Bilo je vedro sunčano jutro u proljetnom Rimu.Potaknut prekrasnom biografijom sv. Filipa Nerija koju mi je darovao (misleći da mi je posudio) moj brat Tomislav, krenuo sam na hodočašće sedam crkava u Rimu.
Detalje oko sedam crkava, povijesni nastanak hodočašća, običaje i slično možete vrlo lako naći na internetu. Svakako pročitajte što o sv. Filipu Neriju i oratorijancima piše Splendor mudri.
Važno je napomenuti kako je moja priprema za put bila navedena biografija i nešto preciznija karta od ove povijesne:
Izvor: Wikipedija
Kartu, koju u cijelosti reproduciram niže, mi je također poklonio moj mecena kojem se ovim putem zahvaljujem.
Izvor: Google maps & T.B.
Dakle, postoje organizirani načini hodočašća u sedam crkava i ukoliko se nađete jednoga dana u Rimu, svakako vam preporučujem da ovo hodočašće i prođete na takav način.
Ja sam krenuo na jedan "drugačiji" način, umišljajući u svojoj oholosti da su možda tako išli i poneki neuki i nepoučeni romari stoljećima prije.
..................
Sjetivši se riječi sv. Filipa kako nebo nije za lijenčine ustao sam u cik zore i spustivši se iz sobe upao u gomilu Amerikanaca i Nijemaca koji su se natisnuli oko švedskog stola. U biografiji čitamo:"Oni [hodočasnici] su jeli u tišini, prekinutoj samo ponekad muzikom i pjevanjem. Namirnice su bile jednostavne: nešto jaja i sira, malo voća, vode i vina. Stol je bila zemlja, pokrivena travom i cvijećem."Prilagodio sam svoj meni i umjesto vina popio nešto latte macchiata iz kavomata.
Razmišljajući o tim davnim hodočasnicima uputio sam se metroom do stanice Ottaviani, najbliže početku moga puta - Bazilici sv. Petra. U bazilici sam bio na "razgledavanju" koji dan prije tako da sam samo izmolio krunicu na grobu sv. Pija X. kako bi me ovaj veliki svetac pratio zagovorom na ostatku moga putovanja.
Hodajući Rimom od sv. Petra do sv. Marije Velike naišao sam na mnoštvo crkvi, što sam i očekivao, ali nisam očekivao da iza gotovo svakog ugla vire tako prekrasne građevine koje bi u svakom manjem gradu slobodno mogle biti proglašene katedralama. Izbjegavam ja tako neku automehaničarsku radnju pazeći da ne ugazim u ulje i pogledam gore pa ugledam nešto ovakvo...
Ne mogu se sjetiti kako se zove ova crkva, ali vjerujem da će neki od čitatelja pomoći?
Naišao sam tako i na zanimljiv plakat u jednoj crkvi.
Bit će da je slučajno, ali to je, srećom, jedina od crkvi u kojoj sam naišao na poprilično ružno "obnovljen" oltar i tabernakul.
Premda bi se udaljenost od sv. Petra do sv. Marije Velike mogla proći za kojih tridesetak minuta, meni je trebalo oko dva sata te je sunce već dobro upržilo kad sam napravio ovaj selfie ispred te prekrasne crkve.
Inače, ukoliko putujete u Rim s obitelji, manjom djecom ili osobama koje ne mogu dugo hodati, ovo je dobra prilika da vam se pridruže jer su sljedeće četiri crkve - sv. Marija Velika, sv. Lovro, sv. Ivan Lateranski i sv. Križa relativno blizu.
Nažalost, crkva sv. Lovre bila je zatvorena kada smo došli do nje pa smo se samo pomolili ispred i za okrepu popili kavu u kafiću preko puta. Budući moj poštovani mecena nije bio kod ove znamenite crkve, prilažem fotografiju.
U rimsku katedralu sam ušao s pokrajnje strane prolazeći pored golemog obeliska. Nekako mi se i činio povelik što sam poslije i potvrdio vidjevši na netu da je lateranski obelisk najveći uspravni egipatski obelisk na svijetu težak brat bratu 455 tona. Primjetite da je toliko velik da mi nije stao u ovaj kadar (moram napomenuti da sam sve selfie slikao sa stražnjom kamerom zbog kvalitete slike pa kompozicija nekad i nije baš savršena)
Ulazeći u sv. Ivana Lateranskog bio sam impresioniran, ali pomalo ipak i začuđen da je takva relativno mala crkva (u rimskim mjerilima naravno) proglašena za majku svih crkava. Onda sam shvatio da se nalazim u transeptu iliti poprečnom brodu.
Nakon posjeta crkvi sv. Križa, koja je vrlo blizu Lateranske bazilike, uputio sam se na najteži i mogao bih reći najčudniji dio hodočašća.
U rimskim mjerilima ovo mjesto bi bilo kao da se nalazite negdje oko Ciboninog tornja u Zagrebu i šećete kroz prekrasne zelene livade i pašnjake (na kojima zaista pasu kravice).
Zove se Parco della Caffarella i veliko je kao cjelokupni centralni/stari dio Rima.
Pronalaženje sv. Sebastijana izvan zidina zadalo mi je podosta muke jer sam dobivao različite upute od više osoba. Ipak, kad se već smrknulo, uspio sam se pomoliti kraj relikvija ovoga velikog svetca.
Znao sam da me do moje poslijednje postaje - sv. Pavla izvan zidina čeka još dobar komad puta i da će bazilika vrlo vjerojatno biti zatvorena, ali sam inspiriran sv. Filipom Nerijem uz pjesmu krenuo dalje (nisam baš glasno pjevao da ne misle kako sam lud hodajući tako navečer uz rub ceste).
