ostali sakriveni ovoj novoj njegovoj postojbini, a sada je veseo što ih može otkriti bratu Slavenu, za kojega je mislio da ga može razumjeti. A i ja sam bio uvjeren da sam ga razumio. Meni je zapela riječ u grlu. Pred očima mi se razvijala slika jednoga naroda koji je između dvije velesile napregnuo svu snagu da dođe k suncu i slobodi. A te dvije velesile ovile su se oko tijela toga naroda kao zmije oko Laokoonta hoteći mu polomiti kosti imperijalističkim i licemjernim bratskim zagrljajem.</p>
<p>"Teško zemlji", govorio je Ukrajinac, "koja mora biti pozornicom modernoga rata. Ja mogu sebi to konkretnije predočiti nego ovi ljudi, koji su daleko od ratišta zaštićeni našim patnjama. Za njih ne znače gotovo ništa imena mjesta koja se spominju u ratnim izvještajima generalnoga stožera. Za mene svako takvo mjesto znači osobno trpljenje. Ja poznam ta mjesta iz autopsije. Svako haranje po njima jest trganje moje osobe. Gledam kako se na stotine kilometara raširila bojna linija, čovjek udaljen od čovjeka tek par koraka. Jedan borac za drugim pada na zemlju, ali se živa ograda obnavlja neprestano novim 'ljudskim materijalom'. Uzmicanje, proganjanje. Bojna se linija pomiče kroz čitava naselja, ostavljajući za sobom krv, uzdahe i pustoš. Zar stradaju samo vojnici? Meni se čini da su još veći stradalnici oni civili kojima je zavičaj postao ratištem. Sa strateškog stanovišta valja razoriti sve što može služiti kao zaklon neprijatelju, sravniti treba sa zemljom i sela i šume, ako smetaju tvojim tanetima. Tko uzmiče, često se služi skitskom taktikom, jer uništava sve što zaposjeda njegov neprijatelj. Kad mislim na to, onda ne znam jesu li više bukovinskih i galicijskih naselja poharali Rusi ili Austrijanci. Osjećam ta pustošenja kao probijanje moga srca, kao otkidanje komada mojih pluća i jetara. Ratni vulkan uništio je mnoga ukrajinska sela, kojima je u ovom ratu dosuđena nesreća Pompeja, Stabija i Herkulana. Ni to nije poznato ovakvim člankopiscima, koji se neodgovorno deru da smo mi Ukrajinci 'ein verräterisches Volk', izdajnički narod. Kako li bi oni drukčije govorili da okupatorske čete dođu u ove štajerske krajeve pa da ukinu sve narodne slobode i skinu sva stara poglavarstva! Koliko bi među njima bilo grofova Bobrinskih i Vjerguna, koji bi tražili modum vivendi s okupatorom!"</p>
<p>Bilo je prošlo jedanaest sati.</p>
<p>Ona četvorica jednogodišnjih dobrovoljaca, koji su se bavili visokom strategijom, izilazili su iz kavane gunđajući kod vrata pjesmu o trećem vojničkom koru s izazivačkim refrenom:</p>
<p>Und die Serben müssen sterben,<br />
weil wir Deutsch-Österreicher sind.</p>
<p>I Česi su se podigli od svojega stola. Drug Jač došao je k meni i zapitao me hrvatski:</p>
<p>"No, brate Hrvate, idemo li u kasarnu?"</p>
<p>"Idemo", odgovorio sam pripravno. </p>
<p>Oprostio sam se s profesorom Bileckim i pošao sam s drugovima Česima kroz vrtlog snježnih pahuljica judenburškim ulicama.</p>
<p>"A s kime si to tako živo raspravljao?" pitao me drug Jač.</p>
<p>"S jednim profesorom Ukrajincem", odgovorio sam kratko.</p>
<p>"Meni se ne sviđaju ti Ukrajinci", rekao je Jač, kao da me kori zbog moje povjerljivosti.</p>
<p>Nisam htio dalje razgovarati o toj stvari, jer sam znao da su naši drugovi Česi, kao i Srbi, bili tada naivni pristaše carske Rusije.</p>
<p>Ali sam zato drugi dan ispripovjedio svoj razgovor s profesorom Bileckim drugovima Ukrajincima Lubineckom, Vaščyšynu, Marcinku i Romiloviču. Pitao sam ih poznaju li oni profesora Bileckoga. Samo su se znalački pogledali, a Lubinecki me je zapitao:</p>
<p>"Želiš li se možda pobliže upoznati s njim?"</p>
<p>Rekao sam da bi mi to bilo vrlo drago, jer bih od njega mogao mnogo naučiti.</p>
<p>Već drugi ili treći dan poslije toga povedoše me drugovi Lubinecki i Romilovič u privatni stan profesora Bileckoga.**</p>
<p>On je stanovao u dvorcu Liechtensteinu u kukavnom prizemnom prostoru, gdje je nekada bila pekara. Taj prostor bio je papirnatim tapetama pregrađen na tri dijela, jer su unutra bile smještene tri ukrajinske emigrantske obitelji.</p>
<p>U "sobi" koju je zapremio profesor Bilecki dočekao nas je domaćin u istoj narodnoj nošnji u kojoj sam ga upoznao u kavani. On je predstavio mene svojoj gospođi supruzi, kojoj je moglo biti oko pedeset godina, i svojoj pastorci, vrlo lijepoj, rumenoj djevojci, o kojoj je rekao da je nekidan došla iz Graca, gdje se upisala na sveučilište. S drugovima Lubineckim i Romilovičem sve se troje, kako sam razabrao odmah pri dolasku, već otprije dobro poznavalo.</p>
<p>Odložili smo kabanice, kape i pripašaje s bajunetama na velik kovčeg, pokriven ćilimom s ukrajinskom narodnom ornamentikom.</p>
<p>Sjedosmo petero nas za prilično prostran stol, pokriven bijelim stolnjakom. I stol i stolice bijahu svjedoci velikoga siromaštva.</p>
<p>Nama, koji smo u kasarnama i drugim ratnim vojničkim nastambama bili navikli na još siromašnije pokućstvo, nije to bilo ništa neobično. Ali domaćica kao da se malo stidjela, zato se ispričavala pred nama:</p>
<p>"Eto, vidite na što smo spali. Bjegunci smo, daleko od svoga doma. Ali možemo biti zadovoljni što smo dobili i ovaj zakutak, da u nj smjestimo glavu. Bog zna kakav Moskal dere sada naše pokućstvo i našu rubeninu i odjeću u našem krasno uređenom stanu u Lavovu. A mi ovdje…"</p>
<p>Gospođa se prekinula u svojem jadikovanju. Činilo mi se da su joj se suze stale runiti niz lice, namreškano od briga.</p>
<p>Profesor Bilecki nije htio da mi opazimo bijedu njegove obitelji, zato je rekao vedro:</p>
<p>"Bit će bolje. Ja sam već prije deset dana sklopio pogodbu s jednom gospođom u Gracu. Preselit ćemo se prije Božića tamo, pa ćemo opet živjeti kao ljudi. Sada se moramo stisnuti u ovom kutu, kako to hoće judenburško gradsko poglavarstvo."</p>
<p>Od običnih formalističkih tema prešli smo malo-pomalo i na zanimljiviji razgovor.</p>
<p>Gospođa Bilecka skuhala je čaj u skupocjenom samovaru, koji je pronijela kao kakvu relikviju na bijegu iz Lavova preko Beča i Brucka u Judenburg. Mjesto šećera poslužili smo se saharinom. Na stolu je doskora bilo obilje bijelog peciva, slastica iz slastičarnice i kolača medenjaka, koje je pekla sama gospođa Bilecka.</p>
<p>Profesor Bilecki razdijelio je nakon jednoga sata naše društvo tako da su za velikim stolom ostali igrajući se domina s gospođom Bileckom i njezinom pastorkom moji drugovi Lubinecki i Romilovič, a ja sam sjeo s profesorom uza stolić kraj jedinoga prozora, koji je više bio nalik na puškarnicu.</p>
<p>Izvadio sam tintu, pero i blok papira i stao bilježiti informacije mojega gostoprimca, kojega sam često prekidao raznim pitanjima.</p>
<p>A on mi je uz moje prekide govorio:</p>
<p>"Nitko ne zazire valjda od ruskoga gospodstva više nego mi nacionalistički orijentirani Ukrajinci. Ne možemo zatajiti da nam je draža Austrija nego caristička Rusija. U Austriji smo imali šest državnih i osam privatnih gimnazija. Imali smo pučke škole s ukrajinskim nastavnim jezikom. Izdavali smo četiri dnevnika, više tjednika i revija. Osnovali smo brojne čitaonice, udruženja 'sokola' i 'siča'. Naša je ekonomska organizacija bila u štedionicama i bankama dosta jaka. Naše su zadruge oslobađale seljake od samovolje velikih posjednika i Židova. A sada je velik dio tih nastojanja uništen. Kad bi se Rusija uspjela učvrstiti u Galiciji, zadesila bi nas i tu ona sudbina pod kojom stenju naši sunarodnjaci u Ukrajini od Petra Velikoga..."</p>
<p>"...Velite da Vam nije potpuno poznato kako Rusija postupa sa svojim Ukrajincima. Neka Vam bude dovoljno nekoliko činjenica. Ondje vlada 'zemstvo', a slobodno je zadrugarstvo potpuno nemoćno. A posljedice nastave na velikoruskom jeziku u Ukrajini najbolje je opisao u nekim novelama pisac Hrinčenko. Mnoga djeca idu po šest godina u školu, a na koncu ostanu ipak analfabeti."</p>
<p>"...Željeli biste znati postoji li doista tako velika razlika između Rusa i Ukrajinaca. Moram Vam iskreno kazati da bih se ja silno veselio kad bismo mi Ukrajinci bili jedan narod s Rusima. Ali u Rusiji, gdje imade preko stotinu narodnosti, moramo osim Poljaka razlikovati najmanje još dva slavenska naroda: to su Velikorusi, kojima možete, ako Vas je volja, pribrojiti i Bjeloruse, i Ukrajinci, ili, kako nas drugi vole nazivati, Malorusi. I oni Ukrajinci koji se nazivaju Rusima razlikuju vrlo dobro svoju narodnost od narodnosti Velikorusa, koje oni nazivaju Moskalima. Moskali i Ukrajinci žive odijeljeni jedni od drugih, oni se ne asimiliraju. U Bukovini je, na primjer, jedno selo Bilokernycija, gdje žive velikoruski raskolnici 'Lipovani'. Premda se izmijenilo već više generacija otkako su se ti Lipovani doselili u svoju postojbinu, oni se ipak nisu asimilirali u Ukrajince. No reći ćete da je toj razlici uzrok vjera. A ja onda pitam: a zašto i u nekim krajevima Rusije, u kojima se katkada u istom selu nalaze Velikorusi i Ukrajinci te pripadaju istoj vjeri, postoji među jednima i drugima svijest o različnoj nacionalnoj pripadnosti?"</p>
<p>"...Jezik je ukrajinski takav te ukrajinski seljak, a ni velik dio ukrajinske inteligencije, ne razumije ruskoga književnoga jezika. Knjige Puškina, Tolstoja, Turgenjeva, Dostojevskoga i Gorkoga, a i nekih samih popularnih pisaca ruskih pristupne su samo onima koji su ruski u školi naučili. Zato i ostaje ruska kultura za nas knjiga zatvorena sa sedam pečata. Da su Ukrajinci poseban narod, o tom se uvjerio i ruski etnograf Kostomarev, koji je proučio naše i velikoruske nacionalne osobine. Drugi neki ruski učenjaci, među njima osobito ovogodišnji jubilarac Florinski, misle da mi nemamo prava sebe smatrati posebnim narodom, jer da mi govorimo ruskim jezikom, koji smo samo pokvarili pod utjecajem Poljaka. No ako ćemo ovako argumentirati, onda mogu npr. Česi nazvati hrvatski pokvarenim češkim jezikom, a vi Hrvati možete reći Slovacima da govore iskvareno hrvatski. I tako dalje, uzduž i poprijeko po svim slavenskim zemljama..."</p>
<p>"...Uostalom, ja ne držim da je samo jezična nerazumljivost ona ograda koja dijeli nas od Velikorusa i koja nam daje pravo da se nazivamo posebnim narodom. Vi ste mi posve korektno prigovorili da i u njemačkom i u talijanskom i u francuskom narodu imade krajeva koji se međusobno ne razumiju kada govore svaki svojim dijalektom, a ipak su svi jedan narod. Ali i Nijemci i Talijani i Francuzi imadu zajedničku tradiciju i takav književni jezik koji je razumljiv svim slojevima. A kod nas nisu Velikorusi uspjeli, a nema ni nade da će uspjeti u tom, svoj jezik udomaćiti kod nas Ukrajinaca... Zašto? Zato što bi se Ukrajinci morali onda odreći svoje individualnosti, koja se zrcali u njihovoj povijesti i tradiciji, a prije svega u volji Ukrajinaca, koji neće da budu podvrgnuti Velikorusima.</p>
<p>"Sveslavenstvo bi uništenjem ukrajinske nacionalne svijesti pretrpjelo veliku štetu. Mi imamo već dosta veliku svoju literaturu, koju službena Rusija može samo potlačivati, ali je ne može uništiti. Mi imademo bogatu pučku poeziju, koja nam ispravlja nebrigu Moskala, kako mi nazivamo Velkoruse, za prosvjetu širokih narodnih slojeva. Naš puk može se uzdizati prosvjetno samo ukrajinskim jezikom.</p>
<p>Obilježje je Velikorusa Moskva sa svojim divljim zvonicima i Volga s obiljem raskolničkih sekta, koje su se nastanile diljem njezinih obala. Ukrajinci se ponose svojim Kijevom, Poltavom, Černigovom i Harkovom. Dok velikoruski narodni pjevač udara u balalajku te u 'bilinama' slavi Iliju Muromca, Vladimira Velikoga i bogatire, dotle ukrajinski bandurist imade svoju kobzu ili banduru te pjeva podugačke dume o Hmjelnickom, Samijlu Kiški, Marusji Bohuslavci te uopće o hajdamacima, hetmanima i Kozacima. Ukrajinci imadu u narodnim stihovima jedinstveniju i obilniju tradiciju od Velikorusa. Dok su Ukrajinci bili uvijek u kontaktu sa zapadom, bili su Velikorusi i prije Petra Velikoga i poslije njega sjevernjaci i orijentalci, i njihovi su državnici naginjali uvijek aristokratizmu i despotizmu. Svi ti etnografski, psihološki i povijesni elementi stvorili su između nas toliku razliku te se Ukrajinci gotovo svagdje drže posebnim narodom od Rusa.</p>
<p>Priznajem ipak da oba naroda imadu mnogo zajedničkih osobina i interesa, pa ne bi trebalo da se gledamo prijekim okom. Ipak u današnjem ratu treba da je svaki Ukrajinac protivnik velikoruskoga imperijalizma, koji se očituje u programu carizma, šovinizma i despotizma. Primorani smo boriti se. Ali naša borba ne smije biti sićušna borba iz inata, nego borba za jednu veliku ideju..."</p>
<p>"...Odmah ću Vam reći u čem ja tu ideju vidim. To je borba za ravnovjesje individualnosti i univerzalnosti. Moderna prometna sredstva učinila su zemaljski prostor preuskim. Svi smo blizu jedan drugome, svi zavisimo jedan od drugoga. Zato smo i stvorili ovako velike državne zajednice, i svaka država nastoji svoju vlast rasprostrijeti po čitavom svijetu. Rat su izazvali imperijalizmi, koji idu za svojom autarkijom. No voda koja se odveć daleko razlijeva postaje plitka i brzo ishlapi. Tako i one države koje su najviše raširile svoje međe opterećene su najvećim negativnostima. Rusija uništava osobine svih svojih narodnosti, progoneći sada osobito katolike i unijate. Engleska ide za tim da njezini podanici u kolonijama ostanu što dulje u tami. Vi mi spominjete opasnost od pruske piklhaube. Zasada ja ne vidim da bi se ta opasnost mogla ostvariti. Ali, svakako, valja svoje držanje udešavati tako da ne pobijedi ni duh Fridrika Velikoga i Bismarcka ni Ivana Groznoga. Protiv svakoga uniformiranja buni se duh individualizma. Individualizma pojedinca, obitelji, staleža i narodnosti. Osobitu zadaću u budućem međunarodnom uređenju imaju potlačeni narodi. Oni ne mogu željeti da bi pobijedio bilo kakav imperij, u kojem bi samo jedna narodnost bila 'narod odabrani', a sve bi druge narodnosti bile proglašene barbarima i gojinima. Ja našu borbu za Ukrajinu smatram borbom za ravnopravno razvijanje svih nacionalnih skupina. Zato i jesam protivnik i engleskog i ruskog i pruskog i svakog drugog imperijalističkog privilegiranja i uniformiranja, a k tome zazirem od ruske manjkave kulture i službenog carističkog pravoslavlja."</p>
<p>"...Znam da svaki narod imade za ovaj rat svoje posebno partajično shvaćanje. Svi kasniji učenjaci neće moći izračunati koliko se komponenata sastalo u ovom svjetskom rvanju. No ja se tješim da borba za Ukrajinu neće biti zaboravljena, i da trideset milijuna Ukrajinaca neće ostati vječno natio incognita..."</p>
<p>Slušao sam kasno u noći razlaganje profesora Bileckoga, iz čijih je riječi govorila ne samo njegova volja nego i volja ukrajinskog naroda, da bude svoj na svome, da bude samostalna jedinica čovječanstva, koja će svoje moralno i materijalno bogatstvo upotrebljavati na korist svoje etičke kolektivne individualnosti, a ne biti ničije sredstvo izrabljivanja i ponizivanja.</p>
<p>No kod afirmacije naroda i narodnosti potrebna je ne samo svijest o posebnoj kolektivnoj osobnosti, potrebna je ne samo volja nego i snaga.</p>
<p>A u mojoj duši ostalo je pitanje: Hoće li Ukrajinci, kao i Hrvati, imati upravo tu snagu da međunarodnu javnost prisile na priznanje svoje posebne narodne samobitnosti i svega onoga što iz toga slijedi?</p>
<p>Oprostio sam se kasno u noći s profesorom Bileckim, njegovom gospođom i njegovom pastorkom. S drugovima Lubineckim i Romilovičem izašao sam u grad.</p>
<p>Vani je bila prava alpska mećava. Sjevernjak je tek katkada zafijukao u brzojavnim žicama, a debele pahuljice snijega motale su se trajno oko kuća u gustom vrtlogu kao ukleto vrzino kolo. Prtili smo kroz dubok snijeg, kroz koji nije još nitko prošao. Šutjeli smo i ja i drugovi Lubinecki i Romilovič idući prema kasarni.</p>
<p>Čudna slika došla mi je najedanput u glavu, i nikako je se nisam mogao riješiti. Činilo mi se kao da gledam pred sobom golemu nebotičnu goru. I na tu goru padao je već decenije snijeg i samo snijeg. A sada se pod neodoljivim tlakom zaljuljaše njezini temelji, s vrhunaca se otkidaju gorostasne lavine te se uz gromotresan treskot ruše sa svih strana u doline. Ljudski stanovi, ljudska tjelesa iščezavaju u naborima tih lavina, a iz dolina protječu i dalje rijeke krvi i suza.<br />
<br />
___________________</p>
<p>* Ne mogu taj odlomak potpuno rekonstruirati, jer ga je u "Novinama" zaplijenila ratna cenzura.</p>
<p>⁴ "Podmitljiva li naroda, koji će doskora propasti, ako nađe kupca!"</p>
<p>** U zagrebačkim "Novinama" štampani su g. 1914. moji feljtoni: "Natio incognita" u brojevima 25. XI., 26. XI. i 27. XI., "Spomenica Tarasa Ševčenka" u br. 20. XII. i "Taras Ševčenko" u br. 22. XII. i 23. XII. Neka je mjesta cenzura zaplijenila. Nisam želio izvrgnuti opasnosti profesora Bileckoga, zato sam koješta prešutio. U poglavljima o Tarasu Ševčenku i o susretima s profesorom Bileckim pripovijedam sada događaje i razgovore bez kamuflaže kako se što zbivalo. Da zavaram cenzuru, nazvao sam bio Bileckoga Jaroslavom L...im.<br />
</p><p><br /></p><p style="text-align: right;">(Poglavlje neobjavljene knjige Petra Grgeca "Između puške i pera")</p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com14tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-35356215530359979272024-02-16T11:06:00.001+01:002024-03-16T21:09:23.778+01:00Onda kada su u bijedi<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZ7p0RW3AF8QEtHE_3kWINBW5C38I72AfoGOVcz8dJmeKmRmaPcB_8nbWmRu1hedCFYKNgDkO_R8CGN7JgjemCyAqertxkf59j_9bTLuyKlZ5duoQUhwIDJ6PK44MAsWkL8bnsE_W2SZGfV9pCvf-TCkIigQsbE0tg5bkq-9T-QOy5uVnvOSfoIeRpdMSZ/s800/aral.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="447" data-original-width="800" height="224" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZ7p0RW3AF8QEtHE_3kWINBW5C38I72AfoGOVcz8dJmeKmRmaPcB_8nbWmRu1hedCFYKNgDkO_R8CGN7JgjemCyAqertxkf59j_9bTLuyKlZ5duoQUhwIDJ6PK44MAsWkL8bnsE_W2SZGfV9pCvf-TCkIigQsbE0tg5bkq-9T-QOy5uVnvOSfoIeRpdMSZ/w400-h224/aral.jpeg" width="400" /></a></div><br /><p></p>
<p>Krug budućnosti Rusije proširuje se. Utemeljeno je načelo cijeloga novog svijeta, načelo kojemu je svrha obnova kršćanstva posredstvom sveslavenske pravoslavne ideje i uvođenje nove misli u čovječanstvo. To će se zbiti čim Zapad istrune, a istrunut će kad papa pošto konačno izobliči Krista – tim samim dozove ateizam u pokvareno zapadnjačko čovječanstvo.<br /></p><div style="text-align: right;"><em>Dostojevski u pismu Majkovu 15. svibnja 1869.</em></div>
