Ponešto o Amoris Laetitia

U nastavku donosimo neke kraće tekstove vezane uz zadnje biskupske sinode i poslijesinodalnu pobudnicu.

***

Pastoralno novo usmjerenje Crkve

Metodika nepreciznog formuliranja

Je li rezultat Sinode ispao onako kako se očekivalo? Na koncu i jest. Nije, kako su to potvrdili mnogi crkveni velikodostojnici, među njima i kurijalni nadbiskup Georg Gänswein, došlo do strašne rupture. No ipak nakon pomnijeg promatranja detalja moguće je itekako iščitati rupturu. Upravo u tome leži potvrda očekivanja. Promjene, „revolucija“, „revolucionarni obrat“ (riječi kardinala Kaspera) događaju se, kada se događaju, suptilno u nabacanim nepreciznim formulacijama. Ni u svezi s time ništa novo pod suncem. Nastavlja se s metodom koja se već primjenjivala na Drugom vatikanskom saboru kojom se jasnoća rastače u nepreciznim formulacijama. Karl Rahner, isusovac i time redovnički subrat vladajućeg Pape, držao je ovu jezičnu metodiku genijalnom jer ona na koncu uvijek dopušta da se iščita i unese unutra što god tko želi.

To je metoda onih revolucionara kojima nedostaju većine ili vojske koje bi njihovu volju provele izravno i brzo. To je još i više metodika pseudo-revolucionara koji doduše imaju radikalne ideje, ali kojima nedostaje posljednji korak da otvoreno priznaju da su revolucionari. Narodna teologija čiji je predstavnik u Argentini bio Jorge Mario Bergoglio te njegovo odbijanje oružane borbe svoje redovničke subraće za marksističku teologiju oslobođenja nudi neke poticaje za razumijevanje ovoga pontifikata.

Jednostavno je iritantno, to samo usput napominjemo, većim dijelom nekritičko „prihvaćanje spolnog odgoja“ koje papa Franjo izgovara. S obzirom na iskustva sa spolnim odgojem i državnim „obrazovnim kampanjama“, glede rodne ideologije koja na školskom spolnom odgoju snažno želi ostaviti svoj pečat, čovjek se pita koju „stvarnost“ Papa i njegovi ghostwriteri imaju pred očima kod ove teme.

Kamo vodi „pastoralno novo usmjerenje“, nitko točno ne zna

Kamo će „pastoralno novo usmjerenje“ odvesti crkvu Zapadne Europe, posve je nejasno.
Na koncu ostaje pitanje: je li se isplatilo da papa Franjo 2013. godine brak i obitelj proglasi temom jedne biskupske sinode kako bi zamijenio posinodsku pobudnicu Familiaris Consortio iz 1981. godine? Prođemo li kronološki posljednje tri godine, nastaje podvojen utisak. S jedne je strane otpočela velika svađa koja se prenijela na cijelu Crkvu jer je papa Franjo bez velike potrebe nestrpljivoj njemačkoj Crkvi dao neprimjeren manevarski prostor. Koliko će zbog toga još krhotina nastati, sada je još teško previdjeti. Istodobno je dvostruka sinoda, ako je i bila zamišljena kao revolucija – a više stvari govori tomu u prilog – postala velikim neuspjehom. Crkva manje nego ikada prije govori jedinstvenim glasom. Franjin pontifikat potiče nesklad i razdor. Istinska nutarnja obnova Crkve ne dobiva stvarne impulse. Ona i dalje mora čekati.

Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2016/04/08/revolution-amoris-laetitia-pastorale-neuausrichtung-der-kirche/

***

Je li kardinalu Mülleru dan na uvid „bezopasniji tekst“
pobudnice „Amoris Laetitia“?

„Jedan glas Rimske kurije koji je povezan s jednim od najvažnijih katoličkih časopisa današnjice nije sakrio bijes kardinala Müllera, Pročelnika Kongregacije za nauk vjere: Njemu je navodno dan na uvid puno bezopasniji tekst pobudnice „Amoris Laetitia“ od onoga koji je potom objavljen.“

Maurizio Blondet, katolički publicist, do 2015. Glavni urednik tiskovnog ureda Effedieffe, 29. Travnja 2016. godine

Izvor: http://www.katholisches.info/2016/04/30/wurde-kardinal-mueller-ein-harmloserer-text-von-amoris-laetitia-vorgelegt/

***

„Amoris Laetitia“ i ćorsokak tumačenja

Papa Franjo i nastali kaos oko „ispravnog“ tumačenja pobudnice „Amoris laetitia“
„Amoris Laetitia“: Potvrda pravila preko izuzetka

Udarni naslovi s prve stranice španjolskog izdanja Aleteije od 18. travnja o tumačenju Posinodske apostolske pobudnice Amoris Laetitia. Papa Franjo time nije stvorio novo pravilo, nego je štoviše s pomoću izuzetaka potvrdio dosadašnje.

Izvor: http://es.aleteia.org/2016/04/18/amoris-laetitia-la-confirmacion-de-la-norma-mediante-el-uso-de-la-excepcion/

***

Papa Pio XII – papa Franjo: može li različitije?

Pijo XII., Govor 18. travnja 1952. (Svjetskoj federaciji ženske katoličke mladeži)

Franjo, Amoris Laetitia, 19. ožujka 2016., Posinodska apostolska pobudnica

Neki će se pitati kako moralni zakon, koji je sveopći, može biti dostatan i istodobno biti obvezujući u pojedinačnom slučaju koji je u svojoj konkretnoj situaciji uvijek jedinstven i samo „jedan put“. On to može biti i biva jer na pravedan način poradi svoje univerzalnosti moralni zakon nužno i „intencionalno“ obuhvaća sve posebne slučajeve, unutar kojih se potvrđuju njegovi pojmovi. A u ovim bezbrojnim slučajevima on to čini s tako uvjerljivom logikom da sama savjest običnog vjernika neposredno i s punom jasnoćom vidi odluku koju valja donijeti… Nema potrebe za ispitom. Kakva god bila pojedinačna situacija, nema drugoga ishoda nego ostati poslušan.