Izbjegavanje autobusa i kamiona (na jednom dijelu nije bilo pločnika) se svakako isplatilo jer sam se mogao pomoliti ispred crkve sv. Pavla i snimiti ovaj prekrasni selfie - primjetite taj zadovoljni osmjeh
Nakon ove poslijednje postaje, duhovno okrijepljen prekrasnim hodočašćem, a tjelesno okrijepljen pravim rimskim McChickenom otišao sam u hotel na počinak.
Razmišljajući poslije kako mi je bilo lijepo, zaključio sam kako ovakvo hodočašće treba napraviti i u Zagrebu. Katedrala i crkva sv. Martina svakako će biti uvrštene na popis... treba vidjeti što još.
Vrlo lijepo Marko! Hvala na izvještaju …
OdgovoriIzbrišiBilo bi zgodno da možda mi Martinovci napravimo jedno zajedničko hodočašće u Rim i nadmašimo Markove Selfie jednim HAPPY videom na Trgu Sv.Petra :-)
S.H.
Mogu reći da ti (pozitivno) zavidim na ovom hodočašću, Marko. Mi smo u Splitu organizirali također hodočašće sedam Gospinih crkava po uzoru na sv. Filipa Nerija na način da bi svake prve subote krenuli u 16h (ljeti bi krenuli kasnije te završivali bi oko ponoći) te obilazeći crkve molili putem krunice (cijeli ružarij) za razne nakane, te kratke molitve za nakane naših prijatelja i naše, te čitali na pauzama duhovno štivo o Mariji - to bi radili da bi obvali i pobožnost prvih subota. Završili bi u 20i15 s misom u crkvi sv. Filipa Nerija te duhovnim štivom sv. Ljudevita Montfortskog, naravno, o Mariji.
OdgovoriIzbrišiCrkve koje smo obilazili su:
- Katedrala Uznesenja bl. Djevice Mariji (sv. Duje)
- Gospa Žalosna (Marjan - posjetili bi i sv. Jeronima te Gospu Betlehemsku - ali je nismo računali)
- Gospa od Zdravlja (Dobri)
- Pomoćnica Kršćana (Kman)
- Gospa Fatimska (Blatine)
- Gospa od Pojišana
- Gospa od Ružarija (Pazar - sv. Dominik)
Nažalost, zbog obveza te razilaženja ekipe, prestali smo s hodočašćem pretprošle godine. Nadamo se da će se to opet aktivirati.
Dobra ideja za vas gore u Zagrebu.
Pozdrav.
PS. Odlični selfiji, u trednu si s Papom i +Uznićem :)
Lako vama kad imate crkvu sv. Filipa Nerija ;)
OdgovoriIzbrišiSvaka čast za organizaciju i provedbu hodočašća.
Zadužio si Rim zanimljivom prezentacijom. Valjda postoji neka nagrada :-)
OdgovoriIzbrišiPodupirem ideju koju si iznio na kraju posta. Ruta bi bila (radna verzija): 1. Sv. Jeronim (Maksimir) pa na zapad, 2. Sv. Petar, 3. Sv. Martin, 4. Ranjeni Isus, 5. Kamenita vrata, 6. Sv. Dizma, 7. Katedrala
splendor, sviđa mi se tvoja radna verzija - razmišljao sam kako "ubaciti" zelenilo tj. prirodu u hodočašće i čini mi se da bi sv. Jeronim koji je okružen Maksimirom bio vrlo dobar izbor
IzbrišiMali prijedlog: br. 4 mi se nikako ne uklapa. Možda crkva sv, Marije na Dolcu umjesto toga..? To je jedina crkva u kojoj sam doživjela da mi je svećenik odbio dati Pričest na ruke. :-)
IzbrišiS.Š.
Bogu hvala.
IzbrišiInače, u staroj crkvi sv. Marije Velike u Rimu pokopan je naš sunarodnjak i jedan od četiri crkvena oca zapada - sv. Jeronim. To je isto tako i prva crkva u Rimu posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Na tom mjestu je određena čudom - Blažena Djevica je u snu papi navijestila da će pokazati gdje se ta crkva treba izgraditi. I uistinu, 5. kolovoza, usred ljeta, na taj brežuljak u Rimu, i samo na njega, pao je pokrivač snijega, što je bio znak da je to pravo mjesto. I dan danas se u Crkvi slavi spomendan tog događaja - Gospa Snježna.
Umjesto Ranjenog Isusa sv. Marija, a Kamenita vrata nisu crkva pa umjesto njih predlažem vrlo lijepu župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja na Novoj Vesi, koja je nakon potresa 1880. udomila neke oltare iz Katedrale. Kamenita vrata trebaju biti posebno posjećena.
IzbrišiDakle, (1) sv. Jeronim, (2) sv. Petar, (3) sv. Martin (4), sv. Ivan Krstitelj, (5) sv. Dizma , (6) sv. Marija (7) Katedrala.
Odlična ideja s hodočašćem. Nadam se da si se i nas sjetio u molitvama.
OdgovoriIzbrišiI dobro si sastavio članak, nema puno teksta, ima slika. To je to što se danas traži :)
Naravno da sam se sjetio... posebno na grobu sv. Pija X ;)
IzbrišiMoj prijedlog uz još više zelenila, i nešto više hoda :) 1) Remete, 2) Ksaver 3) sv. Martin 4) Palmotićeva (ima titulu bazilike!) 5) sv. Marko (usput Kamenita vrata 6) sv. Marija 7) katedrala
OdgovoriIzbrišiIvan
Ivane to je to!
IzbrišiHehe, kladim se da će društvo nakon 200 m uspona od remetske crkve završiti na čašici kod Skendera :-)
OdgovoriIzbriši