<p></p>
<p>Sveti Otac posvetit će mi Rusiju, koja će se obratiti, pa će svijetu biti poklonjeno jedno razdoblje mira.<br /></p><div style="text-align: right;"><em>Gospa Fatimska 13. srpnja 1917.</em></div>
<p></p>
<p style="text-align: center;">* * *</p><p style="text-align: center;"><br /></p>
<p style="text-align: center;"><strong>Lik Tarasa Ševčenka nad Rusijom¹</strong></p><br>
<span><a name='more'></a></span><p>Ukrajince sam poznavao otprije vrlo površno po Ševčenkovim "Hajdamacima", po Tolstojevim "Kozacima", po Gogoljevu "Tarasu Buljbi", po Sienkiewiczevu "Potopu", po Byronovu "Mazepi" i po nekim drugim djelima prozne privovjedačke i stihovne lirske umjetnosti. U Judenburgu² je to poznavanje prestajalo biti romantično. Upoznavao sam ne samo ukrajinsku literaturu u originalu nego i ukrajinsku publicistiku i žurnalistiku. Ti slavenski ikavci bili su uprli svu snagu da postanu slobodni. Nisu ih shvatili ni prijatelji Rusa ni njihovi neprijatelji.</p>
<p>Moj drug jednogodišnji dobrovoljac³, inače student slavistike, Lubinecki davao mi je na čitanje Ševčenkova "Kobzara". Bila je to već izlizana knjiga, koja je išla od ruke do ruke, ali samo kod onih koji su bili pristaše ili prijatelji ukrajinske državne samostalnosti. Na koricama izvana bio je štampan naslov neke njemačke knjige. I prvi arak u samoj knjizi bio je njemački tekst. To je bilo zaštitno sredstvo protiv zapljena, koje su se provodile više puta u školi jednogodišnjih dobrovoljaca u Gracu i Judenburgu. Zaštitno se sredstvo pokazalo uvijek uspješnim. Njemački oficiri, koji su plijenili sve što je imalo natpis ćirilicom, pogledali bi samo njemački naslov "Kobzara" i vratili bi knjigu vlasniku. Lubinecki mi je napose stavio na srce da knjigu ne čitam kod zajedničkog stola, nego na svojem ležaju, a pritom neka se čuvam da u knjigu ne bi zavirio jedan Ukrajinac, kojega su njegovi sunarodnjaci držali špijunom. Ja se nisam uvjerio o tom da bi taj jednogodišnji dobrovoljac bio špijun, ali sam iz razgovora s njim saznao da on ne pristaje uz ukrajinske nacionaliste zato što se kao Rusin smatrao nacionalno osviještenim Rusom. Svakako sam skrivao knjigu pred njim i izbjegavao u njegovoj prisutnosti razgovore o ukrajinskom pitanju. A ako bi knjiga bila kod mene zaplijenjena, ja sam imao preuzeti odgovornost za nju kao njezin vlasnik. Čitao sam s oduševljenjem sve Ševčenkove pjesme do kojih sam došao. Neke sam stihove prepisao te sam ih učio napamet.</p>
<p>Nikada mi se kasnije nije izbrisao iz sjećanja uvod balade "Ivan Pidkova":</p>
<p> "Bulo kolys, na Vkraini<br />
revily harmaty,<br />
bulo kolys, Zaporozci<br />
vmily panuvaty.<br />
Panuvaty, dobuvaly<br />
i slavy i voli;<br />
minulo sia, ostaly sia<br />
mohyly po poli..."</p>
<p>"Bilo nekad, na Ukrajini su grmjeli topovi, bilo nekad, Zaporošci su znali gospodovati. Gospodovali su, stjecali su i slavu i slobodu; to je prošlo, ostale su mogile (grobovi) po polju. Visoke te mogile, gdje lako počivaju kozačka bijela tjelesa, povijena u kitajku. Visoke te mogile crne se kao brda i u polju tiho govore s vjetrovima o slobodi. Kao svjedoci pobjedonosne slave s vjetrovima se razgovaraju, a unuk koseći rosnu travu pjeva za njima."</p>
<p>Recitirao sam pred drugovima Ukrajincima napamet, vježbajući se u ukrajinskom izgovoru, također neke lirske pjesme Tarasa Ševčenka. On je svoju liriku gradio na narodnoj poeziji. Zato su ga morali zavoljeti široki narodni slojevi, koji su osjetili sebe u ovakvim i sličnim Ševčenkovim stihovima: </p>
<p> "Na ščomeni čorni brovy,<br />
na ščo kary očy,<br />
na ščo lita molodiji<br />
veseli djivoči?</p>
<p> Lita moji molodiji<br />
marno propadajutj;<br />
očy plačutj, čorny brovy<br />
od bitru lyniajutj..."</p>
<p>Ime Tarasa Ševčenka bilo je g, 1914. nacionalni, kulturni, a donekle i socijalni program Ukrajinaca.</p>
<p>Slavila se stogodišnjica pjesnikova rođenja. Val oduševljenja razlijevao se početkom te godine po svim ukrajinskim krajevima. Ševčenko se rodio 9. ožujka 1814. Pripreme su za proslavu rođendana bile veličajne. Gradska su zastupstva votirala oveće svote za sam jubilej, rodoljubive, prosvjetne, pa i ekonomske korporacije najaviše da će 9. ožujka održati čitav niz predavanja i akademija; mnoge su ulice, čitaonice, muzeji, knjižare, trgovi i perivoji nazvani Ševčenkovim imenom; na uspomenu pjesnikovu utemeljeno je više stipendija za školsku mladež; od spomenika Ševčenkovih najpoznatiji bi bio u Kijevu, spomenik koji je stajao 300 000 kruna, a izradio bi ga jedan talijanski kipar. Snažnim poklikom radosti klicalo je činovništvo, građanstvo, seljaštvo, radništvo, a osobito mlađi naraštaj.</p>
<p>Službena carska Rusija, osnovana na velikoruskom šovinizmu i imperijalizmu, nije mogla ni umjela taj veliki pokret svesti u granice svojih pravih političkih interesa. Daleko od svake autonomije i federacije, htjela je ona svim nasilnim sredstvima učvrstiti svoj centralizam. "Državno je jedinstvo u pogibli, Mazepinci hoće održati smotru svojih revolucionarnih pristaša!" – tako je zaintačila službena i šovinistička velikoruska štampa. A ministar javnih poslova Maklakov jedva je dočekao tu graju pa je zabranio javnu proslavu jubileja.</p>
<p>Ogorčenje je Ukrajinaca bilo veliko – to veće što je ruska vlada i godine 1911. spriječila proslavu pedesetgodišnjice Ševčenkove smrti. Protestirao je složno čitav ukrajinski narod. A pritekao mu je u pomoć i jedan dio same velikoruske javnosti.</p>
<p>Dvije stranke, kadetska radna i socijaldemokratska, iznijele su 24. veljače u dumi hitnu interpelaciju zbog te šikanacije. U debati koja se pritom razvila morala je vlada progutati mnogu gorku. Napokon je dobila za sebe jedva 115 protiv 160 (147) glasova. Isti su dan protestirali protiv zabrane ruske vlade u lavovskom pokrajinskom saboru i galicijski Ukrajinci.</p>
<p>Ministar Maklakov htio je uzmaknuti tako što je izdao proglas da je Ševčenkova proslava dopuštena, ali da ne smije biti nikakve političke natruhe.</p>
<p>Ukrajinci se nisu zadovoljili takvim ograničenjem. Oni nisu dopustili svojemu protivniku da polovičnim uzmakom postigne rehabilitaciju. Zadovoljili su se donekle time što je pred ruskom javnošću i pred svjetskim javnim mišljenjem velikoruska tlačiteljska politika prema ukrajinskom narodu bila žigosana, a usto je upravo tom zabranom Ševčenkovo ime u narodu bilo još više popularizirano. Stoga su se odbori dali na žestoku propagandu u povjerljivim sastancima, a javne su svečanosti otkazali, da ogorčenje naroda protiv progonitelja bude što veće.</p>
<p>Na sam dan Ševčenkova rođenja, 9. ožujka, iznenadile su ipak policiju i mjesne vojničke garnizone po ukrajinskim gradovima velike skupine demonstranata. Đaci na visokim školama u Kijevu, Harkovu, Jekaterinoslavu i Odesi, pa čak i u Petrogradu prirediše tom prigodom štrajk i ulične manifestacije. Osobito je burno bilo u Kijevu. Devetoga i desetoga ožujka došlo je ondje do pravih bitaka između policije, vojnika i svjetine. Rusija je prvi put nakon socijalne revolucije iz g. 1905. morala slušati revolucionarne poklike, među kojima su se isticali i: "Živjela samostalna Ukrajina! Dolje Rusija!", pa čak i: "Živjela Austrija!"</p>
<p>Taj posljednji, paradoksni poklik u čast jednoj državi koja je sama bila preopterećena progonstvom Slavena i imperijalizmom Nijemaca i Mađara, bio je posljedica elastičnije austrijske politike prema Ukrajincima. Razumljivo je samo po sebi da bi samostalna Ukrajina značila u krajnjim konsekvencijama isto tako komadanje Austro-Ugarske kao i Rusije. Ali je bečka vlada mislila da bi neprilikom svoje moćne susjede mogla privremeno ušićariti kakav plijen za sebe, zato je iz špekulacijskih razloga dopustila Ševčenkovu proslavu.</p>
<p>Progonstvo ukrajinskih nacionalista bilo je pojačano i prošireno kada su ruske carske čete g. 1914. bile osvojile Galiciju. Sva mržnja Ševčenkovih slavitelja bila se usredotočila oko riječi "carizam". Carizam je bio najbolji nišan ne samo socijaldemokrata, koji su se bili pocijepali na boljševike i menjševike, nego i svih struja koje su se dičile da idu za progresom.</p>
<p>Ušavši u Bukovinu i u Galiciju, caristička je Rusija izdavala manifeste rastapajući se od sveslavenskih fraza. Njezini su generali i komesari govorili o oslobođenju, a s poljskim legionarima postupali su tako da su svakoga koga su uhvatili strijeljali ili vješali. Zabranili su sve ukrajinske listove, potjerali u progonstvo stotine hiljada građana, preplavili ukrajinska naselja svojim carističkim propagandistima i prozelitima.</p>
<p>Sa svepoljskom su se strankom bili donekle složili, jer su dopustili da njezin organ "Slovo polskie" i dalje izlazi u Lavovu. Izlazile su isto tako poljske novine "Gazeta Wieczorna", "Kurjer Lwowski" i "Wiek Nowy". Svi službeni oglasi štampali su se samo na ruskom i poljskom jeziku. Ukrajince su Velikorusi bili pozvali da se odreknu svojih nacionalističkih osobina i da prihvate velikorusku orijentaciju. U Lavovu je bilo čak zabranjeno govoriti ukrajinski.</p>
<p>Najveći martirij morali su podnijeti ukrajinski grkokatolici. Lavovski grkokatolički metropolit Šepticki bio je odveden duboko u Rusiju. Na svojem povlačenju kroz razne postaje križnoga puta bio je 1. listopada 1914. prevezen iz Nižnjega Novgoroda u Kursk. Volhinijski pravoslavni biskup Dionizije prolazio je Bukovinom i Galicijom. Skidao je grkokatoličke i namještao pravoslavne župnike. Grkokatoličkim svećenicima objavio je da će im dopustiti vršenje svećeničkih dužnosti ako se odreknu zajednice s Rimom i ako pri službi Božjoj umjesto molitve za Sv. Oca papu budu molili za Sv. Sinod. U duhovne akademije u Rusijii počeli su prozeliti Dionizije i njegovi pomoćnici odašiljati sinove "galicijskih, bukovinskih i ugarskih Rusa", kako su službeno nazivali ukrajinske grkokatolike.</p>
<p>Ukrajinske su škole u okupiranim krajevima caristički činovnici predavali ruskim učiteljima, koji su se imali boriti proti ukrajinskom jeziku i proti ukrajinskoj narodnoj svijesti.</p>
<p>Nije čudo što je ovakva velikoruska šovinistička i imperijalistička praksa naišla na osudu i ondje gdje je prije bilo rašireno rusofilstvo. U samoj Rusiji jako se širila ilegalna literatura, u kojoj se isticala godine 1914. osobito zbirka revolucionarnih pjesama s naslovom "Novija pjesni novobranca" (Nove pjesme rekruta). A ministar Menjšikov pisao je u "Novoje vremja": "Ne čuje se, na žalost, ništa o masovnim ustancima u slavenskim zemljama austrijskim – u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj, Dalmaciji, Češkoj i Moravskoj. Ako su ti narodi tako ravnodušni za svoju sudbinu, možda će Rusija požaliti svetu krv svojih sinova, koja je previše izdašno bila prolivena za slavensku slobodu. Rusija ima pravo očekivati mnogo djelotvorniju potporu austrijskih i balkanskih Slavena..."</p>
<p>Velike je udarce ruskomu apsolutizmu i imperijalizmu zadavao i Lenjin, koji je održao među ostalim g. 1914. u Zürichu predavanje "Rat i socijaldemokrati". Napadajući kapitalizam i imperijalizam, dotaknuo se Lenjin i ukrajinskog pitanja. Priznao je da u Rusiji ima desetak narodnosti koje su potpuno lišene svih narodnih prava. Među njima je i veliki ukrajinski narod, koji se u razvijanju kulture ne smije služiti ni svojim materinskim jezikom. Ukrajina je u istom odnosu prema Rusiji kao Irska prema Engleskoj. Ona je ostala zemljom naturalnoga gospodarstva, jer bez svojega jezika nije mogla razviti ni trgovinu ni industriju. Zato je – izveo je Lenjin zaključak – u interesu međunarodnoga proletarijata da Ukrajina neminovno zadobije svoju državnu samostalnost. A "ruski je narod dovoljno velik da stvori za sebe posebnu nacionalnu državu i time bi mu bila dana mogućnost najbržeg razvoja".</p>
<p>Lenjin nije bio nikakav prijatelj Austro-Ugarske, ali je rekao da caristička Rusija nema nikakva prava vladati se kao nekakva osloboditeljica austrougarskih Slavena, jer da ti Slaveni imaju veću slobodu nego njihova braća u "slavenskoj Rusiji" ili u drugim slavenskim državama.</p>
<p>Praveći u sebi sintezu ovih i drugih podataka koje su donosili ukrajinski bečki listovi "Vistnik sojuza vizvolenja Ukrajini", "Dilo" (prije dnevnik u Lavovu, a g. 1914. tjednik u Beču), "Ukrainische Nachrichten" i "Ukrainisches Korrespondenzblatt" i čitajući osim Ševčenkova "Kobzara" dramu u tri čina "Sfinka Evropi" Vasilja Pačovskoga, koji je za života Franje Ferdinanda očekivao od njega oslobođenje Ukrajine, ja sam kroz bolna razočaranja zapadao u sve veći pesimizam ne nalazeći ni na jednoj zaraćenoj strani ljudi o kojima bih mogao vjerovati da su jednako pravedni prema svima, pa i prema mojoj izrabljivanoj Hrvatskoj.</p>
<p>Stao sam se pitati: Nisu li svi narodi jednaki grabežljivci, koji se pozivaju na opću pravednost samo onda kada su u bijedi, a kada dođu do veće snage i slobode, spremni su jednako potlačiti i izrabljivati druge kako su drugi tlačili i izrabljivali njih?</p>
<p>Ponovno i ponovno vraćao sam se na modeliranje portreta Tarasa Ševčenka, čiji se lik u mojoj duši sve više ocrtavao kao lik suca, koji je vikao: Kamo ideš, Rusijo? Kamo ideš, Europo? Kamo ideš, čovječanstvo?</p>
<p style="text-align: center;">*</p>
<p>Zaklapao sam "Kobzara" ili koju drugu knjigu u kojoj sam čitao njegove pjesme. Na svojem tvrdom ležaju razmišljao sam zatvorenih očiju o umjetničkom stvaralaštvu toga darovitoga borca za slobodu. Činilo mi se da gledam kako se u užurbanoj mješavini miču konture nežive prirode, slike zvjezdanoga ukrajinskoga neba i biljnoga carstva, pojave careva, hetmana, buntovnika, mučenika, nesretnih zaljubljenika. Sve se to micalo i jurilo preda mnom kroz atmosferu radosti i bola, humora i ogorčenja, sarkazma i sažaljenja. Kako da čovjek bude ravnodušan prema tim likovima, koji nas potresaju udivljenjem ili grozom, veseljem ili sjetom, koji nam mame na usne smijeh ili na oči suzu, koji nam bude u srcu prezir ili poštovanje, mržnju ili ljubav? Sve nijanse sklonosti i odvratnosti mogao je ovako darovit pjesnik evocirati u čitaocima prema tomu kakvu je čuvstvenu vrijednost ulijevao u pojedine oblike svojega stvaranja. On je mogao svoje osobe uresiti aureolom svetosti, a mogao ih je zaviti i u crninu pakla. Time je Ševčenko postao sudac posebne vrste. Izvadio je iz ukrajinskoga života tipove realnosti i prenio ih u svijet svojih čuvstava i raspoloženja. Ti odljevci postadoše predmeti ne samo našega znanja nego i našega osjećanja.</p>
<p>Njegova je poezija uvijek sugestivna, čuvstvena i plastična. Ishitrenosti u njega nema, on je govorio uvijek ono što je duboko osjećao. Njegovo životno iskustvo nije poteklo iz proučavanja, nego iz proživljavanja i trpljenja. </p>
<p>Bio je sin kmetskih roditelja, koje je izgubio u djetinjstvu. Učio je školu i početke slikarstva kod raznih seoskih đakona. Bio je neko vrijeme općinski pastir i gospodski lakaj, dok ga nisu g. 1838. kao dvadesetičetverogodišnjeg mladića otkupili od kmetstva ruski slikar Brülow i pjesnik Žukovski. Platili su za njega vlastelinu Engelhardtu 2500 rubalja.</p>
<p>Na slikarskoj akademiji u Petrogradu učio je Ševčenko slikarstvo kod Brülowa. Uzgredno je pisao i pjesme pa je g. 1840. izdao zbirku "Kobzar", a g. 1841. osvanuše i krvavi "Hajdamaci".</p>
<p>Ševčenko je bio nakon svojega oslobođenja samo devet godina na slobodi, jer ga 1847. utamničiše kao člana potajnoga Bratstva Ćirila i Metoda. Optužiše ga da je zajedno s povjesničarom Kostomarovom, s Hulakom, Biloserskim i nekim drugim prijateljima spremao revoluciju kojoj bi bila svrha: "uspostavljanje ukrajinske samostalnosti i ukrajinskoga hetmanata". Nisu mu mogli dokazati nikakve krivnje, ali ga zbog nekih pjesama, koje su bile uperene proti ruskim carevima, osudiše na prisilno vojništvo, u kojem je patio punih deset godina. Amnestiju mu je isposlovao grof Tolstoj.</p>
<p>Nakon amnestije poživio je samo još četiri godine, jer ga je 10. ožujka 1861. snašla smrt u Petrogradu. Već 6. svibnja iste godine prenesoše mu tijelo u Kaniv, gdje ga sahraniše na jednoj uzvisini iznad Dnjepra.</p>
<p style="text-align: center;">* </p>
<p>Idejna podloga Ševčenkove poezije jest borba proti kmetstvu, borba proti ruskom carizmu i slavljenje ukrajinske samostalnosti.</p>
<p>Meni se često pričinjala borba Turgenjeva za ukidanje kmetstva, usprkos divnim pjesničkim slikama, licemjernom poezijom. Toga dojma nisam se mogao osloboditi ni pri čitanju nekih Tolstojevih djela. Kako su ti velikaši mogli iz kmetskih žuljeva stvarati svoj socijalni, a dobrim dijelom i kulturni položaj? Zašto nisu povukli konsekvencije iz svog uvjerenja, nego su u praksi ostali feudalci do kraja života?</p>
<p>Ševčenkova poezija za oslobođenje kmetova krvavo je iskrena i uvjerljiva. Ševčenko nije slao druge u boj protiv feudalizma, dok bi sam bio feudalac, nego je osuđivao ono u čem su se drugi ogrešivali o njega, a on nije nikada bio ortak feudalnih derikoža. Osobno je preturio preko glave patnje kmetstva, a usto je sve do svoje smrti morao gledati kako mu braća i sestre žive u neslobodi. S ogorčenjem se pjesnik sjeća više puta jedne sudbine u očinskom domu. "Gledao sam u gaju u očinskoj kući umjesto raja samu grozu pakla, samu rabotu, ropstvo i bol, ni za molitvu nam nisu dali vremena." Tako jaduje u jednoj pjesmi, u kojoj prekorava idiličare koji slikaju seoski život kao uzor sreće. A najvećom je snagom provalila Ševčenkova težnja za oslobođenjem seljaštva u "Hajdamacima". Tu je zanos za slobodu katkada prešao u neetično držanje, naime u glorifikaciju okrutnosti i surovosti.</p>
<p>Bičem satire šibao je Ševčenko osobito ruske careve. U vizionarnom snu dozvao je na ročište Petra I. Velikoga, Katarinu II. i Nikolaja I. nabrajajući im grijehe što su ih počinili proti njegovoj Ukrajini. Opisujući kako su pobijeđeni Kozaci sušili nevske močvare da Petar I. Veliki uzmogne sagraditi sebi novu prijestolnicu, prelazi pjesnik u drastične psovke: "Care, Bogom osuđeni, / govori, nezasitna sotono, / reci, prokletniče, / što se zbilo s Kozacima? / Da izravnaš močvare, / uzeo si njihove kosti / i sagradio na njihovim lešinama / rezidenciju..." Ševčenko ne može oprostiti ni Katarini II., koja je uništila posljednje ostatke ukrajinske državnosti, razorivši slobodnu republiku zaporoških Kozaka, zvanu "Sič".</p>
