četvrtak, 4. kolovoza 2016.

Papa i islam

„Tko će ušutkati ovoga čovjeka“ – Papa, islam i udarac protiv Euharistije

Ne u kostrijeti i pepelu, nego demonstrativan nastup po katoličkim crkvama

(Rim) O „svijetu koji stoji naglavačke“ pisao je jučer vatikanist Sandro Magister. „Katolici ubijaju punicu, muslimani idu na Misu“, barem ako se držimo riječī pape Franje. Papina usporedba izazvala je zaprepaštenje u katoličkom svijetu. „Odgovor Rimskoga pape na ubojstvo jednog katoličkog svećenika od islamista nikako nije mogao biti neprimjereniji“, rekao je vidno preneraženi prelat Rimske kurije pošto je čuo o Papinoj letećoj tiskovnoj konferenciji.

K tome, tiskovna je konferencija na povratku iz Krakova u Rim u usporedbi s ostalima bila kratka. „Leteće tiskovne konferencije“ argentinskog pape slove kao slavne-zloglasne. „Ne bojim se toliko što će se dogoditi za posjeta inozemstvu, ali se svaki put bojim leta natrag“, rekao je jedan drugi član Kurije koji djeluje i kao dušobrižnik u Rimu.

U „svoje osobno čitanje islamskoga terorizma“ čini se da je papa Franjo u svakom slučaju „posve uvjeren“, kaže Magister.

Frajo je džihadističku miliciju Islamska država (IS) koja ubija po brojnim državama sa svom ozbiljnošću označio kao „malenu fundamentalističku grupicu“. Dvostruka umanjenica podcrtava prisilan Papin pokušaj umanjenja mučeništva kršćana u Aziji, Africi, Europi i Americi zbog razlogā političke korektnosti.

Već je prije nekoliko tjedana podlo naštetio izmrcvarenim kršćanima na bojišnici s džihadom kritizirajući one koji govore o genocidu nad kršćanima Bliskoga istoka. U „one“ spadaju ponajprije dotične osobe koje sada već godinama podižu svoj glas da dobiju pomoć. No njihov se glas ne čuje. Zapadni moćnici drže svoje uši začepljenima, kao i Papa u Rimu. Čak je i Europski parlament prošle zime došao do zaključka da je progon kršćana u Iraku koji provodi Islamska država (IS) pravi genocid.


Umjesto da govori o islamu i otvoreno kaže istinu, papa se Franjo opet uhvatio nečega što je već često i rado činio, naime grdio je katolike. Pokušao je islamistička zlodjela izjednačiti i bagatelizirati pomoću apsurdnih i nelogičnih usporedbi koje ne drže vodu.

„Također i mi katolici“ imamo „fundamentalizam“. Tko su katolički fundamentalisti koje Papa stavlja na istu razinu s islamskim ubojicama kršćana? Onaj „koji ubije svoju zaručnicu ili punicu“, kaže Papa pri čemu ga se uopće ne može shvatiti doslovno. Franjo je naime izjednačio nož kojim džihadisti svojim žrtvama režu grkljan, a potom im odrube glavu, s „jezikom“ kojim katolici verbalno „ubijaju“, naime spomenutu „zaručnicu“ ili „punicu“. Apstruzni zaključak kojim je papa Franjo sam sebe oslobodio dužnosti govoriti o islamu: „Ako bih govorio o islamskom nasilju, morao bih govoriti i o katoličkom nasilju, o krštenim katolicima.“

„Glede sličnih, opetovanih, nepopravljivih izjava ne ostaje ništa drugo nego se predati“,rekao je Magister s dodatkom: „Nasreću, nitko nije pitao Papu o onome što se isto jutro događalo u raznim crkvama po Francuskoj i Italiji pošto su neki muslimani potakli druge muslimane da kao znak solidarnosti za ubojstvo abbé Jacquesa Hamela sudjeluju na Misi.“

I? „Tko će ušutkati ovoga čovjeka!?“, izletjelo je jutros jednom čovjeku dok je uz espresso u kafiću čitao najnoviji Papin udarni naslov. To je pitanje koje sebi postavlja sve više katolika. U usporedbi s već iznesenim, dodatak jedva da je vrijedan spomena. Franjo je naime također mislio da je „bog novac“ pravi terorizam, a ne islam. Islam navodno nije nasilan, a novac to itekako jest.

S obzirom na sve veću papinsku pomutnju i s obzirom na oduševljenje visokih crkvenih predstavnika u Francuskoj i Italiji time da su muslimani sami sebe pozvali u crkve, blagotvorno se ističu izjave i stavovi pojedinih katolika kao što su Camillo Langone, Aldo Maria Valli i mons. Antonio Livi. Posljednji je demonstrativni posjet Misi muslimana označio kao „bezuman čin“. Tko je poradi brutalnog ritualnog ubojstva u Rouenu u ime Alaha očekivao muslimane u kostrijeti i pepelu, uvjerio se u posve suprotno. Uzdignute glave, predvođeni svojim imamima, došli su u crkve. Imali su ozbiljan razlog za to: katolici koji su se s njima okupili na Misu djelovali su vidno prestrašeni. Samouvjereni imami recitirali su u prezbiteriju ajete iz Kurana, a klerici mlakonje dizali su u nebesa predstavnike islama, koji su nastupali u kolektivu, za svaki i najmanji znak naklonosti.

