nedjelja, 27. travnja 2014.

Sveti Ivane XXIII. i sveti Ivane Pavle II., molite za nas!

Sveti Ivane papa, moli za sve kojima je tvoja dobrota pomogla da prepoznaju dobroga Učitelja kojemu si služio. Moli i za one koji ne osjećaju oduševljenje koncilom koji si započeo i sve one koji ne vide kako pomiriti izjave tvojih prethodnika i Tradicije Crkve s onim što je uslijedilo na koncilu i u njegovoj provedbi.

Sveti Ivane Pavle, moli za sve koji su u tvome životu i primjeru našli poticaj za borbu protiv komunističkog zla i moralnog relativizma te potporu u prihvaćanju trpljenja, a posebno bolesti. Moli i za one koji ne razumiju kako se jedina Sveta Crkva može staviti uz bok zavodnika i službenika lažnih bogova i s njima moliti te za one koji ne vide kako ono što je do jučer bilo crno može danas biti bijelo, a ono što je do jučer bilo sveto danas za smetlište.

Svi sveti pape, molite za nas, a posebno za Kristova namjesnika!

Broj komentara: 40:

  1. Saints John XXIII and John Paul II, being now deeply regretful of the aftermath of Vatican II, the errors of religious liberty, collegiality and ecumenism and the persecution of the Traditional Mass, please act as our ablest intercessors to Our Heavenly Father in calling for the swift restoration of Tradition to Holy Mother Church. Sainted popes, please pray for the restoration of the Traditional Latin Mass to all of our Churches. Please pray for the restoration of the rights of Jesus Christ Our King over society. Please pray that all men may recognize the One True Church of Christ and convert. Please pray that our current pope and all future popes reclaim the true rights of the papacy over the entire Church. Please pray for an eradication of every form of Modernism in our time, and finally please pray that our Catholic priests, bishops, Pope come to see clearly and swiftly that one perfect Catholic Truth you both now finally enjoy in Heaven. Amen.

    Evo jedne od novosklepanih molitvi. Ova je s Remnanta.

    Ferdinand Zvonimir

    OdgovoriIzbriši
  2. Ivan Pavao II. nikad neće biti kanonizirani svetac Katoličke Crkve.
    U svakoj kanonizaciji postoje dvije dogmatske činjenice: da je osoba u Raju i da je vodila život herojskih vrlina. Dok za prvo u vezi Ivana Pavla II. mi osobno ne možemo znati s potpunom sigurnosti, jer se i najokorjeliji grešnik može obratiti u zadnjim trenucima života, za ovo drugo imamo ništa manje nego moralnu sigurnost da je Ivan Pavao II. živio upravo suprotno od herojskih vrlina.

    Kao što slike s ovog članka (http://tradicionalnalatinskamisa.blogspot.com/2014/04/papa-ivan-pavao-ii-svetac.html) zorno pokazuju, to je čovjek koji je ljubio Kuran, molio se s nevjernicima, vračarima, hereticima itd., čak primao pečat hinduističkog poganskog božanstva na čelo (ti se pečati prave od kravlje balege - jer hinduisti štuju krave kao bogove) - to su sve smrtni grijesi protiv Prve zapovijedi, dakle protiv Živoga Boga, neki i svetogrđa, a svi su usto i heretički čini, jer Katolička Crkva naučava da netko tko aktivno sudjeluje u molitvi, ili bogoslužnim činima, s nekatolicima time ispovijeda da ima istu vjeru kao oni, što je razlog zašto u Kodeksu kanonskog prava iz 1917. piše u kanonu 2316, citiram iz službenog prijevoda: "Tko pomogne hotice i znatice širenje krivovjerja bilo kojim načinom, ili tko protivno propisu kan. 1258, sudjeluje u bogoslužnim činima s krivovjercima, postaje sumnjiv zbog krivovjerja."

    Dakle, onaj koji ovo zna i koji ispovijeda cjelovitu Katoličku Vjeru, nema drugog izbora nego zaključiti da Ivan Pavao II. nije svetac Katoličke Crkve - 'Jedne Svjetske Ekumenske Crkve' da, ali Katoličke Crkve ne.

    To je čovjek za kojeg je mons. Lefebvre s pravom rekao da nije katolik, a usto ga je "kanonizirao" čovjek koji je u svom kratkom vremenu već obilno dokazao da nije katolik u još većoj mjeri - uz već poznate izjave i čine, npr. hereza da židovski savez s Bogom nikad nije ukinut, posebno je degutantan i onaj video koji je snimio za protestantskog "biskupa" (zapravo laika), u kojem ga zove "bratom biskupom" i traži njegov blagoslov, uz mnoge dr. sablažnjive izjave.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Il Santo Padre:
      Spiritum vivificantem igitur invocemus ut mentem nostram illuminet atque Christus Dominus ne permittat errare Ecclesiam suam in tanto negotio.
      (Let us, then, invoke the Holy Spirit, the Giver of life, that he may enlighten our minds and that Christ the Lord may not permit his Church to err in a matter of such importance. )

      ...

      Il Cardinale Prefetto:
      Beatissime Pater,
      Sancta Ecclesia, Domini promisso nixa Spiritum Veritatis in se mittendi, qui omni tempore supremum Magisterium erroris expertem reddit, instantissime supplicat Sanctitatem Vestram ut hos ipsius electos in Sanctorum Catalogum referat.
      (Most Holy Father, Holy Church, trusting in the Lord's promise to send upon her the Spirit of Truth, who in every age keeps the Supreme Magisterium free from error, most earnestly beseeches Your Holiness to enroll these, her elect, among the saints.)

      Il Santo Padre:
      Ad honorem Sanctae et Individuae Trinitatis,
      ad exaltationem Fidei Catholicae et
      vitae Christianae incrementum,
      auctoritate Domini nostri Iesu Christi,
      Beatorum Apostolorum Petri et Pauli, ac Nostra,
      matura deliberatione praehabita,
      et divina ope saepius implorata,
      ac de Plurimorum Fratrum Nostrorum consilio,
      Beatos Ioannem XXIII et Ioannem Paulum II
      Sanctos esse decernimus et definimus,
      ac Sanctorum Catalogo adscribimus,
      statuentes eos in universa Ecclesia
      inter Sanctos pia devotione recoli debere.
      In nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti.
      (For the honor of the Blessed Trinity, the exaltation of the Catholic faith and the increase of the Christian life, by the authority of our Lord Jesus Christ, and of the holy Apostles Peter and Paul, and our own, after due deliberation and frequent prayer for divine assistance, and having sought the counsel of many of our brother bishops, we declare and define Blessed John XXIII and John Paul II be saints and we enroll them among the saints, decreeing that they are to be venerated as such by the whole church. In the name of the Holy Father, and of the Son, and of the Holy Spirit.)

      tekst, snimka

      Izbriši
    2. Mateo,
      moram priznati da sam sada malo zbunjen... Kako je onda Duh Sveti dopustio takvu blasfemiju?
      Oblačan

      Izbriši
    3. Bog dopušta mnoge stvari, jer je ljudima ostavio slobodnu volju, ali uvijek slijedi kazna za svako nepokajano svetogrđe ili hulu. Na primjer, kad je održan prvi sablažnjivi susret u Asizu, kazna nije došla odmah, nego nakon nekoliko godina - veliki potres je urušio krov crkve i, kako sam pročitao, uništio oltar gdje je 1988. postavljen kip Bude da mu se budisti klanjaju i kade ga.

      Situacija u Crkvi danas je slična vremenu proroka Ilije, ili arijanskoj krizi - kad je ostao jako mali broj vjernih, a većina je otpala u manju ili veću nevjeru (bili su arijanci i tzv. polu-arijanci, slično kao što su danas modernisti i neo-konzervativci) - iako danas ima mnogo onih u neznanju.

      Sve ovo je predslika "otajstva pustoši".
      Autor bloga Tradicionalna latinska Misa je povodom ovog događaja s pravom stavio pjesmu Plač proroka Jeremije: "Dušmani postadoše glavari njegovi, neprijatelji se njegovi obogatiše". Poslušajte cijelu pjesmu (traje samo oko tri minute) i vidite kolika je njezina tuga i tjeskoba (http://tradicionalnalatinskamisa.blogspot.com/2014/04/dusmani-postadose-glavari-njegovi.html).