<p style="text-align: center;">*</p>
<p>Velikorusko gospodstvo donijelo je Ukrajini feudalizam i zabranu ukrajinskoga jezika. Carevi su oružanom silom podržavali svoj sistem sprečavajući nesmiljenim knutom svaki pokret sputanog roba. Taj je knut morao na sebi i Ševčenko osjetiti. Njegova desetgodišnja kazna, koju je car Nikolaj potvrdio, bila je upravo okrutna. U svojem "Dnevniku" zabilježio je pjesnik 19. lipnja 1857. i ovo:</p>
<p>"Sve kad bih ja bio i krvni ubojica, za moju osobu ne bi mogao nitko izmisliti oštriju kaznu negoli je ova, što su me uvrstili u orenburški kor kao vojnika. A da čaša bude puna, zabraniše mi slikanje i uzeše mi tako najplemenitiji dio mojega životnog djelovanja... Poganin je August prognao onoga Nazona k divljim Gotima (to nisu bili Goti, nego Geti, latinski Getae, op. prev.), ali mu nije zabranio ni pisanje ni slikanje; meni je kršćanski vladar Nikolaj zabranio oboje. Drugi od tih dvaju krvnika jest kršćanin 19. stoljeća."</p>
<p>Razumije se samo po sebi da su ovakve Ševčenkove invektive ostale trajno na carističkom indeksu. Zato je i 1914. bilo zaplijenjeno u Kijevu potpuno izdanje Ševčenkovih djela, koje je bilo štampano u 10 000 primjeraka.</p>
<p>I mučenici gube mnogo od svoga ugleda ako nisu spremni i drugima priznati onu slobodu koju traže za sebe. Ševčenko nije bio u toj opasnosti, jer je tražio slobodu ne samo za Ukrajinu nego i za druge narodnosti koje su bile potlačene u Rusiji. Rusku imperijalističku politiku i nasilno rusificiranje žigosao je on najjače u svojem "Kavkazu", uzevši iz čerkeskoga života sadržaj za tu poemu. Da se osjeti snaga pjesnikova sarkazma, dovoljno je pročitati samo ono mjesto gdje Rusi poučavaju Čerkeze:</p>
<p>"Mi nismo pogani, ta mi smo kršćani, koji se rado zadovoljavamo najmanjim. Pustite da vas u prijateljstvo sputamo, potražite dobre nauke u nas; vasioni svijet pripada nama! Sibirija je već sama dovoljna da služi bezbrojnom narodu kao – tamnica. Od Moldavinih obala pa do Finske u svim se jezerima neprestano šuti..."</p>
<p>Među sačuvanim Ševčenkovim slikama osobito je lijep jedan pejzaž s Aralskog jezera. Pejzažist je bio Ševčenko i u svojim pjesmama. Naučio je osobito oštrim okom promatrati prirodu, koja se u njegovoj domovini veoma razlikuje od prirode u sjevernoj Rusiji. Duša mu bila odviše dojmljiva a da ne bi osjetila tu razliku. On sam piše:</p>
<p>"Velikorusko selo, kako veli Gogolj, jest hrpa sivih bijelih balvana s crnim rupama umjesto prozora, vječna prljavost, vječna zima; jedva opažaš ondje pokoji zeleni stručak. Iza sela zelene se beskrajne šume, a samo selo čini se kao da je s marom ispuzlo iz sjene toga neprohodnoga vrta sve do velike ceste, da se u dva reda utabori uz nju... Kako li je drukčije u Ukrajini, tu su po svakom selu, štoviše, i po gradu rasute bijele, prijazne kuće, koje leže u sjeni višnjika i trešnjika... O moja siromašna, moja čarobna, moja draga zemljo! Hoću li naskoro udisati tvoj životvorni slatki zrak?" ("Dnevnik", 14. srpnja 1857.)</p>
<p>Ševčenko je u svojoj poeziji proslavio ukrajinsku stepu, ukrajinske visočine i šume, uskrisivši grobove (mohyly) pradjedova i pokazavši ujedno kako njihovi unuci u toj lijepoj zemlji moraju živjeti u ropstvu i u nekulturi. Osobito često opisuje on Dnjepar, tu svetu historičnu ukrajinsku rijeku. A iza Dnjepra i njegovih pragova (porohy) dolazi more, po kojem su hetmani s Kozacima poduzimali krvave šetnje sve do Sinope, Trapezunta i Carigrada.</p>
<p style="text-align: center;">* </p>
<p>Svi veliki pjesnici koji trpe skloni su religioznosti. Za njih je potreba da osjećaju blizinu Boga, koji će konačno izravnati sve ove nepravde zemaljskoga života. I Ševčenko je bio iskren vjernik. Što svojega vjerovanja nije dublje usavršio, kriva je mnogo i ruska pravoslavna crkva, koja se bila previše povezala s carizmom te je zanemarila produbljivanje apostolata među svjetovnjacima, a osobito među inteligencijom. Carizam, birokratizam i jednostran misticizam i pijetizam potjerao je mnoge vjernike, koji su tražili istinu, u svakojake hereze i raskole. Na jednom mjestu govori Ševčenko o svojoj pobožnosti u djetinjstvu:</p>
<p>"Bilo mi je upravo trinaest godina kad sam čuvao ovce iza sela. Sad, je li bilo sunčano svjetlo ili kakav drugi sjaj, ja ne znam što me je tako obasjalo pa mi je bilo sveto i toplo pri srcu, kao nekomu tko se k nebu uspeo. Poziv na večeru već je davno bio odzvonio, ali ja sam, klečeći u šikari, uznesen u razgovoru s Bogom, taj poziv prečuo; tako sveto i lako tekla mi je iz srca usrdna molitva..."</p>
<p>Najznatniji je Ševčenkov religiozni pjesmotvor "Marija". Ali ta Marija nije Bogorodica ni ruskih ortodoksnih pravoslavaca, a još manje katoličke Crkve. Ruska je crkva s pravom taj pjesmotvor osudila. Ševčenko nije dovoljno poznavao Mariju iz Evanđelja i iz kršćanske tradicije. Zapadajući u racionalizam, pjesnik se nije mogao ukloniti osjetljivim zabludama, premda je inače imao dobru volju da bude kršćanski mistik.</p>
<p style="text-align: center;">*</p>
<p>Mnoge Ševčenkove lirske i epske pjesme znali su napamet i oni koji nisu znali čitati i pisati, nego su ostali analfabeti. Ševčenko je usavršio narodnu pjesmu formalno i idejno. Samo do jedne vrline nije se ipak uspeo. Narodna je pjesma katkada okrutno krvava, njezini su junaci katkada previše zadojeni mržnjom i neobuzdanom senzualnošću. Takve elemente treba purificirati, treba ih iznositi s pravednom sugestivnom odbojnošću, a ne s odobravanjem. Ševčenko nije toga svagdje proveo, zato je to sjena u nekim njegovim baladama.</p>
<p>Ispoređivao sam ukrajinsku literaturu s velikoruskom. Kolika li je razlika bila među njima! Velikoruska literatura bila je svjetski priznata. Puškin, Turgenjev, Bjelinski, Černiševski, Dostojevski, Tolstoj, Gončarov, pa i Čehov i Gorki bili su tužitelji mnogih mana službene carističke Rusije. A pitanje Ukrajine i njezinih patnja slabo je i tek sporadično odjeknulo u njihovim djelima.</p>
<p>Priznavao sam i dalje veličinu ruske literature s umjetničkoga gledišta. Ali s etičkoga gledišta mnogo me više osvajao lik Tarasa Ševčenka, kojemu su životne borbe dopustile da postane umjetnik samo srednjega glasa, premda se inače uzdigao visoko iznad Ukrajine i čitave Rusije.</p><p><br /></p>
<p>___________________</p>
<p>¹ Poglavlje neobjavljene knjige Petra Grgeca "Između puške i pera".</p>
<p>² Autor je bio jednogodišnji dobrovoljac 27. gradačke pješačke regimente, koja se 10. listopada 1914. preselila iz Graza u Judenburg i tu ostala do 29. studenoga 1914.</p>
<p>³ "Ajnjeriger", vojni obveznik na tzv. đačkom roku, u Austro-Ugarskoj.</p>
Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com50tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-90360215642481325332024-02-14T01:11:00.000+01:002024-02-14T01:11:28.832+01:00Sveta Crkva u ime Božje kazuje ti i propovijeda sad u korizmi, da je sve, što je na zemlji, prolazno, i da su sve radosti na svijetu samo jedna taština.<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhBmr5XV96TTm3Nqt8cMaF9w17yAgiyOOQ46pZCSPLc0q-Cmr_63lydKe-0lke_nPf7BxOnxYGcyCb1u3vwA5BlO0HT_5VGegiTcnv7pvrhwaU9Fpt8WUfENP3dyg2fkFH44yvQu6VQMcCzSFXknXdieSt7l-N8AbVmbc_YfkFC9MYfHvHuJZZ1LSEqllmZ/s1030/d.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="633" data-original-width="1030" height="246" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhBmr5XV96TTm3Nqt8cMaF9w17yAgiyOOQ46pZCSPLc0q-Cmr_63lydKe-0lke_nPf7BxOnxYGcyCb1u3vwA5BlO0HT_5VGegiTcnv7pvrhwaU9Fpt8WUfENP3dyg2fkFH44yvQu6VQMcCzSFXknXdieSt7l-N8AbVmbc_YfkFC9MYfHvHuJZZ1LSEqllmZ/w400-h246/d.jpeg" width="400" /></a></div><br /><p>Bog hoće, da se svi ljudi spase, da se svi griješnici na pokoru obrate. Ali bez milosti se Božje nitko ne može spasiti; bez milosti ne mogu nevjernici doći do spoznanja istine, ne mogu se ni griješnici obratiti na pravu pokoru, niti pravednici ustrajati u dobru do konca života. Te milosti Bog nam ne da bez molitve. Isus pak hoće, da molimo u Ime Njegovo, neka se zna, da nam je On zaslužio sve milosti. Bog nam, istina, daje prve milost i bez molitve, kao: poziv k vjeri, ili kad poziva griješnika na obraćenje, ili milost molitve. Ali drugih milosti, osobito milost ustrajnosti, po običnom redu stvari, ne daje nam nego po molitvi. Odatle i zaključuju sv. naučitelji, da je molitva svima, koji su došli k razumu, potrebita za spasenje. I to je članak naše sv. vjere, da se odrasli bez molitve ne mogu spasiti, jer bez molitve ne mogu dobiti milosti, što su nam za spasenje potrebite. </p><p>A te milosti valja moliti u Ime Isusovo, neka se zna, da nam se sve milosti daju po zaslugama Isusovim. Zato i griješnici treba da se s pouzdanjem utiču k Isusu, jer se postignuće milosti ne oslanja na našim zaslugama, nego na milosrđu Božjem i zaslugama Isusovim. Zato naš Spasitelj i potiče svoje učenike neka sve mole Oca nebeskoga u Ime Njegovo: "Zaista, zaista vam kažem ako što uzištete u Oca u Ime moje, dat će vam. Do sada ne iskaste ništa u Ime moje. Ištite i primit ćete, da radost vaša bude potpuna."</p><p style="text-align: right;">(<a href="https://archive.org/details/korizmena_okruznica_1928-jozo_garic/korizmena_okruznica_1935-jozo_garic">izvor</a>)</p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-14647603538480055872024-02-06T00:03:00.000+01:002024-02-06T00:03:27.926+01:00Obsluživati ne samo zapovijedi već i svjetovanja Gospodnja<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjt2j6dPq7L9tjuTDjE9TacWxRmpSzy8pFotTU0Urmo-rTFFisQW7gYJoe0WVT07stGg1fY8zhBH4RMfDf1gJ-rRILrAYuY5GL7E_emBSW1Amjh_ohmEsFw5l7MmYEWnEO04NHnW-_r1FhoGaXswBhMenofryKc7Jif60s-mwq4helL9iG1NTMb_rebsF8Q/s1600/1.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1200" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjt2j6dPq7L9tjuTDjE9TacWxRmpSzy8pFotTU0Urmo-rTFFisQW7gYJoe0WVT07stGg1fY8zhBH4RMfDf1gJ-rRILrAYuY5GL7E_emBSW1Amjh_ohmEsFw5l7MmYEWnEO04NHnW-_r1FhoGaXswBhMenofryKc7Jif60s-mwq4helL9iG1NTMb_rebsF8Q/w300-h400/1.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div>
[...] u zajedničkom dogovoru poslaše poruku Kati, da privede svog Antića iz Varcara u Jajce, neka bi se iz nejake dobi priviknuo u kući župskoj višoj bogomolji, i prisvojio si kojegod početke književnosti za buduću upravu njegova života. Vodi dakle Kata Antića, kao druga Anna svog Samuela, obučena bielim efodom skrovitog do tad ne očitovanog majčinog zavieta, da ga preda u ruke duhovnih otacah i žrtvuje na viek stanju redovničkom. Tiho tumače otci duhovni Kati nesmotrenost ovog zavieta, koja prieči u stanje redovničko jedinčad primati i majke lišavati u njihovoj starosti Bogom date si pomoći i podpore: nu junakinja Kata umiljeno moli otce duhovne, neka bi oni pomnjivo iskušali u Antiću pravo zvanje božje, a ne obzirali se na njezinu starost, koju sam, veli, čvrsto oslonila kad sam zaviet činila, na onoga koji je pravi jedini otac svih sirotah. Bože, Bože! koja sveta čuvstva obuzimahu nevino srdašce Antićevo, čujući ove razgovore! Mi bi rekli istinito, kad ga laskavo priupitkivaše majka i otci duhovni: želiš li biti redovnik? da su mu na vrhu jezika ostale neotrgnute rieči malog Samuela: <i>ecce ego Domine, quia vocasti me</i>.<div style="text-align: right;">(<a href="https://archive.org/details/hrvatske_pucke_propoviedi_iii_1863-strossmayer">izvor</a>)</div>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-88449888448563733902024-01-28T22:58:00.001+01:002024-01-28T22:58:13.824+01:00Ne samo lijepe, nego i povoljne<p>S obzirom da smo danas proslavili sedamdesetnicu, a u petak je Svijećnica, većina čitatelja ovoga bloga vjerojatno pomalo započinje raskićivanje božićnih ukrasa. Sada je i zgodna prilika za razmisliti o tome što biste mogli napraviti bolje idućeg Božića. Na materijalnom području, jedna dobra ideja je nabaviti kvalitetnije i ljepše jaslice. U tom poduhvatu nećete naći prikladnija djela od onih koja izlaze iz radionice gospodina Ivana. Mi koji ga poznajemo, zovemo ga Majstor Ivan jer njegove rukotvorine izgledaju izvrsno. Moguće je dogovoriti brojne detalje, od dimenzija do pojedinih motiva u jaslicama, ali trebate na vrijeme rezervirati Majstorovo vrijeme kako biste stigli na red. </p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyBQSkkZMsZw9uSBhm8igi-2ZzHdUojDzAQqNp1MEtIeWTRHTakHBhZc1Qn9IaxmeXfYdlX2Hb6vOR2VQ2NS8xPqG8MgeV9JsH9HWnC57yVacR8wFA6QVDfeR-YzbzI6-Sbi0RBcmTJIVRxJ-3dNSeR5zBmwweYW5FGLQLSNMLGgtWTpilSUXiOyjMpNKJ/s4032/mi.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="2268" data-original-width="4032" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyBQSkkZMsZw9uSBhm8igi-2ZzHdUojDzAQqNp1MEtIeWTRHTakHBhZc1Qn9IaxmeXfYdlX2Hb6vOR2VQ2NS8xPqG8MgeV9JsH9HWnC57yVacR8wFA6QVDfeR-YzbzI6-Sbi0RBcmTJIVRxJ-3dNSeR5zBmwweYW5FGLQLSNMLGgtWTpilSUXiOyjMpNKJ/w400-h225/mi.jpeg" width="400" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">(detalj jaslica koje je Majstor Ivan napravio za brata Marka)</td></tr></tbody></table><br /><p>Ako ste zainteresirani za više fotografija prošlih uradaka Majstora Ivana i želite da vam pošaljem njegove kontakt informacije, javite se na email adresu ovoga bloga tomablizanac@gmail.com </p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-57822123127911108112024-01-26T19:36:00.000+01:002024-01-26T19:36:10.800+01:00K don Boscu<p>Nakon što sam (zahvaljujući blogu <a href="https://murusinexpugnabilis.blogspot.com/2024/01/sv-ivan-bosco-opskrbljeni-mladic.html">Murus inexpugnabilis</a>) objavio već tri članka za redom s citatima iz djela sv. Ivana Bosca, zaključio sam kako je krajnje vrijeme da ponovno posjetim toga svetca. Neću vas zasipati fotografijama jer većinu toga možete naći u mom opisu puta od prije devet godina (<a href="https://tomablizanac.blogspot.com/2015/04/torino-1.html">1</a>, <a href="https://tomablizanac.blogspot.com/2015/04/torino-2.html">2</a>, <a href="https://tomablizanac.blogspot.com/2015/04/torino-3.html">3</a>), doduše u nešto lošijoj kvaliteti. Idući tjedan je blagdan don Bosca, pa sam kupio i nekoliko svetih sličica, koje sam položio blizu relikvija toga svetca, kako možete vidjeti na fotografiji: </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgt6viTzBDUXJDcc0SIdiC5TEhWShzeUMlAtwTc1Bdoo-p9yKjxIwUlWGv_iUpXesjooNM0qbmWqplpXwELjkvshHHjKi5lQ9RVlFJP9sa0vfZYarbGREKceg0qZpCMXZsTypsIWdcAj6UkGLOMg4ouT7Y-E1lJyZ2UIDSdwZke2EtnFmhEtCgwuOOifA91/s1024/a.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1024" data-original-width="768" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgt6viTzBDUXJDcc0SIdiC5TEhWShzeUMlAtwTc1Bdoo-p9yKjxIwUlWGv_iUpXesjooNM0qbmWqplpXwELjkvshHHjKi5lQ9RVlFJP9sa0vfZYarbGREKceg0qZpCMXZsTypsIWdcAj6UkGLOMg4ouT7Y-E1lJyZ2UIDSdwZke2EtnFmhEtCgwuOOifA91/w300-h400/a.jpeg" width="300" /></a></div><p>Pomolio sam se za sve čitatelje ovoga bloga. Ostavit ću ove nedjelje te sličice na stoliću gdje obično budu misalčići i letci za tradicionalnu misu, pa ako želite (i stignete), slobodno se poslužite. Prvo sam namjeravao sakriti sličice ispod kutija s malim misalima tako da vidim koliko ljudi pozorno čita moje postove, ali učinilo mi se da bi to bilo predjetinjasto tako da će ipak biti na vidljivom mjestu. </p><p>S obzirom da je moj posjet Torinu bio vrlo kratak, planirao sam samo dvije obavezne lokacije: svetište Gospe od Utjehe, gdje se nalazi meni jedan od najdražih likova Blažene Djevice Marije te baziliku Marije Pomoćnice u Valdoccu. Od muzeja sam se dvoumio između poznatog egipatskog muzeja koji je 2015. još bio zatvoren zbog obnove i galerije Sabauda u sklopu kraljevske palače. Iskreno sam si priznao da me za razliku od europske klasične umjetnosti, ona staroegipatska baš i ne zanima (što bih radije imao doma na zidu?), pa je odluka pala na savojsku galeriju iako sam kroz nju već jednom prošao. Evo za kraj deset slika ili detalja po mom izboru iz te galerije. </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiGoS3BqSShErm1wZHWLQjHmm-SwtoBqtJPk1spbcezWQto8mkjCCGEwN3cBS8kMIokr96PAH_Tw61mIsmP0oL1o6t7rKwOFqwxsL31o4dTICTdaO_AnROJTmO3zNY8J0SJ3_AyI8qb2EOngNMFQRRpyZiwCzgd-hMGHL8Lw5bwYOGaj7rWUcNQ0_b72D1d/s4032/01.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4032" data-original-width="3024" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiGoS3BqSShErm1wZHWLQjHmm-SwtoBqtJPk1spbcezWQto8mkjCCGEwN3cBS8kMIokr96PAH_Tw61mIsmP0oL1o6t7rKwOFqwxsL31o4dTICTdaO_AnROJTmO3zNY8J0SJ3_AyI8qb2EOngNMFQRRpyZiwCzgd-hMGHL8Lw5bwYOGaj7rWUcNQ0_b72D1d/w300-h400/01.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMvBgskossHDJR7CGnQP-ryjq3y250KGYtyTepTjNcbEyU2Lq66_CYPh8QGiShZDx3mjtNFYSU0RHV7z8FqnZxMEewQYbwR_a7GUAxS8grvvsY2CCW1XwwAZps7d7cQoSJOeZ_GLip08SbosquKZJsnocNA8v2ON3K1C6VGme_x7ZxoZpnoQaJ5Ie1meKY/s4032/02.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4032" data-original-width="3024" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMvBgskossHDJR7CGnQP-ryjq3y250KGYtyTepTjNcbEyU2Lq66_CYPh8QGiShZDx3mjtNFYSU0RHV7z8FqnZxMEewQYbwR_a7GUAxS8grvvsY2CCW1XwwAZps7d7cQoSJOeZ_GLip08SbosquKZJsnocNA8v2ON3K1C6VGme_x7ZxoZpnoQaJ5Ie1meKY/w300-h400/02.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhlMohDUPJWQyv3ZwLEzM0Go5XR971DrlM_YsYNA4SxVzj3Odcm86llW3O2lguZJG1_Q5tnoVYQnwFpBYOBxccIhFguIhqrbkxbu48z4b1gEP2uCT1u9bBX37oRymxtMBamQdeS-HY2f2x3IgIru4JsR6nZR5W7NxYizjXt592qKa3QPmDPsLOIkAPG7-n6/s4032/03.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4032" data-original-width="3024" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhlMohDUPJWQyv3ZwLEzM0Go5XR971DrlM_YsYNA4SxVzj3Odcm86llW3O2lguZJG1_Q5tnoVYQnwFpBYOBxccIhFguIhqrbkxbu48z4b1gEP2uCT1u9bBX37oRymxtMBamQdeS-HY2f2x3IgIru4JsR6nZR5W7NxYizjXt592qKa3QPmDPsLOIkAPG7-n6/w300-h400/03.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiqrM53QXgoJfA3c8kaSTM69qp2K1aY4TYiNVKNEhIkJLfAdbi01kmq3xRR_G0z-DavyIhyphenhyphenKtJThsCE1upg_Di32-3nzeXhn3CfM5RgCYTyYXDpMwNL6nOB7EoRKayykAocIDY3snR84JKWeBnmzaM9IaasfL6raLWZepjrvuSwt6hgg3FYTvjVPa22okxS/s4032/04.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4032" data-original-width="3024" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiqrM53QXgoJfA3c8kaSTM69qp2K1aY4TYiNVKNEhIkJLfAdbi01kmq3xRR_G0z-DavyIhyphenhyphenKtJThsCE1upg_Di32-3nzeXhn3CfM5RgCYTyYXDpMwNL6nOB7EoRKayykAocIDY3snR84JKWeBnmzaM9IaasfL6raLWZepjrvuSwt6hgg3FYTvjVPa22okxS/w300-h400/04.