Je li ovaj čin zbilja bio „bezuman“? Iz katoličke perspektive svakako. Iz muslimanske perspektive donio je veliko i pozitivno zanimanje tiska i dosada nikada pruženu priliku da se službeno u biskupskim crkvama može recitirati odlomke iz Kurana. Dan 31. srpanj ući će u povijest kao dan slabosti rimskoga papinstva i spremnosti Katoličke Crkve na kapitulaciju. 31. srpanj će naprotiv muslimani moći pribilježiti kao daljnji korak na putu islamizacije Europe.

Za vatikanista Sandra Magistera prošla nedjelja znači još i više:
„Dekonstrukcija Oltarskoga sakramenta u Katoličkoj je Crkvi već neko vrijeme u tijeku, na svjestan ili manje svjestan način. Gesta od nedjelje, 31. srpnja bila je daljnji udar“.


Izvor: http://www.katholisches.info/2016/08/02/wer-bringt-diesen-mann-nur-zum-schweigen-der-papst-der-islam-und-ein-schlag-gegen-die-eucharistie/

Vidi također govor jednog biskupa iz Turske 1999. godine

22 komentara:

  1. Ali čekajte, da ne bude sve uvijek samo negativno...
    Čovjek je ovdje rekao i jako važnu stvar. Neizmjerno bitnu, gotovo nepojmljivu za bilo kojeg čovjeka...
    https://www.youtube.com/watch?v=6WmtHBPd_xM

    Naime, kako sam naslov već govori, to jeste uistinu velika stvar, i ujedno rješenje za ako ne sve, onda bar one najteže probleme ovoga svijeta...
    -Pope Francis: "On this trip, I found the answer of a world that is at war"
    Ako niste već vidjeli, pogledajte. Ali svakako ću vam olakšati neizvjesnost... Odgovor, odnosno u ovom slučaju se može reći "tj." rješenje - je "bratstvo"!

    Ali, ako bratstvo nije u Kristu, po Kristu i za Krista, nije li to onda ono, što je nama Kristovim nasljedovateljima po Njegovom svetom Evanđelju, zabranjeno?

    "Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, "
    (2 Kor 6,14-16a)

    "Znati koga izbjegavati je odličan način za uštedu naše duše. [...] Prema tome, Crkva zabranjuje vjernicima da komuniciraju s onim nevjernicima koji nemaju ili ostaviše Kristovu pravu vjeru, tako što je kvare, kao heretici, ili tako da je se odriču, kao što su otpadnici."
    Sveti Toma Akvinski

    Dakle, Svemogući Gospodin Bog:
    "A onima koji ga primiše
    podade moć
    da postanu djeca Božja:
    onima koji vjeruju u njegovo ime"

    Primiše ga oni koji se krstiše u Njegovo sveto Ime, Ime nad svakim imenom, - Isus Krist.

    Kako onda Božja stvarna i prava djeca, mogu biti braća sa onima koji su protiv Krista, koji ga ne priznaju Sina Božjega, koji ga mrze i koji mu se ne klanjaju?
    Kako onda uopće postići "fraternita" sa takvima, ako li ne samo i jedino izdajom Krista i Njegove vjere?
    Kako onda tek to da bude rješenje za problem rata u svijetu?
    JbD

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To što Francisco zagovara je masonsko "bratstvo", koje se nalazi i u geslu protu-Božje Francuske revolucije, koje modernisti promiču od početka, koje se vrlo vidljivo pokazalo na naopakim susretima u Asizu. To je "bratstvo" u zabludi, u laži, u zlu.
      Franciscove boje su jasne od početka, za svakoga tko želi vidjeti.

      Izbriši
    2. "Dan 31. srpanj ući će u povijest kao dan slabosti rimskoga papinstva i spremnosti Katoličke Crkve na kapitulaciju"

      U najmanju je ruku sablažnjivo izjednačavati Franciscov modernizam s institucijom papinstva. Papa Leo XIII. u Annum ingressi sumus kaže: "snažno i učinkovito sredstvo spasenja je upravo rimski pontifikat". Prvi vatikanski koncil ponavlja vjekovnu nauku: "Jer u Apostolskoj Stolici katolička vjera je uvijek bila očuvana neokaljanom, i sveta nauka držana u časti. (...) ova Stolica sv. Petra uvijek ostaje neokaljana bilo kojom zabludom, u skladu s božanskim obećanjem našega Gospodina i Spasitelja prvaku njegovih apostola..."

      O nemogućnosti izjednačavanja Katoličke Crkve s crkvom revolucije mislim da ne ništa ne treba ni objašnjavati.