      Zatim pročitajte izvještaj g. Elvisa Duspare o prvoj Misi svih vremena kojoj je nazočio, i pročitajte o iskrenim suzama katolika kojemu je toliko vremena bilo uskraćeno to blago Svete Tradicije.

      Uistinu, slava Katoličke Crkve je bila u toj nevelikoj dvorani hotela toga dana (jer su joj vrata crkava bila zatvorena), a ne u veličanstvu Rima gdje se pokušavalo posvetiti ljude koji su bili odgovorni za najveće razaranje Katoličke Crkve u povijesti.

      Bog će obnoviti i proslaviti Svoju Svetu Crkvu. Jao onima koji su je htjeli razrušiti.

      Izbriši
    4. Samo da se ispravim, poradi točnosti: upravo sam pročitao da se taj hinduistički pečat koji je primio Ivan Pavao II. na čelu ne čini uvijek od kravlje balege, nego se koriste i drugi materijali, npr. pepeo, boja itd.
      To naravno nije nikakvo opravdanje.

      Izbriši
    5. Audiatur et altera pars. Mons. Milan Simčić o kanonizaciji papa Ivana XXIII i Ivana Pavla II. između ostaloga, o svetom Ivanu XXIII. veli: „Papina se svetost očitovala posebno u njegovu neumornom nastojanju za mir u svijetu. Dovoljno je spomenuti njegovu ključnu ulogu u sprječavanju nuklearnog rata između Amerike i Sovjetskog Saveza u povodu Kubanske krize početkom 60-tih godina kada je Sovjetski Savez pokušao postaviti svoje atomske rakete na otok Kubu, na domak SAD-a. Papa se osobno obratio na američkog predsjednika Kennedya i na ruskoga Hruščova. Kada budu dostupni svi dokumenti iz tog razdoblja, što su sada pod strogom tajnom, tada će zablistati uloga pape Ivana XXIII. kao velikog dobrotvora čitavoga ljudskoga roda.“ Cijeli članak na http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=43961 Łongin

      Izbriši
    6. Longine,

      Da se poslužim jednom izvrsnom rečenicom biskupa Mahnića, vrlo primjenjivom na ove naše nove svece: "Zabluda ostaje zabluda, pa bio onaj, koji je izrekao, na znam kako svet ..."

      Ferdinand Zvonimir

      Izbriši
    7. Nisam to prije procitao.
      Evo iz clanka o bl. Ivanu Merzu:

      Prava slika pokojnika moći će se istom tada dati, kada svi njegovi prijatelji i poštovaoci iznesu svu građu, koju imaju o pokojniku i kada sve to sintetizira čovjek, koji uistinu može biti miran, objektivan, nepristran i netendenciozan. Toj pravoj slici pokojnika i pobudnom primjeru, koji pokojnik daje, ne će nimalo smetati, ako se dokaže, da je vrijedni pokojnik u koječemu mogao i ne imati pravo. Sam je on toliko puta naglašavao onu izreku pokojnoga dra Mahnića: »Zabluda ostaje zabluda, pa bio onaj, koji ju je izrekao, ne znam kako svet«.

      Izbriši
    8. "Zabluda ostaje zabluda, pa bio onaj, koji je izrekao, na znam kako svet..."

      Naravno, i naravno da nijedan čovjek, čak ni svetac, nije savršen. No, kao što mi je rekao p. Schmidberger kad sam ga iza predavanja pitao što on misli o cijeloj situaciji: Kako može biti svet netko tko ljubi Kuran i moli se s nevjernicima?
      Dva plus dva nikako ne može biti pet, koliko god pokušavali i trudili se da to budu. Ivan Pavao II. nikako ne može biti kanonizirani svetac Katoličke Crkve. Kao što su modernisti iz crkvenog kalendara uklonili prave svece i slavne mučenike sv. Kristofora, sv. Valentina, sv. Filomenu, sv. Barbaru, sv. Ursulu, sv. Šimuna Tridentskoga, sv. Ciprijana (ne onog poznatog) i Justinu te, kako sam pročitao, do 40 (sic!) drugih, tako ćemo mi katolici ukloniti njihove lažne svece iz naših kalendara (iako zapravo u našim kalendarima, Bogu hvala, nikad nisu ni bili, jer mi koristimo stare kalendare, no čak i bez toga, tradicionalni katolički svećenici sigurno ne bi slavili Misu na čast Ivan Pavlu II. niti mu se molili).

      Izbriši
    9. Mateo, je li ovaj u zabludi? Ili si ti možda u zabludi?

      Archbishop Marcel Lefebvre, Against the Heresies, p. 216:

      “Souls can be saved in a religion other than the Catholic religion (Protestantism, Islam, Buddhism, etc.), but not by this religion. There may be souls who, not knowing Our Lord, have by the grace of the good Lord, good interior dispositions, who submit to God...But some of these persons make an act of love which implicitly is equivalent to baptism of desire. It is uniquely by this means that they are able to be saved.”[Archbishop Marcel Lefebvre, Against the Heresies, Angelus Press, 1997, p. 216]

      Bishop Lefebvre, Address given at Rennes, France: “If men are saved in Protestantism, Buddhism or Islam, they are saved by the Catholic Church, by the grace of Our Lord, by the prayers of those in the Church, by the blood of Our Lord as individuals, perhaps through the practice of their religion, perhaps of what they understand in their religion, but not by their religion

      Pages 217-218: “This is then what Pius IX said and what he condemned. It is necessary to understand the formulation that was so often employed by the Fathers of the Church: ‘Outside the Church there is no salvation.’ When we say that, it is incorrectly believed that we think that all the Protestants, all the Moslems, all the Buddhists, all those who do not publicly belong to the Catholic Church go to hell. Now, I repeat, it is possible for someone to be saved in these religions, but they are saved by the Church, and so the formulation is true: Extra Ecclesiam Nulla Salus. This must be preached

      Mario

      Izbriši
    10. To što je citirano, što sam već prije pročitao, je uistinu zabluda, jer se nitko ne može spasiti u lažnoj religiji, kao što nepogrješivo naučava (među ostalim) i Firentinski koncil, i jer je za spasenje potrebna nadnaravna vjera (barem u glavna otajstva Vjere), kao što nepogrješivo naučavaju Firentinski, Tridentski i Prvi vatikanski koncil (npr. Firentinski koncil, sjednica 11: "Ona [Sveta Rimska Crkva] čvrsto vjeruje, ispovijeda i propovijeda da nikad nitko, začet od muškarca i žene, nije bio oslobođen od vragove vlasti osim vjerom u našega Gospodina Isusa Krista, posrednika između Boga i čovječanstva, koji je bio začet bez grijeha, rođen i umro.").

      Reći da se netko može spasiti u protestantizmu bilo bi neprecizno i u osnovi netočno, jer ako se može spasiti netko tko je javno pripadnik protestantske sekte, to je samo ako je taj u nesavladivom neznanju o Katoličkoj Crkvi, i ako nije formalni heretik, a vjeruje u glavna otajstva Katoličke Vjere i uistinu bi se pridružio Katoličkoj Crkvi kad bi to nesavladivo neznanje prestalo. Takva osoba, međutim, nije zapravo protestant nego katolik, jer ima Katoličku Vjeru u glavna otajstva, i jer ne staje tvrdokorno uz zablude i hereze.

      Puno je veća i ozbiljnija zabluda reći da se netko može spasiti u nekoj religiji koja ne vjeruje i odbija vjerovati u Presveto Trojstvo i Gospodinovo Utjelovljenje, jer takva osoba onda nema ni implicitnu Katoličku Vjeru u ta glavna otajstva, jer je odbija, a kamoli eksplicitnu, koja je potrebna za spasenje.

