subota, 1. ožujka 2014.

Raju, moj raju







Седе Адам прямо рая, / и свою наготу рыдая плакаше: / увы мне, прелестию лукавою увещанну бывшу / и окрадену и славы удалену! / Увы мне, простотою нагу, ныне же недоуменну! / Но о раю, ктому твоея сладости не наслаждуся: / ктому не узрю Господа и Бога моего и Создателя: / в землю бо пойду, от неяже и взят бых. / Милостиве щедрый, вопию Ти: / помилуй мя падшаго.

Sede Adam naspram raja, i svoju golotinju oplakujući, ridaše: "Avaj meni koji sam bio lukavom prelašću nagovoren i pokraden i od slave udaljen! Avaj meni, negda nagom u prostosrdačnosti, a sada pak zbunjenome! Ali, o raju, više se tvoje sladosti neću nasladiti, više neću videti Gospoda i moga Boga i Stvoritelja jer ću u zemlju otići od koje i bih uzet, milostivi i milosrdni vapijem Ti: Pomiluj me, paloga."

Sjedi Adam nasuprot raja oplakujući svoju golotinju: "Jao meni zavedenomu i okradenomu đavolskom napašću, lišenom slave! Jao meni što sam po svom razumu postao gol i siromašan! O, raju, više ne osjećam tvoje naslade, više ne gledam Gospoda Boga, stvoritelja svega! Poći ću u zemlju iz koje sam uzet! Milosrdni i milostivi, vapim Tebi: Smiluj mi se palome!"
(Stihir sutrašnje, Siropusne nedjelje)

***

Idući tjedan počinje korizma. Dobro bi bilo otići na kraće ili duže duhovne vježbe, ali jer ih kod nas nema u tradicionalnom duhu, a i mnogi vjernici imaju brojne obaveze, možda mogu poslužiti audio snimke koje se nalaze na internetu. Potrebno je odvojiti barem sat vremena dnevno (bolje bi bilo sat ujutro i sat navečer) kroz nekoliko dana. Moji prijedlozi su Audiosancto, Arhiv o. Hardona, Serija govora biskupa Sheena, niz nagovora o. Thwaitesa. Naravno, poslušao sam samo manji dio snimki s prethodnih linkova. Predlažem vam da malo prolistate i izaberete ono što vam se čini prikladno, ali i da kad jednom nešto odaberete ustrajete u slušanju (uz razmatranje, molitvu itd.) do kraja. Slobodno ostavite svoju preporuku u komentarima.

(Dodano 4. ožujka 2014.: još materijala.)

53 komentara:

  1. Mi smo ovih dana poslušali ovu:
    http://rorate-caeli.blogspot.com/2014/02/lent-is-coming-time-to-prepare.html

    Izvrsno! Za svaku preporuku.

    S.H.

    OdgovoriIzbriši
  2. Postoje duhovne vježbe klasičnog tipa - samo treba se raspitati. Ja upravo idem na jedne sljedeći tjedan. Također, Opus organizira jedne u Vepricu i vjerojatno negdje gore u vašim krajevima. Ali kako su oni "neokonzerve", prepostavljam da mnogima na ovome blogu to ne paše.. :)

    Hvala na preporukama.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Vjerojatno postoje, samo ja za njih ne znam.

      Opus Dei zaista ima najblize "klasicnim" duhovne vjezbe, ali one su za njihove (potencijalne) clanove, izrazito su prozete djelima sv. Josemarije (oboje logicno), sluzi se nova misa, a termin i mjesto ipak velikom broju vjernika ne odgovaraju.

      Izbriši
    2. Ne znam kako izgledaju tradicionalne duh. vjezbe, nisam nikad imao priliku. Ove koje organizira Opus Dei (iduce su za vikend oko 23.03, u samostanu Luznica kod Zapresica, za one iz sjevernih krajeva) su nastale prije 2VK po uzoru na tadasnju praksu. I nista se nije promijenilo, jos uvijek izgledaju onako kako su izgledale kada ih je vodio sv. Josemaria u davnim predkoncilskim vremenima.

      Jedino sto se promjenilo je nova misa. Nadam se ne jos zadugo.

      Izbriši
    3. Jedino...ha, ha, ha...Sve mi je zdravo, samo nemam srca-stavili su mi zamjensko-koje kuca, pa ne kuca.
      OD nosi u sebi mnoštvo netradicionalnih elemenata. I sami se hvale da su još prije Koncila istakli važnost katoličkih laika, te da su otkrili da je Bog čovjeka stvorio "ut lavorasse", a cijela je Tradicija čovjekovim krajnjim i najvažnijim ciljem držala kontemplaciju, a ne rad. Čim čujem o netradicionalnim otkrićima, želudac me zaboli. (Ne čudi srebroljupstvo i navezanost na zemaljsko).
      Opus je jedan od najžešćih protivnika Tradicije ondje gdje su zagospodarili, kao u nekim dijelovima Španjolske ili po latinoameričkim zemljama.
      Pravo bi čudo bilo da ikada ponovno uvedu staru Misu.
      Baš me zanima kako će se držati ako se rastavljeni i ponovno vjenčani pripuste sv. Pričesti?! Mislim da će uvesti i tu novotariju kao i sve ostale, možda nekoliko mjeseci kasnije od ostalih.

      Kikii

      Izbriši
    4. Kikii,
      znam da nisi mislio ništa loše, ali ova terminologija s rastavljenima i ponovno vjenčanima je "njihova" tj. sekularna terminologija. Za Kristove vjernike takvi su ljudi najobičniji bigamisti.
      Krasan osvrt daje prof. de Mattei, pitajući se na kraju kakva je razlika između "drugog braka" koji bi se tolerirao i ljudi koji žive izvan braka. Logično zaključujemo: nikakva, jer jedno i drugo je obično priležništvo. A zaključuju to i oni koji su nametnuli ove "pastoralne" diskusije. Njihov je sljedeći korak potpuna tolerancija priležništva i bluda.
      Sveti Toma More i sveti Ivane Fisheru, molite za nas.

