Enzo Bianchi i drugi kandidati

Hoće li papa Franjo Enza Bianchija imenovati kardinalom?

Papa Franjo i „monah“: hoće li Enzo Bianchi,
„lažni prorok“ (Antonio Livi) biti imenovan kardinalom?

(Rim) Još od početka ove godine u Rimu kruže glasine da će Enzo Bianchi biti imenovan kardinalom. Bianchi nije svećenik, nego laik, što u Crkvi ne bi bila novost. No Bianchi je utemeljitelj i predstojnik jednog bizarnog udruženja (zbog čega on sebe naziva „priorom“ i „monahom“) koje pak nije katoličko. Zbog njegovog nepravovjernog nauka msrg. Antonio Livi, nekadašnji dekan Filozofskog fakulteta Lateranskog sveučilišta, nazvao ga je „lažnim prorokom“.

Nadnevak sljedećeg izvanrednog konzistorija na kojem će papa Franjo kreirati nove kardinale još nije poznat. U Rimu se već revno spominju imena među kojima se nalaze ponajprije oni koji spadaju u uži krug Papinih dvorjana i koji s posebnom revnošću zastupaju njegovo usmjerenje. Tradicionalno se u Rimu ponajprije spominju talijanska imena. Uz Enza Bianchija visoko su kotirana imena: mons. Marcello Semeraro, biskup Albana, tajnik Kardinalskog vijeća C9 i član uredništva Zaključnog izvješća obiteljske sinode; kurijalni biskup Vincenzo Paglia iz Zajednice svetog Egidija (Sant'Egidio), dopredsjednik Papinskoga vijeća za obitelj i mons. Bruno Forte, nadbiskup Chietija.

Enzo Bianchi i ukidanje papinstva

Za Enza Bianchija, 1943.godište, Fatima je „prijevara“, Crkva o homoseksualnosti treba „šutjeti“, a obitelj je „oblik koji stvara društvo“ i stoga je promjenjiv kako se komu prohtije, a Marija „nije prikladan primjer za ženu u Crkvi.“ Da je Bianchi, koji papinstvo želi ukinuti u korist ekumene, danas u Vatikanu rado viđen gost, tumači se kao ironija povijesti. Enzo Bianchi koji je tijekom pontifikata Benedikta XVI. držan podalje od Rima, sada kaže da je u suglasju s papom Franjom. Da ga i Franjo cijeni, pokazuje Bianchijevo imenovanje u srpnju 2014. savjetnikom Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana.

mons. Marcello Semeraro

Biskup Semeraro i „moral osobe“

Biskupa Marcella Semerara, 1947. godište, imenovao je papa Franjo osobno sinodskim ocem na Obiteljskoj sinodi. Kada je trinaest kardinala na poticaj kurijalnog kardinala Georga Pella, među njima i pročelnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Gerhard Müller, u jednom pismu iznijelo oštre prigovore protiv postupanja na Biskupskoj sinodi, uzvratio im je Semeraro kao Papina osoba od povjerenja pun bijesa. Trinaest je kardinala izreklo sumnju da postoji nakana da se „o važnim kontroverznim temama postignu unaprijed pripravljeni rezultati“. Istodobno su kritizirali pripravljeni radni dokument po kojemu se odvijala Sinoda kao „neprihvatljiv“. Semeraro se protiv toga pjenio: „Hvata me osjećaj gađenja glede objave tog dopisa.“ Tko poznaje uporabu jezika i običaje u Crkvi, u Semerarovom bijednom ispadu pročitao je dvije stvari. Prvo: biskup Albana Laziale znao je da ga Papa pokriva. Drugo: pismo kardinala ozbiljno je omelo planove sinodske režije.

Nedavno je Semeraro objavio maleni spis o obiteljskoj sinodi u kojemu pripravlja na moguće dopuštenje rastavljenima ponovno civilno vjenčanima da pristupaju Pričesti i to predstavlja kao „povratak praksi prije restaurativne faze“ Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Sinoda je naime pod „odlučnim“ vodstvom pape Franje ostvarila prijelaz Crkve „od morala zakona k moralu osobe“ koji osobnu savjest uzdiže do najviše instance.