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcapm-UhjKEnI19VIY5KshkywUs7NXVwCs23SqgfxOct_DpnWLcZD8b2EiSJ99TGJnrca1FzkHN3Z0bzr6WkVyHcfzp4MRKltor_jN4GjrBx5IyjntbxJJKzU0SBPUMxyvZsQ0CYj3uNuYFGvKqrbgd7xN4yU8Q8vZAsPkacNBKJsfFtx-H2B_WIw4zkPz/s4032/05.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4032" data-original-width="3024" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgcapm-UhjKEnI19VIY5KshkywUs7NXVwCs23SqgfxOct_DpnWLcZD8b2EiSJ99TGJnrca1FzkHN3Z0bzr6WkVyHcfzp4MRKltor_jN4GjrBx5IyjntbxJJKzU0SBPUMxyvZsQ0CYj3uNuYFGvKqrbgd7xN4yU8Q8vZAsPkacNBKJsfFtx-H2B_WIw4zkPz/w300-h400/05.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiLQIoBuuXYZj10NyQqjN44Qyt_7zE9CQsiSn00HulRW6ppWxUGte1EgX-mtvz_R5s98YabOTZeiBZmiTKFZLjWD5d4a-eufsMf_ZPi4peGhse8cwt_gJhcworalgmu9JzcUQrUmjFLCxeLbfbyiku_hPukjdu5HkbrsNyyOzR03YnoUVl5nmAPPu3116CF/s3767/06.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2826" data-original-width="3767" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiLQIoBuuXYZj10NyQqjN44Qyt_7zE9CQsiSn00HulRW6ppWxUGte1EgX-mtvz_R5s98YabOTZeiBZmiTKFZLjWD5d4a-eufsMf_ZPi4peGhse8cwt_gJhcworalgmu9JzcUQrUmjFLCxeLbfbyiku_hPukjdu5HkbrsNyyOzR03YnoUVl5nmAPPu3116CF/w400-h300/06.jpeg" width="400" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijiFeTr3kpykqyl9keNTUVYMXk0kNsqt0xCjmmDv_emYmzRGDiT5wquaMYmDj75lPy5VaXfgG7QyyHtvW9rYGPq7N4f05O1B6eC_nMicbNwkWL2EJQ4vwhVeZ8va7FPTleUYQdRlWS5HuTot6Oug2NHKMhgRw6chyphenhyphen5a39RTQfQtI0hcgamnl3AZlP7xOz3/s4032/07.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4032" data-original-width="3024" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijiFeTr3kpykqyl9keNTUVYMXk0kNsqt0xCjmmDv_emYmzRGDiT5wquaMYmDj75lPy5VaXfgG7QyyHtvW9rYGPq7N4f05O1B6eC_nMicbNwkWL2EJQ4vwhVeZ8va7FPTleUYQdRlWS5HuTot6Oug2NHKMhgRw6chyphenhyphen5a39RTQfQtI0hcgamnl3AZlP7xOz3/w300-h400/07.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDm_6_K76LtxQ_s9TUWw7YUD8dQ6uqswspVDrZmrwvvaSZ3uFwWAz7bmm88R_y6godnLJvVdmNf6ZS6iiB4lseobzJhpYqueSEoKApqLtLitSERk-xd15R1VFMh3lCXwD8be6GqLu1inmd6BRPH4KzNUFUXZi9QBg8pm9eOk8zBKRIZV8JZz4KfC-a-UxM/s4032/08.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4032" data-original-width="3024" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDm_6_K76LtxQ_s9TUWw7YUD8dQ6uqswspVDrZmrwvvaSZ3uFwWAz7bmm88R_y6godnLJvVdmNf6ZS6iiB4lseobzJhpYqueSEoKApqLtLitSERk-xd15R1VFMh3lCXwD8be6GqLu1inmd6BRPH4KzNUFUXZi9QBg8pm9eOk8zBKRIZV8JZz4KfC-a-UxM/w300-h400/08.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgutEsEF7_euipDTGXSEecmVnNJlMYQPb2jacJbYoaxMwxiOdqZKETIz_27BuF5tdUcErePd7GhiQtZZg9HSaYTdG06le69IZpGzEfnO0gwUEEU0YSSaZ_pFGN7K3E0Qo4SZ87fg0chSy4Y_IRWj9wWoAwdbK75BiA7vGUn1PWuxObLaDzQ_NMpRwDoWFhZ/s4032/09.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4032" data-original-width="3024" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgutEsEF7_euipDTGXSEecmVnNJlMYQPb2jacJbYoaxMwxiOdqZKETIz_27BuF5tdUcErePd7GhiQtZZg9HSaYTdG06le69IZpGzEfnO0gwUEEU0YSSaZ_pFGN7K3E0Qo4SZ87fg0chSy4Y_IRWj9wWoAwdbK75BiA7vGUn1PWuxObLaDzQ_NMpRwDoWFhZ/w300-h400/09.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh3n2vH3sdItdcAAOEXPXYcq0tdSJFxzXrP9kTZPVSFItreHZxhq2OnmaCeLSJ0m57R7GRZDjgzhZ4sfasvrXDPScS5RAhHowcr8SPv4GL6fSUOPlXGOCl51dJKuB1RQlYYCQMG5rvxvfT3WclEuXKFGSFSRgsT3rTQzRShdzojcy9NvEDvqkKoEUEYCmZu/s4032/10.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4032" data-original-width="3024" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh3n2vH3sdItdcAAOEXPXYcq0tdSJFxzXrP9kTZPVSFItreHZxhq2OnmaCeLSJ0m57R7GRZDjgzhZ4sfasvrXDPScS5RAhHowcr8SPv4GL6fSUOPlXGOCl51dJKuB1RQlYYCQMG5rvxvfT3WclEuXKFGSFSRgsT3rTQzRShdzojcy9NvEDvqkKoEUEYCmZu/w300-h400/10.jpeg" width="300" /></a></div>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-38231836132316540192024-01-22T22:59:00.001+01:002024-01-22T23:00:58.813+01:00Kao što ono što je crno ne može biti bijelo, tama se ne naziva svjetlom; dan ne može biti noć; tako i kada je jedno vjerovanje u suprotnosti s drugim: ili jedno ili drugo mora se nalaziti u zabludi.<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEidxyncwPlsy7Dp-EEUwBSWRcbyQR69O3L6SKXJUd-bi2Sq0gO3KS3m_AH4-QorQip2PL4OredICCh0E4CvRbrnEjOi8U8qCHN9iz__HNozYGaqSkY0et_5TjHq02zSUY8h_u0fBBJKM4TrKlzL9CHwKLUQcDgjFYvn_4d04H4cFVCfyVZu-_WZbbt95ydg/s750/db.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="564" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEidxyncwPlsy7Dp-EEUwBSWRcbyQR69O3L6SKXJUd-bi2Sq0gO3KS3m_AH4-QorQip2PL4OredICCh0E4CvRbrnEjOi8U8qCHN9iz__HNozYGaqSkY0et_5TjHq02zSUY8h_u0fBBJKM4TrKlzL9CHwKLUQcDgjFYvn_4d04H4cFVCfyVZu-_WZbbt95ydg/w301-h400/db.jpeg" width="301" /></a></div><br /><p></p><p><i>P.</i> Postoje Židovi, muhamedanaci, raskolnici, protestanati, to jest kalvinisti, luterani i takozvani evangelici, odnosno širitelji krivotvorenih Biblija i evanđelja itd., a postoji i Rimokatolička Crkva: u kojem od ovih poglavitih društava možemo sa sigurnošću pronaći pravu religiju?</p><p><i>O.</i> Pravu religiju možemo pronaći samo u Rimokatoličkoj Crkvi.</p><p>[...]</p><p><i>P.</i> Mogu li crkve valdenza i protestanata imati obilježja prave Crkve? </p><p><i>O.</i> Crkve valdenza, protestanata i svih drugih krivovjeraca ne mogu imati obilježja prave Crkve. </p><p>1. One nisu Jedna, jer nemaju istu vjeru, ni isti nauk, ni istu glavu. Naprotiv, teško je pronaći dva službenika jedne te iste krivovjerne sekte koji se slažu u glavnim točkama njihova vjerovanja. Stoga, odatle nastaju stalne podjele u stvarima koje su bitne i od najveće važnosti. Sama je protestantska crkva nedugo nakon svojeg osnutka već bila podijeljena na više od dvjesto sekti. U njima neki priznaju Misu, a drugi je preziru; neki vjeruju u sedam sakramenata, drugi priznaju samo pet, neki tri, neki dva, neki nijedan. Gdje bi se usred tolikih i tako ogromnih proturječja moglo postići jedinstvo vjere? </p><p>2. Nisu Svete, jer odbacuju sve ili dio sakramenata, iz kojih jedinih proizlazi prava svetost; ispovijedaju mnoge stvari protivne Evanđelju, koje su odvratne samom Bogu. U svim životima krivovjeraca, nevjernika, otpadnika, ne može se navesti nijedan svetac, pa čak nijedno čudo. Naprotiv, glavni pokretači sekti unakazili su se porocima i zločinima. Calvin i Luther tvrdili su u svojem vremenu da su katolici puno bolji od reformiranih. Pa i Erazmo, topli promicatelj protestantizma, morao je reći da svi slavni ljudi Reformacije: daleko od toga da čine čuda, nisu mogli izliječiti ni jednog šepavog konja. </p><p>3. Nisu katoličke, jer su ograničene samo na neka mjesta, i u samim tim mjestima mijenjaju svoj nauk prema vremenima. Niti su katoličke s obzirom na vremensko razdoblje, jer u usporedbi s katoličkom vjerom broje tek nekoliko stoljeća postojanja. Prije Focija nije bio poznat grčki raskol; prije Henrika VIII. nije bilo govora o anglikanizmu; prije Petra Valdesa nitko nikada nije ni spomenuo valdenze; prije Calvina i Luthera nikada nije bilo spomena protestantizma ili reformacije, luteranizma ili kalvinizma. Općenito, sva su krivovjerja počela dobivati nazive ili postojati od vremena svojih osnivača; nijedno se ne proteže sve do Isusa Krista. </p><p>4. Nisu apostolske, jer ne ispovijedaju, naprotiv, odbacuju mnoge stvari koje su apostoli vjerovali i naučavali. Nijedna od krivovjernih zajednica ne može se pohvaliti da ima niz nasljednika sve od apostola. </p><p>Naposljetku, nisu sjedinjene s rimskim prvosvećenikom koji je nasljednik svetog Petra, glave i poglavara apostola. </p><p>[...]</p><p><i>P.</i> Zar se ne može dogoditi da Židovi, muhamedanci, raskolnici, valdenzi, protestanti, to jest kalvinisti i luterani, i slični, premda nisu u katoličkoj, apostolskoj, rimskoj Crkvi, ipak imaju pravu vjeru? </p><p><i>O.</i> Svi oni nemaju pravu vjeru, jer je ne primaju od Katoličke Crkve, jedine prave Crkve Isusa Krista, jedine čuvarice istine i zakonite tumačiteljice nauka svojega božanskog Učitelja. </p><p><i>P.</i> Koja je najveća zabluda Židova? </p><p><i>O.</i> Najveća zabluda Židova sadržana je u tome što oni, još uvijek čekajući dolazak Mesije, ne vjeruju u Isusa Krista ni u njegovo sveto Evanđelje. </p><p><i>P.</i> Što Židovi moraju učiniti kako bi se mogli spasiti? </p><p><i>O.</i> Kako bi se mogli spasiti, Židovi moraju priznati Isusa Krista kao Mesiju, primiti sveto krštenje, a zatim obdržavati Božje i crkvene zapovijedi. </p><p><i>P.</i> Tko je glava muhamedanske religije? </p><p><i>O.</i> Muhamed koji je širio svoje zablude početkom sedmog stoljeća kršćanske ere. Njegova religija je mješavina židovstva, kršćanstva i poganstva s dodacima, varijacijama i bajkama, koje se u praksi združuju da unište svako načelo zdravog morala. </p><p><i>P.</i> Tko je početnik grčkog raskola? </p><p><i>O.</i> Grčki raskolnici priznaju kao početnika svojeg raskola Focija, glasovitog carigradskog patrijarha, koji se u IX. stoljeću pobunio protiv rimskog prvosvećenika. </p><p><i>P.</i> Tko je glava valdenza, koji žive u velikom broju u dolini Luserna blizu Pinerola? </p><p><i>O.</i> Glava valdenza je Petar Valdes, trgovac iz Lyona. Svoj krivi nauk započeo je oko sredine trinaestog stoljeća. </p><p><i>P.</i> Je li istina da je nauk valdenza uvijek bio isti: od vremena apostola pa sve do naših vremena? </p><p><i>O.</i> To je izrazito krivo u svakom pogledu. Prije Petra Valdesa o tome nije bilo ni riječi na svijetu. Nakon Petra Valdesa, ponovno se promijenio [njihov nauk] usvojivši zablude Wycliffea i Husa. Zatim je u šesnaestom stoljeću degenerirao u kalvinizam, a u našim su danima takozvani valdenzi istinski protestanti, do te razine da se nazivaju evangelicima ili barbettima. </p><p><i>P.</i> Tko su glave protestanata? </p><p><i>O.</i> Glave protestanata su Calvin i Luther, koji su živjeli sredinom šesnaestog stoljeća. Calvin, simonijski klerik, osuđen je na strogu kaznu za sramotan zločin. Luther, fratar koji je napustio samostan, počinio je najteže nerede, među kojima i to da se oženio redovnicom vezanom zavjetima, dok je i on sam bio vezan svečanim i vječnim zavjetima. </p><p><i>P.</i> Jesu li ovi ljudi — Muhamed, Petar Valdes, Calvin i Luther — dali znakove da su poslani od Boga? </p><p><i>O.</i> To su bili ljudi koje nije poslao Bog; nisu učinili nijedno čudo, niti se na njima obistinilo ijedno proročanstvo. Širili su svoje zablude i praznovjerja nasiljem i razvratnošću. Njihova religija otpušta uzde svim opačinama, otvara put svim neredima. Tako da se može reći da su pozvani ne od Boga, nego od Sotone da propovijedaju i šire bezbožnost među ljudima. </p><p><i>P.</i> Dakle, oni nisu u Crkvi Isusa Krista? </p><p><i>O.</i> Budući da oni nemaju Isusa Krista kao svoju Glavu, ne mogu pripadati njegovoj Crkvi; nego, kako kaže sv. Jeronim, pripadaju sinagogi Antikrista, to jest jednoj crkvi koja je suprotstavljena Crkvi Isusa Krista. </p>
<p style="text-align: right;">(sv. Ivan Bosco, <b><a href="https://murusinexpugnabilis.blogspot.com/2024/01/sv-ivan-bosco-opskrbljeni-mladic.html">izvor</a></b>)</p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-90576986439489974872024-01-19T20:51:00.003+01:002024-01-19T20:51:26.472+01:00Koliko bi duša išlo prema raju, a ovako su, naprotiv, zauvijek izgubljene u paklu<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjGzz5mFiREhhuJ0BjRzCHbEBRBjlY71w-yOVDrnQcTvT2OnpdNOC-piWiNV5PLZ-aHsUOc1Vv4rXaYrWoqRL6FX52vAOPm3jsI_cQHqwgYQAzs8E81-w_4u_x8IocKhDhPAVll78DLJW6sj0S9H0SyPAt3gwwyxKmk_M1qiedR2B3atCfSShI7i-9tQbig/s1536/db.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="1024" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjGzz5mFiREhhuJ0BjRzCHbEBRBjlY71w-yOVDrnQcTvT2OnpdNOC-piWiNV5PLZ-aHsUOc1Vv4rXaYrWoqRL6FX52vAOPm3jsI_cQHqwgYQAzs8E81-w_4u_x8IocKhDhPAVll78DLJW6sj0S9H0SyPAt3gwwyxKmk_M1qiedR2B3atCfSShI7i-9tQbig/w266-h400/db.jpeg" width="266" /></a></div><p><br /></p><p style="text-align: center;">PETAK </p><p style="text-align: center;"><i>Vječnost kazni </i></p><p>1. Uzmi u obzir, sine, da ako odeš u pakao, više nikada nećeš izaći. Tu se trpe sve kazne i sve su vječne. Proći će stotinu godina otkad si u paklu, proći će tisuću, a pakao će iznova počinjati: proći će sto tisuća, sto milijuna, tisuću milijuna godina i stoljeća, i pakao će opet počinjati. </p><p>Kada bi anđeo donio vijest osuđenicima da ih Bog želi osloboditi od pakla kada prođe onoliko milijuna stoljeća koliko ima kapi vode, lišća na drveću i zrnaca pijeska u moru i na zemlji, ova bi vijest bila najveća utjeha za osuđenike, koji bi rekli: »Istina je da mora proći mnogo stoljeća, ali treba jednoga dana završiti.« No, proći će sva ova stoljeća i sva zamisliva vremena, a pakao će opet iznova počinjati. </p><p>Svaki bi osuđenik htio s Bogom sklopiti ovaj ugovor: »Gospodine, povećaj koliko ti se sviđa ovu moju kaznu, pusti me da ostanem u ovim mukama koliko hoćeš, samo mi daj nadu da će jednom prestati.« Ali ne; ovaj kraj, ova nada, nikada neće doći. </p><p>2. Kad bi se barem jadni osuđenik mogao varati i laskati sebi govoreći: »Tko zna, možda mi se jednog dana Bog smiluje, i izbavi me iz ovog ponora!« Ali ne, nikada neće imati ni ovo laskanje. Osuđenik će uvijek gledati na svojem licu ispisanu kaznu svoje nesretne vječnosti. »Dakle«, nastavit će on, »svim ovim bolovima, ovom ognju, ovim urlicima za mene više nema kraja?« <i>Ne</i>, bit će mu odgovoreno, <i>ne, nikad više</i>. »I hoće li uvijek trajati?« <i>Uvijek, cijelu vječnost</i>. Riječ <i>uvijek</i> vidjet će ispisanu na onim plamenovima koji ga muče; <i>uvijek</i> na vrhovima mačeva koji ga probadaju; <i>uvijek</i> na onim demonima koji ga muče; <i>uvijek</i> na onim vratima koja se više nikada neće otvoriti. O vječnosti! o bezdane bez dna! o more bez obale! o špiljo bez izlaza! Tko ne bi drhtao misleći na tebe? O prokleti grijehu! kakva strašna mučenja pripremaš onomu tko te počini! Ah! nikada više, nikada više grijesi u mojem životu. </p><p>3. Ono što te onda mora ispuniti strahom jest pomisao da je i pod tvojim nogama otvorena ta užasna peć i da je dovoljan jedan jedini smrtni grijeh da u nju padneš. Razumiješ li, sine, što čitaš? Vječna kazna za jedan jedini smrtni grijeh, koji ti je tako lako učiniti. Jedna hula, jedno oskvrnuće blagdana, jedna krađa, jedna mržnja, jedno mrmljanje, jedan nečisti čin, riječ, misao dovoljni su da te osude na muke pakla. </p><p>Ah, o sine! onda slušaj što ću ti reći: Ako imaš grižnju savjesti za neki grijeh, idi brzo na ispovijed da započneš dobar život; upotrijebi sva sredstva koja će ti ispovjednik predložiti; ako je potrebno, obavi opću ispovijed; obećaj da ćeš bježati od opasnih prigoda, zlih prijatelja; a ako te Bog zove i da napustiš svijet, brzo se tomu predaj. Što god netko učinio da pobjegne od vječnosti kazne malo je i nije ništa: <i>Nulla nimia securitas ubi periclitatur aeternitas</i>. </p><p>O, koliki su u cvijetu svoje mladosti napustili svijet, domovinu, rodbinu, i otišli kako bi se zatvorili u špilje, u pustinje, Živeći samo o kruhu i vodi, doista ponekad samo o travi, i sve su to činili kako bi izbjegli pakao! A što ti radiš? Nakon što si toliko puta grijehom zaslužio pakao, što radiš? </p><p>Stavi se pred noge svojega Boga i reci mu: Gospodine, evo spreman sam učiniti što god hoćeš; nikada više grijesi u mojem životu; već sam te previše puta uvrijedio; daj mi svaku kaznu u ovom životu samo da mogu spasiti svoju dušu. </p>
<p style="text-align: right;">(sv. Ivan Bosco, <b><a href="https://murusinexpugnabilis.blogspot.com/2024/01/sv-ivan-bosco-opskrbljeni-mladic.html">izvor</a></b>)</p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com10tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-46049010098361148052024-01-12T22:52:00.003+01:002024-01-12T22:52:48.053+01:00Prisustvovati sv. Misi
