- Katolički svećenici mogu uz biskupovo dopuštenje ženiti nesjedinjene istočnjake. Ima li puno raskolnika koji to traže, a da se ne žele istovremeno obratiti na pravu vjeru? No pretpostavljam da ako ih se može ispovijedati i pričešćivati bez da postanu članovi Katoličke crkve što zakonik od prvog svog izdanja dopušta, ovakva dopuna ne bi trebala biti iznenađujuća.
- Ako je roditeljima koji su nekatolički kršćani (tj. krivovjerci ili raskolnici) moralno ili fizički nemoguće pristupiti svojim službenicima, može se njihovo dijete dopušteno krstiti kod katolika. U tom se slučaj izuzima uvjet koji je prije bio prilično napadan (od pape Franje i modernista), a to je "da ima osnovane nade da će [dijete] biti odgajano u katoličkoj vjeri".
This Is Not Good
Prije 23 minute
Inace, o krstenju djece smo divanili prije par godina, pa mozete baciti pogled ako vas zanima.
OdgovoriIzbrišiSamo u par dana nakon pisma Argentinskim biskupima, ovoga i slicnih situacija koje su se nazalost pocele dogadjati uzurbanim putem nemogu a da mi ne odzvanjaju Gospodinove Rijeci:
OdgovoriIzbrišiI kad se ne bi skratili oni dani ni jedan se čovjek ne bi spasio. Ali zbog izabranih skratit će se dani oni. Mt 24,22
Neka nam se smiluje Bog jer odmazdu sasvim sigurno zasluzujemo!
On topic sto se tice prve tocke SSPX nekada putuje u druge drzava samo da bi ispovijedili i prikazali misu pa ako treba i za par vjernika. Iako je otpad od svecenickih zvanja suvisno komentirati, mislim da i dalje postoji dovoljan broj svecenika i dakona koji mogu zeniti bez ove dodatne 'pomoci'. Da li postoji insinuacija gdje bi lokacijski ovo moglo zazivjeti u praksi? Gdje je ovo zaista potrebno?
Prve tocke vise nema..
IzbrišiNema jer sam provjerio i takva tocka se vec nalazi u zakoniku, izmjena se nije ticale tog sadrzaja.
IzbrišiOvo nije dobro. Ja sam inače polutrajni đakon, pastoralni vjećnik i izvanredan a bez lažne skromnosti i najbolji djelitelj pričesti. Strah me je i pomisliti što bi bilo ako me stave kod nekog liberalnog svećenika koji bi od mene tražio da napravim neki blagoslov gay para ili tko zna danas sutra kako stvari idu možda i vjenčanje. Bojim se da bi došlo do situacije u kojoj bi morao odbiti poslušnost... Inače sam otac troje djece, bivši bogoslov, supruga mi je vjeručiteljica, upoznali smo se na jednoj pastoralnoj razmjeni studenata... Vrlo sam konzervativan, samo ću vam reći da nikada ne dijelim pričest na ruke rastavljenima koji žive u novim vezama...
OdgovoriIzbrišiSve u svemu, jako me je uznemirio ovaj tekst. Pratim vaš blog i upoznat sam sa svime, ali bojim se raskola u župi a ne mogu se zamisliti negdje drugdje. Nekako mi je nespojivo da bi sve gore navedeno radio po dvoranama ili hotelima. Bez uvrede ikome.
Vilibor
Oprostite na jednoj maloj digresiji, ali što točno znači polutrajni đakon?
IzbrišiMC
Teško je to definirati, pogotovo objasniti ljudima koji nemaju barem teološki fakultet ali probat ću. Polutrajni đakon bi bilo nešto između časne koja ponekad pričešćuje i izvanrednog laika koji u većim dvoranama polaže ruke.
IzbrišiNadalje u trajni đakonat mogu pristupiti neoženjeni muškarci stariji od 25 godina i obvezuje ih celibat, oženjeni muškarci stariji od 35 godina i udovci koji su navršili 65.godinu života, s tim da nemaju pravo ponovne ženidbe.
Kod polutrajnih đakona možete biti i neoženjeni muškarac mlađi od 25 godina ali bez obaveze celibata. To je pogotovo danas traženo kad nova crkva shvaća da se zbog zajedništva neke grupe vjernika poput npr. studentskog ili radničkom vjeronauka, ne može više tražiti celibat kod njihovog katehete ili voditelja zajednice.