      Izbriši
    5. "...istakli važnost katoličkih laika, te da su otkrili da je Bog čovjeka stvorio "ut lavorasse", a cijela je Tradicija čovjekovim krajnjim i najvažnijim ciljem držala kontemplaciju, a ne rad."

      Naravno, Kikii. Zašto bih ja kao laik išao jutros raditi, a kontemplira mi se? Lijepo, prst u uši i koga briga.

      Mario

      Izbriši
    6. M.B., imate pravo. Trebao sam reći ponovno (civilno)vjenčani, ili ponovno oženjeni.
      Jasno je da to s crkvenim Naukom nema veze. Kardinal , zamislite kardinal (sanctae Romanae Ecclesiae) Kasper, još je u devedesetima u više navrata to htio: u Lutherovu stilu ozakoniti priležništvo i blud. Onda je kardinal Ratzinger bio u Kongregaciji za nauk vjere. To je odmah osuđeno. Nakon toga je došlo imenovanje kardinalom: ne zaboravimo da je to bilo tjedan dana nakon svih-barem za Lehmanna, ako se dobro sjećam-i za Kaspera čini mi se. Ili je to bio onaj kompromis s konzervativnim protukandidatom.
      Sada je Ratzinger u Mater Ecclesiae, ne sudjeluje u diskusijama.
      Kasperu i njemačkim najopasnijim progresistima ruke su odriješene.
      Mi tradicionalisti svašta spomenemo, ali moram priznati da ova događanja nadilaze i moju sposobnost shvaćanja krize.
      Slažem se da je vrijeme molitve za svetu Crkvu!

      Kikii

      Izbriši
    7. Da, to je bio konzistorij 21. veljače 2001. Bolletino je inicijalno zbilja sadržavao 37 imena (21. siječnja), da bi se tjedan dana kasnije pojavila još petorica. Među tom petoricom kasnije objavljenih su bili libralni Lehmann i konzervativni Degenhart, koji je međutim već imao 75 godina i umro iduće godine. Kasper je bio na početnom popisu.
      Zapravo, na tom konzistoriju su u Zbor osim Bergoglia ušli kardinali koji su imali odlučujuću ulogu u njegovom izboru 2013.: Re, Kasper, Lehmann, Hummes, Rodriguez Maradiaga

      Izbriši
    8. Da, tako je. A tada je imenovan i kardinal Scheffczyk kako bi se smirilo konzervativne. No, i on je bio već u godinama i preminuo 2005.godine.
      Na jednoj strani kardinali Degenhart i Scheffczyk, a na drugoj Lehmann i Kasper. Otpočetka se znalo da ova prva dvojica nemaju šanse. Vidimo da su procjene bile točne. Lehmann se odmah priključio Martiniju i predvodio je ultraliberalnu struju u kardinalskom kolegiju. Kasper ih je slijedio, samo se čini da je podmukliji od Lehmanna.
      Kardinal Ratzinger ih je uspijevao držati djelomično pod kontrolom. Sada su oni na vlasti: Duh Sveti konačno treba pokazati da vodi Crkvu. U to ne sumnjam.
      Osim toga, kardinal Meisner je u mirovini, Dyba je umro, Krenn umro, Mixa maknut. U Njemačkom govornom području nitko im se ne može suprotstaviti. Ako na to netko samo i pomisli, dogodio bi mu se scenarij kao u Limburgu.
      U Kuriji su maknuti kardinal Piacenza, i kardinal Burke je dosta neutraliziran, o kardinalu Ranjithu se ništa ne čuje(naš veliki kandidat prošle godine!), Canizares je izletio. Sve je pod kontrolom.
      Oni koji tvrde da razumiju specifičan jezik Kurije tzv."il curialese", na što se poziva i Antonio Socci, tvrde da je Benedikt onim plitkim i atipičnim odgovorima jasno dao do znanja da nešto nije u redu. No, to su sada špekulacije.
      Sjetimo se opomena mons. Lefebvrea koji je potkraj osamdesetih tvrdio da takozvani konzervativni val u imenovanju biskupa neće polučiti očekivane rezultate. Kandidati će morati sve više prihvaćati novi duh, a neće puno uspjeti u reformi. Tako se i dogodilo - još i gore.

      Kikii

      Izbriši
    9. Mario,
      Kikii je htio reći da je rad jedna od posljedica istočnog grijeha (najdramatičnija je smrt). Dakle, rad nije sredstvo čovjekovog samoostvarenja, makar mnogim ljudima koji bježe od odgovornosti ženidbe (u većini) odnosno svećeničkog i redovničkog poziva (u manjini) upravo njihova "karijera" predstavlja smisao života. Naprotiv, za kršćanina svjetovnjaka je primarni smisao "karijere" s da prehrani obitelj.

      Izbriši
    10. Osim toga, internetom kruže glasine da će se red Franjevaca Bezgrješne prisilno priključiti Redu franjevaca kapucina i time praktično ukinuti.
      Nadam se da su ovo glasine. Ako je to istina, slijede ED skupine, a onda generalni udar na Bratstvo.
      Ako se u međuvremenu pokuša ukinuti celibat te dopustiti rastavljenima i ponovno civilno vjenčanima (prvi, drugi, šesti put) pristupati sv. Pričesti, a time banalizirati grijeh i sakramente, jasno je da je to izvorna katolička reforma i da puše duh...samo koji!

      Kikii

      Izbriši
    11. Dragi Kikii,

      Iznenađuje me Vaša površnost. Kritizirate Opus Dei bez da ste se uopće upoznali s naukom sv. Josemarije. Znam da 'tradicionalisti' ne vole 'neokonzervativce', ali površnih analiza bismo se svi trebali kloniti. Osvrnut ću se na nekoliko Vaših izjava.

      1. Posvećenje laika. Zar je to nešto novo? Ne spominju li se u Rimskom kanonu imena petoro laika? Zar se poziv 'estote perfecti' ne odnosi na kršćanske laike? Uostalom, sv. Josemaria nije laicima savjetovao ništa što nećete naći u Filotei sv. Franje Saleškog. Zar je i on modernist?

