Papina agenda

Amazonska sinoda za dokinuće celibata – 

Misionari za Amazoniju? „Ne, ne, to Papa ne želi“

papa Franjo: termin za fotografiranje s mladim svećenicima nakon opće audijencije

(Rim) Vatikanist Marco Tossati, koji je već 35 godina pažljivi kroničar razvoja u Crkvi, u svojim je formulacijama čovjek najtiših tonova. Na svojem blogu Stilum Curiae potvrdio je ono što je jedan drugi poznati vatikanist najavio potkraj 2015. godine: Papa Franjo pripravlja „u potpunoj tišini“ sinodu za dokinuće svećeničkog beženstva.

Po njemačkome primjeru Crkva treba ozdraviti?

Vatikanist Sandro Magister pisao je o tome već samo nekoliko tjedana po zaključenju Biskupske sinode o obitelji, kada je pažnja sviju bila usmjerena na još posve nejasan ishod dvostruke sinode. Dana 9. prosinca napisao je da je papa Franjo već otvorio „gradilište“ za sljedeću biskupsku sinodu koja će se pozabaviti temom oženjenih svećenika.

Dana 12. siječnja Magister je dodao i napisao da je tu posrijedi više nego samo intuicija da papa Franjo želi dokinuti svećeničko beženstvo. „Njemačko-brazilska osovina“ sprema smekšavanje uredbe o obvezi svećeničkog beženstva u latinskoj Crkvi.

Obveza na beženstvo „poradi kraljevstva nebeskoga“ na Zapadu je na udaru već od „seksualne revolucije“ 1968. godine. Samo je latinska Crkva održala uredbu o celibatu svećenika tijekom povijesti. Istočna je Crkva u tome popustila glede svjetovnih svećenika i zadržala ga je samo za biskupe i monahe. Protestantske denominacije posve su ga odbacile jer ne poznaju sakrament svetoga Reda.

Pogledamo li pažljivije, onda se ispostavi da je njemačko-brazilska suradnja u biti njemačka igra doma s brazilskim mrvicama jer su glavne ličnosti „brazilske“ strane austrijski misijski biskup Erwin Kräutler i brazilski kardinal njemačkoga podrijetla Claudio Hummes.

Prevladavanje celibata bio bi sljedeći „njemački“ doprinos preustroju Crkve, pošto je njemački kardinal Walter Kasper u lipnju 2012. formulirao „novo milosrđe“, a u veljači 2014. zahtjev za pripuštanjem rastavljenih ponovno civilno oženjenih Pričesti (vidi Biskupska sinoda - Režiser i likovi. Kronologija jednog pokušaja smjene paradigme).

Sveukupno se latinoamerički pontifikat pape Franje sadržajno začudno pokazuje pod prenaglašenim njemačkim utjecajem. Razlog tomu mogao bi biti u načinu kako je ostvaren ovaj pontifikat. Od četvorice promicatelja njegovog izbora, takozvanoga Tima Bergoglio (Austen Ivereigh), trojica su u širem smislu Nijemci (Kasper, Lehmann, Danneels) i jedan Britanac (Murphy-O'Connor).

„Amazonska Sinoda“

Marco Tossati sada je potvrdio Magisterovu najavu. Tosatti ne govori ništa o biskupskoj sinodi o temi svećeničkog beženstva. Međutim, on izvješćuje o pripravama „Amazonske sinode“ s glavnom temom o svećeništvu bez celibata. U središtu Tosattijeva izvješća stoji brazilski franjevac i kardinal Claudio Hummes.

Claudio Hummes, nekadašnji biskup Santo Andréa
 1989. s Luizom Lulom, predsjednikom
Socijalističke radničke partije u
predizbornoj kampanji predsjedničkih izbora

Hummesov djed odselio je iz Hunsrücka u Brazil. I njegova majka, djevojački Frank, bila je njemačkoga podrijetla. Obitelj je živjela u jednom kraju koji je bio prožet životom njemačkih useljenika, u brazilskoj saveznoj državi Rio Grande do Sul. Njemačkim je utjecajem bilo prožeto i njegovo šire okruženje koje je bilo jako obilježeno teologijom oslobođenja. Hummesa je za svećenika zaredio franjevac Aloisio Lorscheider, i on također sin njemačkih useljenika. Teolog oslobođenja Lorscheider pripadao je 1965. godine prvim potpisnicima „Pakta iz katakombi“. Od 1968.-1979. bio je ponajprije Generalni vikar, a onda i predsjednik Brazilske biskupske konferencije i Latinoameričkog biskupskog vijeća. Godine 1976. papa Pavao VI. uzdigao ga je na kardinalsku čast.

Hummesa je na iznenađenje mnogih 2006. godine papa Benedikt XVI. imenovao pročelnikom Kongregacije za kler i doveo ga u Rim. Stupanje na službu zasjenile su Hummesove izjave da je svećeničko beženstvo slobodno na izbor. Tek što je stigao u Rim, Kardinal je morao demantirati svoje izjave.

