Na svoju sliku

„Osvojeni na juriš i poniženi“ – Franjin preustroj Instituta Ivan Pavao II. 

i „seksualna revolucija u Vatikanu“

Papa Franjo „čisti“ Papinski institut Ivan Pavao II.
za studij braka i obitelji za pobudnicu „Amoris laetitia“

(Rim) Teolog Andrea Grillo, uvjereni bergoljovac, otkrio je u jednom komentaru „plan koji se krije iza nevjerojatnih imenovanja“ (Il Timone) u upravi Papinskog instituta Ivan Pavao II. za studij braka i obitelji koja je u srijedu izvršio papa Franjo.

Nova imenovanja znače i novo usmjerenje međunarodnoga centra koji je ustanovio Ivan Pavao II., koji je 25 godina bio čuvar i promicatelj „autentičnoga Učiteljstva crkve“ u svezi s brakom i obitelji. Zahvat pape Franje predstavlja „primjenu 'hermeneutike rupture' Drugog vatikanskog sabora, na koju se tužio papa Benedikt XVI., na ovaj institut i na moralnu teologiju uopće, te posebice prevladavanje doktrinarne baštine o spolnosti, životu i obitelji Pavla VI. i Ivana Pavla II.“, piše katolički mjesečnik Il Timone.

„Familiaris Consortio“ bila je jučer, danas je „Amoris Laetitia“

Teški kadrovski zahvat navodi na zaključak da se ne će samo dirati u posinodsku pobudnicu Familiaris Consortio, nego i proročku encikliku Humanae vitae pape Pavla VI.

Pierangelo Sequeri imenovan je novim ravnateljem, a kurijalni nadbiskup Vincenzo Paglia novim velikim kancelarom Papinskoga instituta. Vrsne predstavnike katoličkog nauka o braku i obitelji, kao što je bio kardinal Carlo Caffarra, kardinal Angelo Scola i msgr. Livio Melina koji su Institut jedan za drugim vodili od njegova utemeljenja, sada nasljeđuje Sequeri, „Prijelaz je velik, jak i iznenađujući, osobito jer je uslijedio paralelno s nekim općim razvojima posljednjih godina“, kaže Grillo.

Institut Ivan Pavao II. utemeljen je 1981., iste godine kada je objavljena pobudnica Familiaris Consortio i nalazi se u izravnoj vezi s njom. Utemeljenje je uslijedilo po želji tadašnjeg Pape kako bi se proučavala i produbila teologija i filozofija braka i obitelji koja je bila jasan prioritet pontifikata Ivana Pavla II.

Glavno sjedište nalazi se na Lateranskom sveučilištu u Rimu. Pet drugih podružnica nastalo je u SAD-u, Beninu, Brazilu, Indiji, Meksiku, Španjolskoj i Australiji.

U ovih 35 godina tisuće teologa, biskupa, svećenika, profesora i dušobrižnika prošlo je izobrazbu o „teologiji i antropologiji braka“. Pristup je, kaže Grillo, bio jako „klasičan“, brzo je stvorio apologetski profil i nakon enciklike Veritatis Splendor iz 1994. godine doživio je „postupno naglašavanje moralnog maksimalizma koji je veoma obilježio rad posljednjih 20 godina.“

Suprotni stavovi između pape Franje i Papinskoga instituta

Za najnoviji razvoj bilo je odlučujuće što se događalo u protekle tri godine od kraja pontifikata Benedikta XVI. Komunikacija između „Crkve koje izlazi van“ koju Franjo želi i Instituta postajala je sve grublja.

Vrhunac napetosti nastupio je s pripravom Biskupske sinode o obitelji kada se na Institutu proširilo uvjerenje da papa Franjo zastupa teze kardinala Kaspera i kada je on jasno počeo s pripravama za promjene katoličkog moralnog nauka.

Msgr. Livio Melina

Renomirani profesori Instituta otvoreno su zauzeli stav protiv Kasperovih „otvaranja“. Posljedica je bila da papa Franjo nije imenovao predstavnike Instituta sinodskim ocima ili promatračima. Najkvalificiraniji „kućni“ stručnjaci za temu braka i obitelji bili su isključeni sa Sinode. Marginalizacija koju je Papa izvršio ojačala je već postojeće strahove. I vanjski promatrači kojima Franjino zaobilaženje Instituta nije promaklo, u tomu su vidjeli Papino pristajanje uz usmjerenje koje prihvaća Kasperove teze.

Grillo se mora dobro poslužiti retoričkim trikovima kako bi pronašao „maleni skandal“ koji bi trebao poslužiti kao vješalo za dosadašnjeg ravnatelja. Svećenik i moralni teolog Livio Melina koji je od 2006. godine ravnatelj Instituta, već je kratko prije službenog predstavljanja posinodske pobudnice Amoris Laetitia koje je održao kardinal Christoph Schönborn, sastavio kritiku papinskoga dokumenta i podijelio je studentima Instituta. Nakon objavljivanja posinodske pobudnice 8. travnja uslijedilo je više predavanja koja su se kritički pozabavila kontroverznom Exhortatio. Institut je pri tome zastupao stavove koji su u otvorenom proturječju s papinskim „otvaranjima“. Stav koji u svakom slučaju nije dobro primljen na najvišoj razini.

