Otišao sam i do bazilike sve vas, a posebno obitelji, preporučiti Terezijinim roditeljima sv. Louisu i sv. Zélie.
Njihov relikvijar nije bio pod pleksiglasom kao zadnji put kad sam bio tamo, dok još nisu bili kanonizirani.
Na zadnjoj slici vidite pri vrhu krunicu. Naime, kupio sam u obližnjoj suvenirnici nekoliko sličica supružnika Martin (pripazivši da na njima izričito piše sveti!) i vratio se u kriptu bazilike do relikvijara. Izvadio sam i odložio sličice par trenutaka na relikvijar. Kad je to vidjela jedna kineska (japanska?) gospođa, oduševila se. Počela je vaditi iz svih đepova i vrećica krunice, medaljice, sličice i ostale nabožne predmete koje pobožne katoličke gospođe kupuju u svetištima te ih stavljati na relikvijar. Njezine drugarice požurile su učiniti isto, pa sam se lagano udaljio da me ne pregaze. Ono što nisam rekao tim gospođama (uostalom, na kojem bi se jeziku sporazumjeli?) je da ću u sličice malo utrljati i lavande koja raste u vrtu Terezijine obiteljske kuće te latica ruže koja raste kod njenog karmela.
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.