Hummes je u Rimu u velikoj mjeri sudjelovao u bojkotu nakane Benedikta XVI. da svetog Župnika Arškoga, Ivana Mariju Vianneya, proglasi zaštitnikom i uzorom za svećeništvo budućnosti. Jaka protivljenja, čak i u obliku ometanja, intriga i suprotstavljanja protiv „pretkoncilskog“ modela svećenika koji su odbacivali Hummes i drugi progresisti dovela su do toga da Benedikt XVI. odustane od svojega plana. Na zaključenju Svećeničke godine koju je proglasio, on je – iako bez službenog proglašenja zaštitnikom – svećenicima stavio na srce Vianneya kao uzor. Istodobno je Hummesa zamijenio kardinalom Maurom Piacenzom koji je bio nedvojbeno bliže njegovom poimanju svećeništva.

Projekt kardinala Hummesa

Ovo „poniženje“ za Hummesa dovelo je do toga da je kardinala Piacenzu među prvima papa Franjo udaljio iz njegove službe.

Brazilski kardinal spada među najuže suradnike argentinskoga pape. On je bio taj koji je novome Papi preporučio da uzme ime Franjo. Nakon njegova izbora za papu Hummes je opet otvoreno govorio o dokinuću svećeničkog beženstva, priznanju homoseksualnosti i pripuštanju žena svećeništvu.

Ovo se posljednje od dogmatske odluke Ivana Pavla II. 1994. godine drži isključenim. No to je drukčije u slučaju celibata.

Formalno se celibat ne promatra kao Božji zakon, nego kao crkveni. Kao takav bi se, barem tako tvrde protivnici celibata, mogao izmijeniti ili čak dokinuti. Sukob koji je ojačao tijekom pontifikata pape Franje mogao bi sada dovesti do potrebnoga pojašnjenja tog pitanja.

U međuvremenu se napad na svećeničko beženstvo vodi preko Amazonije. Magister govori o „Amazonskoj radionici“ za jedno drugo svećeništvo.

„Claudio Hummes intenzivno radi na svojemu projektu“, rekao je Tosatti. Ovaj je „projekt“ Sinoda amazonskih biskupija koja treba raspravljati o puno „ekologije“ i „naravno i poglavito o preobrazbi trajnih đakona u „viri probati“. Neka vrsta laičkih upravitelja sakramenata kao zamjene za svećenike. Postoje i glasovi koji u ovome projektu vide samo vrh ledenoga brijega radi promjene pravila o svećeničkom beženstvu u latinskome obredu.“

„U Papino ime“

Tossati podsjeća na to da je Hummes od Franjinog izbora „često i rado“ naglašavao da govori „u Papino ime“. To se događa čak i na zasjedanjima biskupske konferencije. Na njima on od svojeg umirovljenja 2006. godine kao nadbiskup Sao Paula zapravo ne smije više sudjelovati. Njegova blizina vladajućemu Papi priskrbila mu je pak stalni, osobni poziv.

Hummesov nastup kao „Papin glasnogovornik“ nekoj je subraći nedavno predaleko otišao. „Nedavno je upozoren da su biskupi katolici: ako bi im Papa nešto morao priopćiti, onda bi im bilo draže da on to izravno učini“, rekao je Tosatti.

Biskup Osasca, sufragan Sao Paula, Hummesov je subrat franjevac. Biskupa João Bosco Barbosa de Sousa, koji je jako prožet teologijom oslobođenja, imenovao je papa Franjo 2014. godine na ovu službu. Prema biskupu Boscu u području Amazonije sve je već pripravljeno za „Amazonsku sinodu“.

Instrumentalizirani nedostatak svećenika u Amazoniji

U Amazoniji je odnos između broja stanovnika i broja svećenika pravi izazov. U biti, nesrazmjer nije nepovoljniji nego u nekim drugim dijelovima svijeta. Problematična je ponajprije površina prostora o kojem valja skrbiti. Rijetka, razbacana naseljenost pretpostavlja minimalan broj svećenika kako si se osigurala redovita podjela sakramenata. Jedva da postoji domaći kler jer indiosima nedostaje pristup svećeništvu i celibatu. To je urođenički fenomen koji je uopće problem za Latinsku Ameriku.

misijski biskup Erwin Kräutler, sada već umirovljen,
s amazonskim urođenicima

Nedostatak svećenika u Amazoniji, kažu kritičari Kräutler-Hummesove radionice, zapravo dramatiziraju predstavnici dokinuća celibata. Amazonija je za većinu ljudi, također i za većinu predstavnika Crkve daleka, nepoznata zemlja. Jedva je netko upoznat s tamošnjim odnosima. Čini se da se pokušava iskoristiti tu okolnost.

Amazonija na Zapadu budi eko-društvene asocijacije netaknute prirode i netaknutih „divljaka“. I jedni i drugi su ugroženi kapitalističkom divljom gradnjom i iskorištavanjem te kulturnim kolonijalizmom.

Socijalno-romantična i ideološka pretovarenost objašnjava blizinu drugoga „brazilskoga“ glavnog aktera u pitanju dokinuća celibata, austrijskoga misijskog biskupa Erwina Kräutlera, lijevim krugovima u njegovoj europskoj domovini i trajno naklonjeno izvješćivanje u sredstvima društvenog priopćivanja o kojemu mnogi europski biskupi mogu samo sanjati.