Vilibor
Bez uvrede ali meni tek sad nije jasno. Polutrajni đakon; to je nešto kao podđakon samo oženjen? Ne razumijem uostalom kako netko može istodobno biti posvećen obitelji i posvećen Bogu. Također, svetogrdno je uopće da ne-prezbiter dijeli pričest. Ja konkretno takve zaobilazim jer smatram da je to grijeh (budući da se u svećeničkom ređenju posvečuju ruke baš za diranje Sv. Pričesti) a sudjelovanjem u tuđem grijehu snosimo istu težinu i odgovornost. Također, svetogrdno je dijeliti pričest rastavljenima i ponovno civilno vjenčanima.
IzbrišiMolim Vas pojasnite mi tu Vašu filozofiju jer po mojoj je to sve bogohulno.
Labels
Meni se to čini kao klasično trolanje. Znamo što liturgijski i pastoralno pripada đakonskoj službi. Institut "polutrajni đakon" jednostavno ne postoji. Barem ne u katoličkoj Crkvi. Očito se radi ili o frustriranom nositelju ove službe koja se svodi na "smetanje" u pastoralu, jer je uvijek problematično ono "ne zavezianje usta volu koji vrši" ili o pripadniku neke druge "crkve". Łongin
IzbrišiNisam očekivao da će moj komentar izazvati toliko zanimanje. Na žalost ja ne stignem svima odgovoriti, sutra je nedjelja i treba ići do župe radi priprema, kojih je ovaj put neuobičajeno više. Drugi tjedan imamo danonoćno čitanje apostolske pobudnice Amoris Laetitie. Stižu nam najbolji čitači i čtačice iz okolnih župa pa možete i zamisliti koliko je to organizacijski puno posla.
IzbrišiUz sve to mijenjam kolegu Dorijana koji vodi našu novoosnovanu župnu grupu za pripadnike kršćanske gay populacije koja se trudi živjeti po savjesti. Nazivaju se Franjini legionari.
Vilibor
Ma dajte, covjek izmislja. Polutrajni đakon ne postoji. Iako sam na prvu I ja nasjeo na foru Vilibora. Ocito se radi o jos jednom provokatoru koji se krije iza mnostva imena.
IzbrišiMC
MC,
IzbrišiNaš je Vilibor vizionar!
Očito je sve to bitno kod intercelbracije i interkomunije. Zar mislite da se na našim teološkim fakultetima raspravlja o starom Obredu i o Fatimskoj obljetnici?
Te dvije riječi-interkomunija i intercelebracija - ukucajte u Google tražilicu - već su proširene i objašnjene. To su nam prioriteti.
Mislim da je tu Vilibor kao polutrajni đakon pandan evangeličkim đakonisama.
U daljnjim ekumenskim raspravama punim ljubavi i s obzirom na sve učestalije sudjelovanje muslimana po našim bogoslužjima, riječ celibat ne treba ni spominjati. Bljak!
A kako vidimo veliko otvaranje prema LGBT populaciji (recimo kod kardinala Kaspera, Marxa, Schonborna, Daneelsa...itd.itd), Vilibor bi trebao uvesti pojam "polutrajni đakon(isa)" jer ne znamo kako će se dotične evangeličke đakonise osjećati da ne bi bilo one naše katoličke isključivosti i netolerancije pa im mi određivali je su li muško ili žensko u tom času.
Samo dragi Vilibore, previše ste zarobljeni u te katoličke juridičke pojmove - trebate biti otvoreniji prema promjenama i novim strujanjima duha vremena. Ta, sve je dopušteno (osim staroga Obreda)!
Kikii
Mene vise zanima 'najbolji djelitelj pricesti' ? Po kakvom kriteriju se to odredjuje? Da li je uopce potrebno sebe isticati pa i bez lazne skromnosti ili u ovom slucaju bolje dati slavu Gospodinu koji se nama daje u ovom sakramentu? I sto znaci da ne dijelite pricest NA RUKE rastavljenima koji zive u novoj vezi? Da li to znaci da istima djelite pricest na usta? Da li vam je receno da li zive u cistoci? U suprotnome cine najtezi grijeh svetogrdja.
OdgovoriIzbrišiMeni ovo vise zvuci kao sarkasticni post...
