četvrtak, 11. kolovoza 2016.

Raskolnici i sjedinjeni u Ukrajini

Moskva ukrajinske „unijate“ ponovno stavlja na dnevni red

Novi sukob oko ukrajinskih „unijata“. Fotografija „sveukrajinske“ procesije
Pravoslavne Crkve Moskovskog patrijarhata

(Moskva/Kijev) Pitanje „unijatskih“ katolika Ukrajine uskoro bi moglo ponovno opteretiti odnose između Rima i Moskve. Povijesnim susretom jednog Moskovskog patrijarha s Rimskim papom koji se u veljači održao na karipskom otoku Kubi, Rim se nadao smirenju situacije. Prošlih su dana pak tonovi ponovno postali dosta grublji.

Ruska pravoslavna crkva kritizirala je u izjavi koja je objavljena ovaj tjedan „ispolitizirano“ držanje grkokatoličkih crkvenih vođa u Ukrajini. Prije toga je grkokatolički Vrhovni nadbiskup Svjatoslav Ševčuk izrekao kritiku „sveukrajinske“ procesije Ukrajinske pravoslavne crkve koja je održana u srpnju ove godine.

Nakon susreta pape Franje i patrijarha Kirila 12. veljače u Havani bio je potreban znatan trud Vatikana i također i Pape osobno da se smire uzrujani ukrajinski grkokatolici. Papa i patrijarh potpisali su Zajedničku izjavu kojom se „unijati“ osjećaju ostavljenima i izdanima. Papa Franjo pokušao je već samo nekoliko sati nakon potpisivanja umanjiti domašaj te izjave, izjavivši, potkopavajući pri tome svoj vlastiti autoritet, da potpisani papir uopće nije od posebnog značaja. Kako bi naglasio svoju „očinsku brigu“, odredio je da se kupi posebna milostinja za potporu Ukrajini.

Moskva se naprotiv ovom izjavom osjetila ojačanom. Kao gestu naklonosti Moskva je uzela na znanje najavu Rima da će raspustiti glasoviti rimski Russicum.

Ovaj je tjedan Moskva obznanila da će pitanje „unijata“ staviti kao temu katoličko-pravoslavnog dijaloga. To se pitanje po njihovu mišljenju nameće zbog događanja oko „sveukrajinske“ procesije u srpnju ove godine.

Na sljedećem zasjedanju Međunarodnog mješovitog povjerenstva za teološki dijalog između Katoličke i Pravoslavne Crkve koje će se održati od 15.-22. rujna u Chietiju u Italiji, Moskva će to iznijeti kao temu. Kažu da je „neodloživa zadaća razjasniti pitanje kanonskih i pastoralnih posljedica unijatizma“.

Riječju „unijatizam, unijaćenje“ pravoslavni prijezirno označavaju dijelove pravoslavlja koji su se ujedinili s Rimom i koji se pozivaju na Firentinski sabor. Na ovom „saboru ujedinjenje“ mogao je se 1439. godine prevladati Istočni raskol iz 1054. godine i ponovno uspostaviti jedinstvo Istočne i Zapadne Crkve. Osmanlijskim osvajanjem Carigrada 1453. godine uništeno je ovo ujedinjenje.

Kardinal Husar: „Najgori cinizam“

„Sveukrajinska“ procesija održana je od 3-27.srpnja i okupila je u Kijevu oko 100.000 vjernika koji su iz raznih dijelova zemlje hodočastili u ukrajinski glavni grad. Procesija je imala svoj simbolični zaključak na uočnicu Krštenja Rusi koja se obilježava 28. srpnja. Carstvo germanskih Rurikida slovi istodobno kao „kolijevka“ Rusije, Ukrajine i Zapadne Rusije. Dok Moskva naglašava zajedništvo, u Ukrajini koja je neovisna tek 25. godina boje se od ruskih hegemonijskih nastojanja.

Grkokatolički vrhovni nadbiskup Kijeva kritizirao je procesiju kao „prorusko političko djelo“. Moskovski patrijarhat je se „često rabio kao oruđe u ruci agresorā“ čime je Vrhovni nadbiskup aludirao ne samo na prošlost, nego i na trenutačni rastući ukrajinsko-ruski sukob u istočnoj Ukrajini.