      Izbriši
    3. Crkotino jedna blogerska nemas toliko muda da objavis sadrzaj Zakonika kanonskog prava koji jedino moze pomoci u ovakvoj situaciji kada jedan antipapa-mason unistava Crkvu. Jado jadni bijedni.

      “Mateo, da malo dopunim: Papa Leo XIII. je Crkvi dao pre-vazan Humanum Genus, koji se odnosi na gospodina Bergoglia, ili kako ga neki zovu “brat” Mario.

      To “bratstvo” je predmet Zakonika kanonskoga prava iz 1917. kan. 2335. i Zakonika kanonskoga prava iz 1983. kan. 1374. (iako je “bratstvo” sve uradilo da maksimalno kamuflira kan. 2335. Zakonika kanonskoga prava iz 1917., ali to ipak do kraja nijesu uspjeli).

      Dok se ne primjene pomenuti kanoni nitko neće ušutkati ovoga čovjeka. Da ima pravih muzeva Crkve (kakav je bio sv.Nikala, sv. Atanazije, sv.Franjo Asiski,sv. John Fischer, sv. Toma Morus …) ovaj “brat” nikad ne bi ni bio u stolici sv. Petra, a ako bi i bio instaliran odavno bi bio isprasen, ovako jedino nam ostaje da zapomazemo: Dodji Gospodine Isuse Kriste, Maranatha!“

      P.

      Izbriši
    4. P., objavio sam vam komentar jer je reprezentativan za ono sto ne zelim na svome blogu. Papa Franjo je Papa Katolicke Crkve. Ako se ne mozete s time pomiriti ili ne moze barem o njemu govoriti pristojno, nemojte vise ovdje komentirati. Zapravo, mozda bi vam bilo bolje da uopce ovdje ne komentirate. Ne propustam komentare koji Franju nazivaju anti-papom i slicno. Imate cak i na hrvatskom blogove gdje mozete na taj nacin razgovarati, siguran sam da ste ih vec pronasli jer se obicno takvi istomisljenici brzo nadju.

      Dakle, ubuduce cu vam brisati komentare. Ako vam to smeta, a ipak zelite nastaviti komentirati na mom blogu, slobodni ste pisati pristojno i s postovanjem prema autoru bloga i nadasve Svetom Ocu Franji (Jorgeu Bergogliu).

      Ne trebaju mi na blogu kojekakve zavjere, privatne objave, plahte o smaku svijeta itd. To smatram samo zagadjivanjem bloga i za to si nadjite druga mjesta na internetu. Ako vas je ovo povrijedilo, probajte malo ocvrsnuti i staviti stvari u perspektivu. To sto vam je uskraceno pisanje svojih umotvorina na jednom blogu nije kraj svijeta, daleko od toga.

      Pozdrav i zbogom!

      Izbriši
    5. Svugdje nažalost ima divljaka. Dok se javno ne ispriča, mislim da ne zaslužuje da mu se objavi niti jedan komentar. Uz potpuno nekatoličko, bezobrazno i nekulturno ponašanje, "P" ne zna ni o čemu govori, jer netko tko je tajni mason može biti izabran za papu. Dok je javna hereza zapreka božanskog prava, članstvo u masonskim organizacijama je zapreka crkvenog prava, a te zapreke se po konstitucijama o izboru pape koje su proglasili sv. Pio X. i Pio XII. suspendiraju za vrijeme izbora, tako da može biti izabran kardinal koji je pod bilo kojom kaznom crkvenog prava.

      Izbriši
    6. Mateo,
      možeš li molim te, nešto više napisati, pojasniti ovo:
      "..., a te zapreke se po konstitucijama o izboru pape,.. suspendiraju za vrijeme izbora,.."?
      Konkretno, pitanje se odnosi na "suspenzije".
      Otkuda, otkada, (od koga), i gdje više o tome pročitati (on-line).
      Zahvalan unaprijed i na dosad rečenom...
      JbD

      Izbriši
    7. Konstitucija sv. Pija X. se zvala Vacante Sede Apostolica, izdana 1904., a dokinuta 1945., kad je Pio XII. izdao konstituciju Vacantis Apostolicae Sedis, koja se može naći u dodacima u hrvatskom prijevodu Kodeksa kanonskog prava iz 1917., počevši od str. 1483.

      Ovo je članak iz te konstitucije (str. 1509 u hrv. prijev. Kod. kan. prava) koji govori o onom o čemu sam pisao u prošlom komentaru (citirani prijevod je donekle neobičan pa sam stavio pojašnjenja u zagrade):

      "34. Nijedan od Stožernika (kardinala) ne može da bude pod vidom (zapravo, pod izgovorom ili izlikom, lat. praetextu) ili iz razloga bilo kakova izopćenja, obustave (suspenzije), uskrate bogoslužja (interdikta) ili druge crkvene smetnje bilo kako isključen od prava birati i biti izabranim; pa sve takove kaznene zabrane i izopćenja (u lat. izvorniku samo piše cenzure) obustavljamo (suspendiramo) samo s tim učinkom, da ne važe pri tom izboru, dok inače ostaju na snazi."

