S apostolom Tomom padamo ničice

»Gospodine moj i Bože moj.«

»Ne bojte se: za četiri dana doći će Gospodin k vama!« Ovako nam danas dovikuje sveta liturgija. S apostolom Tomom padamo ničice i priznajemo: »Gospodine moj i Bože moj!« a Spasitelj danas govori nama, što je nekoć rekao Tomi: »Blago onima, koji ne vidješe, a vjerovaše.« Gospodine, umnoži našu vjeru!

1. »Nekoć bijaste mrtvi prestupcima i grijesima svojim, u kojima ste nekada živjeli po duhu ovoga svijeta, po knezu, koji vlada u uzduhu (po đavlu), koji sad radi u sinovima nepokornosti (u onima, koji nisu pristali uz Krista). Među njima se i mi svi nekoć kretasmo u požudama tijela svojega, čineći tjelesne želje i pomisli; i bijasmo po naravi djeca srdžbe (Božje). Vi ste bili u ono vrijeme bez Krista, odvojeni, bez Boga na svijetu« (Efež. 2,1 sl.). To bi bio i naš život, da nije došao Sin Božji, da nas iz grešnoga ropstva i vječnoga pakla povede u očinsku kuću.

2. »Više nijeste stranci ni pridošlice, nego ste sugrađani svetaca i ukućani Božji (pripadate Božjoj obitelji, svetoj Crkvi). Nazidani ste na temelju apostola i proroka (koji su navješćivali Spasitelja), a ugaoni je kamen (temeljni kamen, temelj) sam Isus Krist. Na njega se i vi nazidajte u Duhu za stan Božji« (poslanica). Sve nam je to donio prvi Božić: po Kristu smo otkupljeni, po svetom smo krstu s njime povezani u jednome tijelu, s njime smo djeca Božja, koja mogu pristupiti k Ocu: »Oče naš!« Mi smo primljeni u Božju obitelj, t. j. u svetu Crkvu te smo dionici njezinog blaga i blagoslova. Kao djeca Crkve živo smo kamenje u velikoj i svetoj Božjoj građevini, kojoj je temelj sam Krist, temeljni zidovi apostoli, a veliki graditelj Duh Sveti saziđuje u sveti hram: on nas kleše i udara svojim milostima, vodstvom, svakovrsnim kušnjama, da sve više i savršenije, kao isklesano kamenje, pristajemo Božjoj građevini.

3. »Bog tako ljubi svijet, da je predao jedinorođenoga Sina svoga, da nijedan, koji vjeruje u njega, ne pogine, nego da ima život vječni« (Iv. 3,16). »Bog je ljubav.« Kako je čovjek, kako sam i ja te ljubavi nedostojan? »Milosrđe je Božje, što nismo propali« (Jer. 3,22). Bože ja vjerujem u tvoju ljubav!

Mi smo apostol Toma. Gospodin nam se ukazuje i veli nam: »Ne budi nevjeran, nego vjeran.« Poći ćemo ususret Gospodinu, kad na Božić u svetoj Misi i svetoj pričesti bude došao da dovrši na nama ono, što poslanica obećaje. Jednom će doći u velikoj slavi i sili da dovrši ono, što je za prvoga svoga dolaska u nama započeo. Vjerujmo! »Blago onima, koji ne vidješe, a vjerovaše.«

»Gospodine moj i Bože moj!« Da, ti budi moj Gospodin i Bog moj, ti, maleno dijete u jaslicama; ti naš žrtveni daru na oltaru; ti naša hrano u svetoj pričesti; ti u blaženim časovima, u kojima nas pozivaš k svome svetohraništu, da nas usrećiš svojim svijetlom i svojom ljubavlju, ti jednom u nebeskim visinama, u blaženstvu, kad ćemo te potpuno i otkriveno posjedovati! Gospodine moj i Bože moj, sve moje u vremenu i u vječnosti! Blago onima, koji ne vidješe, a vjerovaše! Jednom ćemo ga i mi vidjeti! Onda ćemo ga gledati licem u lice! To će biti nagrada naše vjere!

Molitva. 

Plaćamo ti, Gospodine, dugovanje svoje službe smjerno te moleći, da u nama sačuvaš svoje darove po zagovoru blaženoga apostola Tome, kojega časno ispovijedajući prinosimo ti žrtve pohvalnice. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

(izvor)