Njegov prethodnik na mjestu Vrhovnog nadbiskupa, kardinal Husar označio je procesiju čak kao „najgori zamislivi cinizam“.

U Moskovskoj se izjavi postavlja pitanje može li uopće Ruska pravoslavna crkva raspravljati o „teološkom pitanju s Rimom“ dok je „problem unijaćenja rana koja krvari“, a predstavnici unijata se „služe ispolitiziranim i bogohulnim jezikom protiv kanonske, Ukrajinske pravoslavne crkve.“

Cijela je Ukrajina doduše prožeta grčkom, bizantskom Istočnom crkvom, ali je jako podijeljena. Postoji kanonski priznata, Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata; kanonski nepriznata Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevskog patrijarhata; Autokefalna ukrajinska pravoslavna crkva povezana s Carigradom i Ukrajinska grkokatolička Crkva koja je od 16. stoljeća ujedinjena s Rimom. Oko 15% Ukrajinaca jesu katolici: četiri petine od toga su grkokatolici, a jedna petina rimokatolici.


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2016/08/08/moskau-setzt-ukrainische-unierte-wieder-auf-die-tagesordnung/

4 komentara:

  1. Kako mi žao grkokatoličke braće. I njih modernisti mrze i progone.
    Od Balamanda ih se svugdje izdaje...
    Bog nega blagoslovi Ukrajinu!

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. "Pitanje „unijatskih“ katolika Ukrajine uskoro bi moglo ponovno opteretiti odnose između Rima i Moskve."
    Pitam se koliko će ovo pitanje uistinu opteretiti odnose Rima i Moskve. To glede činjenice da sadašnjim vjetrovima koji pušu po Rimu nikakav problem sa "bratimljenjem" niti imaju niti osjećaju ni sa onima koji slijede lutera, pa čak ni onima koji slijede muhameda. Pače, danas se to otamo najviše i zagovara. Ima nas raznih,... koga još briga za sitnice kao što su "vjeroispovjest"...
    Što nas je više i što smo različitiji,- to nam je i veselije i ljepše. A slušajući pojedine kato-teologe, mi ionako nemamo prava na monopol istine.
    Ali JAO si ga onomu po komu sablazni dolaze!
    JbD

    OdgovoriIzbriši
  3. Grkokatoličke zajednice pravoslavnim su raskolnicima stoljećima pokazivale pravi put povratka Kristovoj Crkvi. One su dale mnogo svetaca. Danas su pogođene krizom, kao i cijela Crkva, iako manje jer nemaju loš obred koji je nama rimokatolicima nametnula reforma s konca šezdesetih.
    Ovo je lijep primjer: Ukrajina ima tri pravoslavne crkvene zajednice. Čini mi se da je "kanonski nepriznata" u biti najveća zajednica.
    To je strahota. Isti slučaj imamo i s makedonskom, crnogorskom, hrvatskom pravoslavnom crkvenom zajednicom koje progoni Srpska, kao ove tamo Moskovska.
    I to bi trebala biti Kristova Crkva?!
    Demon šizme toliko je djelatan i focijeva himba i dalje unosi nemir u te zajednice.
    Duh ovoga svijeta brutalno napada i Katoličku Crkvu, još puno više nego pravoslave šizmatičke zajednice, ali Katolička se Crkva stoljećima toliko hrabro odupirala i svetost je blistala u njoj.
    Pogledajmo kako se nakon raspada Jugoslavije Katolička Crkva posve bezbolno reorganizirala: Biskupska konferencija Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i ostalih zemalja. I tu je više naroda, tradicija itd., ali se to bez jednog povišenog tona riješilo.
    A pogledajte ove focijevce politikante, nacionaliste i rimomrzitelje? Pa recite da im nije prijeko potrebno misioniranje i povratak jednom stadu i jednom pastiru?!
    Katolička je Crkva doduše napadnuta kao nikada u svojoj povijesti, no i ovako svjedoči više jedinstvo Kristovih vjernika nego ovi šizmatici muljatori bizantinci.
    Naša braća grkokatolici ostaju slavnim poglavljem u povijesti Katoličke Crkve.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.