Čini se da se nedostatak svećenika u području Amazonije instrumentalizira kao otpirač radi dokinuća svećeničkog beženstva. Ovaj je prigovor nedavno potvrđen tijekom jednog susreta u Brazilu. Biskup Bosco iz Oscaca pozvao je kardinala Hummesa na jedan kongres. Kada se Hummes tužio zbog nedostatka svećenika u području Amazonije, jedan je sudionik dao prijedlog da se uputi apel svim misijskim redovima Crkve. Svaki bi red trebao staviti na raspolaganje po dvojicu svećenika. Time bi se po njegovim riječima mogao pokriti nužno potreban broj svećenika o kojemu je Hummes govorio.

„Ne, ne, to nije ono što Papa želi“ – „Zaredite veliki broj trajnih đakona“

Kardinal Hummes reagirao je na to vidno uzrujan i rekao je otprilike: „Ne, ne“, to nije ono što Papa želi. Nakon Koncila ne smije više biti misionara. Svaki narod mora se sam evangelizirati. Sada smije postojati samo domaći kler, samo domaći svećenici i biskupi, i bez akademske izobrazbe.

Time je pokazao svoju stvarnu nakanu.

Hummes je tada nastavio i počeo je govoriti o onome o čemu se zapravo radi: o „prevladavanju tabua“. Prije je bio „tabu“, rekao je Hummes, razgovarati o oženjenim svećenicima. Danas se o tome može razgovarati. „Razgovarajte međusobno o tome“, rekao mu je navodno papa Franjo. A time je Hummes opet stupio u svoju ulogu „Papina glasnogovornika“: kaže da mu je papa Franjo savjetovao „da rekne biskupima da bi trebali zarediti veliki broj trajnih đakona.“

Cilj ovog papinskog „savjeta“ jest, kaže Hummes, pripraviti put za svećeničko ređenje oženjenih laika kako bi se „nadoknadio nedostatak svećenika“, kako Tosatti navodi riječi svoje osobe od povjerenja koja je sudjelovala na susretu u Osascu.

Početkom rujna održan je susret biskupa područja Amazonije s dvojicom teologa koje je Hummes preporučio. Cilj ovoga susreta bio je izbor tema za Amazonsku sinodu.

Imena dvaju teologa nisu poznata. Ali pretpostavlja se da je jedan od njih svećenik i teolog Antonio José de Almeida, profesor na Papinskom katoličkom sveučilištu u saveznoj državi Paraná (PUCPR): od njega potječe dokument „Presbíteros para as comunidades sem Eucaristia: em busca de propostas concretas e corajosas“. (Svećenici za zajednice bez Euharistije: u potrazi za konkretnim i hrabrim prijedlozima). Dokument koji je – prema Antoniju Joséu Almeidi – nastao pošto je papa Franjo ohrabrio biskupa Erwina Kräutlera da daje „hrabre prijedloge“.

Antonio José de Almeida pri tome se oslanja na teze njemačkog misijskog biskupa Fritza Lobingera i naglašava ih. Lobingerove teze idu za tim da se svim „zajednicama vjernika“ mora osigurati podjela sakramenata. Kako bi se to postiglo, predlaže dokinuće celibata i ređenje oženjenih laika.

„Uskoro će se poslati zahtjevi i dozvola za sinodu“

Da bi vršio promidžbu za ideju sinode Hummes je već posjetio 22 od 38 biskupija koje su dijelom Amazonije. Prema vlastitim podatcima papa Franjo ohrabrio ga je da „brzo“ posjeti preostale biskupije. „Uskoro će se poslati pisma kojima će biskupije zatražiti od Rima dozvolu za održavanje sinode“, rekao je Tosatti.

„Ideju da se nedostatak svećenika nadomjesti trajnim đakonima koji će se pretvoriti u 'laičke svećenike' koja nailazi na potporu i u Njemačkoj, Hummes već duže vrijeme proučava“, rekao je Tosatti.

Kao pročelnik Kongregacije za kler Hummes je njemačkim biskupima i biskupima iz SAD-a dao savjet da budući đakoni moraju proći istu formaciju kao i budući svećenici.

Hummes sada već ima 82 godine. Papa Franjo će za dva i pol mjeseca imati 80 godina. Čini se da brazilskoga kardinala gura osjećaj da bi moglo preostati još samo malo vremena. „Stoga bi on sada već bio spreman“ nove „laičke svećenike“ – de facto pripravni stupanj k svećeništvu bez celibata – „prihvatiti i s jednom samo vrlo skraćenom izobrazbom.“

Uzmemo li k tome navode Sandra Magistera, Amazonska bi sinoda bila pripravni stupanj za biskupsku sinodu o temi svećeništva i celibata. Kako bi se ona trebala odvijati, o tome postoji konkretna slutnja od kontroverzne režije dvostruke Sinode o obitelji i njezinog ne manje kontroverznog rezultata.


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2016/09/21/amazonas-synode-zur-aufhebung-des-zoelibats-missionare-fuer-amazonien-nein-nein-das-will-der-papst-nicht/