      Izopćenje koje su pape proglasile za članstvo u masonskim ložama naravno spada u crkvene zakone, što znači da je privremeno suspendirano za vrijeme trajanja izbora. Pape su donijeli ovi zakon kako bi se spriječilo da netko nakon izbora pokuša osporiti izbor tvrdnjom da je novi papa bio pod nekim tajnim izopćenjem ili sl.

      Izbriši
  2. Odlična nadopuna Mateo. Hvala ti. Podsjetilo me naime koliko li je samo ZNAKOVITO ono, (s namjerom) prenaglašeno upotrebljavanje riječi "bratstvo" i "jednakost", ali i druge riječi koje izgubiše već potpuno svoju svrhu, svoje istinsko značenje, a sve zbog onih koji ih, upravo u tu svrhu (izvrtanja pravog značenja i njihove svrhe) tako često i koriste...
    Obratimo li pozornost na riječ "bratstvo" i "jednakost", doista je milijun primjera. Evo i jedan svježi, kojeg prenosi naš vrijedni portal QV u svom zadnjem postu... Riječi dolaze dakako od izvornih članaka, koje i ovi samo tek prenose, i to tako da suštinu priče razotkriju u pravom svijetlu,- što je svakako dobro.
    http://www.quovadiscroatia.com/liberte-egalite-fraternite/

    Ja bih ovdje htio ukazati na ono, možda još dublje, što nekad i oštrijem oku može izmaći, a to je upravo ta znakovita uvezanost propagande i njene mašinerije, koja je već odavna na sceni i koja je zaslijepila mnoge. Doista i na veliku žalost, mnoge!
    Kako samo taj zaslijepnjeni čovjek i te sve ustanove tako naivno a baš sa riječima "sloboda, jednakost, bratstvo", pravdaju paličanje po tuđim leđima, pa čak i leđima svećenika...
    To naime, puno govori koliko je duboko usađena klica zloga, odnosno koliko je već uznapredovala i osvojila moždane, srčane i sve ostale ćelije mnogih ljudi danas. Svih dobi i uzrasta.
    Navedeni primjer onog "zatvaranja 20 džamija u francuskoj", a pod istom krinkom istih parola,... govori naime samo jedno. Da i ovom slučaju, i dakako, ovim istim gorepomenutim a kontrasvrhovitim riječima, se ustvari lukavo koristi onaj najveći neprijatelj čovjeka, neprijatelj svete Kristove Crkve i neprijatelj Boga, a da bi sproveo svoj još lucidniji plan, - plan postizanja "ravopravnosti", odnosno "izjednačenosti", tj. "jednakosti" POSEBICE žena i muškaraca!

    Tako da već sutra, ako ne i danas, a zahvaljujući uigranoj i "ustoličenoj" ekipi koja očito radi za onog najvećeg nam neprijatelja (sa velikim "N", ali ja iz principa ne želim takvim pisanjem odavati mu važnost i počasti za kojima pati), slijede batine, zatvor,.. i svakojake represalije svakomu onomu tko se uskoro odlučnije usprotivi recimo đakoniziranju žena.

    Mislim da mnogi od nas znaju na kojim i kakvim osnovama je pisan (na-do-prepisan) i HR ustav, (hint: FRANCUSKA!)... tako da nikoga ne bi trebalo iznenaditi kada u budućnosti, veoma bliskoj, počne ovu sadašnju, ipak koliko-toliko udaljenu "Francusku", gledati ne na svom TV prijemniku, nego direktno - kroz prozor. A zbog radosnog, prosperitetnom, plodonosnog i hvalevrijednom učešću Hrvatske u EU-niji, to će sve dogoditi još i brže. U svakom slučaju, ova zadnje pomenuta činjenica neće usporiti širenje požara mnogih zala, terora, progonstava, itd... od onih slijepih i gluhih slugu onoga najgorega i najzlobnijega neprijatelja svima,- zloga.
    JbD

    OdgovoriIzbriši
  3. Vezano za naslov i temu ovog posta, mišljenja sam da bi ovo svakako trebalo i ovdje pomenuti. Veliki je trud uložen, a smatram da je potrebno da što više ljudi općenito spozna "propovijedanje" "knjige mira":

    http://tradicionalnalatinskamisa.blogspot.nl/2016/08/katolicko-ucenje-o-islamu-kao-sotonskoj.html

    A ovo je poveznica na on-line verziju "knjige mira" na engleskom jeziku... Prvih dvadesetak navoda sam jučer pročitao i dobro je prevedeno.
    http://www.clearquran.com/

    Ne znam za on-line verziju ove "super-knjige" na nekom nama razumljivijem jeziku, pa ako tko zna, nije zgorega i nju postaviti. Jer koliko god da nam se gadilo (ovo je jedina prava riječ za poimanje mojih osobnih osjećaja), potreba je očita za što bolje upoznati neprijatelja Kristove svete Crkve, i njegovih slugu kao i sva oruđa kojima se služi...
    JbD

    OdgovoriIzbriši
  4. "JbD", jeste li vi komentator "P.", "P.K.", "S.P.", "CE" itd. (također na blogu Tradicionalna Latinska Misa komentator Z.K., P.K., P.P., K.B., Petar itd.)?