Memento Mori,
IzbrišiMeni se više čini da ste vi sarkastični. Vrlo dobro se zna koji se parametri gledaju kod vrednovanja djelitelja pričesti. Brzina, izgovor, preglednost, držanje, mimika lica itd. Pastoralno vijeće mi je prošlo godine za svaku od tih kategorija dalo najvišu ocjenu i to u ne maloj konkurenciji.
Vilibor
Vilibor. Nomen est omen. Ruganje sa svim.
OdgovoriIzbrišiPlenky
Plenty,
IzbrišiNe znam na što ciljate ali ja nisam nikada bio protiv latinskog na euharistijskim slavljima.
Dapače izrazito sam ponosan na našu župnu karizmatsku zajednicu koji ima preko 20 darova jezika, najbolju opremu i izvorne govornike. Pozivam vas da dođete i vidite. Prednost je da se radi u malim grupama. Upisi su baš u tijeku.
Vilibor
Zasada: Plenky, a u budućnosti - nadam se - i Plenty!
IzbrišiSve više se divim vašoj karizmatskoj pojavi, gotovo koliko i vaš supredsjednik Ivan. Naravno, teško da ću dostići Vladimiru. Ona će nadmašiti i nenadmašnu Klaru Zetkin.
Želim vam svako dobro!
Plenky (skoro Plenty)
Dosada nisam primijetio da je netko od poznatih katoličkih Blogera posebice kritizirao ovaj motuproprij. Inače, postoje timovi stručnjaka u Vatikanu koji uvijek rade na izradbi poboljšanja i izmjena raznoraznih uredaba, zakona itd.
OdgovoriIzbrišiMoguće da je i u ovome motupropriju i loših stvari jer je situacija i prije dolaska pape Franje u mnogim stvarima bila kritična, ali ne znam je li papa Franjo baš nešto posebno želio izmijeniti ovim motuproprijem?!
No neke se stvari "osjete" tek tjednima ili mjesecima kasnije.
Kikii
Žalosno je da nas je ovaj pontifikat doveo do te situacije da zbilja sve trebamo propitivati, svaku sitnicu. Nije lako danas biti katolik!
OdgovoriIzbrišiNo, Bogu hvala, znamo što je crkveni nauk i praksa, odnosno tradicionalni nam je pokret to posvijestio, osobito lik i djelo nadbiskupa Lefebvrea.
Žalosno je da se mnogi propituju je li zbilja papa Franjo ovo ili ono izjavio, kao ona dva člana Partije koja čekaju državni dnevnik da im potvrdi da snijeg pada - iako vide da pada.
Drugi opet, čim spoznaju dio problema, padaju u drugi ekstrem: odmah osuđuju, proklinju, zapjene se na sam spomen...padaju u neke apokaliptične ludorije.
Ovo je vrijeme strpljivosti i postojanosti. Dovoljno je samo malo nepažnje...i...
Valjda sada učimo što znači i što je kroz povijest značilo biti katolik i koje je to uzvišeno poslanje, samo biti katolik.
Kikii
»Kad sam god. 1170. od Utjelovljenja Gospodnjega dosta dugo ležala na bolesničkoj postelji, gledala sam, budna tijelom i duhom, lik veoma lijepe žene. Izvrsna u ljupkosti, privlačna u svojoj ljubaznosti, posjedovala je takvu ljepotu da to ljudski duh nije mogao shvatiti. Njezin se lik dizao sa zemlje do neba. Bila je obučena u blještavu odjeću od bijele svile, u plaštu što bijaše ukrašen dragim kamenjem – smaragdom i safirom – te biserima i biserčićima. Na nogama je nosila obuću od onyxa. Ali lice joj bijaše pokriveno zemaljskom prašinom, a njezina svilena odjeća na desnoj je strani bila rastrgana. Plašt joj je izgubio sjaj prvotne ljepote, dok su joj cipele odozgora bile zamazane. Ona je snažnim, zvonkim glasom vikala gore prema nebu u visine i govorila: ’Čujte nebesa i vidite kako je moje lice puno praha! Tuguj, zemljo, jer moja je odjeća rastrgana! Ustrepti, bezdane, jer moje su cipele zamazane! Lisice imaju jame i ptice nebeske svoja gnijezda, ali ja nemam nikakva pomoćnika ni tješitelja ni štapa o koji bih se mogla osloniti i održati.’