      Dakle, otkrili ste da mons. Lefebvre nije bio nepogrješiv. I on je bio čovjek i griješio je. Mnogi veći teolozi su za života nesvjesno izricali zablude. Uvjeren sam da bi se i on ispravio da mu je netko ukazao na suprotstavljenost tog što je govorio s nepogrješivim naukama Vjere, kao što sam se i ja ispravio, kad su mi na to ukazali prijatelji. Bogu hvala na toj milosti, i hvala tim prijateljima (oni znaju koji su).

      Izbriši
    11. Ako vas uistinu zanima katolička nauka o krštenju željom i krvi i naučavanje o njoj kroz vjekove, evo jedan veoma koristan skup tih naučavanja od prvih stoljeća do 1950-tih:
      http://sedevacantist.com/forums/download/file.php?id=44&sid=33e7aa98d1faf3a2773b1d74fc8cd5a4
      (da, sedevantistička je stranica, ali citati nisu sedevakantistički)

      Primijetio sam, čitajući taj skup, da su teolozi i naučitelji kroz stoljeća uvijek isticali potrebu vjere za krštenje željom, sve do prošlog stoljeća, kad je puno njih to propuštalo spomenuti (ali ne svi). Lako je moguće da je mons. Lefebvre čitajući te teologe stekao krivi dojam da vjera nije apsolutno potrebna za spasenje. No, šutnja teologa ne mijenja učenja crkvenih naučitelja, niti nepogrješive izjave Učiteljstva, jer se one ne mogu promijeniti, a one jasno kažu da je nadnaravna vjera apsolutno potrebna za spasenje, npr. "sakrament vjere, bez koje nikomu nikad nije dano opravdanje... vjera je početak ljudskog spasenja, temelj i korijen svakog opravdanja, bez koje je nemoguće omiljeti Bogu i stići u sudioništvo Njegove djece." (Tridentinski koncil, Dekret o opravdanju 7 i 8)

      U vezi s tim vrijedno je spomenuti i kratki i jasni odgovor Svete kongregacije za promicanje Vjere iz 1907., za vrijeme pontifikata sv. Pija X., na pitanje smije li se reći da je Konfucije bio spašen:
      "Nije dopušteno reći da je Konfucije bio spašen. Kršćani, kad ih se upita, moraju odgovoriti da su oni koji umru kao nevjernici prokleti".

      Izbriši
    12. Mateo,

      nadbiskup Lefebvre je glede gore navedenog iznio pravovjerni katolički nauk potpuno u skladu s naučavanjem pape Pija IX.

      https://www.ewtn.com/expert/answers/outside_the_church.htm

      Žalosno je da je sam Lefebvre "pao" u daljnjem dijelu iste enciklike Pija IX:

      "Eternal salvation cannot be obtained by those who oppose the authority and statements of the same Church and are stubbornly separated from the unity of the Church and also from the successor of Peter, the Roman Pontiff, to whom "the custody of the vineyard has been committed by the Savior."[

      Mario

      Izbriši
    13. Kad vi u nečemu počnete braniti mons. Lefebvrea, onda znamo da nešto ne valja (no ipak niste mogli ostati na tom, morali ste ubaciti neku kritiku).

      Ono što je žalosno je da pribjegavate očajnim manevrima, kao i da i dalje ne možete dati citat ili link relevantan za temu. Papa Pio IX. nikad nije rekao da se itko može spasiti u lažnoj religiji, niti da vjera nije apsolutno potrebna za spasenje. To nigdje nećete naći od njega. Niti ćete igdje naći da je rekao da se jedan musliman ili budist može spasiti u svojoj religiji - tu je mons. Lefebvre otišao predaleko.

      Nepogrješive nauke Katoličke Crkve, od kojih sam neke gore citirao, a druge ću citirati dolje kao podsjetnik, jasne su i nedvosmislene te ne ostavljaju mjesta za sumnju.

      Gospodin Isus Krist:
      "Tko vjeruje i pokrsti se, spasit će se; a tko ne vjeruje, osudit će se" (Mk 16:16)
      "Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega." (Iv 3:18)

      Atanazijevo vjerovanje (jedno od službenih dogmatskih ispovijesti Vjere):
      "Tkogod se želi spasiti, taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru, a tko je ne sačuva u cijelom njenom sadržaju, taj će biti zauvijek izgubljen... To je katolička vjera. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i ne vjeruje, ne može se spasiti."
      (http://tomablizanac.blogspot.com/2009/06/presveto-trojstvo.html)

      Tridentinska ispovijest Vjere (jedna od službenih dogmatskih ispovijesti Vjere, propisana i korištena do revolucije 1960-tih kod primanja nekatolika u Crkvu):
      "Ovu istinitu Katoličku Vjeru, izvan koje se nitko ne može spasiti, koju sada slobodno ispovijedam i istinito držim..."
      (Hanc veram Catholicam Fidem, extra quam nemo salvus esse potest, quam in praesenti sponte profiteor et veraciter teneo..." http://www.preces-latinae.org/thesaurus/Symbola/Tridentinae.html)

      Firentinski koncil, Cantate Domino:
      "Presveta Rimska Crkva čvrsto vjeruje, ispovijeda i propovijeda da nitko tko se nalazi izvan Katoličke Crkve, ne samo pogani nego niti židovi niti krivovjernici ili raskolnici ne mogu biti sudionici vječnoga života, nego da će ići u oganj vječni “koji je pripremljen đavlu i anđelima njegovim” [Mt 25,41], osim ako joj ne budu pripojeni prije smrti; i da je toliko važno jedinstvo ovog crkvenog tijela da crkveni sakramenti vrijede za spasenje samo onima koji ostaju unutar tog jedinstva, i samo oni mogu primiti vječnu nagradu za njihove postove, milostinju i druga djela pobožnosti i vježbe kršćanske vojske. Nitko, koliku god on dijelio milostinju, pa za Kristovo ime prolio i krv, ne može se spasiti osim ako ne ostane u krilu i u jedinstvu Katoličke Crkve."

      Izbriši
    14. Mateo,

      Ja bih u svom razmišljanju krenuo ovako: Zar je moguće da cijela Katolička Crkva i SSPX griješi, a JA sam u pravu?

      Bishop Bernard Fellay, Conference in Denver, Co., Feb. 18, 2006:

      “We know that there are two other baptisms, that of desire and that of blood. These produce an invisible but real link with Christ but do not produce all of the effects which are received in the baptism of water… And the Church has always taught that you have people who will be in heaven, who are in the state of grace, who have been saved without knowing the Catholic Church. We know this. And yet, how is it possible if you cannot be saved outside the Church? It is absolutely true that they will be saved through the Catholic Church because they will be united to Christ, to the Mystical Body of Christ, which is the Catholic Church. It will, however, remain invisible, because this visible link is impossible for them. Consider a Hindu in Tibet who has no knowledge of the Catholic Church. He lives according to his conscience and to the laws which God has put into his heart. He can be in the state of grace, and if he dies in this state of grace, he will go to heaven.” (The Angelus, “A Talk Heard Round the World,” April, 2006, p. 5.)

      Kako je moguće da biskup Fellay/SSPX naučava istu "zabludu"? Ili su oni u pravu ili ti?

      Mario

      Izbriši
    15. Meni ovo baca na opravdavanje shizme herezom. Opravdanje raskola krivovjerjem. Pa sad ti budi pametan, a ni jedno ni drugo ne smatram pametnim. Łongin

      Izbriši
    16. Opet pribjegavanje očajničkim manevrima.

      Mons. Fellay također nije nepogrješiv, i siguran sam da bi se i on ispravio kad bi mu ukazali na suprotstavljenost te izjave nepogrješivim izjavama Učiteljstva Katoličke Crkve.

      "Cijela" Crkva ne griješi jer nije cijela Crkva u zabludi. Ne samo da u određivanju što cijela Crkva vjeruje (katolicitet u prostoru) treba uzeti u obzir i što je Crkva uvijek vjerovala (katolicitet u vremenu), kao i da puno onih koji se izjašnjavaju kao katolici, te puno onih koji se drže autoritetima su zapravo iz raznih razloga izopćeni te nisu dio Crkve (hereza, članstvo u masonima itd.), nego i dan danas postoje u Crkvi oni koji su upoznati s gore spomenutim nepogrješivim izjavama i u potpunosti ih prihvaćaju i ispovijedaju.