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgm4Z-aw0RKWs4j3ZL7ELAL_-rKRBxc6kjOyUspjkNGhiLlNHJItzC5AmGicryQrAHhSuZAgQxwLL5ON5cZyDGqbg_Y7Y06m4kqcF9yyyDk8xH_oXZYenC5iLFCOyYv71eRdZyVdqG2EZ_q/s1267/IMG_7198.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1267" data-original-width="950" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgm4Z-aw0RKWs4j3ZL7ELAL_-rKRBxc6kjOyUspjkNGhiLlNHJItzC5AmGicryQrAHhSuZAgQxwLL5ON5cZyDGqbg_Y7Y06m4kqcF9yyyDk8xH_oXZYenC5iLFCOyYv71eRdZyVdqG2EZ_q/w300-h400/IMG_7198.JPG" width="300" /></a></div><p><br /></p><p>Misa je Žrtva Tijela i Krvi Gospodina našega Isusa Krista, koja se prinosi Bogu na oltarima, pod prilikama posvećenog kruha i vina. </p><p>Mladi, shvatite dobro da prisustvovanjem na svetoj Misi činite isto kao da pratite božanskog Spasitelja, kad je iz Jeruzalema izlazio noseći križ na goru Kalvariju, gdje je bio razapet doživjevši najsurovija mučenja, i prolio sve do posljednje kapi svoje krvi. </p><p>Tu istu Žrtvu obnavlja svećenik dok slavi svetu Misu, uz ovu jedinu razliku: žrtva Kalvarije bila je bolna za Isusa i uz prolijevanje krvi, dok je Misa nekrvna žrtva, to jest bez prolijevanja krvi, i bez ikakve boli. </p><p>Budući da se ne može zamisliti ništa svetije, dragocjenije od Tijela, Krvi, Duše i Božanstva Isusa Krista, tako sudjelovanjem na Misi činite djelo koje je najveće, najsvetije, najviše na slavu Božju, a najkorisnije za vašu dušu. Isus Krist dolazi sam osobno svakomu posebno primijeniti zasluge ove klanjanja najdostojnije Krvi, koju je za nas prolio na Kalvariji na križu. </p><p>Ali, gledajući tolike mladiće kako su namjerno rastreseni dok ondje nepobožno stoje, bez čednosti, bez pažnje, bez poštovanja, ostajući na nogama, gledajući tamo ovamo, navodi nas da kažemo da oni ne prisustvuju božanskoj Žrtvi poput Marije i sv. Ivana, nego poput Židova, te mnogo puta obnavljaju patnje Kalvarije uz tešku sablazan svojim prijateljima i obeščašćenje naše svete vjere! </p><p>Polazite, dakle, na sv. Misu, dragi moji mladi, ali polazite s raspoloženjem pravog kršćanina i predočite si da vidite Isusa Krista kako započinje svoju bolnu Muku, izložen najsurovijim mučenjima za naše spasenje. Za vrijeme Mise vladajte se sa čednošću i sabranošću, tako da vas ništa ne ometa. Neka vaš um, srce i svi vaši osjećaji ne budu ni na što drugo usmjereni nego na čašćenje Boga. </p><p style="text-align: right;">(sv. Ivan Bosco, <b><a href="https://murusinexpugnabilis.blogspot.com/2024/01/sv-ivan-bosco-opskrbljeni-mladic.html">izvor</a></b>)</p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-14349272678224869732024-01-05T23:45:00.000+01:002024-01-05T23:45:07.314+01:00Stara i nova godina<p>Najprije hvala dragom Bogu za sve što se dogodilo u prošloj godini i neka bude uz nas (i mi uz Njega) u ovoj novoj godini!</p><p>Zatim, sretna nova godina svima koji još čitaju ovaj blog koji će sutra, na Bogojavljenje, napuniti 15 godina. </p><p>Ne pišem više na blogu tako često kao u nekim drugim periodima, a i ono što objavljujem najčešće nema puno mojih doprinosa osim izbora teksta i ilustracije. Nažalost, nakon odurnih odredbi pape Franje i njegovih podčinjenih kojima ograničavaju tradicionalnu misu i sakramente, ne mogu više izvještavati o lokalnim stvarima vezanim uz tu tematiku. Najbolje što možemo je pognuti glave i ne uznemiravati druge svojom prisutnošću nadajući se da nas neće denuncirati. Ni bivši gostujući autori i prevoditelji više se ne javljaju, pa se sve to osjeti u padu broja objavljenih postova i broja posjeta bloga. No, s obzirom da ni na koji način ne ovisim o ovom blogu, ne mogu reći da mi to jako teško pada. </p><p>S osobne strane, posebno gledajući na moje bližnje, prošla godina je bila prepuna blagoslova, kako materijalnih, tako i duhovnih. No, o tim stvarima nije prikladno pisati na ovakvoj stranici, pa ću se radije nakratko prisjetiti javno poznatih događaja vezanih uz teme kojima se bavim na blogu. Od lijepih stvari koje smijem istaknuti, tu je život zajednice okupljene oko tradicionalne mise u crkvi sv. Blaža, posebno povratak u <a href="https://tomablizanac.blogspot.com/2023/07/novo-lice-crkve.html">obnovljenu crkvu</a>, dvije nove <a href="https://tradicionalnamisa.com/izdavacka-djelatnost-drustva/">knjige</a> Društva Benedictus od kojih sam jednu <a href="https://tomablizanac.blogspot.com/2023/04/knjiga-corpus-christi.html">ukratko predstavio</a> i povremeni <a href="https://tomablizanac.blogspot.com/2023/08/fssp-s-nama.html">posjeti</a> hrvatskih bogoslova FSSP-a. Od važnijih stvari za zagrebačku nadbiskupiju, svakako treba podsjetiti na <a href="https://tomablizanac.blogspot.com/2023/02/cestitamo.html">dolazak novog nadbiskupa</a>. Između tužnih i ružnih stvari, samo ću spomenuti <a href="https://tomablizanac.blogspot.com/2023/08/odlazak-p-roberta.html">odlazak p. Roberta</a> i posljedični gubitak tradicionalnih misa u Sigetu te nečuveni izgon mladih franjevaca kojima je jedini krimen bila ljubav prema nauku i liturgiji Crkve. U globalnom smislu, nastavlja se orgijanje u Rimu gdje papa Franjo pokušava Crkvu promijeniti u ono što ona nije i ne može postati. </p><p>Da završimo ovaj kratki spomen u pozitivnom tonu, svakako vam preporučujem vrlo jasan i sadržajan katekizam biskupa Schneidera <i>Credo: Compendium of the Catholic Faith</i>. Na <a href="https://www.amazon.com/Credo-Compendium-Bishop-Athanasius-Schneider/dp/1644139405">Amazonu</a> možete pročitati izvadak iz katekizma i naručiti knjigu, a cjelovito djelo (za one kojima ne smeta kršenje copyrighta) nalazi se već nekoliko mjeseci na uobičajenim repozitorijima. Čitanje nekoliko stranica dnevno iz ove knjige sigurno će vam puno više koristiti, nego komentari o ovom ili onom zbivanju u Mordoru. Nedavno sam otkrio da Microsoftov browser Edge ima poprilično kvalitetnu opciju automatskog čitanja (Text-to-Speech) koja dobro zvuči i na engleskom, ali i na drugim jezicima (primjerice Čehovljeve humoreske dosta dobro zvuče kad ih čita "Goran" na "bosanskom"). Tako da imate i tu opciju ako vam se, kad ste npr. umorni, ne da fokusirati na čitanje s ekrana. </p><p>Evo vam još dva jednostavna, a dobra savjeta koje možete provoditi bez imalo truda. Stavite si u WhatsApp broj nekog pobožnog redovnika koji objavljuje poticajne duhovne statuse. Ja, recimo, imam broj jednog grkokatoličkog monaha s kojim se doduše dosta rijetko čujem, ali me skoro svako jutro obraduju (često i zahtjevne) duhovne misli. </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiLNA4G0NbH-wvq_-kGJqHxikZKOGISI0Ab32qWTs-Ue4fAO9uq3_fkDSMyU8UiVTjb4ZRiHJFu7-9O5Znm8LhTEXpej1PZCP00XySTW3p2rnXI3-CmD7q0KUOETfxGhzy185-69tPLL61KyzfRxSo-axv3pkfEpqbf-WfuEpwwfEhs25lsdGij9pBWtql1/s907/m.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="907" data-original-width="605" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiLNA4G0NbH-wvq_-kGJqHxikZKOGISI0Ab32qWTs-Ue4fAO9uq3_fkDSMyU8UiVTjb4ZRiHJFu7-9O5Znm8LhTEXpej1PZCP00XySTW3p2rnXI3-CmD7q0KUOETfxGhzy185-69tPLL61KyzfRxSo-axv3pkfEpqbf-WfuEpwwfEhs25lsdGij9pBWtql1/w266-h400/m.jpeg" width="266" /></a></div><br /><p>Nadalje, kad na ulici vidite redovnicu (ili, dosta rjeđe, svećenika) preporučite se u sebi u njezine molitve (možete i zamoliti svog anđela čuvara da kontaktira njezinog s tom molbom). Vjerojatno svatko od nas moli i za sve one koji su mu se preporučili u molitve, a ovako vrlo jednostavno stječete kvalitetne molitelje za sebe i svoje. Pri tome, naravno, nema potrebe da pojedinu redovnicu (ili općenito, osobu koja vam se čini posvećena molitvi) ometate izravnim obraćanjem. </p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-56518317769381635192024-01-03T21:51:00.000+01:002024-01-03T21:51:51.690+01:00 Isuse, radi presvetoga Imena svojega budi meni Isus i spasi me!<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHliUeeEYFOo6T3rrYCbfNVUepCOx3NfLiwZqXy0WENR9lzkRpJG8_KamvM9tf1VRMMByvjyynfOFLfSgXtBs5IRycGCubmspP2oh2fZfkGQGf9oINYDwagwYxDuG-w1LpdAp3qHMcyUOkiVxiKd5vaGTpdDx-0_HHHhQt6ZBjVhpvULKlEOrS0YQ0I6ZG/s1280/c.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1014" data-original-width="1280" height="318" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHliUeeEYFOo6T3rrYCbfNVUepCOx3NfLiwZqXy0WENR9lzkRpJG8_KamvM9tf1VRMMByvjyynfOFLfSgXtBs5IRycGCubmspP2oh2fZfkGQGf9oINYDwagwYxDuG-w1LpdAp3qHMcyUOkiVxiKd5vaGTpdDx-0_HHHhQt6ZBjVhpvULKlEOrS0YQ0I6ZG/w400-h318/c.jpeg" width="400" /></a></div><p></p><p>Tvoje ime, o moj Isuse, neka bude uvijek u mom srcu i u mojim ustima, ono neka upravlja moje misli i djela na Tebe, koji si htio pod ovim slatkim imenom na zemlji živjeti. </p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-2856698712178367822023-12-25T02:17:00.002+01:002023-12-25T02:17:55.922+01:00Sretan Božić!<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHJJUyU3AlcP1V4J38qU1NuqjNqieh9b-ht5R3xk8IgoVgAo0Z2URIDuqdBmeMpT8DKwBaxQrEaYHuKo4iHXToEpv26bO7I4qTxCZejfUe8R11LR6mvg6s8BcOWI2V_Hq2PyJT8MqSev0wMJobC3rC2nxvUaRkIJBNsDDDngqf1MwsRGYmg7CmcR5_BslI/s1208/bicci.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1208" data-original-width="800" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiHJJUyU3AlcP1V4J38qU1NuqjNqieh9b-ht5R3xk8IgoVgAo0Z2URIDuqdBmeMpT8DKwBaxQrEaYHuKo4iHXToEpv26bO7I4qTxCZejfUe8R11LR6mvg6s8BcOWI2V_Hq2PyJT8MqSev0wMJobC3rC2nxvUaRkIJBNsDDDngqf1MwsRGYmg7CmcR5_BslI/w265-h400/bicci.jpeg" width="265" /></a></div><p></p><p><br /></p><p>Znate što znači ta riječ? — Ona znači: MALI BOG! </p><p>Zašto Mali Bog? </p><p>Zato, jer je zbilja bio malen. Kao ti, kao ja. </p><p>Veliki Bog — postao je malen. </p><p>Stanimo malo. Zamislimo se u ovu stvarnost. </p><p>I onda razmislimo: </p><p>Kako ćemo mi ostvariti pravi Božić u svom domu? </p><p>Ne bismo li mogli i drugima donijeti Božić?</p><p style="text-align: right;">(<a href="https://archive.org/details/bozicna_kateheza_za_djecu-marko_majstorovic/">izvor</a>)</p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com14tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-74196321514601344582023-12-21T05:58:00.001+01:002023-12-21T05:58:00.183+01:00Veliki umjetnik<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPW-UgE2nrH30wAubVBWSu3dBO3W4E6-ttfhHbGhbR0pA2HG3usEUPb8Oy1Olgi-lpYfH21pQ_YRVHvNxJNtngh3PDnv_lvB-VK_HvIq2g2FpXuYqnxMYUyVozqEd5sASM8gpzouoZvCf6L6-yGtUPAaxTUMtiiRND9oTFcpySiNZtLR_iCK1_sOQ2RMsC/s1876/800px-St_Thomas_La_Martorana_Palermo_2008-08-27.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1876" data-original-width="800" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPW-UgE2nrH30wAubVBWSu3dBO3W4E6-ttfhHbGhbR0pA2HG3usEUPb8Oy1Olgi-lpYfH21pQ_YRVHvNxJNtngh3PDnv_lvB-VK_HvIq2g2FpXuYqnxMYUyVozqEd5sASM8gpzouoZvCf6L6-yGtUPAaxTUMtiiRND9oTFcpySiNZtLR_iCK1_sOQ2RMsC/w170-h400/800px-St_Thomas_La_Martorana_Palermo_2008-08-27.jpeg" width="170" /></a></div><br /><p>U polovini trećega vijeka nastao je gnostički spis »Acta s. Thomae«. Ždrijebom zapadne Tomu, da propovijeda evangjelje u Indiji. Ploveći pristane u nekom gradu, gdje je kralj slavio svadbu svoje kćeri. Po noći ukaže joj se Toma i nagovori je, da ostane djevojka. Razjaren kralj bio bi Tomu strašno kaznio, da nije već otplovio. Došavši u Indiju reče kralju, da je veliki umjetnik u gragjenju palača. No novac, koji je dobio za gradnju kraljevske palače, dijeli Toma siromasima, udovama i sirotama. Mjesto da radi, propovijeda evangjelje. Saznavši kralj, kud je Toma, koji je živio samo o kruhu, vodi i soli, protepao silne novce, dade ga zatvoriti razmišljajući, kojim će ga strašnim načinom sjutra pogubiti. Ali iste noći umre kraljev brat i javi mu, kako je Toma dobivenim novcima sagradio prekrasnu palaču u nebu, u kojoj će kralj stanovati. To ga umiri i on se pokrsti. </p><p style="text-align: right;">(<a href="https://archive.org/details/uvod_u_svete_knjige_novoga_zavjeta_1903-rudolf_vimer/">izvor</a>)</p><div><br /></div>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-87608280107859247152023-12-18T20:05:00.001+01:002023-12-18T20:05:36.819+01:00Uzorak spontanog blagoslova iz riznice Crkve<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEght_e8YhWrDrLyrt_x-z-UWr5H4TROrWi7PsyZMs1We5JSD1c3cjsfOATVcYeUqW2JbQ4_IkgwkttKy9XLNdq4G_AG1kN1_wYFw73dvjZNYbA0epoTJskk9QgNKb7481JJqsDdJ6LVY9Zl63MX0lC9h903bMFWJ89ny2Os1G9HL1sMSPqf_FLw0XtiJ5_h/s1123/Mosaic_of_the_exorcism_of_the_Gerasene_demoniac_from_the_Basilica_of_Sant'Apollinare_Nuovo.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="817" data-original-width="1123" height="291" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEght_e8YhWrDrLyrt_x-z-UWr5H4TROrWi7PsyZMs1We5JSD1c3cjsfOATVcYeUqW2JbQ4_IkgwkttKy9XLNdq4G_AG1kN1_wYFw73dvjZNYbA0epoTJskk9QgNKb7481JJqsDdJ6LVY9Zl63MX0lC9h903bMFWJ89ny2Os1G9HL1sMSPqf_FLw0XtiJ5_h/w400-h291/Mosaic_of_the_exorcism_of_the_Gerasene_demoniac_from_the_Basilica_of_Sant'Apollinare_Nuovo.jpeg" width="400" /></a></div><br /><div><br /></div>Pomolimo se. <div><br /></div><div>Smjerno molimo, Gospodine, milosrđe tvoje, da u tvoje ime i krepošću tvoga blago+slova ozdrave ove životinje, što se muče u teškoj nemoći. Ugasila se u njima svaka đavolska moć i da ne boluju više, ti im, Gospodine, budi branitelj života i lijek za zdravlje. </div><div><br /></div><div>Po Gospodinu našem Isusu Kristu Sinu tvojem, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova. </div><div><br /></div><div>O. Amen. </div><div><br /></div><div>I neka se poškrope blagoslovljenom vodom. </div>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com16tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-56788462676474218682023-12-14T21:48:00.002+01:002023-12-15T04:29:55.580+01:00Harpa Dei<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgK33bdO1t10zzDoH8ye9OCjUjhV8O9z7SGwcU3OuUj-ZQiYNIUEKkGSoyI3HxXvPJpbMfqzIusKaAV4UI89PhObxzgGui8-As2MTDeRaCfCcDocfNnkp0LLI5jN6aQ2urVSn-t9t4Ba981kU-Y6sDF2jqxmdyWdAENsNbMyvlpjdcqrmkv5txtI_PkQQQv/s2048/hd.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgK33bdO1t10zzDoH8ye9OCjUjhV8O9z7SGwcU3OuUj-ZQiYNIUEKkGSoyI3HxXvPJpbMfqzIusKaAV4UI89PhObxzgGui8-As2MTDeRaCfCcDocfNnkp0LLI5jN6aQ2urVSn-t9t4Ba981kU-Y6sDF2jqxmdyWdAENsNbMyvlpjdcqrmkv5txtI_PkQQQv/w400-h300/hd.jpeg" width="400" /></a></div><br /><p>U Hrvatskoj je proteklih tjedan dana boravio zbor Harpa Dei. Čine ga tri sestre i brat koji obilaze svijetom i lijepo pjevaju skladbe proizašle iz različitih kršćanskih tradicija. U Zagrebu su 7. prosinca održali večernji koncert na kojemu nisam bio, ali je na njihovom <a href="https://www.youtube.com/@HarpaDeiMusic">youtube kanalu</a> dostupna kvalitetna <a href="https://www.youtube.com/watch?v=Z7K_DIcWoYw">snimka</a>. </p><p>U nedjelju su pjevali na tradicionalnoj misi u crkvi sv. Blaža. Malo me iznenadilo i razočaralo što za pjevanje koriste razglas, ali shvaćam da je to nužno s obzirom na ogroman broj nastupa koji imaju u godini. Pjevanje im je meditativno i smireno. Čini se da zaista žele na taj način služiti i hvaliti Boga te potaknuti u slušateljima pobožnost i sabranost. </p><p>Glazba s obzirom na svoju narav prodire vjerojatno najdublje od svih umjetnosti u čovjekovu nutrinu. Zato je posebno važno zaštititi bogoslužje od loše i neprikladne glazbe, a podržati vrijedna djela i izvođače. </p><p>Hvala zboru Harpa Dei na pjevanju, a hvala i organizatorima i podupirateljima njihova pohoda našoj domovini. </p><p>Za kraj vam ostavljam jednu izvedbu s njihova kanal koja mi se posebno svidjela, a i prikladna je za advent. </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /><div style="text-align: center;"><iframe allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen="" frameborder="0" height="253" src="https://www.youtube.com/embed/srCwBJ0-ZY0?si=edatUpYJ9VeJLmw2?rel=0" title="" width="450"></iframe></div>
Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-25256113005771987682023-12-07T21:34:00.000+01:002023-12-07T21:34:45.260+01:00Unaprijed određena<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqrqV-FWngP4clBI4icbgkFBo3HGS4_sUUv-92XOHbI85H4wTCzPHKUazl2elTYFcHDNCVXsSRJHmVrGkWgsBbrd_eFncME_-kv3XS8ciEmyXAJoc_8lXF7tRAC3FX8VoRouR5vSOV-yHmMRab5UaN6D1TbYKITf-YKFgV8IuvmGkktLJgyUqkGTP4ynkV/s1213/62religi.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1213" data-original-width="850" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhqrqV-FWngP4clBI4icbgkFBo3HGS4_sUUv-92XOHbI85H4wTCzPHKUazl2elTYFcHDNCVXsSRJHmVrGkWgsBbrd_eFncME_-kv3XS8ciEmyXAJoc_8lXF7tRAC3FX8VoRouR5vSOV-yHmMRab5UaN6D1TbYKITf-YKFgV8IuvmGkktLJgyUqkGTP4ynkV/w280-h400/62religi.jpeg" width="280" /></a></div><p><br /></p><p>Marija, ne samo da nije sagriješila, nego je bila očuvana čak i onog zajedničkog nasljedstva ljudskoga roda, to jest istočnoga grijeha. Razlog je tome poslanje koje je Bog odvijeka njoj namijenio: da bude Majka Otkupiteljeva. Sve je to sadržano u istini vjere o Bezgrešnom začeću. Biblijski temelj ove dogme nalazi se u riječima što ih je anđeo uputio nazaretskoj djevojci: "Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom". "Milosti puna" - u grčkom izvorniku keharitomene - najljepše je Marijino ime, ime koje joj je sam Bog dao, kako bi naznačio da je oduvijek i zauvijek ljubljena, izabrana, unaprijed određena da primi najdragocjeniji dar, Isusa, "utjelovljenu ljubav Božju".</p><p>Mogli bismo se zapitati: zašto je među svim ženama Bog izabrao upravo Mariju iz Nazareta? Odgovor je skriven u nedokučivom otajstvu božanske volje. Ipak, postoji razlog na koji ukazuje Evanđelje: njezina poniznost. To dobro ističe Dante Alighieri u posljednjem Pjevanju o Raju: "Djevice Marijo, kćeri svoga Sina, / ponizna i iznad svakoga stvorenja, / čvrsta svrho vječnoga savjeta". Sama Djevica, u svojoj hvalbenoj pjesni Veliča, ovako kaže: "Veliča duša moja Gospodina... što pogleda na neznatnost službenice svoje". Da, Boga je privukla poniznost Marije koja je našla milost u njegovim očima. Tako je postala Majka Božja, slika i uzor Crkve, izabrana među narodima kako bi primila blagoslov od Gospodina i proširila ga na čitavu ljudsku obitelj. Ovaj "blagoslov" nije drugo doli sam Isus Krist. On je izvor milosti, kojom je Marija ispunjena od prvog trenutka svoga postojanja. S vjerom je prihvatila Isusa, te ga s ljubavlju darovala svijetu. To je i naš poziv i naše poslanje, poziv i poslanje Crkve: prihvatiti Krista u svoj život te ga darovati svijetu, "da se svijet spasi po Njemu".</p><p style="text-align: right;">(<a href="https://www.vatican.va/content/benedict-xvi/hr/angelus/2006/documents/hf_ben-xvi_ang_20061208_immaculate.html">izvor</a>)</p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-63161773853271396322023-11-29T00:22:00.000+01:002023-11-29T00:22:54.556+01:00Nestalo je u njegovoj duši smetnje, koja ga je tištila<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPw7j5SoK40y9q9MXmn_UZDFtpJqYCHRSst4zHA1yJG6uDfkXM9Vvs_JSZ2WzlEIZ2ZD2MEpz2kgq-3YF1610MFN3C7Brn-OOq3EH1fBCos3CK-4eOsWRuZQap2pJr3H22-tPERgdMAQW4qnEngKUkiN21wy2oO4VkRwfNY6LQcpIezYf8pEbEFNJLFI3s/s575/jjs.