subota, 17. listopada 2020.

Dvije muhe jednim udarcem

Naš dugogodišnji komentator kojemu ni ovaj puta nisam objavio komentar (jer je potpuno nevezan uz temu posta) ukazao mi je u svom stilu na jedan tekst o "tradicionalnoj i karizmatskoj misi": 

Ovako se pise. Pogledajte ovaj divan clanak na str Snaga za zivot. Tradicionalna i karizmatska misa. Sto je ispravno, a sto krivo. Robelar

Nisam puno očekivao od toga članka (arhiv) koji je napisao Dražen Bušić, pa se nisam ni razočarao. Inače, Bušić je relativno poznati hrvatski laički "karizmatik" koji održava seminare i "molitve". 



Nisam uopće namjeravao spominjati navedeni članak jer je površan i zapravo beskoristan. Ipak, poslužio mi je kao povod da preporučim izvrsno predavanje Petera Kwasniewskog o tome zašto bi tzv. karizmatski katolici trebali u tradicionalnoj latinskoj misi i obredima naći ispunjenje svojih istinskih želja i težnji. Svakako pročitajte tekst ili poslušajte video snimku

***

Drugi komentator kojemu također nisam objavio komentar (da, nažalost, puno više komentara moram obrisati, nego propustiti) upozorio je na razgovor s p. Petrom Nodilom u emisiji Darka Pavičića te zamolio nešto u stilu da rastavimo p. Nodila na proste faktore ili ga raznesemo u parampačad, ne sjećam se više točne fraze. Morat ću razočarati i toga čitatelja. Moje prethodno iskustvo s navedenim paterom je da ima pomalo autističan nastup, uopće se ne osvrće na argumente, nego gura po svome. Nakon što sam pročitao temeljne ideje njegova izlaganja nisam imao želudca i živaca da potrošim sat vremena na takva trabunjanja te povremena smijuljenja voditelja emisije. Što reći na ovakav mentalni džumbus: 

“Podjela na ‘za i ‘protiv’ Pape, koja je došla iz političke sfere i prije društvenih mreža nije bila poznata, barem u našim krajevima. To se obično događa među protestantima, jer protestanti su skloni nečem liberalnom, poput ređenja žena i individualizma”, rekao je, između ostaloga, Nodilo.

Podjela nije "za" i "protiv" Pape, barem ako govorimo o katolicima. Podjela je na one koji odobravaju što čini sadašnji papa Jorge Mario Bergoglio i one koji kritiziraju njegove riječi i djela jer odudaraju od naučavanja Katoličke Crkve. Ta podjela nije prvenstveno došla iz političke sfere, nego je uvjetovana djelovanjem samog Franje. Kada papa Franjo objavi dokumente poput Amoris Laetitia (uz odobravanje argentinskih i malteških smjernica), kada mijenja katekizam kako bi umetnuo svoj stav o smrtnoj kazni koji se protivi učenju Crkve, kada prisustvuje unutar Vatikana molitvi i klanjanju pred poganskim božanstvom čije kipove zatim svečano unose u baziliku sv. Petra, kada potpisuje službene deklaracije kojima se katolička vjera izjednačuje s krivim religijama, kada daje brojne ekskluzivne intervjue istoj osobi i bez demantija pušta da mu se pripisuju stavovi suprotni najosnovnijim dogmama Crkve kojoj bi trebao biti zemaljski poglavar, itd. itd. onda nije katalizator podjele "politička sfera", nego sama osoba koja zauzima službu Pape. 

Jasno je da prije Franje takva podjela nije bila tako naglašena jer ju je baš on radikalizirao. Također, društvene mreže su se razvile za vrijeme prijašnjeg, relativno normalnog i kulturnog pape Benedikta te današnjeg pape Franje kojemu je iz pristojnosti i poštovanja prema uzvišenoj službi koju zloupotrebljava bolje ne dodavati prikladne atribute. Kako se moglo znati za neku pravu "podjelu" među katolicima prije nego su obični ljudi imali mogućnost javno iznositi svoje mišljenje, a jedini kanali informiranja bile su svjetovne i vjerske novine koje, iz različitih, ali komplementarnih pobuda stavljaju svoje spinove i filtere. Danas me, pak, čim se probudim dočekaju novosti poput vatikanskog Pachamama novčića. 

Vezano uz zadnju rečenicu o protestantima imam, što bi neki naši portali rekli, "prijelomnu vijest" za patera: veliko zlo za katolike i dolazi od toga što ih se odozgo "protestantizira", od liturgije do vjerskog i moralnog nauka. To nije počelo s papom Franjom, ali je Franjo ubacio u višu brzinu. Mogli bi čak reći da je u nekim aspektima stisnuo gas do daske jer želi da promjene budu ireverzibilne, a tko zna koliko mu je ostalo vremena kad se u 84-toj godini života pored strašno opasnog virusa šeće s jednim plućnim krilom i bez maske. 