      Zaboravite na daljnju raspravu sa mnom o ovom. Ovo pitanje je riješeno jer je dio Katoličke Vjere, koja se ne mijenja. Ako se pak vaša religija mijenja i evoluira, to je onda nepogrješivi dokaz da to nije Katolička Vjera. Katolik je apsolutno obvezan prihvatiti sve nepogrješive izjave Učiteljstva, kao i osude (npr. osuda gore spomenute evolucije nauke i dogma, iz enciklike Pascendi sv. Pija X.). Onaj koji zna, a isto ne prihvaća neku nepogrješivu nauku ili osudu ne može se zvati katolik.
      Ako netko hoće birati što od nepogrješivih učenja vjerovati, a što ne, onda se to zove hereza (od grč. riječi za biranje).

      Izbriši
    17. Kao zaključak, mislim da je osnovni problem u vašoj logici upravo to što je neokonzervativna, što znači da je osoba autoriteta stavljena ispred Vjere, i čak može i mijenjati Vjeru kako hoće. To je ono što tradicionalni katolici zovu papolatrija i okretanje kako vjetar (iliti svaki novi autoritet) puše.

      Međutim, (tradicionalni) katolici tako ne funkcioniraju. Naša vjera se ne mijenja, niti je temelj naše vjere da je nešto rekla ili da smatra ova ili ona osoba, koliko god bila poštovana ili sveta. Zato je vaše razlaganje bespotrebno. Drugim riječima, tradicionalni katolici vjeruju na vjekovni katolički način ne zato što je tako rekao ili smatrao mons. Lefebvre ili netko drugi, nego zato što tako naučava Crkva. Dakle, ako bi se dogodilo da mons. Lefebvre naučava nešto što nije u skladu s onim što naučava Crkva, u tom ga ne bi slijedili, nego bi slijedili Crkvu. Tako bi bilo i u slučaju naučitelja ili papa.

      Autoritet je tu da čuva i vjerno iznosi Katoličku Vjeru, ne da je mijenja. U tome se bitno i temeljno razlikuje percepcija autoriteta i vjere katolika vjernih Svetoj Tradiciji, i neokonzervativaca, vjernih modernističkoj revoluciji (sami modernisti nisu vjerni nikomu osim sebe - upravo poradi nekonzervativaca revolucija već toliko godina uništava Crkvu).

      Izbriši
    18. Mateo;

      Ako biskupi SSPX-a naučavaju "zablude"; tko su to onda tradicionalni katolici? Tko je tvoj biskup? Moj je nadbiskup Marin Barišić.

      Znam da je za tebe irelevantno, ali kako je moguće da pravoslavni s kojima smo dijelili istu Crkvu, vrijeme i Crkvene Oce kad se formirao taj nauk naučavaju potpuno isto (naravno pod Crkva oni shvaćaju Pravoslavnu Crkvu), pa i nauk o onima koji se spašavaju,

      Extra Ecclesiam nulla salus. All the categorical strength and point of this aphorism lies in its tautology. Outside the Church there is no salvation, because salvation is the Church" (G. Florovsky, "Sobornost: the Catholicity of the Church", in The Church of God, p. 53). Does it therefore follow that anyone who is not visibly within the Church is necessarily damned? Of course not; still less does it follow that everyone who is visibly within the Church is necessarily saved. As Augustine wisely remarked: "How many sheep there are without, how many wolves within!" (Homilies on John, 45, 12) While there is no division between a "visible" and an "invisible Church", yet there may be members of the Church who are not visibly such, but whose membership is known to God alone. If anyone is saved, he must in some sense be a member of the Church; in what sense, we cannot always say.

      Bishop Kallistos Ware

      Uoči rečenicu sv. Augustina: "How many sheep there are without, how many wolves within!"

      Papa Pio IX jasno govori: "And who would presume to mark out the limits of this ignorance according to the character and diversity of peoples, countries, minds and the rest? ... for God who sees clearly, searches and knows the heart, the disposition, the thoughts and intentions of each, in His supreme mercy and goodness by no means permits that anyone suffer eternal punishment, who has not of his own free will fallen into sin."

      "Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi koji, iako im nije nepoznato da je od Boga po Isusu Kristu Katolička Crkva ustanovljena kao potrebna, ipak ne bi htjeli u nju ili ući ili pak u njoj ostati." (KKC)

      Mario

      Izbriši
    19. S vama se čovjek stalno vrti u krug. Odgovorit ću vam još jednom samo poradi drugih koje bi mogli uvući u zabludu.
      Opet dajete citate koji nisu relevantni. Oni govore da se netko tko je u nesavladivom neznanju može spasiti izvan vidljivih struktura Crkve, što je točno i katolička je nauka. Međutim, nijedan od njih ne govori o onom o čemu smo razgovarali tj. nijedan od njih ne kaže da se ljudi mogu spasiti u lažnim religijama niti da se netko može spasiti bez nadnaravne Katoličke Vjere, što su oboje zablude.

      Kad se sve zbroji i oduzme, izuzimajući ove citate, koji ništa bitno ne doprinose već rečenom, s jedne strane su vrlo jasne nepogrješive izjave Učiteljstva Katoličke Crkve, a s druge strane privatni sud nekog laika ili biskupa.
      To je samo po sebi dovoljno da zaključi svaku raspravu.

      Tradicionalni katolici su svi oni koji staju uz Tradiciju Svete Majke Crkve, koji ispovijedaju cjelovitu Katoličku Vjeru i odbijaju modernizam. Ako počnete tražiti po svijetu ili kroz povijest Crkve koja osoba je bila potpuno bez zabluda, malo ćete koga naći. Čak i Anđeoski naučitelj, sv. Toma, bio je u zabludi oko Bezgrješnog Začeća.
      Ključna razlika između katolika i heretika je ta da katolici nisu tvrdokorni u zabludi, niti svjesno odbijaju nauku Crkve, nego moguće zablude ispovijedaju nenamjerno, i odriču ih se čim saznaju da su suprotne naučavanju Katoličke Crkve.

      Ovim završavam raspravu o ovom.

      Izbriši
    20. LETTER OF THE HOLY OFFICE

      From the Headquarters of the Holy Office, Aug. 8, **1949**

      https://www.ewtn.com/library/CURIA/CDFFEENY.HTM

      "We are bound by divine and Catholic faith to believe all those things which are contained in the word of God, whether it be Scripture or Tradition, and are proposed by the Church to be believed as divinely revealed, **not only through solemn judgment but also through the ordinary and universal teaching Office**(, n. 1792)."

      "Now, among those things which the Church has always preached and will never cease to preach is contained also that infallible statement by which we are taught that there is no salvation outside the Church.
      However, this dogma must be understood in that sense in which the Church herself understands it. For, it was not to private judgments that Our Savior gave for explanation those things that are contained in the deposit of faith, but to the teaching authority of the Church.."

      "Therefore, no one will be saved who, knowing the Church to have been divinely established by Christ, nevertheless refuses to submit to the Church or withholds obedience from the Roman Pontiff, the Vicar of Christ on earth." (KKC je prepisao ovu rečenicu sv. Oficija")

      Therefore, that one may obtain eternal salvation, it is not always required that he be incorporated into the Church actually as a member, but it is necessary that at least he be united to her by desire and longing.

      However, this desire need not always be explicit, as it is in catechumens; but when a person is involved in invincible ignorance God accepts also an implicit desire, so called because it is included in that good disposition of soul whereby a person wishes his will to be conformed to the will of God.

      "These things are clearly taught in that dogmatic letter which was issued by the Sovereign Pontiff, Pope Pius XII, on June 29, 1943, (AAS, Vol. 35, an. 1943, p. 193 ff.). For in this letter the Sovereign Pontiff clearly distinguishes between those who are actually incorporated into the Church as members, and those who are united to the Church only by desire."