      2. Kontemplacija vs. rad. Cijela poanta posvećenja rada sastoji se u tome da se od rada učini kontemplativna aktivnost, nešto što se radi u Božjoj prisutnosti, i prikazuje kao prinos Svemogućem Bogu. Znate li da su se neki smijali sv. Josemariji kada su čuli da od laika i obiteljskih ljudi traži da svaki dan slušaju sv. Misu i pričešćuju se, mole krunicu i dva puta po pola sata dnevno razmatraju? Ako to nije poticaj na kontemplaciju, što onda jest? Rad se može posvetiti samo ako je prožet molitvom i Božjom prisutnošću, a to se može samo ako se svaki dan odvaja vrijeme za Boga, posebno za misaonu molitvu za koju su neki držali da je rezervirana samo za redovnike. Što je tu točno loše? Opet, to ćete naći i u Filotei sv. Franje Saleškog, koji jako lijepo objašnjava da se laici trebaju posvećivati izvršavajući svoje dnevne obveze, ali istovremeno svaki dan odvajajući vrijeme za molitvu – tako da u konačnici od rada mogu učiniti kontemplativnu aktivnost (kao što to uspijevaju cisterciti i kartuzijanci, npr).

      3. Ne znam je li interpretacija Vaših riječi koju je M.B. dao ispravna – ako jest, onda ste obojica u krivu. Rad NIJE posljedica istočnog grijeha! Pogledajte na prvim stranicama Biblije, lijepo piše: “Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.“ (Post 2, 15). To je bilo PRIJE istočnog grijeha, kada je Bog providio da će čovjek obrađivati Edenski vrt. Obrađivati vrt = raditi. Posljedica istočnog grijeha je to da rad predstavlja muku i napor, da nailazimo na protivštine – ali sam rad po sebi je dio originalnog Božjeg plana, bez obzira na istočni grijeh.

      Sve mi se čini da kritiziranje kod nekih postaje svrha samo sebi...

      Izbriši
    12. Čestitam. Upravo si sahranio Laborem exercens
      Longine, ne vidim čime bih "sahranio" ili proturječio učenju te enciklike. Lijepo se u toj enciklici navodi onaj "znoj lica", Post 3, 19: In sudore vultus tui vesceris pane....
      Ali prije toga, u 3, 17 stoji Quia audisti vocem uxoris tuae, et comedisti de ligno, ex quo praeceperam tibi ne comederes, maledicta terra in opere tuo: in laboribus comedes ex ea cunctis diebus vitae tuae.
      Rad kao trud i muka jest posljedica istočnog grijeha. Ne znam u čemu sam pogriješio.
      Naravno, ne možemo sada, nakon pada Adamovog, sjediti u hladovini. Moramo raditi.
      Bit ljudske civilizacije, ovakve nakon Adama, jest upravo rad, uređivanje, uzgoj, kultiviranje, umjerenost, planiranje. I razumno spremanje viškova za buduća vremena (oni koji žele sva dobra potrošiti odmah i bez mjere ne razmišljaju nego samo slijede strasti).
      U enciklici bl. ivana Pavla II. se u poglavlju 6. kaže da je rad tu da služi čovjeku, a ne čovjek radu. Mnogi ljudi danas nedostatak međuljudskih odnosa nadomještaju radom.
      Možda sam bio nejasan. Možda sam u nečemu pogriješio. Slobodno me poučite.

      Izbriši
    13. S obzirom na ono što je Luka pisao otprilike paralelno sa mojim objašnjenjem Longinu, čini se da jesam bio nejasan.

      Izbriši
    14. Ideja rada koja se promovira u toj enciklici strana je i oprečna katoličkoj nauci o radu, npr. da je rad bitan dio čovjekove naravi, da radom čovjek postaje "više čovjek" i sl.
      U Edenu čovjek nije radio, sve mu je bilo dano i dostupno, a da naš praotac Adam nije sagriješio, čovjek nikad ne bi ni morao raditi jer bi mu i dalje što mu je potrebno bilo dano i dostupno, i mogao bi posvetiti svoje vrijeme kontemplaciji o Bogu i slavljenju Boga, kao što će činiti u Raju.
      Nažalost, često je slučaj da se poradi rada mnogo ljudi ne može posvetiti važnijim stvarima, dakle, ne svjetovnim nego nebeskim.

      U katoličkom shvaćanju (za razliku od kalvinističkog i komunističkog, koji veličaju rad) rad služi da bismo imali sredstva za život (hranu, odjeću itd.), te kao sredstvo poniznosti i pokore, a nije samo po sebi dobro (nije svaki rad hvalevrijedan) i prevelika posvećenost radu može loše utjecati na duhovno stanje pojedinca.

      Izbriši
    15. Pošto je Luka lijepo objasnio odnos rada i molitve, dodat ću samo jednu crticu. Veliki doprinos u (zapadno) kršćanskom poimanju rada svakako pripada sv. Benediktu, koji naglašava rad uz molitvu, i shvaća ga jednakopravnim molitvi, te ga poput molitve uređuje dnevnim redom. Geslo njegovog reda: Ora et labora upravo simbolizira tu povezanost ljudskog i Božanskog, actio et contemplatio , čime je pripremio temelj za civiliziranje ratničkih barbarskih naroda (uključujući i naš). S druge strane, što se tiče istočnjačke duhovnosti, , istočni monasi su veliku pozornost polagali na rad, međutim, rad su shvaćali kao ispunjenje slobodnih trenutaka od jedinog istinskog posla, molitve.

      Izbriši
    16. Mateo: U Edenu čovjek nije radio, sve mu je bilo dano i dostupno, a da naš praotac Adam nije sagriješio, čovjek nikad ne bi ni morao raditi.

      Sveto Pismo: “Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.“ (Post 2, 15)

      Kako ovo dvoje pomirit? Sv. Pismo kaže da je Bog postavio Adama u vrt "da ga obrađuje" i to prije istočnog grijeha. A Mateo kaže da Adam u vrtu ne bi ništa radio. Što onda? Bi li obrađivao vrt ili ne bi?

