Svaka promjena u njoj može samo oslabiti povjerenje prostodušnih i siromašnih

Tradicionalna naprama novoj krunici

"Bože, čiji je jedinorođeni Sin Svojim životom, smrću i uskrsnućem dare nam pripravio vječnoga spasenja, podaj, molimo, da se mi, koji ta otajstva svetim Ružarijem Blažene Djevice Marije razmatramo, ugledamo u ono što sadržavaju, a postignemo ono što obećavaju." To su riječi iz zborne molitve u čast svete krunice. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Blaženi Alan de la Roche dominikanski je redovnik i svećenik koji je živio u 15. stoljeću. Bio je ugledan teolog poznat po svojim propovijedima. Naš ljubljeni Gospodin i blažena Bogorodica odabrali su njega da nanovo promiče pobožno kazivanje svete krunice pošto su je više od stotinu godina mnogi vjernici, ako ne i većina, zanemarivali. Iako ju je sveti Dominik primio neposredno iz ruke blažene Bogorodice i naveliko propovijedao njezinu uporabu, krunica je bila izišla iz uporabe, kao da su je zaboravili i pokopali. Prema jednom promatraču uglavnom su đavolovo opako spletkarenje i ljubomora naveli ljude na to da zanemare moljenje svete krunice, a prestankom kazivanja ove moćne molitve čini se da je nastala golema zapreka punom izlijevanju Božje svete milosti na kršćanski narod. K tome cijela je Europa u to vrijeme trpjela najstrašniju pošast, poznatu pod nazivom "crna smrt". I naposljetku: članovi Crkve morali su izdržati jednu užasnu herezu te tragičan raskol, koji je donio veliku podjelu i umnožio pape. No nakon što je taj strašni niz kušnji i nevolja prestao, Gospa je rekla blaženom Alanu de la Rocheu neka obnovi u Crkvi privrženost svetoj krunici. I bilo je sasvim prikladno da duhovni sin svetog Dominika bude odabran za tako veliko djelo!

Blaženi Alan započeo je svoje sveto poslanje 1460. nakon posebnog upozorenja i opomene od samoga Gospodina, koji ga je pognao neka raširi privrženost krunici. Sin Božji i Sin Marijin doslovce je blaženom Alanu progovorio iz svete hostije za vrijeme misne žrtve. Naš Gospodin postavio je Svojem odabranom svećeniku ovo pitanje: "Kako možeš tako skoro opet me razapinjati?" Blaženi Alan upita: "Što si to rekao, Gospodine?" A Isus mu odgovori: "Jedanput si me već razapeo svojim grijesima, i spremno sam prihvatio raspeće radije nego da Moj Otac ostane povrijeđen grijesima koje si činio. No sad me razapinješ iznova, jer imaš sve znanje i razumijevanje koji su ti potrebni da propovijedaš ružarij Moje Majke, a ipak ne činiš tako." Sin Božji nastavio ga je koriti, govoreći: "Kad bi propovijedao krunicu, bilo bi to dovoljno da mnoge duše naučiš pravom putu i odvratiš od grijeha. No ti ne činiš tako, pa si zato sam kriv za grijehe koje počinjaju." Taj strašni prijekor, ta kritika uperena u blaženog Alana potaknula je dominikanskog redovnika da svečano odluči propovijedati krunicu neprestano sve do kraja zemaljskog života. A i naša presveta Majka jednog mu se dana obratila kako bi ga nadahnula da propovijeda svetu krunicu sve više i više. Gospa je blaženom Alanu rekla: "U mladosti bio si veliki grešnik, ali ja sam pribavila od svojega Sina milost tvoga obraćenja. Da je bilo moguće, bila bih prošla svaku vrstu trpljenja da te izbavim, jer obraćeni grešnici slava su mi." Presveta Majka završila je rekavši: "I bila bih to učinila također zato da te udostojim da propovijedaš moj ružarij nadaleko i naširoko." Naposljetku se čak i sveti Dominik ukazao blaženom Alanu te mu o velikim uspjesima svoga propovijedanja kazao da su proizišli otuda što je neprestano propovijedao krunicu. Sveti Dominik rekao je blaženom Alanu: "Pogledaj divne učinke koje sam postigao putem propovijedanja svete krunice. Ti i svi drugi koji ljube Gospu treba da činite to isto, kako biste tim svetim običajem moljenja krunice privukli sve ljude kreposnom životu." Nebo želi da se redovito moli krunica. Naš Gospodin, naša presveta Majka i sam sveti Domink to žele.

Blaženi Alan de la Roche učinio je čudesne stvari za širenje privrženosti svetoj krunici Blažene Djevice Marije. Blaženi Alan nije težio krunicu promijeniti, nije toj molitvi dodavao novotarije ili povećao broj otajstava niti je nastojao oduzeti joj neke molitve ili ih skratiti, nego je samo ponovno upućivao u svetu krunicu ljude koji su zaboravili tu najmoćniju molitvu.