      "Toward the end of this same encyclical letter, when most affectionately inviting to unity those who do not belong to the body of the Catholic Church, he mentions those who "are related to the Mystical Body of the Redeemer by a certain unconscious yearning and desire," and these he ***by no means excludes from eternal salvation"***, but on the other hand states that they are in a condition "in which they cannot be sure of their salvation" since "they still remain deprived of those many heavenly gifts and helps which can only be enjoyed in the Catholic Church"

      "171. What is the meaning of the affirmation “Outside the Church there is no salvation”?

      846-848

      This means that all salvation comes from Christ, the Head, through the Church which is his body. Hence they cannot be saved who, knowing the Church as founded by Christ and necessary for salvation, would refuse to enter her or remain in her. At the same time, thanks to Christ and to his Church, those who through no fault of their own do not know the Gospel of Christ and his Church but sincerely seek God and, moved by grace, try to do his will as it is known through the dictates of conscience ***can*** attain eternal salvation. (Kompendij KKC)

      Roma Locuta Est – Causa Finita Est!

      Amen!

      Mario

      Izbriši
    21. Prisiljavate me da vam odgovaram - da ne bi svojim zabludama ugrozili duše.
      No uzalud vam trud, nikad nećete naći da je Učiteljstvo ikad reklo da se ljudi mogu spasiti u nekoj lažnoj religiji, ili bez nadnaravne Katoličke Vjere. Kao što sam citirao, reklo je upravo suprotno, i to koristeći karizmu nepogrješivosti.

      Neokonzervativizam uvijek počinje u neznanju, a završava u herezi. Kad se neokonzervativac naime suoči sa spoznajom da su hereze modernizma, od kojih je među prvima hereza evolucije nauke i dogmi, zabluda vjerske slobode, ekumenizam itd., već svečano autoritativno osuđene od katoličkog Učiteljstva (a takve osude se ne mogu povući jer bi to značilo da Crkva može pogriješiti u svečanom sudu, tj. osuđivati kao herezu nešto što je istina, što bi bilo protiv božanskog ustroja Crkve), onda on nikako ne može reći da su te zablude i hereze sad katolička nauka, osim ako ne kaže da se katolička nauka i dogme mogu mijenjati, čime upada u gore spomenutu herezu evolucije nauke i dogma.

      Najbolji primjer je upravo dogma da izvan Crkve nema spasenja, čije je krivovjerno iskrivljavanje i nijekanje temelj gotovo svih koncilijarnih zabluda i hereza (ekumenizma, koji zagovara molitvu i vjersku suradnju s onima izvan Crkve, vjerske slobode, koja kaže da svi oni izvan Crkve imaju pravo javno širiti svoje zablude, te nove ekleziologije, po kojoj Crkva Kristova obuhvaća i heretičke sekte).

      Antimodernistička zakletva, koju su po naredbi pape sv. Pija X. morali položiti svi klerici, župnici, ispovjednici, propovjednici, poglavari u redovima, te profesori u sjemeništima sve do 1967. godine:

      "Ja N.N. čvrsto prihvaćam i primam sve i pojedino, što je nepogrješivo crkveno učiteljstvo definiralo, potvrdilo i izjavilo, posebno pak ona poglavlja nauka, koja se izravno suprotstavljaju zabludama ovoga vremena. (...)

      Četvrto, iskreno prihvaćam nauk vjere uvijek u istom smislu i u istom značenju do nas posredovan od apostola preko pravovjernih otaca; i zbog toga u potpunosti odbacujem krivovjerno mišljenje o razvitku dogmi, koje (kaže) da su one prelazile iz jednog mišljenja u drugo, drugačije od onoga koji je prije toga imala Crkva; isto tako osuđujem svaku zabludu koja uči da je božanski poklad, predan Kristovoj Zaručnici i koji je ona vjerno čuvala, filozofska misao, ili proizvod ljudske svijesti, koji je polagano izgrađen ljudskim nastojanjima, i koji je kasnije usavršavan neograničenim napretkom. (...)

      Isto tako se s dužnim poštovanjem podlažem i čitavom se dušom priključujem osudama, izjavama i svim propisima koji se nalaze u enciklici "Pascendi" i u dekretu "Lamentabili", posebno onima koje nazivaju povijest dogmi. (...)

      Zbog toga čvrsto zadržavam vjeru otaca i zadržat ću ju do posljednjeg daha života, o sigurnom daru istine, koji jest, koji je bio i koji će uvijek biti, kod biskupa apostolskih nasljednika; ne kako bi se držalo ono što bi se moglo činiti boljim i prikladnijim, prema duhu vremena svakog pojedinca, nego kako se "nikada ne bi drugačije vjerovalo, nikada drugačije" shvaćala apsolutna i nepromjenjiva istina, koju su apostoli propovijedali od početka.

      Prisežem, da ću sve to vjerno, potpuno i iskreno obdržavati i nepovredivo čuvati, i da nikada od toga neću odstupiti niti u naučavanju niti bilo kojim riječima ili pisanim djelima. Na to prisežem, na to se zaklinjem, tako mi pomogao Bog i ovo sveto Božje Evanđelje."

      (http://crkvenidokumenti.blogspot.com/2010/09/antimodernisticka-zakletva-pio-x.html)

      Amen! Fiat!

      Izbriši
    22. Mateo,

      "Ladies and Gentleman, it is clear that followers of other religions can be saved under certain conditions. That is to say, if they are in invincible error. If they are trying to the best of their abilities, God will give them actual graces and if they are faithful to these graces and work with these graces, God will finally give them sanctifying grace and so, they might be saved. But they are always saved as individuals. Although they are saved in the other religions, they are never saved by the other religions."

      Fr. Franz Schmidberger, SSPX

      "102. Živo želimo da se žarkom ljubavlju uprave te zajedničke molitve i za one, koje ili još nije prosvijetlila istina Evanđelja te nisu ušli u sigurni ovčinjak Crkve, ili koji su zbog nesretnoga raskola vjere i jedinstva odijeljeni od Nas koji ovdje na zemlji, iako nedostojni, predstavljamo osobu Isusa Krista. Zato ponavljamo onu božansku molitvu, kojom je naš Spasitelj molio nebeskoga Oca: »Da svi budu jedno, kao što ti, Oče, u meni, i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno, da vjeruje svijet, da si me ti poslao« (Iv 17, 21).

      103. Kao što jamačno znate, Časna Braćo, Mi smo već u početku našega Pontifikata stavili pod nebesku zaštitu i Božju upravu ove koji nisu pripadnici vidljivoga tijela Katoličke Crkve, te smo svečano izjavili da i Mi, slijedeći primjer Dobroga Pastira, ne želimo ništa toliko, koliko da oni maju život i to u izobilju (usp. encikliku Summi Pontificatus, AAS 1939., str. 419). Nakon što smo ih preporučili molitvama čitave Crkve, želimo tu našu svečanu tvrdnju ponoviti u ovoj Enciklici, kojom smo izrekli pohvale »velikoga i slavnog Tijela Kristovog« (sv. Irenej, Protiv krivovjerjâ, IV, 33, 7; PG VII, 1076), i pozivamo ih svakoga pojedinog i sve zajedno, srcem punim ljubavi, da se dragovoljno predaju nutarnjim poticajima milosti Božje, te uznastoje da se oslobode stanja u kojemu ne mogu biti sigurni za svoje vječno spasenje (usp. Pio IX., Jam vos omnes, 13. rujna 1868.: Spisi Vatikanskoga koncila, C.L. VII, 10); jer iako i njih neka kao ***nesvjesna čežnja i želja veže uz Otkupiteljevo mistično Tijelo***, ipak ostaju bez tolikih nebeskih darova i pomoći koje je moguće uživati samo u Katoličkoj Crkvi.