OdgovoriIzbrišiI dalje je govorila: ’Nekoć sam bila skrivena u Očevu krilu sve do dana kad je Sin čovječji, začet i rođen od djevičanske čistoće, prolio svoju krv. S tom krvlju, kao svojim mirazom, on me je sebi zaručio, da bih u čistom, jednostavnom ponovnom rođenju iz Duha i vode ljudima što su osakaćeni i otrovani pjenom zmije mogla ponovno darovati život. Ali oci, koji su me morali hraniti, svećenici naime, koji su moje lice morali učiniti sjajnim kao jutarnja zora, koji su morali učiniti da moja odjeća slijeva kao munja, a moj plašt kao svjetlucanje dragog kamenja te moje cipele kao sjajno svjetlo, oni su moje lice obasuli prahom, moju odjeću razderali, od mog plašta učinili zamazanu sjenu te zablatili moje cipele. Oni koji su bili pozvani da me u svemu poljepšavaju, nanijeli su mi takvu rugobu. Moje lice blate time što su podvrgnuti velikoj nečistoći svojih razvratnih običaja, opakoj zamazanosti bluda i preljuba, odvratnoj pohoti za novcem, u kojoj se bave kupovinom i prodajom, a što ne spada na njihovo zvanje, vrše tajne i tijelo i krv moga Zaručnika primaju u ruke i usta i tako ga bacaju u jamu, kao kad bi se čisto djetešce bacilo u blato pred svinje. Jer isto tako, kao što nekoć čovjek, kad ga je Bog oblikovao od gliba zemaljskoga, bijaše tijelo i krv, dok mu Stvoritelj nije udahnuo u lice dah života, pretvaraju se istom stvoriteljskom snagom darovi kruha i vina na oltaru, kad svećenikova riječ doziva božanstvo, u pravo tijelo i pravu krv Kristovu, koja je moga Zaručnika. Samo što to čovjek, koji je zbog Adamova pada baštinio zaslijepljenost, još ne može vidjeti.
I tako, svježe krvareći, još zjape otvorene rane moga Zaručnika i zjapit će tako dugo dok budu otvorene i rane ljudskih grijeha. I baš te rane kaljaju svećenici koji bi me ipak morali obući u bijelo platno i služiti mi u neokaljanoj čistoći, kad se iz neutažive želje za posjedovanjem sele iz crkve u crkvu...
...A moju odjeću razdiru ti izdajnici zakona, Evanđelja i svećeničkoga dostojanstva, i potamnjuju sjaj moga plašta, kad dužnosti svoga zvanja obavljaju nemarno te ne hode u dobroj volji, kreposnim činima, u smaragdu uzdržljivosti i drugim dobrim i pravednim djelima, kojima bi Bog kao po raznim vrstama dragoga kamenja bivao slavljen. I kaljaju gornji rub moje obuće kad ne idu pravim, tvrdim i strmim putovima pravednosti, ne dajući svojim podložnicima ni kakav dobar primjer. Pa ipak tamo dolje kod nekih nalazim svjetlo istine…’
OdgovoriIzbrišiI čula sam glas s neba, koji je govorio: ’Slika te žene predstavlja Crkvu. Stoga, o čovječe, koji to vidiš i slušaš riječi tužbe, naviještaj to svećenicima koji su postavljeni da vode i poučavaju Božji narod te kojima je isto kao i apostolima bilo rečeno: Idite po svem svijetu i naviještajte Evanđelje svakome stvorenju! Jer kad je Bog stvorio čovjeka, označio je u njemu sve stvorenje, kao što je označeno vrijeme i broj cijele jedne godine na malom komadu pergamene. Zbog toga je Bog nazvao čovjeka – svim stvorenjem!’
I drugi put sam ja siromašna slaba žena vidjela iz korica izvučen mač, koji je lebdio u zraku. Jedna je strana bila obrnuta protiv neba, druga protiv zemlje. Taj mač bio je nadvijen nad svećenstvo, a koji je i prorok nekoć predvidio, kad je pun začuđenja zaviknuo: ’Tko su oni što lebde poput oblaka, ko golubovi prema golubinjacima svojim?’ (Iz 60,8). Jer ti su ljudi uzdignuti iznad zemlje te odijeljeni od običnoga puka. Zato bi morali živjeti sveto te hoditi i djelovati u djetinjoj jednostavnosti. No oni su sada u svom vladanju i djelovanju zli. I vidjela sam kako je taj mač u veoma mnogim mjestima uništio svećenstvo. Vidjela sam ipak ujedno i veliku skupinu čistih, bogobojaznih i jednostavnih svećenika, koje će Bog u tome pohodu izuzeti, onako kao što je nekoć odgovorio Iliji: ’Ostavit ću u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom, i sva usta koja ga nisu cjelivala’ (1 Kr 19,18). O da se ipak i vi obratite toj četi dobrih pa da bi na vas opet strujao neugasivi oganj Duha Svetoga!