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="575" data-original-width="460" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPw7j5SoK40y9q9MXmn_UZDFtpJqYCHRSst4zHA1yJG6uDfkXM9Vvs_JSZ2WzlEIZ2ZD2MEpz2kgq-3YF1610MFN3C7Brn-OOq3EH1fBCos3CK-4eOsWRuZQap2pJr3H22-tPERgdMAQW4qnEngKUkiN21wy2oO4VkRwfNY6LQcpIezYf8pEbEFNJLFI3s/w320-h400/jjs.jpeg" width="320" /></a></div><div style="text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: center;"><b>Strossmayer prema dogmatu nepogrješivosti papine poslije proglašenja saborskih dekreta u dijecezanskom glasniku god. 1873. </b></div><div><br /></div><div>Otkako je Strossmayer proglasio saborsku konstituciju, nestalo je u njegovoj duši smetnje, koja ga je tištila. Uvidio je Strossmayer i shvatio, koliki je zamašaj saborske definicije; upoznao je, da nije moguće, e bi Duh Sveti dopustio, da Crkva Njegova ma samo i za čas skrene s pravoga puta istine, jer joj je to zajamčio sam njezin božanski utemeljitelj, Isus Hrist, obećavši joj, da je vrata paklena ne će nadvladati. Zato sada on spremno pristaje uz definiciju papinske nepogrješivosti, te je odsele svakom zgodom brani. Osobito lijepo čini to, Strossmayer desetak godina kasnije u svojoj pastirskoj poslanici 4.II.1881., gdje govori o sv. braći Ćirilu i Metodiju. U II. dijelu te poslanice dotiče se Strossmayer pitanja papine nepogrješivosti. Povod, da o tom progovori, daju mu česti krivi pače i smiješni prigovori proti sv. rimskoj stolici. Ponajprije upozoruje na hrvatski izraz, "nepogrješivost", koji daje povoda neispravnim pojmovima, te sam veli, da ni on nije zadovoljan s tim izrazom, jer bi mogao koga zavesti na pomisao, da papa ne može pogriješiti uopće ni u kojoj stvari. Strossmayeru se čini, e bi taj pojam jasnije i točnije označivala riječ nezabludivost. Po tom veli, da Crkva ovom naukom ne uči ništa novo. Crkva Božja — veli on — kao i sam vječiti zaručnik njezin, nepromjenljiva je, ostaje danas, i uvijeke jedna te ista. Divni nutarnji sustav njezin se ne može razvrći, jer je ona pravo otajstveno tijelo Isusovo. Nezabludivost Crkve i nezabludivost pape jedna je te ista stvar, niti je ikomu u Crkvi dano razdvojiti u Crkvi Božjoj tijelo od glave ni glavu od tijela. Kad Crkva proglašuje i tumači sv. nauk, čini to uvijek po ustima glave, kad glava to isto čini, crpe vječnu istinu iz istih svetih i nepromjenljivih izvora, crpe je istim duhom opojena, kao i Crkva sama. Kad sabor kalcedonski slušajući poslanicu sv. Lava Velikog s ushićenjem kliče: "Svi to isto držimo, to je prava vjera Crkve Božje, po ustima Lava sam sv. Petar govori", tada po ustima papinim čuva Crkva i štiti kršćanski svijet proti bludnji i prevari. Prema tome ludo je govoriti, da je poslije proglašenja dogme nepogrješivosti sve u Crkvi samovolji izvrženo, proti kojoj se nikakvo osobito pravo ili običaj obraniti ne može, ili prebacivati, "da rimska Crkva teži za svjetskim despotizmom." </div><div><br /></div><div>Dalje izvodi potrebu egzistencije ove istine. "U Crkvi Božjoj, kao i svakom društvu mora biti vrhovna moć i sudište, koja razmirice, što se u toli širokom svijetu događaju odlučnim i neopozivim načinom rješava. Narav pak same stvari jamči nam, da su te odluke vazda mudre, pravedne i istinite. U Crkvi je Božjoj upravo rukom sve tako u jedno spojeno, da prirođenim pravcem jedno drugo veže, pazi, čuva, podupire i popunjuje tako, da se nigda zabluditi ne može. Kad sv. otac papa u rijetkim slučajevima sam kano glava i vrhovni naučitelj kršćanskih naroda koji nauk člankom vjere proglašuje, mi katolici držimo i vjerujemo, da je to nedvojbena istina Bogom objavljena, poglavito zato, jer smo uvjereni, da po ustima njegovim sam sv. Petar govori, koga je Isus vječitim i neporušivim temeljem Crkve svoje postavio, komu je osobitim načinom ključe nebeske i pastvu ovaca i jaganjaca povjerio." </div><div><br /></div><div>Ovu misao ističe opet kasnije Strossmayer u svojim listovima, što ih piše biskupu Maesu u sjevernoj Americi 18.VI.1889. i nadbiskupu Brüxenskomu 19.VIlI.1890. prigodom, kad se opet pojavio u njegovom okružju lažni Strossmayerov govor. Strossmayeru je pisao neki svećenik iz Buenos-Airesa u Južnoj Americi, kako se kod njega na samrti ispovjedio neki apostata svećenik, te mu u ispovijedi otkrio, da je on bio pisac onih iskrivljenih govora, što ih je podmetnuo Strossmayeru. Taj jadnik zamoli svoga ispovjednika, da umoli Strossmayera za oproštenje. U njegovom arhivu da se čuva izvornik toga lista. Hvali u svom listu Brüxenskom biskupu, što smatra taj govor patvorinom, što mu je zlobno i sramotno podmetnuta. On smatra svojom najvećom srećom, što je rođen u krilu sv. majke Crkve, jer bi tisuću puta volio umrijeti, nego da je igda izgovorio ili napisao ikoju riječ, koja ne bi odavala njegovo klanjanje, počitanje, ljubav, pouzdanje i poslušnost pram sv. Crkve Božje i njezine časne vrhovne glave.</div><div><br /></div><div style="text-align: right;">(<a href="https://archive.org/details/hrvati_prema_nepogrjesivosti_papinoj_1921-janko_oberski/">izvor</a>)</div>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com32tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-43056304109776280552023-11-25T12:46:00.002+01:002023-11-25T12:46:31.822+01:00Dum veneris judicare sæculum per ignem<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhOUjwX55JK4YMigDiUM9IeZXsfN7HMQo0up52FeJKynzQnKhDRbc6H3slco9nkbewIkLNdjmbLRAkaAiwnFjtC1tSGjUne-e21sSKdiJd1H5arem34_nH4gCL3G_dBEPKbP8Db5yTr6ruuW1KGhRF3hdsj-C2zxKwSjRqW88i0PvacWKRM8VtcafT1ax3N/s2993/Van_Eyck_-_The_Crucifixion;_The_Last_Judgment.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2993" data-original-width="986" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhOUjwX55JK4YMigDiUM9IeZXsfN7HMQo0up52FeJKynzQnKhDRbc6H3slco9nkbewIkLNdjmbLRAkaAiwnFjtC1tSGjUne-e21sSKdiJd1H5arem34_nH4gCL3G_dBEPKbP8Db5yTr6ruuW1KGhRF3hdsj-C2zxKwSjRqW88i0PvacWKRM8VtcafT1ax3N/w211-h640/Van_Eyck_-_The_Crucifixion;_The_Last_Judgment.jpeg" width="211" /></a></div><p></p><p><br /></p><p>℟. Oslobodi me, Gospode, od smrti vječne, u dan onaj strašni: Kad se stanu kretati nebesa i zemlja: Dok budeš dolazio suditi svijet ognjem. </p><p>℣. Uzdrhtao sam ja, i strašim se, dok dolazi pretresanje i buduća srdžba. </p><p>℟. Kad se stanu kretati nebesa i zemlja. </p><p>℣. Dan onaj, dan srdžbe, bijede i nevolje, dan velik i gorak jako. </p><p>℟. Dok budeš dolazio suditi svijet ognjem. </p><p style="text-align: right;">(<a href="https://archive.org/details/oficij_za_mrtve_1929-petar_vlasic/page/n68/mode/1up">...</a>)</p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-62427928620866266822023-11-19T23:28:00.006+01:002023-11-20T12:12:32.688+01:00Cernik<p>Povodom skore 800. obljetnice bule Solet Annuere kojom je papa Honorije III. potvrdio <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Rule_of_Saint_Francis">pravilo</a> svetog Franje koje je u franjevačkom redu i danas na snazi, odlučili smo posjetiti našeg dragog franjevca, p. Roberta. On je već nekoliko mjeseci na službi u <a href="https://hr.wikipedia.org/wiki/Cernik_(Brodsko-posavska_%C5%BEupanija)">Cerniku</a>, pa smo se vlakom zaputili u Novu Gradišku i odande prošetali do samostana. </p><span><a name='more'></a></span><p>Prohladan sunčani dan bio je kao stvoren za izlet. </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuYQM-lLm2S8ZGv_JW4D4MXXBLEpw9tM5nytboKC9aKTYAWSXm2ulb9gXpi2lPCeATVU8lCTnxG5kb6ekw_cBJ-VsZ2ullIhb6CaEyVTz15TdGqZIv4uoVezV50wiCUjwCr3SZfpkzUIrCqVGq1DQslh51O-Yh6Di6gi2skkYp2o1DNsgmBw6tbOYHpSm0/s1023/01.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="766" data-original-width="1023" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuYQM-lLm2S8ZGv_JW4D4MXXBLEpw9tM5nytboKC9aKTYAWSXm2ulb9gXpi2lPCeATVU8lCTnxG5kb6ekw_cBJ-VsZ2ullIhb6CaEyVTz15TdGqZIv4uoVezV50wiCUjwCr3SZfpkzUIrCqVGq1DQslh51O-Yh6Di6gi2skkYp2o1DNsgmBw6tbOYHpSm0/w400-h300/01.jpeg" width="400" /></a></div><div><br /></div><div>Na kolodvoru nas je dočekao neki ker. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_v-QUWaToxpBm5IEqZVRdVIc-nE8xye7kJjnUarK6txLRIlDT4qIYaEJMtpb1Ab4UBk6RSzTst-6f5z0oeFQ0mNgeOYEgiFAybl0ZV276M5PQg9j6gpWj2VwGnqs7Hp77lzLix8Bq1uo3bHVlqYmXLYf7omkh6A-0Z51kNrxpQNya8ZJltFoHHjRi492r/s2048/02.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_v-QUWaToxpBm5IEqZVRdVIc-nE8xye7kJjnUarK6txLRIlDT4qIYaEJMtpb1Ab4UBk6RSzTst-6f5z0oeFQ0mNgeOYEgiFAybl0ZV276M5PQg9j6gpWj2VwGnqs7Hp77lzLix8Bq1uo3bHVlqYmXLYf7omkh6A-0Z51kNrxpQNya8ZJltFoHHjRi492r/w400-h300/02.jpeg" width="400" /></a></div><div><br /></div><div>Pločnik se proteže cijelim putem kroz Novu Gradišku i Cernik. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjK4Uoum6y0c709ECn6AZ73i-N8_H8rGucBvctayuplp1I_3_mdMO74CwfXDcUQE7Gg_EDI5FFHFO5K8EAyUUojQsO1jHH7BZP4nyLgDpWwwaiCg5UnpopPFb2RR1DR6zZDqkeX4qWSVClf0gyEj97-VklLAGvdvKVPtJTLuFft5lYhnyhbeV-BqiLR24v/s2048/03.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjK4Uoum6y0c709ECn6AZ73i-N8_H8rGucBvctayuplp1I_3_mdMO74CwfXDcUQE7Gg_EDI5FFHFO5K8EAyUUojQsO1jHH7BZP4nyLgDpWwwaiCg5UnpopPFb2RR1DR6zZDqkeX4qWSVClf0gyEj97-VklLAGvdvKVPtJTLuFft5lYhnyhbeV-BqiLR24v/w300-h400/03.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgeCtaVBXTy2-spOFrJOyTEHnn1taRB6ftvO0tOxxjG6s1Gn9CTYJjVhMxFwWG-vWd9yPfPRogrRdPfcY74U9N5r5vpmAWtUH5zRK87h7PRCdq55knYdSpsBqKdgUIqnIzi6mpE0rF5KBla6LuOe8-NDHEp1JzLhsY_3MRauRlHNzCWp6unA_Lo5Cr-DliN/s2048/04.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgeCtaVBXTy2-spOFrJOyTEHnn1taRB6ftvO0tOxxjG6s1Gn9CTYJjVhMxFwWG-vWd9yPfPRogrRdPfcY74U9N5r5vpmAWtUH5zRK87h7PRCdq55knYdSpsBqKdgUIqnIzi6mpE0rF5KBla6LuOe8-NDHEp1JzLhsY_3MRauRlHNzCWp6unA_Lo5Cr-DliN/w300-h400/04.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Obradovali smo se ugledavši crkvu i samostan. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2g4njZlbjXQawI2GwRvL3ln8jXHZn_zke8XY4WgHOVyTSV2QedPm8ryzk9bb_hFLtwHW4jIjXa7Eynphv1WJrTRCftQ8IcFemWOcP75L7vKUbd-yqYE5e7PWei-FRNryEDb_6TjiHx_E6Wy8q5GqNK6OJ9BSal5RPDQOMFYhbDJZ1L-AiKsKnhwXhxlXT/s1024/05.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="766" data-original-width="1024" height="299" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh2g4njZlbjXQawI2GwRvL3ln8jXHZn_zke8XY4WgHOVyTSV2QedPm8ryzk9bb_hFLtwHW4jIjXa7Eynphv1WJrTRCftQ8IcFemWOcP75L7vKUbd-yqYE5e7PWei-FRNryEDb_6TjiHx_E6Wy8q5GqNK6OJ9BSal5RPDQOMFYhbDJZ1L-AiKsKnhwXhxlXT/w400-h299/05.jpeg" width="400" /></a></div><div><br /></div><div>Na odvojku od glavne ceste prema samostanu već nas je čekao p. Robert koji nas je svuda proveo. </div><div><br /></div><div>Od brojnih anegdota koje smo čuli, meni su posebno upečatljive ostale one o p. <a href="https://web.archive.org/web/20110914141821/http://cernik.atspace.com/jancula.htm">Juliju</a> koji je povjerene mu filijale obilazio pješice kakvo god bilo vrijeme. Mnoštvo informacija o franjevcima u Cerniku možete saznati iz <a href="https://dokumen.tips/download/link/julije-jancula-franjevci-u-cerniku.html">knjige</a> koju je napisao upravo taj fratar. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSrJtLbc6XQbz10zKWd7N6FHgSwokoer1OGTzvI99SXlMdZTvBXBykyup2eAj3mdZu9BnMm3D0xBdQerdaI96vEC50In0R1fcWsrLUzhCGL08nOxmC4EqVXKGzzZ92hj4GEUQyLPffTy0KNI0xcKcG6rs41JnBRQCm6lwFkyu0P5xCtPtkiwjli3axchwH/s2048/06.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSrJtLbc6XQbz10zKWd7N6FHgSwokoer1OGTzvI99SXlMdZTvBXBykyup2eAj3mdZu9BnMm3D0xBdQerdaI96vEC50In0R1fcWsrLUzhCGL08nOxmC4EqVXKGzzZ92hj4GEUQyLPffTy0KNI0xcKcG6rs41JnBRQCm6lwFkyu0P5xCtPtkiwjli3axchwH/w400-h300/06.jpeg" width="400" /></a></div><div><br /></div><div>Češerasti ukras iznad glavnog ulaza u crkvu zapravo je šišarka hmelja jer se u ovom kraju proizvodilo pivo. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhq8dtAuBv8OwRbbgSIlb8ua8EVeKeectwDH4BTFHrny9pH0vl4x0U7PTGC6EPwYQ9wTabh-YR_I5GWR-kBfM0mSpMU9t_zqfdxma67w2oHgwS_TerAanRH_jYfjzwu_6SHTMk_My6CdXwQ3ZH8mohZ-6kUpFD5xDHYyFGLpiTFYNvK1ZmCiWEehJDAGjsZ/s2048/07.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhq8dtAuBv8OwRbbgSIlb8ua8EVeKeectwDH4BTFHrny9pH0vl4x0U7PTGC6EPwYQ9wTabh-YR_I5GWR-kBfM0mSpMU9t_zqfdxma67w2oHgwS_TerAanRH_jYfjzwu_6SHTMk_My6CdXwQ3ZH8mohZ-6kUpFD5xDHYyFGLpiTFYNvK1ZmCiWEehJDAGjsZ/w300-h400/07.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Zbog konzervatorskih radova skinute su ove pruge žbuke s fasade. U donjim nišama su kipovi sv. Petra i Pavla, a iz gornjih su kipovi uklonjeni. Ne sjećam se točno o kojim se svetcima radilo, osim da je u središnjoj niši bio sv. Mihovil. Njegov kip će ponovno postaviti tako da taj slavni arkanđel bdije nad čitavim krajem. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6npvVxskyvAZHSPC0-8Jd61gooO9TeOQta33HdYUgYjThyphenhyphenxuLOu8fSaTq-DrFbmY4tIAR8TcKrn_6spVLjrMUicjDyqfGaayBn7Ls3XR2fcnPQZjqe5rvKH_aju5SKbWc6mldU-A3-euVy19V0g2X-n50GDeY5xIvq9MqUjOapRClBlnZVnRTBCuONsmm/s2048/08.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6npvVxskyvAZHSPC0-8Jd61gooO9TeOQta33HdYUgYjThyphenhyphenxuLOu8fSaTq-DrFbmY4tIAR8TcKrn_6spVLjrMUicjDyqfGaayBn7Ls3XR2fcnPQZjqe5rvKH_aju5SKbWc6mldU-A3-euVy19V0g2X-n50GDeY5xIvq9MqUjOapRClBlnZVnRTBCuONsmm/w300-h400/08.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Prije ove crkve svetog Petra, na tom je mjestu bila džamija. Cernik je jedno vrijeme bio i središte sandžaka. Od muhamedanske okupacije ostala je ova kamena posuda koja im je služila za obredno pranje, a sada je na ulazu u crkvu. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEig6PyPJxZW4Yp9NKZtfoFnLYoqKOJcbkCYy3M3owYaoME-GsObTLx-iUZ_Cb-99YjhqNg_8tmFha4JqNyxb8EED6JMq0SUmH-u_cBRfQR_YNNklLkEebUaN201TZa6UUWldGby6WoNWHqMlUb79As8oGhbsACdRSJouhnW6_miRWvhgkNPZu_HrUXHXaKM/s2048/09.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEig6PyPJxZW4Yp9NKZtfoFnLYoqKOJcbkCYy3M3owYaoME-GsObTLx-iUZ_Cb-99YjhqNg_8tmFha4JqNyxb8EED6JMq0SUmH-u_cBRfQR_YNNklLkEebUaN201TZa6UUWldGby6WoNWHqMlUb79As8oGhbsACdRSJouhnW6_miRWvhgkNPZu_HrUXHXaKM/w300-h400/09.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Crkva i samostan <a href="https://strukturnifondovi.hr/wp-content/uploads/2022/10/IX_Idejni-projekt-Cernik.pdf">oštećeni su</a> u petrinjskom potresu.</div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6wBi07ufex5urDPH0DMv_4CPErX2g1-yce19BuNMMGZxpvZwRprqSSxshvJ-mXdNKX6WeNfaTiKxJY1xej-8VcJSMfnjY_lHEOwdqMPs8As4g2OqLn0y9x4jUoYDkQy0UZIW8ALGgOopuJzYXVPJVoSa26x6JbERveRvxNyus_yufe4Nc-etmnxCGN9wB/s2048/10.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6wBi07ufex5urDPH0DMv_4CPErX2g1-yce19BuNMMGZxpvZwRprqSSxshvJ-mXdNKX6WeNfaTiKxJY1xej-8VcJSMfnjY_lHEOwdqMPs8As4g2OqLn0y9x4jUoYDkQy0UZIW8ALGgOopuJzYXVPJVoSa26x6JbERveRvxNyus_yufe4Nc-etmnxCGN9wB/w300-h400/10.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Stariji pokrajnji oltari su prekrasni, ali ni glavni oltar iz sredine 19. stoljeća nije loš osim što je postao prenizak nakon pokoncilskog zasipanja svetišta. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjf75vGZM0ldWK_mh8Mbp6YphFHpaNrtQy-W2vsB1T9cO2uUlCW5JWhRwVz5lIEqOOwvioMJubiyFMF5musS9gT_Kn_B_IUT6KFp1BTvMoV3prs5QAJqruB7D_8DzpbMfCyOHrYtzYaOtIzlqtxrmUV1cVzTyT0az-YHpZ1Jq0pnHviPyYRAjxsVwt0RdYp/s2048/11.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjf75vGZM0ldWK_mh8Mbp6YphFHpaNrtQy-W2vsB1T9cO2uUlCW5JWhRwVz5lIEqOOwvioMJubiyFMF5musS9gT_Kn_B_IUT6KFp1BTvMoV3prs5QAJqruB7D_8DzpbMfCyOHrYtzYaOtIzlqtxrmUV1cVzTyT0az-YHpZ1Jq0pnHviPyYRAjxsVwt0RdYp/w300-h400/11.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_9SzizzUw2Fek6EXFD_LJzOIl1gyXc-EUmhqAsM_L5crxOrClt8gyhjHq3hPEjLtrUlakY8hDY7sO2POE4YtGRX9emLnOsswurfUNPj8xlhsixVm9LrBwGm5u6nXbCt_Y12q25JQlMy58BLW4iCUqCYOxtm9yqyTyahufn7b-XeCaT27nDGe2mbtNZN74/s2048/12.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_9SzizzUw2Fek6EXFD_LJzOIl1gyXc-EUmhqAsM_L5crxOrClt8gyhjHq3hPEjLtrUlakY8hDY7sO2POE4YtGRX9emLnOsswurfUNPj8xlhsixVm9LrBwGm5u6nXbCt_Y12q25JQlMy58BLW4iCUqCYOxtm9yqyTyahufn7b-XeCaT27nDGe2mbtNZN74/w300-h400/12.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrjfP2FzXoiWQZWHfq_VpLICR3c1XGV0huVDzyOjX3BEe0EQI7sXHNFjJE3H-6O5RZzq5MxD4F3IRSotfteyGkheb5XnQFhjc8tiI_avEWx5YkvHmAeAwsaqZwwU7iwEvuACbRucI3aePaQjOPLcQJGrNigy5Bihek3dtCvSXqoNhg2dIFcxUcfPlPI4NO/s2048/13.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrjfP2FzXoiWQZWHfq_VpLICR3c1XGV0huVDzyOjX3BEe0EQI7sXHNFjJE3H-6O5RZzq5MxD4F3IRSotfteyGkheb5XnQFhjc8tiI_avEWx5YkvHmAeAwsaqZwwU7iwEvuACbRucI3aePaQjOPLcQJGrNigy5Bihek3dtCvSXqoNhg2dIFcxUcfPlPI4NO/w300-h400/13.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Na oltaru sv. Antuna je također bila vrijedna svetčeva slika koja će se vratiti, no "narod više voli kipove". </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkosE7VQa_i_HIFs1RQmkiVTypSThvFHxhgvif9oclFsjynJawf0wvfUtHBWNf2pxW1gXmveo4HayOBnyqbB3lGPhTGJqitXDNK27iGg-BM00YNktw3QOb9fQERSPwSKnr0VqI7NUTVzb6RVKtS5hHpLZc1T-_5YBxAuGCb7RYtwq_wkNkZg9naxVtc8HD/s2048/14.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkosE7VQa_i_HIFs1RQmkiVTypSThvFHxhgvif9oclFsjynJawf0wvfUtHBWNf2pxW1gXmveo4HayOBnyqbB3lGPhTGJqitXDNK27iGg-BM00YNktw3QOb9fQERSPwSKnr0VqI7NUTVzb6RVKtS5hHpLZc1T-_5YBxAuGCb7RYtwq_wkNkZg9naxVtc8HD/w300-h400/14.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Rekao nam je p. Robert da su ga kao dječaka kad bi dolazio u ovu crkvu intrigirali ovi fratri na oltaru sv. Franje. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLOGVt5IQmt5-A-SZ5PGYm56BM_6zog4X3XjsW0fzmCZYIjFZj9OUgbbIr2PLsX2xWeQPlnECzzsCJ83B46gEaOznKxxPokoSDwSxwZ8fqQyNALfbWh_S0uxQTyeArXgkq7Ol7GM4P40nDLWp7PvdtLi2MBucWeoGkj-QT8PYzfA8bKp5J-Z60C2yYGBLn/s1024/15.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1024" data-original-width="767" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLOGVt5IQmt5-A-SZ5PGYm56BM_6zog4X3XjsW0fzmCZYIjFZj9OUgbbIr2PLsX2xWeQPlnECzzsCJ83B46gEaOznKxxPokoSDwSxwZ8fqQyNALfbWh_S0uxQTyeArXgkq7Ol7GM4P40nDLWp7PvdtLi2MBucWeoGkj-QT8PYzfA8bKp5J-Z60C2yYGBLn/w300-h400/15.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Oltar za mise zadušnice privukao nam je pažnju velikim globusom. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgZKlZjR5uvvbCadAoM1sDnhyE_zKwM2RClCpR5pjeABF2yd_v8MnxgiR34NAhduwdNu5ucWO4TQ2XDf_6pkrqcdEcDons6eDiPYdFp4foVM3oVAoZAc2A558xR2Z1p5K3n7v9Px9uMzOF1z2Yo6SyzHDNWTEKjdgTOPZxoE-CYLIbQYI_HIT8PV_LSPKF/s2048/16.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgZKlZjR5uvvbCadAoM1sDnhyE_zKwM2RClCpR5pjeABF2yd_v8MnxgiR34NAhduwdNu5ucWO4TQ2XDf_6pkrqcdEcDons6eDiPYdFp4foVM3oVAoZAc2A558xR2Z1p5K3n7v9Px9uMzOF1z2Yo6SyzHDNWTEKjdgTOPZxoE-CYLIbQYI_HIT8PV_LSPKF/w300-h400/16.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>U propovjedaonicu se ulazi iz samostana (vidjet ćete kasnije), ali nismo u nju ulazili s obzirom da nije jasno koliko je strukturno stabilna. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUjPr7C2yMvPzC4OqSxUxkv0ZOSaO2gpaB1qAurnoiwKoN-9pfWK89pn6Xjj3HMNz5vP7Yb5yV7ePf_51tqRTYpatYVsKLeUeIxq2sqQgIGJPSd-YpJKFEx4P5Hp33Ik-OzZlThQTMUQelBI_2MouMtLvfEptfmdVbvCbW3RnHMmYqUscYIV-LNcTIISAK/s2048/17.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUjPr7C2yMvPzC4OqSxUxkv0ZOSaO2gpaB1qAurnoiwKoN-9pfWK89pn6Xjj3HMNz5vP7Yb5yV7ePf_51tqRTYpatYVsKLeUeIxq2sqQgIGJPSd-YpJKFEx4P5Hp33Ik-OzZlThQTMUQelBI_2MouMtLvfEptfmdVbvCbW3RnHMmYqUscYIV-LNcTIISAK/w300-h400/17.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Orgulje su još u upotrebi, ali bi nakon raznih improviziranih popravaka neki dijelovi trebali bolju restauraciju. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjOsOH7KjbtOvoxIh8HDqIevVgaH5UW7kJHm3urfC5iV5R4p6St6M6M-241RrBkp0QHc58dNpfiolywzGg7d714u0ERbsD-HciYaJZD_5HP0bqe42A9_33t4fz5IF5oDaOY0G9HkHHvk4AtmXMKW5sX828BAmlEJM5ITKrDXatni-NTdJE7ziYbYUfUG6b7/s2048/18.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjOsOH7KjbtOvoxIh8HDqIevVgaH5UW7kJHm3urfC5iV5R4p6St6M6M-241RrBkp0QHc58dNpfiolywzGg7d714u0ERbsD-HciYaJZD_5HP0bqe42A9_33t4fz5IF5oDaOY0G9HkHHvk4AtmXMKW5sX828BAmlEJM5ITKrDXatni-NTdJE7ziYbYUfUG6b7/w400-h300/18.jpeg" width="400" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEipBtTcZwIz5fMVYESvOA7geJi0_L-3q1RL5exFB-Nt342rBBYQhpxQO5HIr4pIUlStna6GShHn4hFhh6bsmneUbMap96DRJIZhM2lB7N2aO0yIN_UKbVvA4d0sxwR3pxLOv7W8cXLeNBlA-99JrmddxXzuqRYbX49DTHm8va0Aaz2KjL0HKQeEGR4PN6LB/s2048/19.