      P.S. Vidim da se slažemo M.B. i ja. Muka u radu je posljedica istočnog grijeha, a ne rad kao takav.

      Izbriši
    17. Znam da više volite Vuglatu, pa evo da se nađe: Tulit ergo Dominus Deus hominem, et posuit eum in paradiso voluptatis, ut operaretur, et custodiret illum.

      Dakle, imamo ut operaretur prije istočnog grijeha. Zar ne?

      Izbriši
    18. Aggelos,
      onda ćeš se složiti da većini današnjih ljudi rad baš ne izgleda kao rad redovnika u benediktinskom samostanu. U svakom slučaju je nekadašnji život na selu: obrađivanje zemlje, uzgoj stoke i sječa drva u šumi daleko bliži Edenu od života u gradu, rada u tvornici i sl. A i s djeca su se igrala nekoliko stotina metara dalje bez opasnosti da ih pogazi auto i bez potrebe da ih se vodi u dječji vrtić dok im roditelj radi u hali ili uredu.

      Izbriši
    19. Nakon što sam vidio Lukin citat iz Post. 2:15, moram se ispraviti da nije rad nego trud posljedica Istočnog grijeha. Nikad prije nisam uočio taj stih iz Knjige postanka i uvijek sam mislio da u Edenu čovjek nije morao fizički raditi kao što ne mora raditi u Raju. Očito sam pogriješio i hvala Luki na ispravku.
      Drugi dio mog komentara stoji.
      Što se tiče Laborem exercens, s obzirom na novo saznanje, trebao bih je više proučiti prije nego što bi mogao reći čini li mi se da je u skladu s prijašnjim učenjem ili ne. Zato povlačim prijašnji sud i ispričavam se.

      Izbriši
    20. Eto, slažemo se onda. Danas rad sa sobom uvijek nosi trud, napor i muku. U Edenu je rad (obrađivanje vrta) predstavljao nešto ugodno, nešto što nije sa sobom donosilo patnju. Nakon pada, Adamu je rečeno da će u znoju lica svoga kruh svoj jesti, dakle radu je nadodana muka. Tako su muškarci kažnjeni mukom u radu, a žene mukom u rađanju. Iako je i jedno i drugo zamišljeno od početka.

      Što se tiče drugog dijela komentara. Rad sam po sebi može biti naravno dobro - ali to za kršćanina ne smije biti dosta. Kršćani moraju težiti tome da od naravnog dobra učine nadnaravno dobro - tek onda to ima vrijednost u Božjim očima. Recimo ako netko odradi dobro neki posao (sagradi kuću), to je naravno dobro. Međutim, ako ta osoba taj rad prikaže Bogu i slavu za to dobro preusmjeri sa sebe na Njega, onda taj rad i rezultat rada (kuća) može postati nadnaravno dobro, kao žrtveni prinos koji se prikazuje Bogu.

      Rad može biti sredstvo posvećenja upravo zato jer sa sobom nosi trud i muku. Kao što svaku neugodnost možemo prikazati Bogu (bolesti, protivštine, životne nedaće), tako možemo i rad. Tim više što rad osim truda uključuje i naravna dobra, tako da je prinos dvostruk. Upravo zbog toga je sv. Josemaria insistirao da vjernici svaki dan idu na sv. Misu - kako bi upravo prisustvujući svetoj Žrtvi mogli Bogu prikazati i plodove svog dnevnog rada, skupa sa mrtvljenjima, molitvama i protivštinama koje su taj dan iskusili.

      Izbriši
    21. Netradicionalne novotarije su jasne. OD se njima otvoreno hvali. Morbidna je i odluka poglavara laika da jedan numerarij može ili treba postati svećenikom ako sam dobro razumio.
      Ne želim ulaziti u problematiku Opusa Dei: meni su osobno uvijek bili posve nezanimljivi. Svakom predkoncilski odgojnom katoliku oni puno ne znače. Nisu tradicionalisti, ne celebriraju staru Misu i neće je skoro celebrirati. K tome su ljuti neprijatelji tradicionalnog pokreta.
      Osim toga, uvijek mi se gadilo plaćanje svega kod njih, a o elitizmu da i ne govorimo.
      I to plaćanje predavanja, susreta itd., i to bi trebalo biti nadahnuće odozgor?! Ja u to ne vjerujem, iskreno.
      I ne zaboravimo: don Villa je o njima napisao nekoliko strašnih članaka. Uzmimo da je u toj fazi bio prestar i da je informacije crpio s krivih izvora. No, opet ostaju problemi s kanonizacijom i desetinama tisuća negativnih svjedočanstava laika, klerika (svećenika i biskupa).
      Ipak se trebalo pričekati još koje desetljeće, zar ne?!

      Kikii

      Izbriši
    22. M.B., Mateo:

      "U Edenu čovjek nije radio..."

      Raj - prava zemlja Dembelija.

      Da vidimo što kaže Božja Riječ:

      Tulit ergo Dominus Deus hominem, et posuit eum in paradiso voluptatis, ut operaretur, et custodiret illum:

      Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Post: 2,15

      Onda je Eva tamo nešto zabrljala... I onda slijedi "3, 17 ..."

      Dakle, Bog je postavio čovjeka u edenski vrt "ut operaretur".

      Luka, potpisujem!

      Mario

      Izbriši
    23. Mario,
      zašto imaš potrebe imputirati meni što nisam rekao? A ako sam nejasno rekao, pojasnio sam sat vremena prije nego mi prigovaraš?

      Izbriši
    24. @Kikii,

      Morbidna je i odluka poglavara laika da jedan numerarij može ili treba postati svećenikom ako sam dobro razumio.

      Krivo ste razumijeli, naravno. Postaje svećenikom onaj tko želi, tj. onaj tko osjeti poziv. Osoba može dobiti određeni poticaj u duhovnom vodstvu, ali to nema veze s time da netko određuje tko će postati svećenik, a tko ne. Vidite, opet kritizirate nešto na temelju rekla-kazala.

      Ne želim ulaziti u problematiku Opusa Dei: meni su osobno uvijek bili posve nezanimljivi.