    Naime, a mislim da su i drugi primijetili, svi ste nedavno počeli komentirati, imate isti osebujan stil i koristite oblike riječi i konstrukcije koje su dio istočnog standarda (npr. "pomenuti, treba da dođe, sem, sledece, moze da kleci, moze da radi, cutimo, morao da radi, poslednjih, presto-u smislu prijestolje, mnogo kiselo, grijehova, dejstvo, nasledovanja, svetionik, posledicama" itd.), po čemu je jasno da se radi o nekom kome je materinje narječje ekavica i tko dolazi iz područja Srbije, Crne Gore ili, manje vjerojatno, BiH, budući da ljudi koji žive u RH ne koriste te izraze, a u BiH, koliko znam, nitko ne koristi ekavicu.

    Da ne biste krivo shvatili, meni osobno ni najmanje nije važno odakle ste, samo da ste katolik (jer inače nemate što raditi na katoličkom blogu), međutim - i upravo poradi sljedećeg pišem ovaj komentar - mislim da je simultano korištenje puno različitih nadimaka (i u barem dva slučaja također i raspravljanje sam sa sobom) do temelja neiskreno i vrijedno osude, a pogotovo ako se tako koriste da se izbjegne odgovornost za nedostojne i bezobrazne napade na autora bloga, potpuno protivne kršćanskoj bratskoj ljubavi i činjenici ispovijedanja iste vjere.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mateo,
      Ne brinite, ja jesam katolik. I moj jedini potpis jeste "JbD".
      Ne znam gdje ste u mojim riječima mogli vidjeti ekavicu, ako je to uopće igdje bilo, pokažite mi. No mislim da ste slabo uradili "pretrage". Ili ste me vi sami već povezali sa nekima od pomenutih (osoba sa drugim inicijalima), koji koriste takve riječi.
      Smatram da ne bi trebalo gledati čovjeka po jednoj ili nekoliko riječi, nego po cjelini, svim rečenicama, odnosno poruci koju ono što je napisano prenosi.
      A glede uspješnosti pronicanja nekoga odakle bi mogao biti, a po korištenju nečijih riječi, pa i "jezika", ako hoćete, pomoći ću vam ukazati na pogrešku takva načina, nadam se ovim: Jasno je svima da katolika ima, pa čak i da ne moraju biti Hrvati. Katolika ima koji su dakako Hrvati, ali koji bi isto tako mogli živjeti, ili čak i biti rođeni i u BiH, Crnoj Gori, Vojvodini, Kosovu, Srbiji, Nizozemskoj, Belgiji, Irskoj,... (Kako ste donekle i sami naveli.)

      Nadam se da sam sebe ovime pojasnio. Volio bih također da ste u stanju čovjeku vjerovati na riječ. Ja osobno naime koristim riječi kako umijem da kažem ono što iskreno i mislim. (Najčešće prsti tipkaju slijedeći misli, bez dodatne "lingvističo-gramatičke kontrole) Ako vjerujete da sam iskren i govorim ono što doista i mislim, vi ćete sami, to svakako vjerujem, lako moći prosuditi kada i ako bi neke moje riječi ipak mogle sadržati i neistinu, ali onda samo zbog neznanja ili krivog poimanja, ili pak krivih informacija na kojima bih tada temeljio svoje tvrdnje.

      Pomalo, priznajem, ipak me čudi kako i zbog čega se traži "veza" tamo gdje je nema. Naime to da osobi "P" ja sam ništa nisam napisao niti uzvratio na njegov komentar, je meni sasvim normalno, pošto je izlišno (moje nekomentiranje njemu). A to stoga jer mu je Toma sam već odgovorio. A i vi ste. Ono što smatram za dobro ili dovoljno dobro, najčešće je i dovoljno. Barem za mene. Barem ponekad. Ali vi mene dovodite čak prvo u vezu sa njim. No dobro. Nije to toliko bitno, a i ne smeta me.
      Dakle ja sam samo JbD, a moji inicijali su usko vezani za moj prvi komentar/post na ovom blogu. I ne, to nisu inicijali moga imena. No ono najbitnije je to da ono što napišem ovdje, to i potpišem sa "JbD".

      A sada moje prvotno pitanje, na koje bih i daljevolio čuti odgovor, ako ga znate, jer me doista zanima, a kako vidite i sami, ja ne znam sve, ustvari ne znam puno toga, ali jesam željan znanja. Znanja koje će samo još više i bolje učvrstiti moju katoličku vjeru u Trojedinoga Boga.