Bijedno je ostati kod promatranja odgovara li ili ne odgovara djelovanje jedne osobe jednom zakonu ili općoj uredbi jer to nije dostatno da se razabere i jamči posvemašnja vjernost Bogu u konkretnom postojanju jednog ljudskog bića… Istina je da opće uredbe predstavljaju dobro koje se nikada ne smije zapustiti ni zanemariti, ali u svojoj formulaciji nipošto ne mogu obuhvatiti sve posebne situacije. Istodobno valja reći da se, upravo poradi tog razloga, ono što predstavlja dio praktičnog razlikovanja s obzirom na jednu posebnu situaciju ne može uzdići na razinu uredbe. To ne bi samo dalo prostora neizdrživoj kazuistici, nego bi izložilo pogibelji vrijednosti koje se moraju čuvati.

***

„Amoris Laetitia“ i praktične posljedice – župnici Bielle

(Rim) Posinodska apostolska pobudnica pape Franje Amoris Laetitia, s njegovim zaključcima iz obiju biskupskih sinoda o braku i obitelji iz 2014. i 2015. godine Katoličku je Crkvu strmoglavila u veliku zbrku i već se pokazuju prve posljedice.

Papinski je dokument doveo do velikog nejedinstva u tumačenju. Papini najuži suradnici slave pobudnicu kao „najznačajniji dokument u posljednjih 1000 godina“ (kardinal Walter Kasper). Progresivnim crkvenim krugovima nakon prvotnog razočaranja ukazuje se „revolucionarni“ domašaj (Alberto Melloni, Bolonjska škola). „Konzervativni“ grčevito pokušavaju Amoris Laetitia svojim uvjeravanjima staviti izvan službenog papinskog učiteljstva i dati joj novo tumačenje u smislu „osobnog“ i time dakle neobvezatnog očitovanja Jorgea Marija Bergoglia (kardinal Raymond Burke). Tradicionalni katolici koji ne bježe od sučeljavanja sa sadržajem govore o „katastrofalnom“ dokumentu (Roberto de Mattei). Za vanjske promatrače vlada perfektna zbrka.

Rijetko se Katolička Crkva pokazivala toliko posvađanom i nesložnom oko toga kako se jedan papinski dokument treba shvatiti i provesti u djelo. Pomutnja pogađa cijelu Crkvu. Ona seže od vrha do dna. Kako se sada treba postupati s rastavljenima ponovno civilno vjenčanima? A kako s drugim osobama koje žive u nezakonitoj vezi?

Svećenik don Luca Mele napisao je Papi na Twitteru: „Budite malo jasniji: Trebam li im dati odrješenje ili ne? Trebam li im podijeliti Pričest ili ne? Hvala!“

Primjer pijemonteškog grada Biella

Župnici grada Bielle (45.000 stanovnika) u Pijemontu, kraju iz kojega potječu predci pape Franje, jučer su u lokalnim dnevnim novinama objavili da su „za pripuštanje rastavljenih ponovno oženjenih Pričesti“. Osobito je zanimljiv eksplozivni podnaslov novinskog izvješća: „Nakon što je papa Franjo objavio pobudnicu Amoris laetitia“. Drugim riječima, gradski su župnici prije bili drugoga mišljenja.

Iz njemačkog govornog područja biskupi su već uoči objavljivanja dali do znanja: ako Rim javnim grješnicima ne bi dopustio Pričest, krenut će se onda svojim putem. Zahvaljujući „manevarskom prostoru“ (ZDF) koji papinski dokument ostavlja, nema više potrebe ići „svojim vlastitim putem“. „Revolucija“ je u tome da ne postoji više općevažeće pravilo. Kategoričko nedopuštanje Katoličke Crkve Pričesti javnim preljubnicima zamjenjuje se mnogobrojnim rješenjima „od slučaja do slučaja“. Metoda koja se preko pobudnice Amoris Laetitia primjenjuje na takozvane „rastavljene ponovno vjenčane“, isto bi se tako u daljnjem koraku mogla pak primijeniti i na homoseksualce i na druge krugove ljudi i situacije.

Dio Crkve „vjeran Rimu“ koji je nastao tijekom pontifikata Ivana Pavla II. i koji je reakcija na pokoncilske korjenite promjene, pokazuje se kao da je začaran. Neki su se od 2013. godine, pod izlikom „vjernosti Rimu“, sadržajno okrenuli u smjeru progresivnih stavova. Veliki ostatak zuri u Papu kao kunić u zmiju. On treba učvršćivati braću u vjeri i pasti stado i štititi ga od vukova. Mogućnost da bi on čak i Crkvu mogao odvesti na stranputice, kategorično je isključena.

A sada, budući da smo po mišljenju pažljivih promatrača dotle dospjeli, ovaj dio Crkve djeluje kao oduzet i mnogima postaje jasno da bi trebalo preispitati ispravnost svoje vlastite predodžbe o papinstvu.

Čini se da se Katolička Crkva time nalazi pred višeslojnim novim korjenitim promjenama koje se mogu promatrati kao kasne posljedice neprobavljenog Drugog vatikanskog sabora i sila koje su se time oslobodile.

Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2016/04/14/amoris-laetitia-und-die-praktischen-folgen-die-pfarrer-von-biella/