      To je sasvim u redu. Nije sve za svakoga. Ali ne morate zato izmišljati stvari koje ne stoje i kritizirati ih na temelju neistinitih tvrdnji.

      Nisu tradicionalisti, ne celebriraju staru Misu i neće je skoro celebrirati. K tome su ljuti neprijatelji tradicionalnog pokreta.

      S ovim se ne slažem, ali dobro - možemo imati različita mišljenja o tome.

      Osim toga, uvijek mi se gadilo plaćanje svega kod njih, a o elitizmu da i ne govorimo.

      Opet raspolažete s krivim informacijama. Što se tiče plaćanja, plaćaju se samo stvari koje se koriste. Ako idete na duhovnu obnovu, morate platiti smještaj, hranu i naknadu sa svećenika (kojemu su to jedini prihodi za život). Naravno, ako je netko socijalni slučaj može to objasniti voditeljima pa će se skupiti za njega.

      Što se tiče elitizma, to je mit. U zemljama u kojima je Opus Dei dugo prisutan demografska slika članova od prilike odgovara demokratskoj slici zemlje. Ima bogatih i siromašnih, obrazovanih i neukih. Možda malo više obrazovanih, jer Opus Dei potiče mlade ljude na obrazovanje - ali daleko od toga da nema običnih seljaka ili radnika.

      I to plaćanje predavanja, susreta itd., i to bi trebalo biti nadahnuće odozgor?! Ja u to ne vjerujem, iskreno.

      Opet neistine. Kao prvo, duhovne obnove koje se organiziraju u centrima su besplatne. Plaćaju se samo susreti koji uključuju obroke i spavanje. A tko bi to po Vama trebao platiti, Crveni križ možda? Nemojte mi samo reći da ste nasjeli na socijalističke fore o "besplatnom" školstvu/zdravstvu. Ništa nije besplatno, sve netko mora platiti. Što je loše u tome da čovjek plati ručak koji pojede, ili najam za sobu u kojoj prespava? Čišćenje košta, struja košta, detergenti koštaju. Ne padaju te stvari s neba.

      Izbriši
    25. M.B.,

      Ti si stalno govorio o "padu Adama" i "istočnom grijehu". Nigdje o tome da je Bog postavio čovjeka u edenski vrt "ut operaretur".
      Mateo, se lijepo ispričao i priznao pogrešku. Sad će proučiti Laborem exercens i dati ocjenu je li sve OK.
      Mateo se ispričao i pročitat će "postkoncilsku" encikliku. Ti ostaješ i dalje tvrdoglavo pri svom. Nemoj se truditi na silu biti u pravu.

      Sve je to nevažno. Bitno je da se slažemo da Bog nije stvorio raj kao zemlju Dembeliju. I da... Bog je rekao prvom čovjeku da Zemlju podloži, tj ne da zaradi za kruh svagdašnji (treba, doduše, i to, ne živi se od zraka). Što bi se reklo - hodi na posao zaraditi za kruh svagdašnji, nešto malo radi dok drugi vide, zabušavaj kad god stigneš - sve ide u radni vijek i - mirovinu (kruh sutrašnji).

      Mario

      Izbriši
    26. Složili smo se gore Luka i ja da Adam u Edenu nije doživljavao svoje djelovanje u vrtu kao muku i trud.
      Današnji čovjek rad doživljava kao trud i muku.
      Budući da nas tradicionaliste optužuju za nepastoralnost, mislim da je jedan sve veći pastoralni problem bogatog Zapada svekoliko otuđenje ljudi. Dobar dio otuđenja (više i srednjeg sloja) provodi se kroz proces "izgradnje karijere", odnosno nekakvog samoostvarenja zbog kojeg čovjek tobože nema vremena za obitelj, za ići u crkvu itd. Naravno, tu je čovjek sam sebi važan.
      Jedna je stvar da bi bilo ljepše dobiti besplatan kruh ("kontemplirati" ispijajući kavicu uz Jutarnji) nego ići na posao. Drugi par rukava je da mi je lakše sjediti na poslu od jutra do sutra nego se baviti odgojem djece.

      Izbriši
    27. M.B.,

      Sve se može kad se hoće. I karijera i obitelj (i u to utkan duhovni život). To je **istinska svetost**. Ne može se biti katolik samo za vrijeme mise (pa koliko god mislili da činimo nešto plemenito glede dostojnijeg služenja iste).
      Lako je izmoliti par Očenaša i Zdravomarija dnevno i otići jedan sat tjedno (nedjeljom) na misu. I s tim smo ispunili "molitveni zakon". Ostatak tjedna nije lako proživjeti. Tu je pravi ispit naše vjere.

      Mario

      Izbriši
    28. Yet another novelty! This interpretation of the Bible is not the Church’s. Dom Calmet, Crampon, and nearly all of the exegetes translate this verse 15 from Chapter 2 of Genesis thusly: "The Lord God took man and placed him in the Garden of Delights to cultivate and take care of it." Not, God "created man in order to work," but "to know Him, to love Him, to serve Him and thus to obtain happiness in heaven," as the catechism has always taught. Throughout the centuries, the various religious orders and spiritualities within the Church have pursued this singular goal through different means. Certainly, work was one, but without it ever having been erected into an absolute value, as is attempted throughout the 130 pages of its codification by the Opus Dei

      Izbriši
    29. Zasto se ne potpisati i staviti izvor:
      http://archives.sspx.org/miscellaneous/opus_dei.htm

      Izbriši
    30. Da, taj članak je mnogima alfa i omega - uzeli su ga za apsolutnu istinu i na temelju toga formirali svoje mišljenje o Opusu Dei. Pročitao sam taj članak više puta i uvijek se iznova iznenadim koliko površnosti i netočnosti sadrži. Ali dobro, nekima očito trebaju autoriteti iz SSPX-a da im kažu kako stvari stoje - autoriteti čija se riječ nikad ne dovodi u pitanje.