      Papa Pio XII, Mystici Corporis

      Papa navodi one "koji nisu pripadnici vidljivoga tijela Katoličke Crkve" kao one: koje ili još nije prosvijetlila istina Evanđelja ili koji su zbog nesretnoga raskola vjere i jedinstva odijeljeni. Isti papa je već u početku svog Pontifikata stavio pod nebesku zaštitu i Božju upravu one koji nisu pripadnici vidljivoga tijela Katoličke Crkve te ih poziva da se dragovoljno predaju nutarnjim poticajima milosti Božje, te uznastoje da se oslobode stanja u kojemu ne mogu biti sigurni za svoje vječno spasenje što "***by no means excludes from eternal salvation"*** (Pismo sv. Oficija gore navedeno).
      Istim pismom je osuđeno heretično naučavanje Fr. Feeneya (tzv. Feeneyizam) i šalje im jasnu poruku:

      Therefore, let them who in grave peril are ranged against the Church seriously bear in mind that after "Rome has spoken" they cannot be excused even by reasons of good faith. Certainly, ***their bond and duty of obedience toward the Church is much graver than that of those who as yet are related to the Church "only by an unconscious desire."*** Let them realize that they are children of the Church, lovingly nourished by her with the milk of doctrine and the sacraments, and hence, having heard the clear voice of their Mother, they cannot be excused from culpable ignorance, and therefore to them apply without any restriction that principle: submission to the Catholic Church and to the Sovereign Pontiff is required as necessary for salvation.

      Mario

      Izbriši
    23. Budući da ne možete naći citate Učiteljstva koji potkrepljuju vašu zabludu (svećenici FSSPX-a nisu Učiteljstvo), i dalje stavljate citate koji nisu relevantni.
      Sav taj uzaludan trud, umjesto da jednostavno prihvatite nepogrješivu nauku Crkve.

      Papa Pio XII. nigdje ne kaže da se ljudi mogu spasiti u lažnim religijama niti da se mogu spasiti bez Katoličke Vjere. On se u svojoj enciklici obraća onim dušama koje su u nesavladivom neznanju o Katoličkoj Crkvi (iako one upravo poradi tog neznanja tu encikliku nikad neće moći pročitati), i koje su izvan vidljivih struktura Crkve, ali su ujedinjene s dušom Crkve jer imaju Katoličku Vjeru.

      Kao što objašnjava prije citirano pismo Svetog Oficija, Pio XII. govori da te duše ne mogu biti sigurne u svoje vječno spasenje u tom stanju, zato što nemaju sakramente Crkve i stoga, među ostalim uvjetima, kako bi se vratili u stanje milosti moraju imati savršeno pokajanje za svaki smrtni grijeh, što nije lako.

      Vjera je ta koja spašava, a ne nesavladivo neznanje. Neznanje je samo opravdanje koje Bog uzima u obzir i zato ne zahtijeva da su te duše vidljivi članovi struktura Crkve, jer zna da bi oni to uistinu postali kad bi mogli i saznali o Njoj, ili kad bi preživjeli do krštenja, kao što je slučaj s katekumenima koji umru prije krštenja. Oni su uistinu katolici po svojoj vjeri, iako nisu vidljivi članovi Crkve.
      Gospodin u Svetom Pismu nekoliko puta kaže rečenicu "Vjera te tvoja spasila" - ne njihovo neznanje, ili njihove dobre namjere ("Črč of Najs", kako bi napisali naši istočni susjedi), niti bi mogli biti spašeni štovanjem u hramovima rimskih ili hinduističkih idola, koji su demoni, kao što kaže Sveto Pismo ("Omnes dii gentium daemonia", 'svi bogovi pogana su demoni' Ps 95:5).

      P.S. Feeneyizam je osuđen ne zato što ispovijeda da izvan Crkve nema spasenja, što je katolička dogma, nego zato što odbija prihvatiti katoličku nauku o krštenju željom (ovo što sam gore objasnio o nesavladivom neznanju) i krvi (crkvena nauka da su ljudi koji umru mučeničkom smrti za Vjeru prije nego što stignu primiti krštenje vodom kršteni u svojoj krvi - primjer sv. Emerencijane ili 40 mučenika iz Sebaste).

      Izbriši
    24. Mateo,

      problem kod tebe je što ti "funkcioniraš" isključivo po principu: svečano definiram i (svečano) osuđujem. Ukoliko rečenica ne sadrži te tri riječi ona je bez značenja. Katolička vjera ne "funkcionira" na taj način. Kao što pismo sv.Oficija jasno ponavlja nauk Crkve: "We are bound by divine and Catholic faith to believe all those things which are contained in the word of God, whether it be Scripture or Tradition, and are proposed by the Church to be believed as divinely revealed, **not only through solemn judgment but also through the ordinary and universal teaching Office**

      Također pismo ponavlja nauk Crkve: However, this dogma must be understood in that sense in which the Church herself understands it. For, it was not to private judgments that Our Savior gave for explanation those things that are contained in the deposit of faith, but to the teaching authority of the Church.."

      Kad bi Katolička Crkva bila ljudska tvorevina, tvoje i moje mišljenje, svojevrsna "demokracija", bi bila prihvatljiva, Katolička Crkva je božanski ustanovljena i tumačenje pologa vjere je pripada *isključivo* Učiteljstvu Crkve po ustanovi i riječima Isusa Krista. Nikome drugome. Tko to ne prihvaća, ne može otići ni u pravoslavne jer tamo vrijede "ista pravila", ali se može naći u protestantskim zajednicama. Tamo se može imati "osobna vjera", u Katoličkoj Crkvi NE.
      Razlog zbog čega sam citirao nadbiskupa Lefebvra, biskupa Fellaya i fr. Schmidbergera, naravno nije stoga što ih na bilo koji način cijenim (iako im se mora priznati da glede ovog pitanja ne odstupaju od pravovjerja), već stoga da uvidiš da si u svom razmišljanju potpuno osamljen.

      “Any religion enables men to save their souls.” No way. If a Hindu saves his soul it’s thanks to the truth, any truth remaining inside the Hindu religion which he holds onto, and then the grace of Jesus Christ which enables him to hold on to that truth and to be ready to believe the rest of Catholic Truth if it was explained to him. Otherwise it’s absolutely not by Hinduism that any Hindu can save his soul. It’s only by the grace of Jesus Christ that any man can get to heaven. Can men be saved outside Catholicism? Exceptionally, yes. Normally, no.

      Bishop Richard Williamson/ ex-SSPX

      Ono što mene, zaista u dobroj namjeri, kod tebe začuđuje, je da ti koji studiraš nešto što nema nikakve veze s teologijom, svoje mišljenje uzdižeš iznad onih koji imaju teološke fakultete i akademske stupnjeve te asistenciju Duha Svetoga. Krajnje presmiono, poglavito jer se ovdje radi ne o nekoj beznačajnoj povijesnoj činjenici, nego o vječnom određenju.

      Ponovit ću poveznicu na Pismo sv. Oficija. Tamo sve jasno piše. Pročitaj polako i s razumijevanjem. Ukoliko je problem engleski jezik, potraži odgovarajući prijevod.

      https://www.ewtn.com/expert/answers/outside_the_church.htm

      "Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi koji, iako im nije nepoznato da je od Boga po Isusu Kristu Katolicka Crkva ustanovljena kao potrebna, ipak ne bi htjeli u nju ili uci ili pak u njoj ostati."

      Sud da li je netko u svojoj savjesti imao jasnu spoznaju gore navedenog pripada samo Bogu kao i njegova vječna sudbina.

      http://www.dnevno.hr/vjera/svjedocanstva/122185-video-ovo-morate-vidjeti-kako-reagiraju-kineski-krscani-kad-prvi-puta-u-zivotu-prime-bibliju-u-ruke.html

      Hoće li se oni spasiti? Po meni osobno - da. Irelevantno. Bog je to pridržao sebi ALONE.

      Mi, kojima je od rođenja dana punina milosti, bit ćemo strože suđeni.
      Brinimo se za sebe i vlastito spasenje. Budimo vjerni sinovi Katoličke Crkve!

      Mario

      Izbriši
    25. Jedan koji je bio kristalno pravovjeran. Danas mu je spomendan.

      "S ljudima koji nemaju osobne krivnje da nijesu katolici govoriti u duhu animae Ecclesiae (duše Crkve) i prosuđivati da li vrše ono što naravni zakon od njih traži, i nadovezivati na ono naravno dobro što je u njima."

      bl. Ivan Merz

      Mario

      Izbriši
    26. Bogu hvala, ja funkcioniram po Katoličkoj Vjeri, ne poradi mojih slabih zasluga, nego poradi Njegove Svete Milosti i Dobrote.

