Među kojima ćeš biti ti, dušo moja? Među odabranima ili prokletima?

Augustin Maria Ilg

Prva došašća nedjelja

O neopozivoj konačnoj presudi Sučevoj protiv bezbožnikâ

U skladu s opomenom iz evanđelja prve nedjelje u došašću, uživi se, dušo moja, u onaj trenutak kada počinje posljednji čin strašnoga suda. Božanski Sudac okreće se lica usplamtjelog srdžbom onima s lijeve strane te izriče presudu za svu vječnost, riječju koja tjera u očaj: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!" (Mt 25,41) I pošto si duboko u srce utisneš prizor Suca koji tako govori, razmatraj:

1. Kako li je neizmjerno žalosna ta jedna riječ Spasiteljeva: "Odlazite od mene!" Odlazite od mene, vašega Boga i Stvoritelja; odlazite od mene, vašega Otkupitelja i Posvetitelja; odlazite od mene i od mojih, od moje preslavne Majke, koja je uzalud molila za vas, tvrdokorne grešnike; od mojih anđela i svetaca, za vječno blaženstvo s kojima sam vas stvorio. Kako bih vas k sebi privukao, dopustio sam da me okrutno trnjem probodu, čavlima na križ pribiju, koplje mi u srce zariju. O trnje, uzalud si me mučilo; o čavli, uzalud ste mi ruke i noge probili; o krvi, uzalud si za ove tekla! – "Odlazite od mene!" O dušo moja, promišljaj što to znači: biti zauvijek odijeljen od najvećeg dobra, biti zauvijek odijeljen od Marije, preslavne nebeske Kraljice, i od svih svetih – i onda vječno prebivati s đavlima, vječno živjeti u neprestanom bogohuljenju i vječno boraviti u paklenoj jari.

Sada, u došašću, dovikuje Spasitelj tebi, ubogom grešniku: "Dođi k meni!" Ako se sada ne odazoveš tom milostivom pozivu, slušat ćeš jednom onu strahovitu osudu: "Odlazi od mene!"

2. Razmatraj što slijedi nakon izrečene presude: "Odlazite od mene!" U Evanđelju piše: "I otići će ovi u vječnu muku, a pravednici u život vječni." (Mt 25,46) Neviđenog li prizora! U istom trenutku kad se odabranici, pozdravljeni od svojih anđela čuvara i od sviju svetih, kličući i pjevajući "hosana" u nebeskoj povorci s Isusom posred njih dižu k nebu – otvara se pod odbačenima pakleni ponor sa svojom grozovito crnom tminom i neugasivim ognjem. Još jednom, posljednji put baca prokleti sin zdvojan pogled na svoga u nebo uzlazećeg oca, još jedanput gleda prokleta sestra razdrtog srca svojega spašenog brata, još jedanput, na umnoženje svojih paklenih muka, gleda redovnik nebo, koje da bi zadobio, bijaše obukao redovničku halju i koje je uz pomoć redovničkog pravila tako lako mogao osvojiti, poput stotina svoje braće koje ovoga časa uzlaze, dok se on sred srceparajuće kuknjave prokletih i zdvojne dreke vragova stropoštava u bezdan, koji se nad njima zatvara da se nikada, nikada više ne otvori.

Među kojima ćeš biti ti, dušo moja? Među odabranima ili prokletima? Da bi o tom stekla sigurnost, razmatraj:

3. Zašto moraju prokleti čuti nepromjenljivu osudu: "Odlazite od mene"? – Zato što Bog mora zauvijek odbaciti od sebe one koji njega zauvijek mrze; a zauvijek mrzi Boga onaj tko u mržnji prema Bogu umre, tko umre u stanju smrtnoga grijeha. "Kako stablo padne, onako i leži." (Prop 11,3)

Dušo moja, sad ovo razmatraš, a znaš li hoćeš li doživjeti sljedeće razmatranje? I uzmimo da ga ne doživiš – kamo bi onda, na koju stranu palo danas tvoje stablo? I što dakle danas moraš i hoćeš još učiniti?

(Augustin Maria Ilg, "Tugendspiegel für Priester und Ordensleute, d. i. Betrachtungen über das Leben, die Lehre und das Leiden Jesu Christi auf alle Tage des Kirchenjahres", 1873.)