      Izbriši
    31. Mario,
      Sve se može kad se hoće. I karijera i obitelj (i u to utkan duhovni život).
      Složit ću se.
      I dodati da za jedno i drugo treba strpljivosti i svijesti o tome da dan ima 24 sata. Netko od bez obiteljskih obaveza dugoročno će više postići na poslovnom planu, ali to ni u kojem slučaju ne treba izazivati ljubomoru (nezgodno što ponekad takvi šefovi znaju biti frustrirani i ljubomorni na obiteljske ljude pod sobom, ali to je opet dokaz da su oni pogriješili).

      Izbriši
    32. Luka, rekoh da ne želim ovdje voditi napad protiv Opusa. Osobno nisam imao negativna iskustva s tim pokretom. Kažem: meni su uvijek bili nezanimljivi. Nakon što sam upoznao Tradiciju, ništa me nikada nije povuklo da navratim kod njih.
      Neugodno me iznenadilo koliko svi oni koji se hvale da poznaju OD, idu na duh. vježbe kod njih itd., napadaju Tradiciju i Bratstvo. Poput vragova su nasrnuli na sve tradicionalno. Moram priznati žešće od pravih modernista.
      Ne znam koji je stav Bratstva prema Opusu. znam da je kod pregovora 1988. bio jedan od opusovaca-sve je završilo ekskomunikacijama.
      Netko reče da je tijekom ovih posljednjih razgovora bio također jedan opusovac koji je bio najskloniji Bratstvu?!
      O ovim pridržajima o kojima sada govorim, upravo zbog ove bezočne hajke neokonzervativaca na Tradiciju, dosada nisam govorio. Najviše sam zabrinjavajućih stvari čuo od latinoameričkih ED bogoslova koji su Opus prezirali iz dna duše. Imali su grozna iskustva po njihovim bogoslovijama.
      Jasno, ako se opusovci i simpatizeri drže da su creme de la creme, novi isusovci ili što već, čim se pojave tradicionalisti mora se javiti zavist: blago Crkve čuvaju tradicionalisti, OD ima okljaštreni moderni oblik, premda s mnoštvom tradicionalnih elemenata. Ne pomažu ni vile, novci, utjecaj. Novi je obred novi Obred, i u Svetom Petru u Rimu, a stari je stari, i u Pušćoj Bistri-neusporedivo bolji, katoličkiji, umjetnički vrijedniji, svetiji...
      Gdje postoji opasnost od Opusa-uzmimo da mladi svećenik ne želi dijeliti Pričest na ruke, želi celebrirati stari Obred-stvori se hrpa problema. Lako mu je oduprijeti se modernistima koji su već prozirni: i dođe u kuću Opusa, očekuje pomoć, a oni ga uvjere da je budala jer je "Crkva" sve ovo dopustila, a stari Obred se može povremeno slaviti iza zatvorenih vrata. Ma, je li?
      Onda su oni samo produžena ruka modernista, za one najnepopustljivije, najtvrđe orahe koje treba prevesti na modernizam.
      A glede njihovih netradicionalnih elemenata: nisam toliki teolog da bih mogao prosuditi. To bi trebala sveta Crkva. Znam da je bilo više glasova (ne iz Bratstva) iz katoličkog svijeta koji su tvrdili da su vrlo zabrinjavajući netradicionalni elementi u njihovu načinu života i u duhovnosti i da bi Učiteljstvo trebalo reagirati.
      Čak je govorilo da Escriva dolazi iz obraćene židovske obitelji Escriba, što znači zakonoznanac ili pismoznanac te da je, iako obraćenik, zadržao talmudski pogled na svijet i rad i koncentraciju na ovostranost. Opus nikada o tome ne govori: navodno niječu njegovo židovsko podrijetlo. Je su li to glasine-ne znam. Ako jesu i ako su opovrgnute, ispričavam se da ih nisam prozreo.
      No opet, u pokoncilske strukture uvuklo se mnoštvo liberalnih vremenskih bombi-da ih ima i kod Opusa, jasno ko dan.
      Pretpostavljam da će svi oni naši oholice i kicoši koji od svojeg (možda labavog) prijateljstva s Opusom prave storije kako bi pokazali da su elitni katolici, zarežati na dolazak Bratstva-u usporedbi s Tradicijom Crkve, ne Tradicijom Bratstva, to je Tradicija Crkve koju Bratstvo čuva-izgledat će jadno!

      Kikii

      Izbriši
    33. Ovo što ovaj Kikii piše je ljigavo. Sva pobožnost se svela na hvaljenje sebe (hvalite me usta moja, kad tuđa neće) i crnjenje drugih, tj. u prijevodu - na oholost.

      Izbriši
    34. http://www.vatican.va/spirit/documents/spirit_20010522_diogneto_en.html

      Ovi je tradicija, ovo su kršćani! To je i poruka Opusa Dei.

      Mario

      Izbriši
    35. Kikii, u redu je biti kritičan prema Opusu Dei - imate na to potpuno pravo. Međutim, ono što nije u redu je govoriti neistine i kritizirati stvari koje uopće nemaju veze sa stvarnošću.

      To je od prilike kao da ja sad idem kritizirati neokatekumene i onda počnem govoriti da nije u redu skidati se do gola dok se slavi euharistija. Shvaćate li na što ciljam? Kritika je jedno, izmišljotine drugo.

      A osim što ne raspolažete točnim podacima, vidim da ste skloni i površnoj prosudbi recimo onoga što je sv. Josemaria zagovarao. Mislim, to s talmudskim pogledom i koncentracijom na ovostranost - to nema veze s vezom. Pročitajte "Put", vidjet ćete koliko to što ste napisali nema nikakve veze s ničim. Cijela poanta je da se ovostrane stvari (rad, vrijeme u obitelji, itd) posvete, tj. da im se da nadnaravni smisao i od toga učini ugodan prinos Bogu, stalno imajući na umu da smo stvoreni za Nebo. Upravo onako kako je govorio i sv. Franjo Saleški. Jeste li uopće čitali Filoteu? Je li Vam i to baca na Talmud?

      Također to njegovo židovsko porijeklo. Sulude teorije urote. Možda mu je ćukun-ćukun-ćukun-djed i bio Židov (ne znam), ali kakve to ima veze? Escriva je odrastao u pobožnoj katoličkoj obitelji, u njegovom odgoju nema nikakvog judaizma.

