Što si bio? Ništa. Što si? Posuda puna nečisti. Što ćeš biti? Hrana crvima.

Augustin Maria Ilg

Četvrta nedjelja došašća

O evanđelju

Predoči si danas onoga silnog propovjednika pokore o kojemu nam sveto Evanđelje piše: "Dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući pokorničko krštenje na otpuštenje grijeha, kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje." (Lk 3,2–6)

Zamisli da te ozbiljne riječi veliki prorok govori tebi, i razmatraj:

1. "Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!" dovikuje ti Ivan danas. Gle, Gospodin je već sasvim blizu. Sveta noć puna milosti sve više se približava. Jesi li već pripravio put, stazu već poravnio za Spasitelja koji dolazi? Odnosno jesi li već spreman? Ništa nije tako važno kao upravo ta priprava. Ne želi nas Bog spasiti bez naše suradnje; pa da ti skori milosni blagdan bude zaista na spasenje, moraš prije toga "pripraviti put". Milost koje na božićni blagdan trebamo postati dionici prispodobiva je suncu, prispodobiva zraku, prispodobiva ognju. Dobro je sunce, dobar je zrak i dobar je oganj; ali gle: drukčije djeluje sunce na blato, a drukčije na vosak, drukčije djeluje svježi zrak na zdravoga, a drukčije na bolesnoga, drukčiji učinak ima oganj na zlato nego na slamu, njega čisteći, a nju uništavajući, i začas plane suho drvo, dok mokro i vlažno tek tinja. Zato "pripravi put", dušo moja, ukloni sve zapreke, budi u molitvi, trapljenju i povučenosti mekana poput voska i čista poput zlata; gledaj kako su se sveci pripravljali za velike blagdane, vidi kako su apostoli od Isusova uzašašća neprekidno ustrajali u molitvi i postu da bi se pripravili za dolazak Duha Svetoga, te se tako i ti od danas pripravljaj za došašće Sina.

2. "Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne!" opominje dalje Ivan. "A gorama", kaže sveti Ivan Zlatousti, "nazvao je ohole i nadute, koje je Krist ponizio." O, neka bi i tebe Krist koji dolazi ponizio, neka bi te skori dolazak Gospodinov potaknuo da zaravnaš goru svoje oholosti, brežuljak svoje ispraznosti i taštine!

Pomisli samo i razmatraj, tko to ima doći?

To je ponizni Sin Božji. Dragovoljno se ponizivši do lika sluge, u nepojmljivom udostojanju leži on, siromašno ponizno djetešce, u jaslama. Ogledaj se po povijesti samo, ne nadaje li ti se istina da su ovo otajstvo poniznosti razumjeli i razumiju samo ponizni, a oholima i nadutima njegova je milost bila i jest skrivena. Gnjevan stoji uz jasle Herod, ništa ne sluteći o spasu koji se svima ukazao, kao ni oholi farizeji svih vremena, dočim ponizna Djevica i skromni pastiri razdragano motre djetešce Isusa, a još stoljećima nakon toga samo od uspomene na blaženu noć jedan je ponizni Franjo zanijemio od nebeske radosti. Zato ustani, dušo moja, zaravnaj "gore i brežuljke", ovaj tjedan vježbaj se još u poniznosti; a da bi lakše stekla ovu krepost, ispuni dolinu svoga srca. Gledaj, duša je kršćaninova dubok ponor pun duhovnih slaboća i nesavršenosti. Siđi u taj ponor, ispuni ga samospoznanjem, priznaj svoje grijehe i nesavršenosti, pa ćeš ubrzo postati poniznija; dapače, i ne trebaš misliti na svoju moralnu, nego samo naravnu nesavršenost i ništavnost da bi te nadutost minula. "Uspomena na vlastitu grdobu", kaže sveti Grgur, "čuvarica je poniznosti", a sveti Bernard opominje: "Ovo troje imaj uvijek na umu: Što si bio? Ništa. Što si? Posuda puna nečisti. Što ćeš biti? Hrana crvima."

3. "Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!" Time nam pustinjski propovjednik daje novu opomenu o tome kako da pripravimo put Gospodinu koji dolazi. "Hrapavo", kaže sveti Grgur, "pretvara se u gladak put kada se gruba i srdita srca obraćaju pod utjecajem nebeske milosti u mirnoću krotkosti." Evo, dušo moja, pojavit će se Isus, Božja dobrota i čovjekoljublje, doći će poslan od Očeve ljubavi, iz ljubavi prema nama sirotama i da bi ljudima dao novu zapovijed: "ljubite jedni druge" (Iv 13, 34). No ako sad promisliš o tome, ako makar nakratko razmotriš pobudu i svrhu Kristova dolaska, mora ti postati jasno da ono što je hrapavo trebaš izgladiti kako bi pripravila put Dolazniku, jer kod jasala u kojima Ljubav leži ne smiješ stajati tvrdog srca, svadljivog, punog mržnje, niti možeš ikada očekivati božićni blagdan pun milosti ne budeš li više nego dosad obdržavala od serafskog oca tako često nam i toliko na srce stavljenu "bratsku ljubav".

(Augustin Maria Ilg, "Tugendspiegel für Priester und Ordensleute, d. i. Betrachtungen über das Leben, die Lehre und das Leiden Jesu Christi auf alle Tage des Kirchenjahres", 1873.)