      PS. Ovaj članak sam našao i pročitao nakon ovih gore komentara, te mi je i on dodatno otvorio oči u važnim stvarima (koje bismo inače svi mi trebali sem znati i dijeliti sa cijelim svijetom, jer sve što je skriveno izaći će na vidjelo. Tako, ako što znamo a skriveno je, te mi sami vjerujemo da je ono što znamo mada je skriveno, na korist braći i na veću slavu je Božju, tada smo dužni to i svima drugima priopćiti). U ovom članku/postu se naime jasno vide one najbitnije razlike tj. negativne promjene na zlo, pošto je hronološki poredano ono bitno, vezano za kanon 1374 i 2335, a iz Zakonika iz godine 1869., 1917. i 1983...
      http://exaltoomnia.blogspot.nl/2014/06/codex-iuris-canonici-i-slobodni-zidari.html

      In caritas
      JbD

      Izbriši
    2. Ne bih rekao da sam se prevario. Stil komentara je veoma sličan, svi su napisani u zadnjih par mjeseci, pod različitim pseudonimima (uklj. "JbD") se više puta koristi riječ "sem", kao i oblici glagola "pomenuti" (oboje ste, vjerojatno namjerno, napisali i u gornjem komentaru, kao i riječ "hronološki"), kao i istočni oblik infinitiva (npr. "treba da prosuđujemo"), što su sve stvari koje su dosta neobične za ovo okružje, a time i uočljive i prepoznatljive. Također se dvaput u relativno kratkom vremenskom razdoblju preko različitih pseudonima ponavlja isti izraz, u maloj varijaciji: "Dođi, Gospodine Isuse Kriste! Maranatha!"

      Takve slučajnosti, kad se zbroje, nisu veoma vjerojatne.

      Izbriši
    3. Ipak, nemojte previše brinuti. Ovoga puta sve te slučajnosti nisu dovele do zaključka koji je istinit.
      A ono što vi doduše ne znate, ali ja sam znam, jeste da obzirom na moje osobne okolnosti, moj hrvatski jezik je još i prilično dobro razumljiv, mnogim hrvatima. Što je cijenim, najbitnije u svemu.
      A možda ponekad i poneki izrečeni glagolski oblik ili riječ napisana malo "istočnjačkije" upravo budu ponuka istočnoj raskoljenoj braći, pa da se vrate u Očev Dom.
      Mateo, ne budimo sitničavi oko pojedinih riječi, kako nam smisao u cijelini napisanih poruka o jako bitnim stvarima, ne bi promicala pažnji. Ili ju umanjivala.
      Sem naravno, ako je riječ dvosmislena i kako bilo urušava ili iskrivljuje smisao rečenice.
      Priznat ću vam da nisam namjerno napisao ni riječi "sem", "pomenuti" i "treba da prosuđujemo", umjesto "osim", "spomenuti" i "trebamo prosuđivati". Mada se trudim, ipak neke stvari jednostavno (još) dovoljno dobro ne znam. A pošto i dalje mislim da jezična izražajna perfekcija nije najveći prioritet, u odnosu na teme ovoga i ovakvih blogova, i poradi važnosti sadržaja tih tema, moram priznati da mi se ne da svaki put latiti Klaićeva rječnika, kojeg na svu sreću imam i kojim se ponekad ipak koristim.
      Na koncu, nekomu tko je se proteklih par desetljeća tek minimalno koristio maternjim jezikom (možda ne i sasvim opravdano, ali a ako je tako to sada ne doprinosi ovom pitanju), a stjecajem okolnosti služio se intenzivno nekim drugim, - tomu ne bi trebalo previše ni zamjeriti na "čistoći" govora. Povrh toga, ako je takvomu nekomu taj njegov maternji jezik, također stjecajem životnih okolnosti, a onda u prvih par desetljeća njegova života, bio "serviran" i namican kroza sve strukture i ustanove na takav način da bude sve prije negoli Hrvatski, onda bi priču o jeziku ja ovdje i ovime rado htio završiti.

      Još samo ovo želim dodati: Ako pogledamo one, pa zacijelo mnoge, glasovite hrvatske katoličke portale, novinske agencije, spisatelje, novinare, pa i književnike i dakako među njima i neke teologe, ne vidimo li kako pišu pravilnim i odmjerenim književnim jezikom, ali smisao i poruke napisanog im su daleko od istine i katoličkog nauka. Pače, toliko znaju biti isprazni, pa i do gađenja odvratni zbog bezobzirnosti, oholosti, tvrdokornosti u svojim obmanama. A kamoli tek obmanama i svojim sluganskim ali nevjerskim ponašanjem koje čine šutnjom, kada ne pišu a trebali bi.
      Vjerujte mi, ja kada bih obraćao svoju pozornost na njihov stil pisanja, ne bih bio u stanju primjećivati ovo što je puno važnije i opasnije. I potom drugima pokušati ukazivati na to, a u cilju otkrivanja obmana, odnosno iznošenja istine na vidjelo.

      Iskrena velika hvala za trud i na odgovoru za upitano.
      Puno mi znači, a vjerujem i nadam se da će (ne samo meni) i puno koristiti.