      Evo kako katolici, koji priznaju i redovno i izvanredno Učiteljstvo funcioniraju:
      Prvo s jedne strane vide nepogrješive nauke proglašene od Crkve, koje su dio same vjere i koje svaki katolik mora vjerovati:
      - izvan Crkve nema spasenja
      - pripadnici lažnih religija se ne mogu spasiti
      - vjera je apsolutno potrebna za spasenje
      - krštenje, ili barem želja za krštenjem kod onih koji nemaju priliku primiti krštenje vodom, apsolutno je potrebno za spasenje.
      S druge strane vide da Crkva kroz stoljeća naučava da se ljudi koji su u nesavladivom neznanju o Njoj i koji zadovolje sve uvjete koji su potrebni (nadnaravna vjera, barem implicitna želja za krštenjem, čin savršene ljubavi prema Bogu, čin savršenog pokajanja) mogu spasiti, jer su svojom vjerom i željom za krštenjem ujedinjeni s dušom Crkve, dakle, nevidljivi članovi, i unutar Crkve.

      Te dvije strane su usklađene i nadopunjuju jedna drugu. To je koherentna vjera. Međutim, javi se u novije vrijeme jedno mišljenje koje kaže da se budisti, hinduisti, muslimani i ostali pripadnici lažnih vjera, naročito onih koje ne vjeruju u nijedno otajstvo Katoličke Vjere, mogu spasiti. To mišljenje ne naučava Učiteljstvo, već pojedini teolozi. Katolici to mišljenje ili nauku onda usporede s ovim gornjim nepogrješivim naukama i vide da postoji nesklad, jer s jedne strane potrebna je vjera, ali ovi nemaju vjeru. Dakle, vjerni katolici moraju odbaciti to mišljenje i stati uz nepogrješivu nauku i prijašnje tumačenje Crkve.

      E sad, kako vi funkcionirate mislim da je već dovoljno jasno iz vaših komentara.
      Jedna od glavnih osobina neokonzervativaca je da ističu i uzdižu na tron redovna učenja, koja su pogrješiva, a u isto vrijeme gaze učenja koja su nepogrješiva, koja su dio ili izvanrednog ili redovnog i univerzalnog Učiteljstva. No drugoga izbora nemaju jer njihova religija i zablude su već svečano osuđene od strane tog nepogrješivog Učiteljstva. Problem je što nijekanjem i suprotstavljenjem tim nepogrješivim izjavama otpadaju od Vjere.

      Upravo je ironično da vi koji odbijate veoma jasne citirane nepogrješive izjave Učiteljstva (definicije Firentinskog, Tridentskog i Prvog vatikanskog koncila), dakle, one najviše po rangu, one koje su de Fide, spočitavate onima koji u njih vjeruju da imaju "osobnu vjeru", da ne poštivaju Učiteljstvo i sl.

      Uistinu vrijedi ono što je prorokovao sv. Pavao:
      Jer će biti vrijeme, kad zdrave nauke neće podnositi, nego će po svojim željama nakupiti sebi učitelje, jer ih uši svrbe. I odvratit će uši od istine, a okrenut će se k bajkama.(2 Tim 4:3-4)

      Tako je bilo i s protestantima. Kao što je netko jednom mudro rekao, oni su otpali od vjere jer im je bila preteška, jer su htjeli vjerovati manje.
      Što su nego isto to pripadnici nove koncilijarne religije, kojih su svrbile uši od Katoličke Vjere, pa su je olakšali, razrijedili, dodali nešto protestantskih začina i prilagodili njihovim ukusima i ukusima vremena?

      Svojevrsna "Katolička Vjera Light" - e pa Katolička Vjera se ne da updejtati niti razrijediti, a onaj koji to pokuša naći će se u istoj situaciji kao i oni koji su to prije pokušali, protestanti - izvan Vjere i izvan Crkve.

      Izbriši
    27. Mateo,

      "Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi koji, iako im nije nepoznato da je od Boga po Isusu Kristu Katolička Crkva ustanovljena kao potrebna, ipak ne bi htjeli u nju ili ući ili pak u njoj ostati."

      Osoba koja pri punoj svijesti i informiranom i slobodnom savjesti gore navedeno ODBIJE, ne može se spasiti.
      Nije na nama ljudima da procjenjujemo tuđu savjest, to pripada *isključivo* Bogu.

      "And who would presume to mark out the limits of this ignorance according to the character and diversity of peoples, countries, minds and the rest? ... for God who sees clearly, searches and knows the heart, the disposition, the thoughts and intentions of each, in His supreme mercy and goodness by no means permits that anyone suffer eternal punishment, who has not of his own free will fallen into sin."

      Papa Pio IX

      Papa ne govori o neotkrivenom plemenu od 20 duša u džunglama Amazone, nego o narodima i zemljama i karakteru ljudi (koji je velikim dijelom formiran religijama).

      "Pius IX clearly expressed the full teaching a century ago. His writing distinguishes between those who are invincibly ignorant and those who have willfully separated themselves from the Catholic Church:

      "There are, of course, those who are struggling with invincible ignorance about our most holy religion. Sincerely observing the natural law and its precepts inscribed by God on all hearts and ready to obey God, they live honest lives and are able to attain eternal life by the efficacious virtue of divine light and grace. Because God knows, searches, and clearly understands the minds, hearts, thoughts, and nature of all, His supreme kindness and clemency do not permit anyone at all who is not guilty of deliberate sin to suffer eternal punishments. Also well-known is the Catholic teaching that no one can be saved [without] the Catholic Church. Eternal salvation cannot be obtained by those who oppose the authority and statements of the same Church and are stubbornly separated from the unity of the Church and also from the successor of Peter, the Roman Pontiff, to whom the custody of the vineyard has been committed by the Savior." Sacrament of Salvation"

      Mario

      Izbriši
    28. Jadni ste vi, tragični i heretični neokonzervativci! Mateo vas je "poderao" argumentima Nauka Crkve i dokazao da ste heretici, kao i da ste slugani modernističkih krivovjeraca.
      Ostanite i dalje slijepi u svojoj nevjeri.

      Opat Mauro

      Izbriši
    29. Opet ništa niste rekli.
      Kao i svi neokonzervativci, jednostavno nemate odgovora na nepogrješivu nauku Crkve - vaša teologija je, kao i protestantska, tri razine ispod (predkoncilske) katoličke teologije, i to se vidi. Jedino na što se možete osloniti su općeniti, usto skraćeni i djelomični, citati prije Koncila, i onda modernistički traktati iza Koncila - tako se naime pišu i modernističke enciklike, s nekoliko nerelevantnih i djelomičnih citata prije Koncila i onda lavinom citata modernističke religije.

      Papa Pio IX. je dobro rekao da su liberalni katolici najveći neprijatelji Crkve. Upravo je ta sorta zaslužna za to da je koncilijarna revolucija uspjela napraviti toliko štete. Da su samo ostali vjerni onoj Vjeri svoje mladosti modernisti bi brzo nestali. Ali za mnoge je poslušnost postala tako važna da jednostavno nisu shvatili (ili nisu htjeli shvatiti) da ono čemu su poslušni više nije bilo katoličko.

      Izbriši
    30. Mateo,

      Ostaje ti da nađeš biskupa s kojim ćeš u raj, samo što takav ne postoji u Katoličkoj Crkvi ni u SSPX-u.
      Čudesna originalnost tvojih razmišljanja traži osnivanje nove vjerske zajednice.

      Sretno!

      Mario

      Izbriši
    31. Bogu hvala, takvu zajednicu ne treba osnivati jer već postoji, a zove se Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska Rimska Crkva, u kojoj sam se, milosti Božjom, rodio, te u kojoj želim živjeti i umrijeti. Osnovao ju je Isus Krist, pravi Bog i pravi Čovjek, kao Svoju Prečistu i uvijek Neokaljanu Zaručnicu, i čuva je Duh Sveti. Njezinu vjeru po svemu svijetu su, po Božjem nalogu, proglasili apostoli i njihovi nasljednici, i to naročito Svetim Pismom, Svetom Tradicijom, nepogrješivim dogmatskim ekumenskim koncilima, papinskim nepogrješivim definicijama, te redovnim i univerzalnim učenjem.