      Izbriši
    36. Luka napisa:

      Escriva je odrastao u pobožnoj katoličkoj obitelji, u njegovom odgoju nema nikakvog judaizma.

      Pa da je odrastao u ortodoksnoj židovskoj familiji, šta s tim? Nisu li apostoli od prvog do zadnjeg odrasli kao židovi? Jel ne može bit pravovjeran ako je odrastao kao židov? Vidim da antisemitizam u tom sspx-u nije ograničen na onog williamsona ili kako se zvaše. Ovo je gadljivo (ne tvoje Luka, nego uopće činjenica da ga tako moraš 'opravdavati').

      Izbriši
    37. Ako želimo diskusiju, ako se sva događanja u Bratstvu seciraju i iznose u javnost, a to čine poglavito oni koji dolaze iz tabora neokonzervativizma, zašto se i tu ne smiju pokrenuti neka pitanja?!
      Napomenuo sam da ne znam koliko je riječ o ćakulama i unaprijed se ispričao ako su zbilja klevete. Nije li upravo ovo mjesto da se dokaže da su to neistine te da nas ostale ne muče?!
      Nije nikakav antisemitizam spomenuti posve različitu duhovnost jednog židovskog rabina i katoličkog redovnika. Mislim da bi se rabin također s tim složio.
      Molim Administratora da pobriše ovaj uvredljivi i klevetnički komentar babe Jage jer se za ovakve klevete može i zakonski odgovarati.
      Mislim da je moj stav o biskupu Williamsonu otpočetka bio jasan, Bratstvo se također više puna javno izjasnilo i ispričalo za njegove izjave.
      Čak je u Njemačkoj tužilo neke klevetnike koji su osuđeni i morali platiti odštetu!

      Kikii

      Izbriši
    38. De me tuži! :rolleyes: Da imaš osnovne pristojnosti, ne bi iznosio neprovjerene stvari, a da su i najprovjerenije, da imaš pameti, ne bi nekoga optuživao za nepravovjernost samo na temelju činjenice da je odrastao kao židov, u situaciji kad su svi apostoli tvoje vjere bili židovi. Gadljivo. Bitno da si nadrobio cijelu ćitabu samohvala. Ne da me se pretjerano tiče, ali meni se čini da tom tvom sspx-u nema spasa, otklizat će u otpadništvo, a kad vidim tvoje samopravedno i oholo pisanje, onda mi je prilično jasno i zašto.

      A što se tiče tvog pljuckanja po 'neokonzervativcima', evo ti jedna poučna priča samo za tebe.

      I was walking across a bridge one day, and I saw a man standing on the edge, about to jump off. So I ran over and said, "Stop! Don't do it!" "Why shouldn't I?" he said. I said, "Well, there's so much to live for!" He said, "Like what?" I said, "Well, are you religious or atheist?" He said, "Religious." I said, "Me too! Are your Christian or Buddhist?" He said, "Christian." I said, "Me too! Are you Catholic or Protestant?" He said, "Protestant." I said, Me too! Are your Episcopalian or Baptist? He said, "Baptist!" I said, "Wow! Me too! Are your Baptist Church of God or Baptist Church of the Lord? He said, Baptist Church of God!" I said, "Me too! Are your Original Baptist Church of God or are you Reformed Baptist Church of God?" He said, "Reformed Baptist Church of God!" I said, "Me too! Are you Reformed Baptist Church of God, Reformation of 1879, or Reformed Baptist Church of God, Reformation of 1915?" He said, "Reformed Baptist Church of God, Reformation of 1915!" I said, "Die, heretic scum!" and pushed him off.

      Izbriši
    39. Luka, sjećam se koliko si nas uvjeravao prošle godine da se u prvim nastupima pape Franje vidi koliko je tradicionalan i kako će sve biti izvrsno.
      Vrati se unatrag i pročitaj recimo ono što je pisao M.B., ako su Ti moji komentari "verpoent" zbog simpatiziranja Bratstva.
      Tu se vidi koliko kod Tebe mašta uspije svladati realnost. I onda ona luda smjelost da druge u to treba uvjeriti.
      No opet, to je nama nož u leđa, nož u leđa onima koji traže istinu. Nismo mi sedisi ili filopravoslavni da ne vjerujemo u valjan izbor pape ili u prvenstvo i nezabludivost, ali u duhu Tradicije katolički razmišljamo o sadašnjem trenutku u Crkvi bez ideoloških naočala koje su kod Tebe dominantne, a želiš ih pošto-poto i nama nametnuti.
      Po plodovima ćete ih prepoznati: ako Mario, Lex, Caritas et Veritas hvale Opus, a talibanski nasrću na Tradiciju, ne bih rekao da je riječ o blagoslovu i plodu kršćanske ljubavi-sve smrdi po čistom sektaškom razmišljanju, bahatosti, dociranju, ponižavanju, uvijek agresivno, monološki i cinično.

      Kikii

      Izbriši
    40. Kikii, tvrdite li da je FSSPX "istoznačnica" s Tradicijom? Iz ovoga što ste natuknuli, (slobodno me ispravite ako griješim), proizlazi da je svaka kritika FSSPX-a "talibanski nasrtaj na Tradiciju".

      Izbriši
    41. Aggelos, problem je u različitoj terminologiji. Ako je Vama Tradicija samo desno krilo neokonzervativnog pokreta, s ljubavlju prema tradicionalnoj liturgiji i neokonzervativnim doživljajem katoličke vjere, onda su to antonimi.
      Međutim, ako se pod Tradicijom uz staru Misu podrazumijeva i katoličko pravovjerje: tradicionalno tumačenje pojmova kao što su vjerska sloboda, ekumenizam i kolegijalnost, te subsistit in, k tome cjelovito, a ne selektivno čitanje odluka Tridentskog i Prvog vatikanskog sabora, onda su FSSPX i Tradicija istoznačnice. Dokažite mi da sam u krivu!
      Hoćemo li se složiti da ono što Bog združi, ni kardinal Kasper ne može rastaviti. A ni slavnovladajući Papa. Pa ni veliki sveti Pijo V. i X. skupa te svi kardinale sanctae Romanae Ecclesiae koliko ih god ih ima.
      I to je Tradicija. Baš ćemo vidjeti - dođe li ovdje do strašnih sablazni - što će biti istoznačnice, a što bliskoznačnice ili pogrdnice!