U rujnu 1972. godine Annibale Bugnini, tzv. liturgijski stručnjak, koji je već bio uznastojao uništiti tradicionalnu latinsku misu, poželio je napasti krunicu. Plan mu je bio preudesiti krunicu tako te bi se Očenaš molio samo jedanput, na početku krunice, a Zdravomarija uredila i skratila da sadrži samo tzv. biblijski dio, dakle ostao bi anđeoski pozdrav, naime "Zdravo, Marijo, milosti puna...", ali druga polovica molitve, "Sveta Marijo, Majko Božja...", izgovarala bi se samo na kraju svake desete "Zdravomarije". K tome je Bugnini sastavio novu javnu inačicu krunice, za crkvene obrede. Ona bi se sastojala od mnoštva čitanja, pjesama i propovijedi, ali samo jedne desetice, koju bi molili vjernici. I, da, Bugnini je predložio čak i drukčiji redoslijed otajstava.

Iako je papa Pavao VI. bio pristao na uništavanje tradicionalnih rimskih obreda, nije se složio s ovim napadom na svetu krunicu. Odbacio je prijedlog, rekavši: "Vjernici bi zaključili da je papa promijenio krunicu. To bi imalo katastrofalan psihološki učinak. Svaka promjena u njoj može samo oslabiti povjerenje prostodušnih i siromašnih." Potom je opomenuo Bugninija da krunica mora ostati jedincata oblikom i nepromijenjena, a bilo kakvi novi oblici marijanske pobožnosti neka svoje mjesto nađu uz tradicionalnu krunicu.

Dakle bio je uveden novi red mise, ali ne i nova krunica. Krunica će izbjeći sudbinu tradicionalne mise, barem nakratko. Međutim liturgijski prevrat postao je prevrat protiv pobožnosti, koji će s vremenom zaraziti i krunicu. Tradicionalni oblik krunice ujednačio je i uzakonio papa dominikanac, sv. Pio V. To će biti srušeno novim nizom otajstava, s dodatnih pet desetica, tako da ih ukupno bude 20, te krajnje nezgodnim redom moljenja otajstava kroz tjedan.

Liturgijski reformatori rekli su nam da je staroj misi nešto nedostajalo, da ju je trebalo posuvremeniti i preoblikovati jer nije zadovoljavala potrebe suvremenog čovjeka. Sad nam je rečeno da stari oblik krunice nije bio kristološki, nije bio usredotočen na Krista kako bi trebalo, pa su zato bila potrebna nova otajstva, da prosvijetle i rasvijetle ona što su zapela u srednjem vijeku. To bi značilo da je sveta krunica koju je Dominik primio izravno od Blažene Djevice Marije bila na neki način manjkava te ju je trebalo preoblikovati i posuvremeniti.

Naravno, kao često kod korjenitih promjena tradicionalnih oblika, ništa od toga nije bilo obavezno, nego su promjene bile predložene kao nešto novo, nešto inovativno što bi bilo moguće uključiti u krunicu da bi oživilo njezinu uporabu među vjernicima. I vjerujte mi, nije prošlo više od dvadeset i četiri sata prije nego što je gotovo svaki samostan i župna molitvena zajednica latinskoga obreda uključila svjetlosna otajstva. Dvadeset i četiri sata, samo toliko trebalo im je da razluče hoće li upotrebljavati taj novi oblik. Bilo kakva nespremnost da se odmah pristane na taj novi niz otajstava mogla bi biti znak raskolničkih nagnuća ili protupapinskih stavova! Izborne stvari brzo postaju prisilne među današnjim članovima Crkve, jer se mora biti na liniji.

Kao što smo već rekli, blaženi Alan nije težio promijeniti krunicu. Nije dodavao molitve ni povećao broj otajstava ili desetica niti je molitve oduzimao ili skraćivao. Samo je ponovno upućivao u tradicionalnu krunicu ljude koji su zaboravili tu divnu molitvu. No današnji reformatori, među njima i dominikanci, ne samo što promijeniše krunicu nego i poriču njezino nadnaravno podrijetlo, da ju je primio sveti Dominik izravno iz ruke Blažene Djevice Marije. U izvještaju o promjeni krunice koji je izišao u uglednim novinama "The New York Times" napomenuto je da su članovi Crkve u suvremenom svijetu bili svjedoci mnogih novosti, kao što su posjeti i molitve biskupâ u džamijama i sinagogama, ekumenski dijalog, novi obredi, ženski službenici oltara. "Međutim nova granica prijeđena je", piše "The New York Times", "kad je znatnu promjenu doživjela krunica, koja je bila karakterističan način molitve katolikâ već stoljećima."