      Hvaljen Isus i Marija
      JbD

      Izbriši
    4. Poanta mog komentara nije bila nekakva čistoća jezika ili zamjeranje što netko koristi istočne oblike, jer mi to ni najmanje ne smeta.

      Poanta je bila da ti oblici, i to napisani u kratkom vremenskom razdoblju, a radi se o gotovo uvijek istim riječima, budući su veoma neuobičajeni za ovo internetsko okružje odaju da se pod mnogo različitih pseudonima krije isti komentator, što potvrđuje i distinktivni stil.

      Dakle, ako nekom nevjerojatnom slučajnosti vi niste taj komentator pod tim mnogim pseudonimima, onda se nemate ničega bojati, ali ako jeste, onda ćete morati uložiti puno truda da se ne razotkrijete.

      Izbriši
  5. Ne želim se miješati u zanimljivu raspru, samo bih upozorio da "treba da" nije samo istočni oblik. Bezlična upotreba glagola "trebati" i dan-danas pripada i hrvatskom jeziku. Nekoć je bila standardna, a sada je, prema Katičiću, odlika biranijeg stila. Ako je ovo nekakvo korjenodubačko zanovijetanje, neka se ne objavi, ne želim nikomu soliti pamet i ispravljati ga. Stalo mi je do tog "treba da", da ga se ne doživljava kao srbizam. Jedan kapelan ili župnik govorio mi je da molitvenike treba jezično pohrvatiti, ispraviti u njima, kazao je, ono "treba da".
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Točnije rečeno, "treba da" je oblik istočnog standarda, što ne znači da se ne može koristiti i u hrvatskom jeziku. Zapravo, puno (vjerojatno većina) riječi koje se proglašava srbizmima su zapravo zajedničke, samo nekima smetaju jer hoće naglasiti različitost između jednog i drugog.
      Ja ne živim u iluziji da se radi o četiri različita jezika, tako da meni ne smeta kako će netko pisati. To nije razlog mojih gornjih komentara.

      Izbriši
    2. Mateo,
      nisi u pravu. M.P. je posve ispravno objasnio "treba da".
      I nauči kako se rabi glagol "koristiti" ako se već upuštamo u rasprave o jeziku.
      Uvijek zadireš i iznosiš svoje nebuloze: i o teologiji i o jeziku i o povijesti.
      Ne bih Ti bio u koži pred Gospodinom jednog dana zbog sedisvakantističkog otrova kojim si trovao naše blogove.

      Kikii

      Izbriši
    3. Dobro, četiri različita standarda mogu se i smiju nazivati i četirima različitim jezicima, što u sociolingvističkom smislu i jesu. Bezlična pak upotreba glagola "trebati" u značenju otprilike između "valja" i "mora" u hrvatskom je zapravo već davno počela uzmicati pred ličnom upotrebom i danas je gotovo potpuno istisnuta. A to je šteta zato što se time gubi značenjska nijansa i izražajna vrijednost koje bi bilo korisno sačuvati. Npr.: "Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi...", "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi..."
      Načeo sam temu koja mi je zanimljiva i bliska, ali koja stvarno nema veze s razlogom gornjih komentara o JbD-ovim jezičnim osobitostima. Zapravo sam samo htio napomenuti da "treba da" nije ono famozno "dakanje", koje su mnogi skloni vidjeti i gdje ga nema pa unakazuju npr. i onaj stari dobri tekst Križnog puta: "nećeš da se popraviš", "nećeš da nosiš križ" ispravljaju u "nećeš se popraviti", "nećeš nositi križ", i sl. (Iz drukčijih, ali također pogrešnih razloga postpoziciju zamjenica i pridjeva ispravljaju u antepoziciju, tako da ćemo uskoro možda moliti: "Naš Oče, koji jesi na nebesima, sveti se Tvoje ime...")
      M. P.

      Izbriši
    4. Što se tiče jednoga ili dvaju (hrvatski i srpski) odnosno četiriju (navedena dva pa još bosanski ili bošnjački i crnogorski) jezika, činjenica jest da od Koruške do Soluna na Egejskom i Varne na Crnome moru postoji manje ili više kontinuitet slavenskih dijalekata.
      Standardni ili književni jezik je umjetna tvorevina, obično zasnovana na nekom dijalektu. Vjerojatno je crkvenoslavenski zasnovan na dijalektu koji se govorio oko Soluna i kojim su govorili sveta braća Metodije i Ćiril. Hrvatski i srpski standard zasnovani su na istom istočnohercegovačkom dijalektu (kojem ja osobno ne pripadam te se, kao kajkavac, mučim sa sustavom četiriju vrsta naglasaka). Slovenski je standard daleko od hrvatskog, što ne znači da pojedini hrvatski kajkavski dijalekti nisu bliži njemu nego hrvatskom standardu. Naravno, slovenski standard je specifičan po dvojini (dualu), u deklinaciji i konjugaciji (moj očka ma konjička dva, oba STA lepa šimelna), koju ostali slavenski standardi zadržavaju samo rudimentarno, a nemam saznanja koliko nestandardni slovenski dijalekti ukidaju dvojinu.
      Budući da su zasnovani na istom dijalektu, hrvatski i srpski standard su slični koliko god to mogu biti dva standarda, uz razlike u uporabi tuđica (jastuk, kula, top, čelik, sat su sve standardni hrvatski turcizmi, a lopta, mačka i Beč hungarizmi, premda ih srpski ima još više, kao, primjerice tursko parče ili ugarska šargarepa).
      Za Hrvate i Srbe je, međutim, daleko važnije da su po vjeri i političkoj povijesti bitno različiti.
      Nizozemski eksperiment Bečkog kongresa iz 1815. rezultirao je propašću već 1830. jer je ne računajući frankofono stanovništvo nemoguće bilo da skupa žive katolici iz južnih i protestanti iz sjevernih provincija. A radilo se o manje od 300 godina različite vjere i različite države, kod naroda koji je još početkom 16. stoljeća zbilja bio isti, germanski narod s frankofonim plemstvom. Kod Hrvatske i Srbije do 1918. nikad ista država i 850 godina službenog raskola.

