Molitve iz Rimskih misala prije 1950.
| Famulorum tuorum quaesumus, Domine, delictis ignosce : ut, qui tibi placere de actibus nostris non valemus, Genitricis Filii tui Domini nostri intercessione salvemur. | Oprosti, Gospode, grijehe službenika svojih, da se mi, koji sami nismo vrsni da Ti djelima svojim ugodimo, spasemo zagovorom Roditeljice Sina Tvoga, Gospoda našega. |
| Subveniat, Domine, plebi tuae Dei Genitricis oratio : quam etsi pro conditione carnis migrasse cognoscimus, in caelesti gloria apud te pro nobis intercedere sentiamus. | Neka priteče, Gospode, u pomoć puku Tvomu molitva Bogorodice, i da oćutimo, kako odvjetuje za nas pred Tobom u nebeskoj slavi, premda znamo, da se preselila u prilici tijela svoga. |
| Mensae caelestis participes effecti, imploramus clementiam tuam, Domine Deus noster : ut, qui assumptionem Dei Genitricis colimus, a cunctis malis imminentibus, eius intercessione liberemur. | Postavši dionici nebeskoga stola molimo blagodat Tvoju, Gospode Bože naš, da se zagovorom Bogorodice, koje uznesenje štujemo, oslobodimo sviju zala, što nam prijete. |
Molitve iz Rimskih misala nakon proglašenja dogme.
| Omnípotens sempitérne Deus, qui Immaculátam Vírginem Maríam, Fílii tui Genitrícem, córpore et ánima ad caeléstem glóriam assumpsísti ; concéde, quaésumus ; ut ad supérna semper inténti, ipsíus glóriae mereámur esse consórtes. | Svemogući vječni Bože, koji si Majku tvojega jedinorođenca, neoskvrnjenu Djevicu Mariju, s tijelom i dušom uznio u nebesku slavu, podaj, molimo, da uvijek upravljeni k nebeskomu, zavrijedimo biti dionicima njezine slave. |
| Ascéndat ad te, Dómine, nostrae devotiónis oblátio, et, beatíssima Vírgine María in caelum assúmpta intercedénte, corda nostra, caritátis igne succénsa, ad te iúgiter aspírent. | Uzašao k tebi, Gospodine, prinos naše odanosti, i na zagovor blažene Djevice Marije na nebo uznesene naša srca rasplamćena ognjem ljubavi neka uvijek k tebi teže. |
| Sumptis, Dómine, salutáribus sacraméntis, da, quaésumus ; ut, méritis et intercessióne beátae Vírginis Maríae in caelum assúmptae, ad resurrectiónis glóriam perducámur. | Podaj, molimo, Gospodine, da mi, koji smo primili otajstva spasenja, po zagovoru i zaslugama blažene Djevice Marije na nebo uznesene budemo privedeni k slavi uskrsnuća. |
Dobro je što je u Novi Misal vraćen poznati Introitus Gaudeamus kao opcija, a za Misu bdijenja vraćena je popričesna molitva iz stare Mise dana - jedino je izbačeno "eius intercessione ", što je naravno šteta i nelogično budući da u novoj popričesnoj molitvi stoji isto. Također, šteta je što je izbačeno "méritis et" iz nove popričesne molitve, jer se spominjanja zasluga svetaca ne stidi ni novi Misal.
OdgovoriIzbrišiDa, stvarno je predivan Novi Misal. Meni je također super ona opcija kad se svi rukujemo, što je stoljećima bilo potpuno nelogično izbačeno,iako je postojalo još za prvih dana.
IzbrišiNadamo se samo da neće doći neki Treći vatikanski koncil i uništiti ovaj jedinstven Novi Obred koji kad i ne krijepi dušu, barem vraća osmijeh na lice.:-)
S.H.
Nemojmo na ovako lijepi blagdan o tome. Meni nije jasno zasto je Pio XII. promijenio proprij mise jer je stari bio vrlo lijep (ne samo pjesme i molitve, nego i citanja). Pretpostavljam da svecenik koji to zeli, moze koristiti misu kakva je bila prije 1950. Ako je stoljecima bila dobra, zasto bi danas bila zabranjena.
Izbriši@Toma. Jeste. Stari proprij je prekrasan. Ni meni nije bila jasna potreba za promjenom. Slavilo se Uznesenje i prije i nakon proglašenja dogme.