’Sadašnje vrijeme nije vrijeme ozdravljenja. Po načinu života što je sličan zmiji, koja se s ljudima sad igra, a sad ih opet grize, naše vrijeme stoji u novim i starim ranama, koje su pune boli. Crkva je, naime, napustila stanje pravednosti. Sjeverni vjetar brije oko Crkve, trese njezinim dijademom, vuče njezine haljine, tako da svećenstvo dolazi do kolebanja. To će trajati tako dugo dok ne bude došlo do očišćenja koje traže grijesi grješnoga puka. Mnogi u svojoj smiješnosti idu u korak sa saducejima. Po tima i drugim grijesima ljudi dere se odjeća Crkve i njezino se kraljevsko ime zastire žalošću. Pa ipak Crkva čuva svoje pouzdanje u svoga Zaručnika, u nadi da će po njemu zadobiti opet sjaj svoje krune i svoje odjeće te ugledati divan dan kad će, nakon uništenja zloće i nevjernosti, po sunčanom sjaju vjere biti urešena kao naušnicama. I kad bi vas sada Duh Sveti mogao zapaliti, da se po Božjoj milosti očistite od svakoga grijeha te i dalje koliko je to samo moguće opet pridonosite sjaju Crkve!’«
Sveta Hildegard von Bingen, (1098. - 1179.)
Spomendan 17. rujna (danas)
Iz njezina pisma o viđenju od prije više od 800 godina svećeniku Werneru iz Kirchheima i zajednici svećenika.
JbD
Ne znam koliko je primjerena usporedba koja je meni pala na pamet: s člankom o ukopu heretika nedavno prenesenim na blogu "Murus inexpugnabilis". Riječ je, u tom članku dr. Pavla Lončara, o sprovodu inovjerca koji je trebao voditi pastor, ali je on bio spriječen, pa je spremno uskočio katolički kapelan, pokojnikov prijatelj, i obavio sprovod izostavivši iz njega ono što spada na bit katoličkog pogreba. Taj kapelan, kaže Lončar, bio je tako glava činu kojim inovjerci javno ispovijedaju neosnovanost katolicizma. Nadomjestio je pastora, zastupnika vjerske sljedbe koja ruši temelje katoličkog nauka zabacujući Euharistiju, dapače u sve većem broju i božanstvo Kristovo, primat, odnosno bitno uređenje i disciplinu katoličke Crkve itd. Umjesto toga trebao je prepustiti kojem inovjercu da vodi sprovod kako zna...
OdgovoriIzbrišiPitam se bi li dr. Lončar nešto slično, mutatis mutandis, bio rekao o prijedlogu izmjene nalik na gornju drugu točku.
M. P.
Ono što mi je zanimljivo jest da je u 1127 do sada stajalo da je za valjanost potrebna nazočnost posvećenog službenika, a sada stoji da treba biti svećenik, što znači da su đakoni isključeni u slučaju o kojem govori kan. 1127.
OdgovoriIzbrišiTo je čak postroženje što mi je prilično neobično za ovaj pontifikat...
Ovaj Franciscov dodatak je samo logični slijed svetogrdnog propisa koji se već nalazi u modernističkom Kodeksu, a kojim se svetogrdno dijeljenje sakramenata nekatolicima proširuje sada i na sakramente ženidbe i krštenja.
OdgovoriIzbrišiZnajući da Katolička Crkva svojim vjernicima ne može dati opću disciplinu koja je štetna ili grješna, znamo da ni taj kodeks ni taj dodatak ne mogu doći od Kristove Prečiste Zaručnice, koja "tijekom stoljećâ ... nikada nije bila iskvarena, a niti u budućnosti može ikada biti iskvarena" (papa Pio XI., Mortalium animos), pa time niti ne mogu bilo koga na bilo što obvezati.