      Izbriši
    5. Što se tiče "Kikijevog" komentara o sedevakantizmu, evo jedan prigodan članak na koji sam nedavno naišao:
      http://strobertbellarmine.net/Sedevacantism_Safety_and_Peace.pdf

      Bit članka, kojeg je napisao jedan ugledni sedevakantist, je ukratko predočiti što sedevakantizam jest (mišljenje), a što nije (sud s autoritetom), te koliko su tradicionalni katolici sigurni od zabluda modernista ovisno o mišljenju koje prihvate u vezi koncilijarnih papa.

      Ono što autor primjećuje jest da su oni koji osporavaju (kao i oni koji sumnjaju u) valjanost modernističkih autoriteta najsigurniji od njihovih hereza, prijevara i od nevaljanih sakramenta, dok su oni koji izričito odbijaju svaku mogućnost da modernistički autoriteti nisu valjani zapravo najizloženiji njihovim zabludama i prijevarama, pa tako npr.

      "Isti čimbenik (anti-sedevakantizma), ali manje dozreo i koji time još nije proizveo najgore plodove, vidi se u biskupu Fellayju i većini vodstva Bratstva sv. Pija X. Budući da su uvjereni da nema mogućnosti da je rimska stolica prazna, takvi ljudi su na milost i nemilost suptilnih strategija iskusnih modernista."

      Ova zadnja rečenica dobro opisuje što se prošlih godina događa s vođama Bratstva i opasne vode u kojima je sada Bratstvo.

      Izbriši
  6. Pošto tema ovog posta to dozvoljava, nije zgorega napomenuti da je pravom kršćaninu od svega uvijek najbitnije konačno spasenje što većeg broja duša.
    Govorile one danas i ubuduće ovim ili onim jezikom, narječjem, itd.
    Sličnosti među ljudima, narodima ne bi uopće trebale smetati u postizanju toga cilja, nego naprotiv, pomagati da se oni koji su otpali vrate na pravu vjeru, te oni koji su ili nevjerni ili krivovjerni pribroje stadu čija vjera jedina spašava,- Katolička Vjera.
    Tako isto ni različitosti ne treba, a niti je pametno zanemarivati. Pa donekle i one jezične, govorne, ali posebice one bitne, koje su istinska zapreka čovjekovu obraćenju na pravu vjeru koja jedino spašava,- Katoličku.

    Još je gore i opasnije one bitne različitosti pokušavati prikazivati kao prednosti, pa čak i kao uvjet za promicanje i stvaranje tzv. bratstva i jednakosti. Pogotovu ako je i laiku jasno da takvo "bratstvo i jednakost", vjernog brata udaljuje od spasenja, a nevjernog (ili krivovjernog), isto tako nimalo ne približava nego i dalje drži daleko od puta spasenja.

    Na ovo se može dodati i ono zagovaranje nekih, o samo i samo izgradnji mostova ali ne i nikada nikakvih zidova...
    Na što ja primjećujem da, ako i kada zdrava pamet a po nadahnuću iskrene, istinite i svakako dobronamjerne nam vjere, nalaže tako da nekada trebamo i dužni smo ne samo graditi zidove tamo gdje i kada su potebni, nego čak i rušiti mostove ako nam to potreba nalaže.
    Dakle, graditi i rušiti mostove, te graditi i rušiti zidove, može biti jedan nimalo nelogičan proces u životu čovjeka, odnosno životu naroda na prostorima a kroz vremena. Dakako, manje je (ne)sporna logičnost gradnje (u potrebi) danas, a rušenja (po potrebi) odmah sutradan.
    Mnogo toga, što se danas više uopće ne spominje, ili čemu se danas mnogi odlučno protive, je ustvari ne samo razumljivo nego itekako opravdano i potrebno. Ali tek kada i ako se uvijek pred očima ima onaj najvažniji cilj,- konačno spasenje što većeg broja duša.

    Veritas et Gratia
    JbD

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.