Zgužvana novčanica i druge priče

Jedan poznati govornik započeo je svoj seminar tako što je podigao novčanicu od 50 eura u vis. U prostoriji je bilo ukupno 200 ljudi.

Pitao je: “Tko želi ovu novčanicu?”

Svi su podigli ruke.
...

Nastavak ove pričice naći ćete na mnogim mjestima po webu, npr. ovdje, ovdje ili ovdje. Detalji su različiti, ali poanta je ista. Kao što čak i izgužvanu i prljavu novčanicu ljudi rado uzimaju ako im je poklonjena jer i dalje ima vrijednost, tako i mi zadržavamo vrijednost kroz kakve god životne situacije prošli i netko (ovisno o pripovjedaču - Bog ili bližnji) nas ljubi.

Čuli ste, vjerujem, do sad ovu ili slične priče. Tko voli, nek' izvoli. Ja sam na nju slučajno naišao na popularnom bitno.net portalu i odmah me podsjetila na jedan doživljaj članova moje obitelji koji su mi ispričali prije nekoliko tjedana. Naime, oni su bili na nedjeljnoj misi u jednom slavonskom selu gdje je svećenik za propovijedi izveo performance u stilu ove priče. Koristio je novčanicu od 50 kuna, ali inače je radnja bila slična, uključujući i presavijanje, a čini mi se i gaženje novčanice. I nakon što je tako šećući crkvom zlostavljao novčanicu, pitao je opet nazočne vjernike tko hoće tu novčanicu potičući ih da se jave uz razna potpitanja. Jednu je ženu pitao zašto hoće tako zgužvanu novčanicu. Moram priznati da bih mu ja rekao da sam bio na toj misi (hvala Bogu, nisam) da bih mu dao tih 50 kn i još 50 mojih samo da završi propovijed i prestane se sramotiti pred narodom. Ova mu je žena rekla da bi htjela uplatiti misu za pokojne. Vjerojatno se to nije baš dobro uklopilo u sentimentalnu plitku pričicu, pa je prešao preko toga.

Ne bih vam ni pričao ovu dogodovštinu da su moji ponovljeni pozivi da me se poštedi izvještaja s novus ordo misa ostali uslišani. Ljudi iz moje okoline često imaju potrebu podijeliti sa mnom detalje zabavnih programa te neugodnih ili heretičnih izjava svećenika s misa na kojima su bili. Ja im kažem kako među ostalim zato i idem na tradicionalnu misu da ne bih morao takve stvari slušati i gledati (ili žmiriti), ali nema vajde. A valjda smo zato dobili obilni trogodišnji lekcionar da bismo slušali priče o siromašnom hromom slijepom prosjaku koji je mirisao ruže i gledali loše verzije protestantskih propovijednika kako šeću kroz crkvu i pokušavaju nasmijati kraljevsko svećenstvo svojim pošalicama.