Papa i islam

„Tko će ušutkati ovoga čovjeka“ – Papa, islam i udarac protiv Euharistije

Ne u kostrijeti i pepelu, nego demonstrativan nastup po katoličkim crkvama

(Rim) O „svijetu koji stoji naglavačke“ pisao je jučer vatikanist Sandro Magister. „Katolici ubijaju punicu, muslimani idu na Misu“, barem ako se držimo riječī pape Franje. Papina usporedba izazvala je zaprepaštenje u katoličkom svijetu. „Odgovor Rimskoga pape na ubojstvo jednog katoličkog svećenika od islamista nikako nije mogao biti neprimjereniji“, rekao je vidno preneraženi prelat Rimske kurije pošto je čuo o Papinoj letećoj tiskovnoj konferenciji.

K tome, tiskovna je konferencija na povratku iz Krakova u Rim u usporedbi s ostalima bila kratka. „Leteće tiskovne konferencije“ argentinskog pape slove kao slavne-zloglasne. „Ne bojim se toliko što će se dogoditi za posjeta inozemstvu, ali se svaki put bojim leta natrag“, rekao je jedan drugi član Kurije koji djeluje i kao dušobrižnik u Rimu.

U „svoje osobno čitanje islamskoga terorizma“ čini se da je papa Franjo u svakom slučaju „posve uvjeren“, kaže Magister.

Frajo je džihadističku miliciju Islamska država (IS) koja ubija po brojnim državama sa svom ozbiljnošću označio kao „malenu fundamentalističku grupicu“. Dvostruka umanjenica podcrtava prisilan Papin pokušaj umanjenja mučeništva kršćana u Aziji, Africi, Europi i Americi zbog razlogā političke korektnosti.

Već je prije nekoliko tjedana podlo naštetio izmrcvarenim kršćanima na bojišnici s džihadom kritizirajući one koji govore o genocidu nad kršćanima Bliskoga istoka. U „one“ spadaju ponajprije dotične osobe koje sada već godinama podižu svoj glas da dobiju pomoć. No njihov se glas ne čuje. Zapadni moćnici drže svoje uši začepljenima, kao i Papa u Rimu. Čak je i Europski parlament prošle zime došao do zaključka da je progon kršćana u Iraku koji provodi Islamska država (IS) pravi genocid.

Umjesto da govori o islamu i otvoreno kaže istinu, papa se Franjo opet uhvatio nečega što je već često i rado činio, naime grdio je katolike. Pokušao je islamistička zlodjela izjednačiti i bagatelizirati pomoću apsurdnih i nelogičnih usporedbi koje ne drže vodu.

„Također i mi katolici“ imamo „fundamentalizam“. Tko su katolički fundamentalisti koje Papa stavlja na istu razinu s islamskim ubojicama kršćana? Onaj „koji ubije svoju zaručnicu ili punicu“, kaže Papa pri čemu ga se uopće ne može shvatiti doslovno. Franjo je naime izjednačio nož kojim džihadisti svojim žrtvama režu grkljan, a potom im odrube glavu, s „jezikom“ kojim katolici verbalno „ubijaju“, naime spomenutu „zaručnicu“ ili „punicu“. Apstruzni zaključak kojim je papa Franjo sam sebe oslobodio dužnosti govoriti o islamu: „Ako bih govorio o islamskom nasilju, morao bih govoriti i o katoličkom nasilju, o krštenim katolicima.“

„Glede sličnih, opetovanih, nepopravljivih izjava ne ostaje ništa drugo nego se predati“,rekao je Magister s dodatkom: „Nasreću, nitko nije pitao Papu o onome što se isto jutro događalo u raznim crkvama po Francuskoj i Italiji pošto su neki muslimani potakli druge muslimane da kao znak solidarnosti za ubojstvo abbé Jacquesa Hamela sudjeluju na Misi.“

I? „Tko će ušutkati ovoga čovjeka!?“, izletjelo je jutros jednom čovjeku dok je uz espresso u kafiću čitao najnoviji Papin udarni naslov. To je pitanje koje sebi postavlja sve više katolika. U usporedbi s već iznesenim, dodatak jedva da je vrijedan spomena. Franjo je naime također mislio da je „bog novac“ pravi terorizam, a ne islam. Islam navodno nije nasilan, a novac to itekako jest.

S obzirom na sve veću papinsku pomutnju i s obzirom na oduševljenje visokih crkvenih predstavnika u Francuskoj i Italiji time da su muslimani sami sebe pozvali u crkve, blagotvorno se ističu izjave i stavovi pojedinih katolika kao što su Camillo Langone, Aldo Maria Valli i mons. Antonio Livi. Posljednji je demonstrativni posjet Misi muslimana označio kao „bezuman čin“. Tko je poradi brutalnog ritualnog ubojstva u Rouenu u ime Alaha očekivao muslimane u kostrijeti i pepelu, uvjerio se u posve suprotno. Uzdignute glave, predvođeni svojim imamima, došli su u crkve. Imali su ozbiljan razlog za to: katolici koji su se s njima okupili na Misu djelovali su vidno prestrašeni. Samouvjereni imami recitirali su u prezbiteriju ajete iz Kurana, a klerici mlakonje dizali su u nebesa predstavnike islama, koji su nastupali u kolektivu, za svaki i najmanji znak naklonosti.

Je li ovaj čin zbilja bio „bezuman“? Iz katoličke perspektive svakako. Iz muslimanske perspektive donio je veliko i pozitivno zanimanje tiska i dosada nikada pruženu priliku da se službeno u biskupskim crkvama može recitirati odlomke iz Kurana. Dan 31. srpanj ući će u povijest kao dan slabosti rimskoga papinstva i spremnosti Katoličke Crkve na kapitulaciju. 31. srpanj će naprotiv muslimani moći pribilježiti kao daljnji korak na putu islamizacije Europe.

Za vatikanista Sandra Magistera prošla nedjelja znači još i više:
„Dekonstrukcija Oltarskoga sakramenta u Katoličkoj je Crkvi već neko vrijeme u tijeku, na svjestan ili manje svjestan način. Gesta od nedjelje, 31. srpnja bila je daljnji udar“.


Izvor: http://www.katholisches.info/2016/08/02/wer-bringt-diesen-mann-nur-zum-schweigen-der-papst-der-islam-und-ein-schlag-gegen-die-eucharistie/

Vidi također govor jednog biskupa iz Turske 1999. godine