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEipBtTcZwIz5fMVYESvOA7geJi0_L-3q1RL5exFB-Nt342rBBYQhpxQO5HIr4pIUlStna6GShHn4hFhh6bsmneUbMap96DRJIZhM2lB7N2aO0yIN_UKbVvA4d0sxwR3pxLOv7W8cXLeNBlA-99JrmddxXzuqRYbX49DTHm8va0Aaz2KjL0HKQeEGR4PN6LB/w400-h300/19.jpeg" width="400" /></a></div><div><br /></div><div>Grofovski balkon nad svetištem crkve svatko bi od nas volio imati. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgUn8CNxv0RhCzC9K1Rza7aAWuKvEsTBAY5hYVU4RtqVQPi0d3_8dKvgt02i0_LKQDsdO0i9IImlVn-ZepmrG_RWUBLummwFcWysE38OnGiBS1IQnV7yW291CWf1EUAViArHiOZba0Ay-fgdscG-cDFApmBDTqhjWLQou3K9Z2otlFh-Yy-Bt11aQ0AQPbk/s2048/20.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgUn8CNxv0RhCzC9K1Rza7aAWuKvEsTBAY5hYVU4RtqVQPi0d3_8dKvgt02i0_LKQDsdO0i9IImlVn-ZepmrG_RWUBLummwFcWysE38OnGiBS1IQnV7yW291CWf1EUAViArHiOZba0Ay-fgdscG-cDFApmBDTqhjWLQou3K9Z2otlFh-Yy-Bt11aQ0AQPbk/w300-h400/20.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Jedan od originalnih posvetnih križeva. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFc6x-ZvDb18Tasx__quD147UHbi7laihnWbkJrWhnLnP2nXPLrEi3y5iE_s-7XPeo2DlyEFQ6aEYUxk-T4HEU4gxKJc0H12KT9IlMnw-bOUdhIYt0NdIXn46bOwvR22yrzHzAzyIZE_aFtngv5hm8p9zSlzychgTsN9dAEUY9cNcucWXwep3PyoGR_frw/s2048/21.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFc6x-ZvDb18Tasx__quD147UHbi7laihnWbkJrWhnLnP2nXPLrEi3y5iE_s-7XPeo2DlyEFQ6aEYUxk-T4HEU4gxKJc0H12KT9IlMnw-bOUdhIYt0NdIXn46bOwvR22yrzHzAzyIZE_aFtngv5hm8p9zSlzychgTsN9dAEUY9cNcucWXwep3PyoGR_frw/w300-h400/21.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Poslije obilaska crkve, razgledali smo poprilično veliki samostan. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6UoHkj_zPZzXN2V1Eq9n3UsUKbCjRNpYHHBfv2aNg1h4PD4dVsJ6wDq87lb3cjyppdH7klHK9siKWd28ywNAQa_04717gR41D66hnLZbiRd2mGNjxp8Bu1KFrHq94LSuSLJd3n7tfwc6LPk-_T3YUX9Et6D_yiEkfbcvKtdc-El0lPlOBMZnlF-1F3itc/s2048/22.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6UoHkj_zPZzXN2V1Eq9n3UsUKbCjRNpYHHBfv2aNg1h4PD4dVsJ6wDq87lb3cjyppdH7klHK9siKWd28ywNAQa_04717gR41D66hnLZbiRd2mGNjxp8Bu1KFrHq94LSuSLJd3n7tfwc6LPk-_T3YUX9Et6D_yiEkfbcvKtdc-El0lPlOBMZnlF-1F3itc/w300-h400/22.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Iz informativnih ploča smo zaključili da moramo još barem jednom doći obići razne povijesne i prirodne znamenitosti u okolici. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbNyxtzh1Tgvx8E-Ki_TAVO7UZ_6YPJs5e8vaJsVIZF_rQATqwg4O4JrthLgBCY0EyL1d78oWZAGfee1Me6dcAnRrRPt_nrsBrK7fZ-XJJTnxG_hnqfU5aQmFBgzxNQA3itAbwZdGTfwo7hoiLpmHU69ACZ51Td80b4bpjEB9Xg_3KZr0taU88e27TTDws/s2048/23.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbNyxtzh1Tgvx8E-Ki_TAVO7UZ_6YPJs5e8vaJsVIZF_rQATqwg4O4JrthLgBCY0EyL1d78oWZAGfee1Me6dcAnRrRPt_nrsBrK7fZ-XJJTnxG_hnqfU5aQmFBgzxNQA3itAbwZdGTfwo7hoiLpmHU69ACZ51Td80b4bpjEB9Xg_3KZr0taU88e27TTDws/w300-h400/23.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Neki fotograf u 19. stoljeću skupljao je tijekom cijele svoje karijere staklene pločice koje su se tada <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Ambrotype">koristile</a> za fotografiranje i donirao ih je samostanu. Od tih pločica napravljeni su prozori klaustra koji izgledaju efektno, ali ih nije baš jednostavno čistiti. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjsJz5e7ALrSVZ5dNaTJ0ira5vMP4m4H-F5Wak9lf9L4ryloGV0Y-O4b_4886UMX37rCiZE3gEMb-mrDKpqDo1iDVvSAiij2Lqlcln4uEujMBAGPluf-l4wSzC4k1o68X1BAOavW8a1cbEXATa65H0TX-tan8rXt86Qu0xSqcvyP4a5Sh5azr6pBX3Dt4w-/s2048/24.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjsJz5e7ALrSVZ5dNaTJ0ira5vMP4m4H-F5Wak9lf9L4ryloGV0Y-O4b_4886UMX37rCiZE3gEMb-mrDKpqDo1iDVvSAiij2Lqlcln4uEujMBAGPluf-l4wSzC4k1o68X1BAOavW8a1cbEXATa65H0TX-tan8rXt86Qu0xSqcvyP4a5Sh5azr6pBX3Dt4w-/w300-h400/24.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh24c5uILDdJPjVITdZJpm66j3Q4zF4fd3aAqYCYu6IteW2Lp9Z99koCmzgeQouLx2Y8zzjsWsV_D6BkEb_D7I8yPb77h7Gb8NAoKP44UncFdF26IC7riGA6FN4jb8vLrD4XfTR9jtsxIvjW947kjdowFmy7Cikqg3RaXcOKdbHqeDjk14IWe9RpjUW2dVY/s2048/25.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh24c5uILDdJPjVITdZJpm66j3Q4zF4fd3aAqYCYu6IteW2Lp9Z99koCmzgeQouLx2Y8zzjsWsV_D6BkEb_D7I8yPb77h7Gb8NAoKP44UncFdF26IC7riGA6FN4jb8vLrD4XfTR9jtsxIvjW947kjdowFmy7Cikqg3RaXcOKdbHqeDjk14IWe9RpjUW2dVY/w400-h300/25.jpeg" width="400" /></a></div><div><br /></div>Domaćin nas je proveo i središnjim dijelom klaustra dajući nekoliko povijesnih crtica. Ovdje se, nažalost, vidi i šteta koju je prouzročila vlaga u zidovima. <div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgR6PhRtXTZVZ7zBs-bFQcpAAcxbUh-gGBSlEwU9GFwcDOf4W9ROUOrNhPO1WrRvy2GUXlk_39XRgobfJGNNdB2tjok7J4f0Ks5_v-dgFLICjGmxSB_xXIpHwroM_Pi_8Usj2GKdwErH-wQxaDQcxLVW6oLdF6yA5I8yXfOGFtOnIz970JHsiRzWXi0YjrO/s2048/26.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgR6PhRtXTZVZ7zBs-bFQcpAAcxbUh-gGBSlEwU9GFwcDOf4W9ROUOrNhPO1WrRvy2GUXlk_39XRgobfJGNNdB2tjok7J4f0Ks5_v-dgFLICjGmxSB_xXIpHwroM_Pi_8Usj2GKdwErH-wQxaDQcxLVW6oLdF6yA5I8yXfOGFtOnIz970JHsiRzWXi0YjrO/w300-h400/26.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>U Cerniku je rođen i odrastao p. <a href="https://hr.wikipedia.org/wiki/Tomislav_Vuk">Tomislav Vuk</a> koji je profesor drevnih jezika na franjevačkom biblijskom fakultetu u Jeruzalemu. Njegovim zalaganjem uspostavljena je u Cerniku stalna Biblijsko-arheološka izložba koju smo razgledali. </div><div><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhS8nzmtTWyA1WbUThMyyehPXc9_xYdcMrNJtEpetAoB3uiO_zuIwJEDc5D76LeCgthykvx8RZT6ubLD21tX96zONmbXQzMD9pZKzUiNov-0ZZ1_hQzGz-9W3-HmfSMVcNwbBgxULMe6c7pjStr38KhnjLf1i-2u4Uc7I-PlO2GFFoERRe-DKWT1J2S3VEq/s2048/27.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhS8nzmtTWyA1WbUThMyyehPXc9_xYdcMrNJtEpetAoB3uiO_zuIwJEDc5D76LeCgthykvx8RZT6ubLD21tX96zONmbXQzMD9pZKzUiNov-0ZZ1_hQzGz-9W3-HmfSMVcNwbBgxULMe6c7pjStr38KhnjLf1i-2u4Uc7I-PlO2GFFoERRe-DKWT1J2S3VEq/w300-h400/27.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-07znvFPSU1dm7_3Q1KEC3rfvONgyJUeopS0MNnVlKfk7k-IgRtrNYcV1-aYF2ODkENQFnUSjgstTILW46AodIFt2EPu80A4x6pDtJsGF0490lNSs1BUg9OI2GzjEASmELAOz-Tyqk-oKEWBMNy0WexK1UjKZWLaw8NuT8b3tLiFXobC8Fs5e7d7qNBcu/s2048/28.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-07znvFPSU1dm7_3Q1KEC3rfvONgyJUeopS0MNnVlKfk7k-IgRtrNYcV1-aYF2ODkENQFnUSjgstTILW46AodIFt2EPu80A4x6pDtJsGF0490lNSs1BUg9OI2GzjEASmELAOz-Tyqk-oKEWBMNy0WexK1UjKZWLaw8NuT8b3tLiFXobC8Fs5e7d7qNBcu/w300-h400/28.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAn404jW2T8rTbdytU4NAaf-hYy2es9M5grj29-YuOXKrmbSHt60uaPlclgiqkj83oa1yY4IwPHI6QzZdQHszT68rhaF7qrV9ZXd1uVpJB84TZcBPV_QMJwalsO_Kczg5wYL4ZmAmkx_eprvR2wGWGb6r1FiCSXJfKrOy1lfIat86cK-k7uYtSKOjCNXJL/s2048/29.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAn404jW2T8rTbdytU4NAaf-hYy2es9M5grj29-YuOXKrmbSHt60uaPlclgiqkj83oa1yY4IwPHI6QzZdQHszT68rhaF7qrV9ZXd1uVpJB84TZcBPV_QMJwalsO_Kczg5wYL4ZmAmkx_eprvR2wGWGb6r1FiCSXJfKrOy1lfIat86cK-k7uYtSKOjCNXJL/w400-h300/29.jpeg" width="400" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizfje8QB4g1OMo_6lIKd9TZ9G7kpI1RnUx_GY0FW9IPiAJOpUmFoHSvKgpIpf2K0OUDvsQak13exCLmFEFkLURV-Qx7LCPHDfU3nvBDFuabOXkiV6WF34pZ7mZi4B_4tfuF2TtuVBHBHa2koTqUhdHhY4Lg8pXt_shLc6ivt6pP3LAY-a2vczGPaD7C2uT/s2048/30.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizfje8QB4g1OMo_6lIKd9TZ9G7kpI1RnUx_GY0FW9IPiAJOpUmFoHSvKgpIpf2K0OUDvsQak13exCLmFEFkLURV-Qx7LCPHDfU3nvBDFuabOXkiV6WF34pZ7mZi4B_4tfuF2TtuVBHBHa2koTqUhdHhY4Lg8pXt_shLc6ivt6pP3LAY-a2vczGPaD7C2uT/w300-h400/30.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj1DC1lUTm-FWRZlq4EVEt1UPapKTvEt7kvucBFqJ1hrZHCh4wEwgQsG8Cg3jpK94vFp9kpU3fdbAQReZzbGRXlTK3ZSn_fv9744wUdGi0-uEbwL4WKZ8ImcXg7XWsfl8yltBHIhkOxRDgDg8visdTU_Dr4H00cmisEZLDs4VjHOaSfkTMQj6V-zaWr4YVa/s2048/31.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj1DC1lUTm-FWRZlq4EVEt1UPapKTvEt7kvucBFqJ1hrZHCh4wEwgQsG8Cg3jpK94vFp9kpU3fdbAQReZzbGRXlTK3ZSn_fv9744wUdGi0-uEbwL4WKZ8ImcXg7XWsfl8yltBHIhkOxRDgDg8visdTU_Dr4H00cmisEZLDs4VjHOaSfkTMQj6V-zaWr4YVa/w300-h400/31.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhP8A6PblTSkO5tryorGFK-euOfchCeiiDfyZ8OFondGOGxcW77aO80kvkyvaIrxXiM-Rk52uzp21n0-i8UoKT5hccrMLIF8LlxBUm8e_AZLPa9pVdl_45ZHJxbPBPQHtMsdM0vrVg2gwACWumgvHFRDBuHTx3Pqr2VKA0W0w6Czmw98ebFGLL_Z7qiklfP/s2048/32.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhP8A6PblTSkO5tryorGFK-euOfchCeiiDfyZ8OFondGOGxcW77aO80kvkyvaIrxXiM-Rk52uzp21n0-i8UoKT5hccrMLIF8LlxBUm8e_AZLPa9pVdl_45ZHJxbPBPQHtMsdM0vrVg2gwACWumgvHFRDBuHTx3Pqr2VKA0W0w6Czmw98ebFGLL_Z7qiklfP/w300-h400/32.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgl8EvhEtI4jFGfcbObPpm14s3xYLl1ZJu1VyYWc6KckHODM4B2qOVOCK0S4xD8WY7a50lvXUKtpddFMBRbadx6zXWEJJ14MKinT2_eJ88cyaOumm5-dva9Kn_JaOLF98RptqlHze4ejFDe3cyZYN0HMgy8l93PWkyCNl9kK-j5kxWJPdj8zIILp9nXYv2Z/s2048/33.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgl8EvhEtI4jFGfcbObPpm14s3xYLl1ZJu1VyYWc6KckHODM4B2qOVOCK0S4xD8WY7a50lvXUKtpddFMBRbadx6zXWEJJ14MKinT2_eJ88cyaOumm5-dva9Kn_JaOLF98RptqlHze4ejFDe3cyZYN0HMgy8l93PWkyCNl9kK-j5kxWJPdj8zIILp9nXYv2Z/w400-h300/33.jpeg" width="400" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsWIOq8eZq0D1z42iO13TmkXDjzbUXg7ngaZ0i010ZqjlakjJ-JPJrk53jEC-nYfQ7z9sY-tM29FS6d0gHdIxhFOspZVGZZbooDXkhQPqOOZBxwc9QATKLNT1H6MZEZi3ZpcolbXDl49Xk3fTrQ5HBK8PiwnRCaxEX55yLypW26-zCHyOuUVRuBLYymCL4/s2048/34.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsWIOq8eZq0D1z42iO13TmkXDjzbUXg7ngaZ0i010ZqjlakjJ-JPJrk53jEC-nYfQ7z9sY-tM29FS6d0gHdIxhFOspZVGZZbooDXkhQPqOOZBxwc9QATKLNT1H6MZEZi3ZpcolbXDl49Xk3fTrQ5HBK8PiwnRCaxEX55yLypW26-zCHyOuUVRuBLYymCL4/w300-h400/34.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Došavši do vitrine s nekim tipičnim suvenirima iz Jeruzalema, žalosni smo se spomenuli kako se naši planovi da nas p. Robert vodi na hodočašće u Svetu zemlju nisu realizirali, ali on nas je ohrabrio rekavši da ćemo u ne tako dalekoj budućnosti ispuniti ova očekivanja. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjukCKAV0z_A8Cmm9AamHe_kkGK20UP8Is1ZV1ADKg7lVH0YbyBPlL1ruSApzw06YGqzc4LLuKBt2tZkDCX-s58oIgjLkCjV81PIOS-wuux1xG4PB2AhMbmUf5CEbVjdoL29ZgKsSfqZeQ9FeAQpgC_lcmiyWwYEE4balbKyauT2q3AgSOHiHkCKrofg-oS/s2048/35.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjukCKAV0z_A8Cmm9AamHe_kkGK20UP8Is1ZV1ADKg7lVH0YbyBPlL1ruSApzw06YGqzc4LLuKBt2tZkDCX-s58oIgjLkCjV81PIOS-wuux1xG4PB2AhMbmUf5CEbVjdoL29ZgKsSfqZeQ9FeAQpgC_lcmiyWwYEE4balbKyauT2q3AgSOHiHkCKrofg-oS/w400-h300/35.jpeg" width="400" /></a></div><div><br /></div><div>Ovaj smećkasti prah na koji pokazuje ruka je sjeme gorušice koje je slavu dobilo iz Isusove prispodobe (i danas smo je slušali na misi!). </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhle1HvpBguAzmKfzzj-FZXjZ7FVV3eK6XeFouXJ1v4Agff8cNdEG6yTRmpjYvt8pcXQw3VzuXOlxjMCBRQgB660S2T04R2vBVtedfOw6BY_eTSaUN04O1KM5EoKyVGKRNFMZ-C6dv2ux98N7I5tVVPwK7uHkxnjLFze2DtNHjerOQYVEEnkTJjNuIvKmeU/s2048/36.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhle1HvpBguAzmKfzzj-FZXjZ7FVV3eK6XeFouXJ1v4Agff8cNdEG6yTRmpjYvt8pcXQw3VzuXOlxjMCBRQgB660S2T04R2vBVtedfOw6BY_eTSaUN04O1KM5EoKyVGKRNFMZ-C6dv2ux98N7I5tVVPwK7uHkxnjLFze2DtNHjerOQYVEEnkTJjNuIvKmeU/w300-h400/36.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Ručali smo vrlo ukusni gulaš. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpjPcRF2vvZ7SbKpM_fuKpdnSafw3_lrOZeMDxKXeVDhAfVUDIsuwvQyJ0GbDO4QTdwvTs8KDUHi4uKtFjTWfcHhuQXQxpvmoRoSQVaV1Nk24ommXGACHU69rfCm2Q4qmryTj9kLlfF3tnximy9pmUYeKm2B2pU7zuotrHK-MUSW33GAcO3sivt0GxItUa/s2048/37.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpjPcRF2vvZ7SbKpM_fuKpdnSafw3_lrOZeMDxKXeVDhAfVUDIsuwvQyJ0GbDO4QTdwvTs8KDUHi4uKtFjTWfcHhuQXQxpvmoRoSQVaV1Nk24ommXGACHU69rfCm2Q4qmryTj9kLlfF3tnximy9pmUYeKm2B2pU7zuotrHK-MUSW33GAcO3sivt0GxItUa/w300-h400/37.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>A pili Naru koja nas je sve podsjetila na djetinjstvo. Osim djece, naravno, ona se nisu prisjećala svoga djetinjstva. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJ3dcy265VO3mR3iNbZZv_SChgJvuhhxEcPw5S3Va4yeqZcwoSc-E5tfSdPcKT8MYmVNap013LKUogwbhVKG4Rqmq7luClwhf92N4veURREpR_GzwCVb_TmuLjfAElww87qcNwgR8J9H9JtZYt2PHOj0KeGf45rd8oplB7nrC1y6sHVU-U1adzw0-PrpzK/s2048/38.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJ3dcy265VO3mR3iNbZZv_SChgJvuhhxEcPw5S3Va4yeqZcwoSc-E5tfSdPcKT8MYmVNap013LKUogwbhVKG4Rqmq7luClwhf92N4veURREpR_GzwCVb_TmuLjfAElww87qcNwgR8J9H9JtZYt2PHOj0KeGf45rd8oplB7nrC1y6sHVU-U1adzw0-PrpzK/w300-h400/38.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Vrata u blagovaonu "obnovio" je neki lokalni umjetnik, primijetite opet hmelj iznad franjevačkog grba.</div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyYaPdPEoc0NpXFTHE8D4BUB2DMzkafVwvJ67oa_e8sQb_I3iV_2Oy4aAuZaqmKyA7LDpxiIsJBmChhUqJwcY4TOtY9pPkPOnroRSLh003uo1P-2o9q5isyc0JA9hYf1h67LsMYKfcs4it4In5rrJfVSlc7QDoMlgD_YM1ukp48eYk42XM7pHDmLqtxFdb/s1022/39.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1022" data-original-width="694" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyYaPdPEoc0NpXFTHE8D4BUB2DMzkafVwvJ67oa_e8sQb_I3iV_2Oy4aAuZaqmKyA7LDpxiIsJBmChhUqJwcY4TOtY9pPkPOnroRSLh003uo1P-2o9q5isyc0JA9hYf1h67LsMYKfcs4it4In5rrJfVSlc7QDoMlgD_YM1ukp48eYk42XM7pHDmLqtxFdb/w271-h400/39.jpeg" width="271" /></a></div><div><br /></div><div>P. Julije piše da je ovu sliku pavlinskih remetskih mučenika koja se sada nalazi u blagovaonici 1847. samostanu poklonio vlastelin Andrija Marković. Godine 1591. turski vođa Hasan-paša Predojević pustoši Remete i vješa 12 remetskih redovnika pavlina na lipu u Vugrovcu. Ako netko zna gdje je točno bilo navedeno stablo, neka ostavi informaciju u komentarima. Usto, je li to baš lipa koju je <a href="https://www.zupa-vugrovec.com/o-zupi/">navodno</a> posadio bl. Augustin Kažotić? Čini mi se kao zgodno odredište za neko buduće hodočašće. </div><div><br /></div><div>I onu lipu u Cerniku kod koje su se okupljali katolici za vrijeme turske okupacije posadio je po jednoj <a href="https://hkm.hr/zanimljivosti/svjedocanstvo-cudotvorni-zdenac-uz-koji-i-slijepi-progledaju/">predaji</a> bl. Augustin. Ako i nije tako (što odlučno tvrdi p. Julije), morat ćemo za idućeg posjeta navratiti do tog mjesta gdje je sad kapela sv. Leonarda / Linarte (kaže p. Robert da se u tom kraju gutaju samoglasnici). </div><div><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhX_dTV2Td9jXYOMCqdisAN8KQXIGCkMlr7JrHca-w-KGflj2ENR72U82dTZFUQaGSqS-OtWo4cVmwCbtKuAO5tHEuVoguiSS16i7O7TJdnMjowrHq2guuKM4LdJ5MXPS2CJZwa33h-3cnBaFWDLeAIGDBuTfD-Yzr_wBKLp8SPjUu_th7OJj5MqEnPP3iN/s2048/40.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhX_dTV2Td9jXYOMCqdisAN8KQXIGCkMlr7JrHca-w-KGflj2ENR72U82dTZFUQaGSqS-OtWo4cVmwCbtKuAO5tHEuVoguiSS16i7O7TJdnMjowrHq2guuKM4LdJ5MXPS2CJZwa33h-3cnBaFWDLeAIGDBuTfD-Yzr_wBKLp8SPjUu_th7OJj5MqEnPP3iN/w300-h400/40.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjeYqJk7CPBfVGgIelOB6nXPp6GxA0DR8tIItq5jSWG5M8ZTSDVdxT6N31BMiih6hq6nxo31Nf_ksZsReVk0Nk9pJqeRGoK8UQjoBpGyrsEiOoQ6TiB3mzZ7kL760HYygEXltvsYRGCDKGYrCLsLT81L2kp4g0H32tL-CcgBJ8KCFiWK_tFPSoSMu52ueaY/s2048/41.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjeYqJk7CPBfVGgIelOB6nXPp6GxA0DR8tIItq5jSWG5M8ZTSDVdxT6N31BMiih6hq6nxo31Nf_ksZsReVk0Nk9pJqeRGoK8UQjoBpGyrsEiOoQ6TiB3mzZ7kL760HYygEXltvsYRGCDKGYrCLsLT81L2kp4g0H32tL-CcgBJ8KCFiWK_tFPSoSMu52ueaY/w300-h400/41.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgNVLs8hnqysozBhwHo5CPRTU_HTvuiXvi42jqgStEwe_4LtGPg-2TThCE3qUdvK0DeD-cUTvFVzNCnFN-LRWue7jQXCvKGstOVk4xL7fDDELEhdnPnlcXvIDMclSn2LsvuabKIe3lBRNSXa45eUX8I4nKuVV8EGnQQcheztKOyMBcM8zo3zllPN7ip6Gf0/s2048/42.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgNVLs8hnqysozBhwHo5CPRTU_HTvuiXvi42jqgStEwe_4LtGPg-2TThCE3qUdvK0DeD-cUTvFVzNCnFN-LRWue7jQXCvKGstOVk4xL7fDDELEhdnPnlcXvIDMclSn2LsvuabKIe3lBRNSXa45eUX8I4nKuVV8EGnQQcheztKOyMBcM8zo3zllPN7ip6Gf0/w300-h400/42.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgzGS7zUDki4S7WeAsGBkv9g5JQ7jIqMC9XAwLOxVfFbyaL5oZzH-jdJexSHkPxGTmjuw06_tRLI9XPid8JM3Mn_pLejQ570-3uBwfwDwcpwuPEI1NkFfY-v4vRrfM3YVDi-cMGfUOkLKKN1Fdc2h0UGUkt5LDfBPg_nMV7VHr7vhV2V4GxAPyEAZJHLuro/s2048/43.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgzGS7zUDki4S7WeAsGBkv9g5JQ7jIqMC9XAwLOxVfFbyaL5oZzH-jdJexSHkPxGTmjuw06_tRLI9XPid8JM3Mn_pLejQ570-3uBwfwDwcpwuPEI1NkFfY-v4vRrfM3YVDi-cMGfUOkLKKN1Fdc2h0UGUkt5LDfBPg_nMV7VHr7vhV2V4GxAPyEAZJHLuro/w300-h400/43.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Na odmorištu samostanskog stubišta jedan je od ljepših kipova Bezgrešne koji se nosi i u procesiji. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-gcRqk7yfvXatrg-Tk4xaSHR7QAUtUnM3exAQPcaQgRSG1lB-KbeP6_bHS0qinGtjCVQ1_lpILxYmnV5PLLtFe3SiUXlAd2VgFyDZJtSpUPZFxC_shlkaMZnPO2_QyHoouWYo-PeLFsXf5sB7z1bSSam6xeEgVJQ6i8AoTc8cwclY8tD9ricQgwmk603Z/s2048/44.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-gcRqk7yfvXatrg-Tk4xaSHR7QAUtUnM3exAQPcaQgRSG1lB-KbeP6_bHS0qinGtjCVQ1_lpILxYmnV5PLLtFe3SiUXlAd2VgFyDZJtSpUPZFxC_shlkaMZnPO2_QyHoouWYo-PeLFsXf5sB7z1bSSam6xeEgVJQ6i8AoTc8cwclY8tD9ricQgwmk603Z/w300-h400/44.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Samostan se renovira, pa je puno toga u kutijama. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhI2ZNK_V0CYDi7LuudMHS1MVhiEzvt0vXAQNapb-cmyeQ1cvVep43C7F0yjTQIYf3UQsGmE2JKiGYHzXFvsv7DWMvMIvU5nrU3WfqPdA4uhKwYA77xX04r0mO7osZihRzwXiFsM3BUUUVsA76BzPJTl7Hh8p6HRTLyj4Cci9MebKSkh-wr-3MhBkLHjqND/s2048/45.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhI2ZNK_V0CYDi7LuudMHS1MVhiEzvt0vXAQNapb-cmyeQ1cvVep43C7F0yjTQIYf3UQsGmE2JKiGYHzXFvsv7DWMvMIvU5nrU3WfqPdA4uhKwYA77xX04r0mO7osZihRzwXiFsM3BUUUVsA76BzPJTl7Hh8p6HRTLyj4Cci9MebKSkh-wr-3MhBkLHjqND/w300-h400/45.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Ovdje će jednoga dana biti vraćena vrijedna samostanska knjižnica. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijBsadD_p5xVYhwZ5QHCT-Uy_GkHDvvV_GpDsoSXZ2YP8d-WhC_KSayTBzzIRA_EXUfeVdwVy-OKOstnc1jKzbgiVU3M-5WWlYVr2yQ7UzcqsWwm0dqBFZGVzcK1cSQQ1lZ5Glhr2otzMT-wP2GJdnldI84_4M3EyleuC8KKohTfdciGzFZw2B97gK4gZx/s2048/46.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijBsadD_p5xVYhwZ5QHCT-Uy_GkHDvvV_GpDsoSXZ2YP8d-WhC_KSayTBzzIRA_EXUfeVdwVy-OKOstnc1jKzbgiVU3M-5WWlYVr2yQ7UzcqsWwm0dqBFZGVzcK1cSQQ1lZ5Glhr2otzMT-wP2GJdnldI84_4M3EyleuC8KKohTfdciGzFZw2B97gK4gZx/w300-h400/46.jpeg" width="300" /></a></div><p>A ovdje se obnavljaju sobe za redovnike. </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiljZEJYF72cmc5NCSeNWmKeJhiIOxlp74Orc3H5q4CbeEnEcgjC9FurFbOtRjm4539hwgpXZGoQf8P_YwGpy4Kgy5XId0bgugTk1FABq4aZa3DVPOeEbWNoA-5608Iq6HSNmQ-0aK1BBsWqRDGFXzjjKL567dLj7hKXshaslO1mYnw2plIsHnoVpP3NcXS/s2048/47.