Povratak

Potrpat ću u ovaj post najprije još nekoliko fotografija iz Lisieuxa koje mi nisu pasale u drugim postovima.

***

Ulica koja ide otprilike od karmela prema katedrali i u kojoj se održava vašar. Koliko sam vidio bezvezna roba i plastične gluposti kao i kod nas.

Kružni tok kojeg ćete više puta proći ako želite posjetiti sva mjesta o kojima smo govorili u Lisieuxu.

Lijepi park odmah do katedrale, sa sjeverne strane. Slikano u različite dane što se vidi po osvjetljenju.

Crkva svetog Jakova u kojoj se više ne održavaju mise, navodno je dosta oštećena u bombardiranjima za vrijeme drugog svjetskog rata.

Sada je galerijski prostor i u njoj je trenutno izložba posvećena zahvalama vojnika koji su sačuvali zdravlje i život zagovorom sv. Terezije. S obzirom da nije bilo dopušteno fotografiranje izložaka,  morat ćete mi vjerovati na riječ da su bile izložene tisuće medalja i drugih predmeta koje su zahvalni vojnici poslali u Lisieux.

Evo ipak za utjehu jedna fotka iz muzeja uz karmel koji smo već detaljno obradili. Slične je tematike, prikazuje knjigu o Tereziji koju je vojnik čitao te je zaustavila metak i spasila mu život.

Ako je crkva sv. Jakova propadala dostojanstveno, onda je ova koja slijedi suprotan primjer. Stara crkva Saint-Desir potpuno je srušena u 2. svjetskom ratu.

 

Nova crkva izgrađena je krajem 50-ih, početkom 60-ih godina prošlog stoljeća. Evo kako danas izgleda.

***

U utorak ujutro krenuo sam iz Lisieuxa i u Parizu sam bio oko pola jedanest. Vlak je iz neobjašnjenih razloga stajao pola sata prije ulaska u kolodvor Saint-Lazare. S obzirom da mi je let za Zagreb bio tek navečer, imao sam dovoljno vremena za poslati razglednice. U Lisieuxu subotom pošta radi do podne, u nedjelju i na praznik u ponedjeljak je bila zatvorena, a ujutro počinje raditi tek u 8:30.

Ostavio sam prtljagu u ormariću na Gare du Nord. Blizu prvog perona je oznaka za izgubljene i nađene stvari, spustite se stepenicama za njom i vidjet ćete s desne strane ulaz, treba proći kroz rendgen, naći prazan locker i ubaciti oko 8 eura u kovanicama.

Laganim korakom sam za oko 25 minuta bio pred poznatom crkvom Sacre-Coeur u kojoj od 1885. godine traje neprekinuto klanjanje pred Presvetim. Rijeke turista prelijevaju se kroz tu poznatu crkvu, pa ćete tisuće različitih fotografija lako naći na internetu. Ja ostavljam samo dvije, jednu odozdo prema bazilici, a druga je pogled odozgo ispred bazilike.

Zahvalio sam se Gospodinu na vrlo lijepom hodočašću i uputio na aerodrom.

Kako bi sv. Terezija rekla, s onu stranu oblaka sunce uvijek sja. Ako je bila toliko pod dojmom lifta s kojim je (u suprotnosti napornim stepenicama) usporedila svoj mali put, vjerujem da bi je oduševili avioni.