„Previše maksimalistički“

Msgr. Melina koji je doktorirao na Gregorijani kod kardinala Caffarre i dugo godina radio pri Kongregaciji za nauk vjere pod vodstvom kardinala Ratzingera, prije nego što je pozvan na Papinski institut Ivan Pavao II., slovi kao jedan od međunarodno najznačajnijih katoličkih moralnih teologa i bioetičara. Njegovi stavovi, kako se čini, u Vatikanu se više ne traže.

Bergoljovci kao Grillo već su u protekle dvije godine izražavali svoje nezadovoljstvo radom Instituta jer je navodno „previše maksimalistički“ i Familiaris Consortio drži „Heraklovim stupovima“. Kako bi opravdao Papino uplitanje, Grillo je Institutu čak predbacio da je pristajanje uz Familiaris Consortio u vezi teologije braka „u proteklim mjesecima zadobilo gotovo patološki oblik“.

Obranu sakramenta svete Ženidbe i kršćanskog moralnog nauka on nije samo izvrijeđao kao „kvazi-patologiju“, nego čak prikazao kao „zastranjivanje“. To je navodno imenovanjem Pierangela Sequerija „okončano na ispravan način“. Grillo doslovno: „Simbolično se nakon jedne faze od 35 godina koja je počela pobudnicom Familiaris Consortio, samo nekoliko mjeseci nakon pobudnice Amoris Laetitia otvara jedna nova faza. Ne bez kontinuiteta s dobrom koje je učinjeno, ali također ne bez prekida sa svim granicama ovoga iskustva.“

Novi ravnatelj

Novi ravnatelj Pierangelo Sequeri potječe iz klera Milanske nadbiskupije. Zaređen je za svećenika 1968. godine, i time je dakle stariji od Meline kojega on zamjenjuje. Fundamentalni teolog Sequeri postao je poznat ponajprije kao glazbenik, između ostaloga po svojoj suradnji s glazbenom skupinom Gen Verde Pokreta Fokolara. Od 2010. godine pripada Međunarodnom istražnom povjerenstvu za Međugorje koje je ustanovio Benedikt XVI., a od 2012. godine bio je rektor Teoloških fakulteta Sjeverne Italije. S Papinskim Institutom Ivan Pavao II. dosada nije imao nikakve veze.

Pierangelo Sequeri

Koje se usmjerenje od njega kao novoga ravnatelja može očekivati, otkriva zbornik „Obitelj i Crkva“ (Famiglia e chiesa, LEV, 2015.). Novi veliki kancelar, kurijalni nadbiskup Vincenzo Paglia, u proljeće je 2015. godine u svojoj službi predsjednika Papinskoga vijeća za obitelj dao održati tri seminara o temi Biskupske sinode. Referenti su bili u užem i širem smislu bez iznimke kasperovci. Njihova predavanja trebala su potkrijepiti argumentima „otvaranja“ s pogledom na odlučujuću Biskupsku sinodu u listopadu 2015. i Vatikanska izdavačka kuća objavila ih je kao zbornik. Branitelji katoličkog moralnog nauka, bilo da je riječ o kardinalima ili sinodskim ocima, morali su sami tražiti izdavačke kuće za svoje publikacije.

Sequerijev prilog sadrži „mali, veliki program barem za sljedećih 20 godina Instituta“, rekao je Grillo ushićen. „Mijenja se smjer, napušta luka i jedri se na pučinu. Kapetan poznaje rutu i ne boji se. Ne će samo crkvena, nego i svjetovna obiteljska kultura imati koristi od toga koja je možda također treba. Govoriti i ovoj kulturi, iznenada je ponovno postalo moguće.“ Ovim riječima Grillo slavi Papin zahvat kojim je Franjo jednim potezom pera srušio „tvrđavu sakramenta Ženidbe i moralnog nauka“ (kardinal Caffarra) koja je svemu odolijevala tijekom 35 godina.

Il Timone govori o tome da je papa Franjo Papinski institut Ivan Pavao II. za studij braka i obitelji „osvojio na juriš i ponizio“ kako bi proveo „seksualnu revoluciju u Vatikanu“. Prava revolucija pape Franje događa se imenovanjima.


Tekst: Giuseppe Nardi
Fotografija: MiL
Izvor: http://www.katholisches.info/2016/08/19/gestuermt-und-gedemuetigt-der-umbau-des-instituts-johannes-paul-ii-durch-franziskus-und-die-sexuelle-revolution-im-vatikan/