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiljZEJYF72cmc5NCSeNWmKeJhiIOxlp74Orc3H5q4CbeEnEcgjC9FurFbOtRjm4539hwgpXZGoQf8P_YwGpy4Kgy5XId0bgugTk1FABq4aZa3DVPOeEbWNoA-5608Iq6HSNmQ-0aK1BBsWqRDGFXzjjKL567dLj7hKXshaslO1mYnw2plIsHnoVpP3NcXS/w300-h400/47.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmhmNy-lBjExvAti7t6CJPbFfE1kdHzGzI-HxiIfYevurIdy1musSTbKkG5KFMs59qqBskf9ULURlUxfQldnFSvrCpSPskOx0dBV13TjRiD8eDZICTZPPSVcaCWl4OJT-5QSy-kfp0bbqBv6lq3MDKtOy9HOKvWtBtvuBgp_ekaXUhbvp8TOANpKibzFUv/s2048/48.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmhmNy-lBjExvAti7t6CJPbFfE1kdHzGzI-HxiIfYevurIdy1musSTbKkG5KFMs59qqBskf9ULURlUxfQldnFSvrCpSPskOx0dBV13TjRiD8eDZICTZPPSVcaCWl4OJT-5QSy-kfp0bbqBv6lq3MDKtOy9HOKvWtBtvuBgp_ekaXUhbvp8TOANpKibzFUv/w300-h400/48.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Uz unutrašnju, provodi se i vanjska obnova, a tempo je uvjetovan europskim i državnim potporama. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjQpnMFFSgeIBgLRpix87HGtRcIYSDtIhbuMtHgnqyAsV7EN7TFOMIjnje-m7mP1VKGVdpdf2zYQRRT-O6ymFiJoyAZTpSqaeYnm1S_boyOlyHPohbd0NU_4XU5fUadrIIsAS-Oa0-0LOOWvThPPXOZWCfRLqar1R2fpNz3ZuFH0DbouwjH_elymhjvl5l/s2048/49.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjQpnMFFSgeIBgLRpix87HGtRcIYSDtIhbuMtHgnqyAsV7EN7TFOMIjnje-m7mP1VKGVdpdf2zYQRRT-O6ymFiJoyAZTpSqaeYnm1S_boyOlyHPohbd0NU_4XU5fUadrIIsAS-Oa0-0LOOWvThPPXOZWCfRLqar1R2fpNz3ZuFH0DbouwjH_elymhjvl5l/w400-h300/49.jpeg" width="400" /></a></div><div><br /></div><div>Na brdašcu iznad samostana je križni put, ali i njega smo zbog nedostatka vremena morali ostaviti za drugi posjet. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTh-ygg4__Gzbb6oz6ieu9hSWSSKTdt3rBUOZjq8WnSBA_sdTHfxh2pfg5FSlnYuX5CWdVW9-ueE01gMYSfF6K0watXZtfmTrFAzxDIVHiWWneiNAgl8yVKFyodi-5wZAe34R_7gcE6gr1O885rKAFj-lLGwW8x4pje9Au2ukguT0lonvlYSFZt8Tjg3VB/s2048/50.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTh-ygg4__Gzbb6oz6ieu9hSWSSKTdt3rBUOZjq8WnSBA_sdTHfxh2pfg5FSlnYuX5CWdVW9-ueE01gMYSfF6K0watXZtfmTrFAzxDIVHiWWneiNAgl8yVKFyodi-5wZAe34R_7gcE6gr1O885rKAFj-lLGwW8x4pje9Au2ukguT0lonvlYSFZt8Tjg3VB/w400-h300/50.jpeg" width="400" /></a></div><div><br /></div><div>Mnoštvo svetih likova u crkvi i u samostanu opominje nas da se popravimo!</div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjwyH6IWTMnv8u_goHyOqMPE8AV6XvD5Y1jZe_wMN0y1b9tNwfFiR2dX2uaW8Q-c6Syhm8cCSIICCA6H0ft61E-rPeuCOjTtBby28N3kFL11L-2K-g_bMNT57rUW1HD3eSDsdnwZntZ_Z9lWPjviIVb3ubknlv4wCsGWyXoMqbaDRu2tfzNj9GfpYVxSip9/s2048/51.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjwyH6IWTMnv8u_goHyOqMPE8AV6XvD5Y1jZe_wMN0y1b9tNwfFiR2dX2uaW8Q-c6Syhm8cCSIICCA6H0ft61E-rPeuCOjTtBby28N3kFL11L-2K-g_bMNT57rUW1HD3eSDsdnwZntZ_Z9lWPjviIVb3ubknlv4wCsGWyXoMqbaDRu2tfzNj9GfpYVxSip9/w300-h400/51.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhuAkIoiGJQb9vxfvx3Twl2LdHF9Tt99hCaBUC_a7bq91qzgMiK9F7hFKQs2ztUkYrB5oV04M4KugVo7vtRQ0jMlkfI-kryLEuJGztPYvypUD1yysniPFK1ZNhRA_gsjPCytfmsg5jJElSE_wypQvkg3M5Ug1lRZWN2h4stV597QjGo1PPLnCfsDN6UrreJ/s2048/52.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhuAkIoiGJQb9vxfvx3Twl2LdHF9Tt99hCaBUC_a7bq91qzgMiK9F7hFKQs2ztUkYrB5oV04M4KugVo7vtRQ0jMlkfI-kryLEuJGztPYvypUD1yysniPFK1ZNhRA_gsjPCytfmsg5jJElSE_wypQvkg3M5Ug1lRZWN2h4stV597QjGo1PPLnCfsDN6UrreJ/w400-h300/52.jpeg" width="400" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnHFUZ7l13DIRrLjXCRSCc7D0qLVt3Z5FJLEnqEGAamvaZ1l4bjia7mFUqa21jebVob9pX5yTJEeg_RUQ2ahyBpt0b3Q6stWPUjnFq9fdUhTJ2eIfLaBZy4c48jVoIqC9w3DdSgkr3r23qjoPxi8TtcfRQTHWnIS2PJljAU4miPyl_Vxh-JNBz0DJRMCvt/s2048/53.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnHFUZ7l13DIRrLjXCRSCc7D0qLVt3Z5FJLEnqEGAamvaZ1l4bjia7mFUqa21jebVob9pX5yTJEeg_RUQ2ahyBpt0b3Q6stWPUjnFq9fdUhTJ2eIfLaBZy4c48jVoIqC9w3DdSgkr3r23qjoPxi8TtcfRQTHWnIS2PJljAU4miPyl_Vxh-JNBz0DJRMCvt/w300-h400/53.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Nekoliko soba nazvano je po cerničkim franjevcima koji su umrli svetačkom smrću. Primjerice, pateru <a href="https://web.archive.org/web/20190625235746/http://www.zupa-cernik.com/2018/06/19/i-ti-sine-brute/">Eugenu Kukini</a> su komunisti u sušačkoj bolnici prerezali grlo i izboli ga kuhinjskim nožem, a p. Jerku Tomičeviću još su Turci odrubili glavu. Zanimljivo je kako u letku o župi i samostanu piše da je p. Jerko krstio 180 muslimana, a na <a href="https://web.archive.org/web/20201203042303/https://ika.hkm.hr/novosti/pet-stoljeca-franjevaca-u-cerniku/">drugom mjestu</a> je navedeno kako je to bila samo turska laž. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjOlh7cxhbviSmIN_8Pk69opbkv-i5zBsDq-OlgWYb1z5bzlJz6_AIX_onvKc1FezCmGBglCqi9_NtcMk5BwuodneaMauchxfdj6_Bkno8vHPZJwTSKa4VW2vIA6zQUTN-jnFNNAD1aAt3oJEpOEhRG8fqo2cx4lp1FNGkSnHbZZSbpXl23YRHpWUzw8Xm0/s2048/54.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjOlh7cxhbviSmIN_8Pk69opbkv-i5zBsDq-OlgWYb1z5bzlJz6_AIX_onvKc1FezCmGBglCqi9_NtcMk5BwuodneaMauchxfdj6_Bkno8vHPZJwTSKa4VW2vIA6zQUTN-jnFNNAD1aAt3oJEpOEhRG8fqo2cx4lp1FNGkSnHbZZSbpXl23YRHpWUzw8Xm0/w300-h400/54.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>U biblijsko-arheološko-orijentalističkoj knjižnici koju je sabrao p. Tomislav Vuk zapazio sam knjige franjevačkih izvora u kojima je sigurno i na početku ovog teksta spomenuta Regula Bullata. </div><div><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhk8Qi6SbzFmwrPZt7CoS20eRNmGKCz9Lec2AjYmGEZNBV1CFKpZoPTOxyo_3b5rj98AUuZD5q9ZNXuzKlHxe5jdpDWTMbi3cMYSgcNbIHMDo5BDjhA3aaxQgB-bKinp2PMbUcJbnvpDo5GDK_LWzg1wy3A4LH13UeiruTpKbpqidl673kzI3ZTD28deShT/s2048/55.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhk8Qi6SbzFmwrPZt7CoS20eRNmGKCz9Lec2AjYmGEZNBV1CFKpZoPTOxyo_3b5rj98AUuZD5q9ZNXuzKlHxe5jdpDWTMbi3cMYSgcNbIHMDo5BDjhA3aaxQgB-bKinp2PMbUcJbnvpDo5GDK_LWzg1wy3A4LH13UeiruTpKbpqidl673kzI3ZTD28deShT/w300-h400/55.jpeg" width="300" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh_lpq82eDom0RykR5RBDVfTCctE-FUPjeAbRqPhtpwDAHfB3U-hqYIA3PKc1m3Q5CKKW3wz129pi-3zClMoCtZdfZjbsditEfnrEbSgTiQ9JJ6DMP62qYraSJbki9gQxj5O9C2zlvn2ojbDdUYjzIk-MaLTGc1gswBsjIZkMFzI4Gjl6Izv2g0rHYTUAeF/s2048/56.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh_lpq82eDom0RykR5RBDVfTCctE-FUPjeAbRqPhtpwDAHfB3U-hqYIA3PKc1m3Q5CKKW3wz129pi-3zClMoCtZdfZjbsditEfnrEbSgTiQ9JJ6DMP62qYraSJbki9gQxj5O9C2zlvn2ojbDdUYjzIk-MaLTGc1gswBsjIZkMFzI4Gjl6Izv2g0rHYTUAeF/w400-h300/56.jpeg" width="400" /></a></div><div><br /></div><div>Iz prostora te knjižnice može se izaći na kor s orguljama. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgXvJW0Rx6V8pv9Yt-d7Cwb8z8SHFAmkJShJZHGQx5q37BjwPT4mhyphenhyphenR_MxuzEfHFAfEy6r-g_h7okBsrEKFR34jPgDXIceJUzCl0ZJU22kSm70f5NESZI9nqSdq26F-Cj9ORuvNudTMPFrsEcnW9bM5jOO2Un0MBUrBFkSutCArjgChqPxB8L0YfRtoNySP/s2048/57.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgXvJW0Rx6V8pv9Yt-d7Cwb8z8SHFAmkJShJZHGQx5q37BjwPT4mhyphenhyphenR_MxuzEfHFAfEy6r-g_h7okBsrEKFR34jPgDXIceJUzCl0ZJU22kSm70f5NESZI9nqSdq26F-Cj9ORuvNudTMPFrsEcnW9bM5jOO2Un0MBUrBFkSutCArjgChqPxB8L0YfRtoNySP/w300-h400/57.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>P. Robert je spomenuo da mu je jedan subrat koji je ovdje u Cerniku bio u novicijatu opisao kako bi se, kad je njegova majka bila dolje u crkvi, on stojeći ispred orgulja podigao na prste da vidi gdje mu je majka jer bi je i samo po marami s leđa znao prepoznati. Naravno, tada je redovnička disciplina bila puno stroža, ali složili smo se da to i nije bilo tako loše. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEitSI_Xc9E01SFpP7SeEKBa_ju2tPaUltLiOxLRl01RjGv6_4qxAvy-lCScKRao1NMz04fQ2IMkOADg-gmVNK9MUnBTgzFq2EQmF8m7pvGqF4hlwhOgp1xyEKTxHf_1gIg2_-Ci0LyhJrhCI2msMW5dBoaZCRrULo6kmDNQXmoaDZFt8qLi7QkUjn6F4wIV/s2048/58.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEitSI_Xc9E01SFpP7SeEKBa_ju2tPaUltLiOxLRl01RjGv6_4qxAvy-lCScKRao1NMz04fQ2IMkOADg-gmVNK9MUnBTgzFq2EQmF8m7pvGqF4hlwhOgp1xyEKTxHf_1gIg2_-Ci0LyhJrhCI2msMW5dBoaZCRrULo6kmDNQXmoaDZFt8qLi7QkUjn6F4wIV/w400-h300/58.jpeg" width="400" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUNZ9bKT66GXdZeLIu2keK8QJaZtPkJNrwzO4mWs_VA5vzejtovWJT7AZr6a3_I1et4CIO-zoN8khCTTiOzIb6yfreVGNK8AI58uhd4A876DbecZzySBzfB9LCqXjY_bOhIkcB6qd0nM-WkNAoj2vRE30qGelYkkITO2zxJngZKwiWNTnRhHd7NanWLI6R/s2048/59.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUNZ9bKT66GXdZeLIu2keK8QJaZtPkJNrwzO4mWs_VA5vzejtovWJT7AZr6a3_I1et4CIO-zoN8khCTTiOzIb6yfreVGNK8AI58uhd4A876DbecZzySBzfB9LCqXjY_bOhIkcB6qd0nM-WkNAoj2vRE30qGelYkkITO2zxJngZKwiWNTnRhHd7NanWLI6R/w400-h300/59.jpeg" width="400" /></a></div><div><br /></div><div>Pogled prema propovjedaonici. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSDKOOwPaTviKWgCn9DLzjG8CNNJudCxg62tqpo4IpCERzgazEYAClPUaPmyguhqBvoOK4er094stzm1cytGb5RdhBQMgpwEOTxs1REv-nBZoY-gBEQ9hChCdxUYZ4XgIu3m8u7Uln5ODWYkjoK4GlUeQ4XwDzHFO2fRDhMqYdWAe9hRIalc2vS-Y63Nxr/s2048/60.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSDKOOwPaTviKWgCn9DLzjG8CNNJudCxg62tqpo4IpCERzgazEYAClPUaPmyguhqBvoOK4er094stzm1cytGb5RdhBQMgpwEOTxs1REv-nBZoY-gBEQ9hChCdxUYZ4XgIu3m8u7Uln5ODWYkjoK4GlUeQ4XwDzHFO2fRDhMqYdWAe9hRIalc2vS-Y63Nxr/w300-h400/60.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Ubrzo smo se morali rastati, pa smo zamolili blagoslov i obećali da ćemo opet doći.</div><div><br /></div><div>U povratku smo doslovno projurili kroz Novu Gradišku i stigli na vlak točno kada je dolazio na kolodvor. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgXA1vIQkDP0NBRW6IeiVT6QtL3OBCRcRONd3tEXDj7N1hwygCTJwn0lTMB7Wct6SpbxlyUth7k1Fc3efAUEtMXnSd1Uv2aeY3XNY_Dd4vFa1Dbyut7rRjFxv4KXR0W8bcL5XdVU8K1hLdGHj_WtoTO1O3g7DlBV2rqjgWU7mRneqM8pSNskcvbhY1Ped9k/s2048/61.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgXA1vIQkDP0NBRW6IeiVT6QtL3OBCRcRONd3tEXDj7N1hwygCTJwn0lTMB7Wct6SpbxlyUth7k1Fc3efAUEtMXnSd1Uv2aeY3XNY_Dd4vFa1Dbyut7rRjFxv4KXR0W8bcL5XdVU8K1hLdGHj_WtoTO1O3g7DlBV2rqjgWU7mRneqM8pSNskcvbhY1Ped9k/w300-h400/61.jpeg" width="300" /></a></div><div><br /></div><div>Imam dojam da se p. Robert lijepo prilagodio novoj-staroj sredini. Gvardijan nas je vrlo srdačno pozdravio, a i ostali fratri koje smo susretali bili su prijateljski raspoloženi. Hvala im svima na gostoljubivosti. </div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYFYou84GwFZbBZTiCzng_zvlWQRPEw0xBANX7Ck2LR8OugNBO1U4dFimNeH3PQ1OFaOQ4FNDCNedmCrZgNkP_3hei2He6_ExOdzQj2VvqRLShkrA62QIVTTSZaxTcIParJ_vjh4mpgMEhOG74U9c4brhAJzcZetT0rdG9v63-mJFfx2gO3Uzj8ea-ABVQ/s2048/62.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYFYou84GwFZbBZTiCzng_zvlWQRPEw0xBANX7Ck2LR8OugNBO1U4dFimNeH3PQ1OFaOQ4FNDCNedmCrZgNkP_3hei2He6_ExOdzQj2VvqRLShkrA62QIVTTSZaxTcIParJ_vjh4mpgMEhOG74U9c4brhAJzcZetT0rdG9v63-mJFfx2gO3Uzj8ea-ABVQ/w400-h300/62.jpeg" width="400" /></a></div><br /></div>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-42605024920469350602023-11-10T16:40:00.003+01:002023-11-10T16:40:51.091+01:00Ako postoji jedna istina naše vjere koju bi bilo bolje da u potpunosti prihvatimo i jasno razumijemo, onda je to vječnost pakla.<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDd7nSZcgQVStAPNTLXwvWr1wW1AhUIAl5DIdaJwSdQgScQrxvaylZCkRkRJUIwLgM0FS2CWkG8MKBqoxw2z5c2PWutwx4tJ2Y18l82zUJjGBSThbmsLYVQ7d0QffJe-R5CeVEtP5Vj_y0vJVLSZ01SacbTZuWs69tbIlNgoFTzLTBJQrMROZwoJSPH5LG/s1434/2hell2.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1434" data-original-width="600" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDd7nSZcgQVStAPNTLXwvWr1wW1AhUIAl5DIdaJwSdQgScQrxvaylZCkRkRJUIwLgM0FS2CWkG8MKBqoxw2z5c2PWutwx4tJ2Y18l82zUJjGBSThbmsLYVQ7d0QffJe-R5CeVEtP5Vj_y0vJVLSZ01SacbTZuWs69tbIlNgoFTzLTBJQrMROZwoJSPH5LG/w168-h400/2hell2.jpeg" width="168" /></a></div><p><br /></p><p>Prvo treba istražiti i spoznati zašto Crkva nije mogla podnijeti umovanje onih ljudi koji obećavahu očišćenje ili oproštenje samom đavlu, nakon najstrožije i najdugotrajnije kazne. Naime, mnogi sveti ljudi, upućeni u Sveto pismo i Staroga i Novoga zavjeta, nisu nimalo zavidjeli ni na očišćenju ni na blaženstvu kakvim god i kolikim god bilo anđelima, a nakon bilo kakve kazne. Nego su prije uvidjeli kako se ne može obesmisliti i obeskrijepiti božanska osudba, jer je Gospodin pretkazao da će na sudu prozboriti i reći: »Idite od mene, prokleti, u oganj vječni, što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim.« Time zaista pokazuje kako će đavao i njegovi anđeli gorjeti u vječnom ognju. A ovo što je pisano u Otkrivenju: »A njihov zavodnik, đavao, bi bačen u ognjeno i sumporno jezero, kamo i Zvijer i lažni Prorok. I bit će mučeni dan i noć, u vijeke vjekova.« Što je ondje nazvano "vječno" (aeternum), ovdje je “u vijeke vjekova“ (in saecula saeculorum), a Sveto pismo tako običava označivati samo ono što nema konca u vremenu.</p><p>I zbog toga ne može se naći nikakav drugi, pravedniji i bjelodaniji razlog (zašto najistinskija pobožnost vjeruje čvrsto i postojano, da đavlu i njegovim anđelima neće biti nikakva povratka u pravednost i život svetih) od samoga Svetoga pisma, koje nije nikoga obmanulo, i koje kaže da ih Bog nije poštedio, nego ih je u međuvremenu tako unaprijed osudio, te »ih je strmoglavio u pakao i predao mračnim bezdanima gdje ih čuva za Sud«, kad će ih primiti vječni oganj, gdje će se mučiti na vijeke vjekova. Ako je tomu tako, kako da se onda svi ljudi ili samo neki — nakon bilo kojeg vremena — izuzmu iz te vječne kazne, a da se odmah ne oslabi vjera, kojom se vjeruje kako će kazna zlodusima biti vjekovječna? Ako oni kojima se kaže: »Idite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim«, ili svi ili neki neće ondje uvijek biti, zašto onda i vjerovati kako će đavao i njegovi anđeli ondje vječno boraviti? Ili možda Božja osudba, koju je izrekao opakima: i anđelima i ljudima, za anđele će biti istinita, a za ljude lažna? Tako će zaista biti, ako bude prevladalo, ne ono što Bog reče, nego što čovjek nagađa. A budući da takvo što ne može biti, oni koji se žele osloboditi vječne kazne, trebaju — dok je još vremena - prije poslušati Božju zapovijed negoli raspravljati protiv Boga.</p><p style="text-align: right;">(O državi Božjoj, XXI, 23)</p>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-46283210644809866282023-11-02T22:45:00.000+01:002023-11-02T22:45:11.684+01:00Kazne Čistilišta<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAc83KFGnUZxmILHTa6wwEBsrzeGLQJgFp1fPUhK2vmBsc_O7hBS9mXUXcQPKPHfDGBSI9GIUCKT-aOWqO8_ycDiq7QMxqyiQG79gICivFlVA9mrAzUIq44FwcifV9QKoXgOBTQhB1OtZT8RqiYKlmGheR4xPl8Jz3BY555t55SzO6iL08fsgYSfFR_HfH/s789/308-inv-0226-sorri-purgatorio.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="789" data-original-width="619" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAc83KFGnUZxmILHTa6wwEBsrzeGLQJgFp1fPUhK2vmBsc_O7hBS9mXUXcQPKPHfDGBSI9GIUCKT-aOWqO8_ycDiq7QMxqyiQG79gICivFlVA9mrAzUIq44FwcifV9QKoXgOBTQhB1OtZT8RqiYKlmGheR4xPl8Jz3BY555t55SzO6iL08fsgYSfFR_HfH/w314-h400/308-inv-0226-sorri-purgatorio.jpeg" width="314" /></a></div><br /><br /><div style="text-align: center;"><b>Glavna kazna: odlaganje blaženog gledanja Boga. </b></div><div><div><br /></div><div>Glavna kazna što je duše podnose jest odlaganje blaženog gledanja. </div><div><br /></div><div>1. Duše muči glad i žeđ za Bogom, neusporedivo s glađu i žeđom što je osjetimo i iskusimo na zemlji. Nastaje zbog nadnaravne težnje, čežnje. Kako je mučno za umirućeg od gladi i žeđi vidjeti pred sobom izvor vode ili pripremljenu gozbu! Vidjeti, a ne dohvatiti. Mitologija priča o mučnini Tantala pred vodom na dohvatu ustiju. Mnogi opisuju patnju žeđi zalutalih u pustinji. Svaki put izmakne Tantalu voda čim je pokuša dohvatiti, a putniku u pustinji izgleda da mu je voda blizu. Dovodi ga do ludila. Fata morgana — priviđenje. </div><div><br /></div><div>2. Želja za Bogom nastaje iz nadnaravne nade i ulivene ljubavi od Boga. Ta želja priteže na Božanski način. </div><div><br /></div><div>3. Želja već ne pozna granice, jer je ne usporava težina tijela, zanimanje i rastrešenost zemaljskog života, ni prekidi sna. Zato potpuno i jasno duša shvaća vrijednost neposrednog gledanja Boga. Ulivena ljubav uvećava mučnost uslijed odlaganja neposrednog posjedovanja. Bistro uviđa duša da je njezina krivnja što se sve to odlaže. </div><div><br /></div><div>4. Trpljenje koje, i u malom stupnju, nadvisuje najveće iskustvene bolove na zemlji. </div><div><br /></div><div>5. Ipak podnose u radosti, jer se svijesno žele pročistiti. Utvrđene u milosti, njihova je nada sigurnost cilja a ne kao naša sigurnost težnje. </div><div><br /></div><div style="text-align: center;"><b>Osjetna kazna. </b></div><div><br /></div><div>1. Osim trpnje zbog odlaganja gledanja Boga, postoje u Čistilištu druge kazne koje izravno duši otežavaju breme odgovornosti. </div><div> a) Za lake grijehe, koji još postoje u času posebnog suda. </div><div> b) Dugovi Božjoj Pravdi koji se postupno podmiruju. </div><div> c) Postepeno oslobađanje od neurednih sklonosti. </div><div><br /></div><div>2. Duše u Čistilištu ne samo da prihvaćaju ispaštanje, nego ga prikazuju činom ljubavi i pokoravanja planovima Božje Pravde.</div></div><div style="text-align: right;">(<a href="https://archive.org/details/tajne_u_gradu_mrtvih-girolamo_berutti/">izvor</a>)</div>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6853093908290413340.post-58299315896170343142023-10-30T22:36:00.000+01:002023-10-30T22:36:08.088+01:00Druga međunarodna konferencija udruge bl. Ivan Merz Apologetska udruga bl. Ivan Merz organizira u subotu 18. studenog 2023.
u hotelu Antunović (Zagrebačka avenija 100 A, Zagreb) Drugu međunarodnu konferenciju s temom <i>Stojte čvrsto u vjeri</i>. Plenarno izlaganje održat će kardinal Gerhard Müller a uz njega će biti i drugi zanimljivi predavači poput biskupa Mariana Elegantija iz Švicarske. Potpuni program i sve informacije o prijavi na konferenciju naći ćete na stranici <a href="https://katolik.hr/druga-medunarodna-konferencija-druga-obavijest">katolik.hr</a>. <div><br /></div><div>S obzirom da je prva konferencija održana 2021. s temom <i>Duhovna kriza Crkve</i> (<a href="http://tomablizanac.blogspot.com/2021/10/prijavite-se-na-konferenciju-duhovna.html">1</a>,<a href="http://tomablizanac.blogspot.com/2021/11/njemu-katakombe-nisu-nepoznanica.html">2</a>) bila vrlo dobro primljena od svih koji su joj prisustvovali, vjerujem da će i ovogodišnja postići sličan uspjeh.
</div>Toma Blizanachttp://www.blogger.com/profile/08450554857253388840noreply@blogger.com6