      Originalnost mojih razmišljanja toliko je čudesno velika da su ta ista "razmišljanja" odavno svojim autoritetom nepogrješivo proglasili ekumenski koncili, te naučavali crkveni naučitelji, čija se učenja mogu vidjeti npr. u skupu nauka "Sources of Baptism of Blood and Baptism of Desire", čiji sam link dao u komentaru od "7. svibnja 2014. u 12:58".

      Jedna od glavnih ispovijesti vjere te Jedine Svete Katoličke Crkve je sljedeća: http://www.preces-latinae.org/thesaurus/Symbola/Tridentinae.html, koja završava s:

      "Ovu pravu Katoličku Vjeru, izvan koje nitko ne može biti spašen, koju sada slobodno ispovijedam i koju uistinu držim, cjelovitu i neokaljanu sve do zadnjeg daha života najčvršće, s Božjom pomoći, da ću čuvati i ispovijedati, i da ću nastojati, koliko je do mene, da od mojih podređenih, ili onih koji će mi biti povjereni na brigu u mojoj službi, bude držana, naučavana i propovijedana, ja N. to isto obećavam, zavjetujem se i kunem, tako mi pomogao Bog i ova Sveta Božja Evanđelja." (neslužbeni prijevod - original dolje i na gornjem linku)

      ("Hanc veram Catholicam Fidem, extra quam nemo salvus esse potest, quam in praesenti sponte profiteor et veraciter teneo, eandem integram, et immaculatam usque ad extremum vitae spiritum, constantissime, Deo adiuvante, retinere et confiteri, atque a meis subditis, vel illis, quorum cura ad me in munere meo spectabit, teneri, doceri et praedicari, quantum in me erit, curaturum, ego idem N. spondeo, voveo ac iuro. Sic me Deus adiuvet et haec sancta Dei Evangelia.")

      Ja bi ovu ispovijest vjere od početka do dna mirne duše i čvrstom voljom mogao izreći, Bogu hvala, zajedno s gornjim dijelom, gdje se ispovijeda da izvan Katoličke Vjere nitko ne može biti spašen.

      Neka se oni koji kažu ili vjeruju da se ljudi mogu spasiti i u muslimanskoj, budističkoj, hinduističkoj i dr. nevjeri te bez katoličke vjere zapitaju kako bi se oni mogli zakleti isto kao gore, bez da ujedno izriču laž, s rukom na Božjim Evanđeljima.

      Benedicta sit Sancta Trinitas atque indivisa Unitas.

      Izbriši
    32. "Neka se oni koji kažu ili vjeruju da se ljudi mogu spasiti i u muslimanskoj, budističkoj, hinduističkoj i dr. nevjeri te bez katoličke vjere zapitaju kako bi se oni mogli zakleti isto kao gore, bez da ujedno izriču laž, s rukom na Božjim Evanđeljima."

      The doctrine of the Church also recognizes implicit baptism of desire. This consists in doing the will of God. God knows all men and He knows that amongst Protestants, Muslims, Buddhists and in the whole of humanity there are men of good will. They receive the grace of baptism without knowing it, but in an effective way. In this way they become part of the Church.

      The error consists in thinking that they are saved by their religion. They are saved in their religion but not by it. There is no Buddhist church in heaven, no Protestant church. This is perhaps hard to accept, but it is the truth. I did not found the Church, but rather Our Lord the Son of God. As priests we must state theTruth.

      Archbishop Marcel Lefebvre

      Mario

      Izbriši
    33. Opat Mauro
      Ako je cilj rasprave poderati nekoga argumentima, osobito na katoličkom blogu, onda, mislim da nešto ne štima s našom duhovnošću. Ako je suditi po nadimku i redovničkom usmjerenju.
      Mateo
      Mislim kako je Mario dosta toga rekao. No, osim govora tj. pisanja postoji i slušanje tj. čitanje i razmišljanje o istom.
      Ako sam dobro shvatio, čitajući tvoju "vjeroispovijest", ostaje samo pitanje efektivnog zajedništva s Kristom i Crkvom, koju je htio i osnovao, s kojom se u konačnici i poistovjetio. Smjeram na očitovanje Apostolu naroda („Zašto ME progoniš?“). Ostaje, kako se čini, pitanje aktualnog Učiteljstva. Reknem li živo, a rekao sam, bojim se kako će izazvati neke reakcije koje se konfrontiraju s "okamenjenim" poimanjem nauka Crkve, koji se ograničava samo na definicije, koje u konačnici malo što govore onima kojima Evanđelje nije naviješteno ili je to, na žalost učinjeno na neki drugi, uglavnom pogrešan način. Nešto kao cigla nije cigla dok je ne svečano ne definiramo kao ciglu.
      Spontano mi navire misao je li uistinu originalnost tvojeg mišljenja, koja je toliko čudesno velika, razmjerna i dubini poniznosti i poslušnosti koju takva i tolika vjera traži? Dakako, to pitanje prvo moram postaviti sebi kako bih isto postavio i tebi. Zakletvu bi mogao položiti svaki upućeniji katolik, ali u duhu ponizne vjere. Koliku li samo stvarnost, primjerice, sadrže riječi "koliko je do mene". Łongin

      Izbriši
    34. Mateo,

      problem nastaje kad netko tko u Katoličkoj Crkvi nema pravo "ni misliti", a kamoli bilo što interpretirati, sebe postavi za Interpretatora Objave i discipline.
      Premnogo puta si "svečano" citirao "Quo Primum" pape Pija V o "vjekovječnosti" i "nepromjenjivosti" iste mise.

      "Prišapnuo" bih ti nešto što bi te kao studenta povijesti moglo zanimati.

      " He himself (Pius V) altered his Missal when, after the victory of Lepanto in the following year, he added to it the feast of Our Lady of Victory. In 1585, Pope Sixtus V restored the feast of the Presentation of the Virgin Mary, which Pope Pius V had removed from the Missal. Only 34 years after the publication of Quo primum, Pope Clement VIII made a general revision of the Roman Missal, as did Pope Urban VIII 30 years later. The custom of placing tabernacles on altars, introduced later, made it necessary to introduce new rituals not in the missal of Pius V. ...
      "Pius XII inaugurated a general reform of the liturgy by creating, on May 18, 1948, the Pontifical Commission for Liturgical Reform."

      Nadbiskup Lefebvre, je za razliku od tebe, znao gore navedeno i u ovom dijelu je mislio umom Crkve.

      Kad se netko kao ti postavi za Interpretatora, a ne misli umom Crkve, onda se nađe u "nebranom grožđu".

      S ultratradicionalističke stranice:

      "... his (Marcel Lefebvre) resistance was clearly manifested when Pope Paul VI imposed upon the Catholic universe his Novus Ordo Missae. It is interesting to look over the years that preceded the Archbishop's non possumus,[2] and to remark that the Iron Bishop was open to reforms in the anteconciliar period, and that he hoped the Constitution Sacrosanctum Concilium on liturgical reform would not result in the catastrophe he nonetheless feared.

      Nadbiskup Lefebvre je bio ZA liturgijsku reformu, ali ne i za konačni produkt reforme - misu pape Pavla VI.

      Lefebvre je bio ZA liturgijsku reformu, a ne za tvoju interpretaciju bule pape Pija V o "intaktnosti" iste. Netko je u pravu - ti ili on? Ja mislim da je u pravu nadbiskup Lefebvre.

      Mario

      Izbriši
    35. Mario, malo ste naporni, otvorite si blog, pa pisite (tj. kopirajte) traktate tko je sto mislio i kako biste vi to interpretirali.

      Izbriši
  3. Mateo
    Postoji savladivo i nesavladivo neznanje. Ovo prvo iziskuje veliku strpljivost i dobru volju. Drugo s pravom nosi svoje ime. Dakle, treba se držati prvoga. Łongin

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.