U svojoj poslanici Filipljanima sveti Pavao piše o tri glavne kategorije, o trojstvenom nizu spasonosnih otajstava vezanih uz Krista. Sveti Pavao naučava da je Sin Božji premda po naravi Bog oplijenio samog sebe i uzeo obličje ljudske naravi, štoviše: bio je poslušan do smrti, i to čak smrti na križu, i zato ga je u uskrsnu nedjelju Bog uzvisio, pobjednički uzdigavši Kristovo sveto čovještvo. Tu opet vidimo divno trojstvo otajstava, tako lijepo izraženo u tri niza otajstava: radosnom, žalosnom i slavnom. Ne četiri dijela, nego trojstvo, tri dijela! Taj tradicionalni oblik krunice ima zajednički ritam s ljudskim životom, u tri dijela: ujutro ustajemo, o podne predahnemo, a o noćnoj uri idemo u krevet. I triput na dan molimo "Anđeo Gospodnji", dakle opet se trojstveni niz otajstava doima najprikladnijim. Kad je naša presveta Majka dala svetom Dominiku krunicu kao moćno oruđe za pobjedu nad krivovjercima, jasno je rekla: "Propovijedaj moj psaltir, sastavljen od sto pedeset Zdravomarija i petnaest Očenaša!" Da, Gospa je molitvu krunice povezala sa svetopisamskim psaltirom, sastavljenim od sto pedeset psalama kralja Davida. A kad se ukazala svetoj Bernardici u Lurdu, pitala je djevojčicu hoće li biti tako dobra da je posjećuje kod špilje kroz petnaest dana. Ne dvadeset, nego petnaest dana, opet u skladu s brojem otajstava svete krunice, koju će njih dvije zajedno moliti za gotovo svih ukazanja. A s obzirom na prvu subotu u mjesecu sjetite se što je Gospa Fatimska rekla o uvjetima za dobro obavljenu prvosubotnu pobožnost: potrebno je ispovjediti se, primiti svetu pričest, izmoliti krunicu i, da, proboraviti u društvu naše Gospe oko petnaest minuta, razmišljajući, pogodili ste, o petnaest otajstava svete krunice. Opet riječi izravno iz usta naše presvete Majke!

Zanimljivo, ljudi iz Portugala upotrijebit će riječ "terço" za krunicu. To je naziv koji upućuje na pet desetica ili trećinu krunice od petnaest desetica.

Imajte također na umu da se moćna tradicionalna krunica odvija na najuredniji način, poput divne simfonije sa savršenim protokom otajstava. Radosna otajstva u ponedjeljak, koja pripovijedaju o čudu Gospodinova začeća i rođenja, kao i o Marijinu predanju s ljubavlju u volju Božju: "Fiat mihi secundum verbum tuum", zatim u utorak muka i smrt našega Gospodina, žalosna otajstva, te u srijedu Njegovo pobjedonosno uskrsnuće i proslava. Potom se taj isti obrazac ponavlja, s radosnim otajstvima u četvrtak, žalosnim u petak i slavnim u subotu, dok u nedjelju odabir otajstava ovisi o liturgijskom razdoblju: je li ono povezano s Gospodinovim rođenjem, smrću ili uskrsnućem.

Sada međutim imamo tzv. otajstva svjetla, koja su nezgodno smještena u četvrtak za ljude koji svakodnevno mole krunicu. Da se oslobodi mjesto za taj netradicionalni umetak, radosna bi otajstva morala biti prebačena na subotu, odakle bi pak istisnula slavna otajstva. Kao što je primijetio jedan učeni katolički pisac, sama ta jedna promjena razbila bi simfonijsko napredovanje krunice od Rođenja preko Muke do Uskrsnuća. Tom promjenom krunični bi se ciklus urušio u zbrku nepovezanih događaja kako liturgijski tjedan odmiče. Tako naposljetku imamo u ponedjeljak radosna otajstva, Rođenje, u utorak žalosna, Muku, u srijedu slavna, Uskrsnuće, i dotle je još sve u redu, ali onda dolazimo do svjetlosnih otajstava u četvrtak, koja govore o javnom životu našega Gospodina, nakon čega je u petak Njegova smrt, a potom u subotu Njegovo rođenje, nakon kojega slijedi Njegovo uskrsnuće. Može li se zamisliti veća pomutnja!? Od Kalvarije preko Betlehema do praznoga groba? Ne, samo oni koji bezuvjetno prihvaćaju svaku novotariju podržali bi takve izmjene.

Trebamo moliti da se sve više obnavlja tradicionalna krunica naše presvete Majke. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

https://www.youtube.com/watch?v=jCUV8OuOi5M