      Kikii

      Izbriši
    42. Ovim okončavam diskusiju jer bi slijedili izljevi strasti (kako M.B. uvijek lijepo napominje).
      K tome, ovo gore nema veze sa službenim mišljenjem FSSPX-a, nego je riječ o mojim privatnim razmišljanjima.

      Kikii

      Izbriši
    43. Korizma je uvijek prikladno razdoblje da čovjek vježba ograničavanje svojih strasti, pa ako smatrate da svaki razgovor na ovom blogu smjera prema tome, možda je bolje i ne počinjati. Iako, uvjeravam vas da s moje strane neće biti nikakvih "izljeva strasti". Ne bih volio svog ispovjednika u ove dane opterećivati više nego je potrebno. Svako dobro!

      Izbriši
  3. Zapravo, ne smiju se razdvajati operare i custodire. Vjerojatno je posve moguće očekivati da se čovjek mogao prehraniti samo plodovima koje je našao. Uostalom, u prašumama su prije koju stotinu godina živjela plemena koja su samo skupljala plodove i lovila (pa čak i danas u Amazoniji ili na Novoj Gvineji neka plemena tako žive). Ali to je degradacija čovjeka kojem su priroda i životinje postali neprijatelj.
    Ali Adam je imao zadatak da bude više od pukog konzumenta plodova. On se brinuo za vrt i djelovao u njemu (možda bi bolje bilo reći da je djelovao ili činio, nego da je radio; opus uostalom prevodimo i kao rad i kao djelo), ne mučeći se u strahu od gladi.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Adam se svakako u Edenu nije morao bojati gladi, s obzirom na mnoštvo plodova oko njega. Sumnjam da je morao i zalijevati biljke. Sestra Emmerich u svojim viđenjima kaže da u Edenu nije trebalo pripremati hranu za jelo (kao npr. kruh od pšenice, ili vino od loze), nego da je to posljedica grijeha. Isto tako, prije Kainova progonstva čovjek nije jeo meso.

      Izbriši
    2. U točki 26. bl. Ivan Pavao II. se poziva na Gaudium et Spes (pastoralna konstitucija danas stara 50 godina, u to vrijeme oko 20 godina, Laborem exercens danas "ima" preko 30 godina; mnogi zaključci stoje, ali javljaju se i novi problemi). Ljudska djelatnost kao što iz čovjeka proizlazi tako je prema njemu i usmjerena. Čovjek naime svojim radom ne samo da preobražava stvari i društvo već usavršava samoga sebe. Mnogo toga uči, razvija svoje sposobnosti, i samoga sebe premašuje. Taj razvitak, ako se ispravno shvati, vrijedi više nego samo nagomilavanje vanjskog bogatstva. Čovjek više vrijedi po onome što jest negoli po onome što ima. Isto tako sve ono što ljudi čine da se postigne veća pravda, šire bratstvo i čovječnije uređenje u društvenim odnosima vrijedi više nego sam tehnički napredak. Taj napredak naime može dati materijalnu bazu ljudskom unapređenju, ali je nesposoban da ga sam po sebi ostvari
      Bojim se da je danas veliki pastoralni problem, barem na bogatom Zapadu otuđenje rada i zaposlenja od ostalih segmenata života.
      Mario i ja smo se usuglasili da posao izvan doma, obitelj i duhovni život idu zajedno.
      Ima međutim i nekih problema.
      Za ženu koja je majka petero ili šestero djece, ne znam je li moguće ostvariti zaposlenje izvan doma.
      Mnoge se obitelji danas odlučuju na mali broj djece kako bi oboje roditelja moglo biti zaposleno. Osobno, čuo sam u više navrata kako supruge-majke sa stručnom spremom koja im ne daje mogućnost zarade imalo velike plaće (s obzirom na aktualno stanje na tržištu rada) govore kako su sretne da odlaze na posao (pomoćne radnice u trgovini u jednom od konkretnih slučajeva) samo da ostave dijete (ili djecu, nije ih više od dvoje) u vrtiću i odmore se od njega. Onda se pitam kakvo li je to djelo stvaranja u slaganju robe po policama i bijegu od svojih odgovornosti. Mislim da nije riječ o stvaranju, nego o zidanju babilonskih kula.
      Među ubojstvima ostvarenima pobačajem u RH i dalje prednjači dobna skupina 30-39. To je službeni podatak. Sklon sam interpretirati da je u velikoj većini riječ o udanim osobama koje su već majke, dakle o mužu i ženi (ne smijemo samo kriviti ženu, ubijeno dijete ima i oca gotovana i kukavicu) kojima bi još jedno dijete pokvarilo njihove snove o novom televizoru, autu, skijaškom vikendu ili igraćoj konzoli za razmaženog balavca.
      I što se tiče dobro plaćenih zanimanja, iza (primjerice) sveučilišne profesorice, majke četvero djece obično stoji njena vrijedna mati (ili svekrva), žena s malo škole, naviknuta rintati od jutra do sutra. U sljedećoj generaciji dotične osobe pokažu se, jasno, posve nekompetentnima istu pomoć pružiti svojoj djeci. dakle, riječ je o procesu koji nije ponovljiv iz generacije u generaciju. U drugom slučaju, u kojem umjesto vrijedne bake posao obavljaju vrtići i plaćene sluškinje već se jasno vidi problematičan odgoj djece. U premnogo slučajeva.

      Izbriši
  4. Administrator je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pero, molim vas da o toj temi ne pisete ovdje. Ja sam zamoljen da ne pisem o tome do objave javnih informacija koja ce se, pretpostavljam, dogoditi u skoroj buducnosti.

      Izbriši
    2. A isprike, ja sam javno našao informaciju na stranicama bratstva.
      Pero

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.