Već je u listopadu 2014. Semeraro u pastirskom pismu vjernicima svoje biskupije koji primaju sakramente kod svećenika Bratstva sv. Pija X. (FSSPX) prijetio ekskomunikacijom.

mons. Vincenzo Paglia

Vincenzo Paglia i homofilne kasperijade

Mons. Vincenzo Paglia, 1945. godište, bio je prvi biskup iz redova zajednice Sant'Egidio. Ona je razvila ideju o kontroverznim međureligijskim susretima molitve za mir u Asizu. Otkada ga je papa Benedikt XVI. kratko prije svojeg neočekivanog odreknuća imenovao predsjednikom Papinskog vijeća za obitelj, on slovi kao kandidat za kardinalski purpur. Otada kurijalni biskup nije baš bio uočljiv po obrani braka i obitelji, nego štoviše kao predstavnik „otvaranja“ prema homoseksualnosti i rastavljenima ponovno civilno vjenčanima. Već na svojoj prvoj tiskovnoj konferenciji kao vatikanski „ministar obitelji“, izazvao je čuđenje svojim homofilnim izjavama. Rupa od 20 milijuna eura koju je ostavio 2012. godine u blagajnama svoje biskupije Terni, pokrenula je istrage državnog odvjetništva koje su pak u međuvremenu arhivirane. U svibnju 2015. godine Paglia je sudjelovao na tajnom susretu na Papinskom sveučilištu Gregoriana kojim su se kasperovci pripravljali za Biskupsku sinodu na jesen.

mons. Bruno Forte

Bruno Forte i „legenda“ o praznom grobu

Mons. Bruna Fortea, 1949. godište, nadbiskupa Chietija, imenovao je nadbiskupom papa Ivan Pavao II. kratko prije svoje smrti, dok njegova karijera tijekom pontifikata Benedikta XVI. pokazuje uglavnom mirovanje. Forte je vodio radnu skupinu Međunarodnog teološkog povjerenstva koje je pripravilo dokument za „Dan oprosta“ u Svetoj godini 2000., kojim se je papa Ivan Pavao II. javno ispričao i molio Boga za oprost pogrješaka u proteklih 2000. godina koje su „ljudi u Crkvi počinili u ime vjere i morala“. Godine 2009. rugao se motupropriju Benedikta XVI. Summorum Pontificum i pružao je žestok otpor zahtjevima Njemačkog pape da se riječi pretvorbe „pro multis“ na narodnim jezicima prevedu s „za mnoge“ umjesto „za sve“. Zahtjev koji talijanski biskupi, kao ni njemački (ni hrvatski) biskupi do dana današnjega nisu izvršili. 2011. godine Forte je fabulirao da je prazan grob uskrslog Krista samo legenda.

Izborom pape Franje i Forte je našao suglasje s Rimom. Novi ga je Papa imenovao tajnikom Obiteljske sinode. U tom svojstvu Forte je sastavio kontroverzno Privremeno izvješće Sinode 2014. godine s odlomcima o homoseksualnosti i o rastavljenima ponovno civilno vjenčanima koje je Sinoda odbacila.

Kardinal Bergogolio daje 2006. godine da ga blagoslove protestantski propovijednici
i p. Cantalamessa u Luna Park stadionu u Buenos Airesu

Virtualno se trenutačno pruža kardinalski biret i pateru Ranieru Cantalamessi, propovjedniku Papinskoga doma. U Došašću ovaj je kapucin u jednoj propovijedi Rimskoj kuriji Mariju označio smetnjom za jedinstvo s protestantima. Doslovno je propovjednik Papinskoga doma govorio doduše o „određenim oblicima“ marijanske pobožnosti, ali izjava je bila obezvrjeđenje i umanjenje marijanske pobožnosti kao izlazak u susret protestantima koji konstitutivno odbijaju Mariju kao bedem vjere. Međutim, kapucin ne bi onda spadao u kardinale izbornike. U srpnju je napunio već svoju 82. godinu.

Neki od spomenutih već su 2014. i 2015. godine slovili kao kandidati za purpur, a da ipak nisu uzdignuti na kardinalsko dostojanstvo. Do službene potvrde riječ je samo o glasinama. Da se i Enzo Bianchi uspeo do kruga kandidata, pokazatelj je što se od pape Franje, jednima na radost, drugima na žalost, sve može očekivati.


http://www.katholisches.info/2016/01/07/wird-enzo-bianchi-von-papst-franziskus-zum-kardinal-erhoben/