Postavljanje jedinstva nad istinu: krivi irenizam

[...] postoji u Crkvi naširoko rasprostranjena opasnost [...]

Mislim tu na shvaćanje da je jedinstvo važnije negoli istina, da je gotovo raskol veće zlo negoli prodor hereza u Crkvu. Tu se mir među vjernicima smatra tako važnim da mnogi prelati, kad pravovjerni katolici dignu svoj glas u obranu deposituma catholicae fidei protiv onih koji Kristovu Poruku interpretiraju na nov način i žele je lišiti njenog nadnaravnog sadržaja, ove smatraju nemilim narušavateljima mira. Na to moramo ponoviti s Pascalom:

»Zar nije jasno: isto tako kao što je zločin ometati mir ondje gdje vlada istina, zločin je i ostati u miru ako se uništava istina? Postoje, dakle, vremena kad je mir opravdan, ali i ona druga, kad on nije pravedan. Pisano je da postoje vremena mira i vremena rata, a zakon je istine onaj koji tu odlučuje. No nema vremena istine i vremena zablude i, protivno tome, kaže se u Pismu da će Božja istina biti vječna. I zato je Isus Krist, koji je rekao da želi donijeti mir, također rekao da je došao da donese rat. No on ne kaže da je došao da donese i istinu i laž. Istina je, prema tome, prvo pravilo i posljednji cilj stvari.« (Pascal, Misli 949)

Postaviti jedinstvo iznad istine temeljna je zabluda; osim toga pravo se jedinstvo može naći samo u istini. Svako zajedništvo pretpostavlja neko područje dobara koje ujedinjuje. I jedino to područje ima pravu, a ne neku iluzornu vrijednost ili čak i bezvrijednost, ono može stvarati pravo jedinstvo (concordia), koje u sebi ima punu vrijednost. To je jasno vidio već Aristotel u svome djelu o prijateljstvu (8. i 9. knjiga Nikomahove etike). Jedinstvo koje je sagrađeno na neprijateljstvu prema Bogu nije pravo jedinstvo, ono ne povezuje zbiljski, isto tako kao ni jedinstvo neke zločinačke bande. Vrijednost jedinstva ovisi nedjeljivo o vrijednosti dobra koje ujedinjuje. Svako pravo jedinstvo pretpostavlja, kao što je rečeno, da dobro koje ujedinjuje bude uistinu dobro, a ne neka iluzija ili lažno dobro, a prije svega pak da to nije nikakav idol negativne vrijednosti. S pravom kaže van Straaten:

»Svi su zabrinuti za jedinstvo, no mnogi ga pretpostavljaju istini i zaboravljaju da se pravo jedinstvo može postići samo u istini. Isusova molitva, naime, »da svi budu jedno« uključuje da oni u Njemu budu jedno i ne smije se dijeliti od njegove druge riječi: »Kažem vam: tko god ne ulazi kroz vrata u ovčinjak, tat je i razbojnik... Ja sam vrata!« (Werenfried van Straaten: Mjesečna okružnica od prosinca 1969).

Svako jedinstvo na račun istine ne samo da je lažno jedinstvo već je u krajnjoj liniji i izdaja Boga. Socijalno »bratstvo«, »dobro se slagati«, i nikoga napadati postavlja se iznad vjernosti prema Bogu. Kad sam u svom časopisu »Der Christliche Ständestaat« 1935. godine napao stav nekolicine njemačkih biskupa prema nacionalsocijalizmu, sjećam se da mi je jedan katolički profesor rekao: »Kako možete tako nešto raditi? Ta najvažnije je da svi katolici budu jedinstveni – da li za Hitlera ili protiv njega, to je manje važno.« To je bila tipična izjava za stavljanje jedinstva iznad istine i za kult lažnog jedinstva koje apstrahira od pitanja istine. To je ono protivno od ponašanja svih velikih boraca protiv arijanizma – sv. Atanazija. sv. Hilarija od Poitiersa i sv. Augustina u njegovoj borbi protiv pelagijanizma i donatizma.

(iz jedne knjige iz 1970. koju ću vam sutra preporučiti)