IzbrišiŠto se tiče korištenja starijeg proprija, ja sam kod takvih stvari legalist. Ja osobno to ne bih činio, jer u novim molitvama nije ništa loše. Sve je pravovjerno. Ali, čitam na nekim inozemnim blogovima da neki dijecezanski svećenici slave po tom starijem propriju.
@S.H. Pomislio sam da je samo pitanje vremena za neozbiljnost i sarkazam na ovakav moj komentar kojim sam htio samo dodati nekoliko informacija i svoje mišljenje. Nadao sam se da sam u krivu. Bio sam u pravu i žao mi je što sam bio u pravu.
@S.H.
IzbrišiBtw, znak mira se pružao cjelovom u usta. Muški su cjelivali muške, a žene žene.
"Pretpostavljam da svecenik koji to zeli, moze koristiti misu kakva je bila prije 1950."
IzbrišiNe smije, jer nema temelja da bi itko mogao tvrditi da je ta nova molitva za blagdan Uznesenja iz 1950. u bilo čemu štetna ili da sadrži nešto protiv Vjere, a usto je proglašena i naređena papinim autoritetom, što znači da se ne smije izostavljati ili mijenjati. Svećenicima nije dopušteno birati koji će crkveni zakon ili rubriku slijediti.
Marko, jel ima kakva referenca za to ljubljenje u usta?
IzbrišiMateo, mora li se misal iz 1962. takodjer u svemu slijediti? A iz 65?
IzbrišiJoj Marko, pa nemojte mi sada biti nekakva drama queen. Malo sam se našalio, dapače vrlo blago i vi odmah igrate na neke sentimente, koji su usput rečeno prava odlika današnje Novus Ordo ekipe. Što ste očekivali kakva bi trebala biti reakcija na Tradicionalnom blogu na vašu NO propagandu!? Da to nekoga ovdje zanima išao bi onda na internet forum KBF-a, podgrupa Šagijevi liturgičari i tamo se tome divio.
IzbrišiS.H.
Toma: "mora li se misal iz 1962. takodjer u svemu slijediti? A iz 65?"
IzbrišiMisal iz 1965. nikad nije bio stabilan jer je bio u procesu stalne promjene i transformacije u Novus ordo. Čak i u originalnom izdanju su već prisutne koncilijarne liberalizacije, pa je jasno zašto ga tradicionalisti ne koriste, pogotovo oni koji odbacuju (ili sumnjaju u) autoritet koji ga je proglasio.
Misal iz 1962. je gotovo identičan misalu iz 1955.
Što se tiče onih zajednica koje koriste misal prije 1955., koliko znam, kažu da je misal iz 1955. (kojeg je uredio Bugnini) proglašen ad experimentum, dakle, ne trajno, te da zakonodavac ne bi danas inzistirao na njegovu korištenju budući da je otad postalo jasno koji je bio plan modernista (uključujući Bugninija) i cilj promjena u tom misalu. Ne kažem da su u pravu, ni da nisu.
Ovo je sigurno zbunjujuće za sve osim onih koji se razumiju u tematiku.
@S.H.
IzbrišiSamo mi pojasni gdje igram na sentimente?
Marko
Izbriši"Samo mi pojasni gdje igram na sentimente?"
Pa ono kad si predložio da se ljubimo :-)
Marko sve 5, šalimo se malo. Nemoj zamjeriti ali ja ne mogu ništa oko ove "koncilijarne crkve" i njene teologije shvaćati ozbiljno.
S.H.
http://david.heitzman.net/sermons227-229a.html
OdgovoriIzbriši"Then, after the consecration of the sacrifice of God, because he wanted us to be ourselves his sacrifice, which is indicated by where that sacrifice was first put, that is the sign of the thing that we are;†8 why, then after the consecration is accomplished, we say the Lord's prayer, which you have received and given back. After that comes the greeting, Peace be with you, and Christians kiss one another with a holy kiss. It's a sign of peace; what is indicated by the lips should happen in the conscience; that is, just as your lips approach the lips of your brothers or sisters, so your heart should not be withdrawn from theirs.".
Ima i ovo http://modernmedievalism.blogspot.hr/2015/04/the-kiss-of-peace.html
i ovo http://www.newadvent.org/cathen/08663a.htm
Ima i na Wikipediji još nekih izvora.
To je razlog zašto su muškarci bili na jednoj, a žene na drugoj strani. Poljubac mira nije se dijelio između spolova.