Dakle, samo ove dvije rečenice izdvojene iz razgovora mogao bi čovjek analizirati na par stranica teksta, ali koja korist od toga kada će pater nastaviti po starom. Bolje je onda ne frustrirati se takvim budalaštinama, nego se za toga svećenika pomoliti i čekati da mu neke stvari dopru do pameti. 

Broj komentara: 7:

  1. Nemojte se zaboraviti i pomoliti za pokojnog prec. Stanislava Vitkovica kojemu je danas 6. godisnjica smrti.

    OdgovoriIzbriši
  2. A zar jedina podjela nije na one koji ovoga intrudera zovu papa i na one koji nakon svega ovoga ("... Kada Franjo objavi dokumente poput Amoris Laetitia ... , kada mijenja katekizam kako bi umetnuo svoj stav o smrtnoj kazni koji se protivi učenju Crkve, kada prisustvuje unutar Vatikana molitvi i klanjanju pred poganskim božanstvom čije kipove zatim svečano unose u baziliku sv. Petra, kada potpisuje službene deklaracije kojima se katolička vjera izjednačuje s krivim religijama, kada daje brojne ekskluzivne intervjue istoj osobi i bez demantija pušta da mu se pripisuju stavovi suprotni najosnovnijim dogmama Crkve kojoj bi trebao biti zemaljski poglavar, itd. itd.", kada se sprda i ruga sa Presvetim Trojstvom, sa Sinom Božjim kojega je pored ostalog proizveo u kriminalca i Djavola, sa Majkom Božjom i još mnogo, mnogo toga što ni jedan totalni luđak nebi mogao izrigati), dakle na one koji ovoga m.......a ne smatraju ni ludim vjernikom, a Bože sačuvaj da njega mogu smatrati svećenikom ili biskupom, a Papom ni u bunilu.

    S.P.

    OdgovoriIzbriši
  3. Od Bergogliovih zabluda možda su zanimljivije navodne Ratzingerove zablude. U zadnje vrijeme dosta se spominju dvije: nijekanje uskrsnuća tijela i mišljenje da papinstvo može biti čak troglavo: papinska katoličko-pravoslavno-protestantska trojka. Meni se čini da Ratzinger u "Uvodu u kršćanstvo" stvarno niječe uskrsnuće tijela, tumačeći da sv. Ivan i sv. Pavao ističu kako uskrsnuće tijela nije uskrsnuće tjelesa, uskrsnuće puti, nego uskrsnuće osoba i drugovrsnost uskrslog života. (U starom njemačkom prijevodu Apostolskog vjerovanja vjeruje se, naravno, u uskrsnuće "tijela", i to baš uskrsnuće puti, "mesa", a u novom je to promijenjeno u "uskrsnuće mrtvih".)
    Ali mogućnost postojanja papinskoga katoličko-pravoslavno-protestantskog trijumvirata zabluda je koju on u jednoj knjizi prepričava, a ne, kako neki tvrde, zastupa.
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nije li Ratzingerova (navodna?) zabluda i njegova inovacija da Stari zavjet ustvari nikada nije ni prekinut, te da će se 'mesijanski narod' spasiti bez obraćenja i prihvaćanjem Krista za Mesiju?
      JbD

      Izbriši
  4. Mlacenje prazne slame...iz supljeg u prazno...jalove rasprave koje se ovdje potenciraju sa jednim te istim temama.Samo se naslovi mjenjaju a bit ostaje ista.Toliko dosadnih i bezivotnih rasprava iz kojih se nemoze iscitati nikakav znak vjere a jos manje duhovnosti.Maratonski tekstovi kojima nevidis kraja i zbog kojih citajuci s razumjevanjem covjeku lako moze pobjeci dan a da nista korisnoga za sebe i zajednicu nije ucinio jer da ima iole ozbiljnih obiteljskih ljudi svoje bi snage brusili tamo gdje su korisniji...Ko objeljeni grobovi u koji ce,kad Gospodinu prekipe i sami jednom u njega se strovaliti.I nece vidjeti svjetla u jami grobnoj jer ih toliko od ovih nacretanija obuze tama da su sami jedna velika tama i potpuni mrak.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da razboriti, u pravu si... živio tvoj uzor Neville Chamberlain.

      Izbriši
  5. "Razboriti", a pouka ove tvoje veleumne pljuske je?
    Daj, budi milostiv i pouči ove bez vjere kako ti živiš svoju vjeru.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.