Symbolum Gaenswinianum
A ovo je katolička vjera: da imamo jednu petrovsku službu, niti miješajući osobe niti dijeleći funkciju: druga je naime osoba Franjo, druga Benedikt, ali u Franje i Benedikta jedna je služba, jednaka slava, suprolazno veličanstvo.
Kakav Franjo, takav Benedikt: izabran Franjo, izabran Benedikt; neshvatljiv Franjo, neshvatljiv Benedikt; prolazan Franjo, prolazan Benedikt; a ipak ne dva prolazna, nego jedan prolazni; isto tako ne dva izabrana, ni dva neshvatljiva, nego jedan izabrani, i jedan neshvatljivi. Slično, nezabludiv Franjo, nezabludiv Benedikt, a ipak ne dva nezabludiva, nego jedan nezabludivi. Tako, papa Franjo, papa Benedikt, a ipak ne dvojica papa, nego jedan papa. Tako, namjesnik Franjo, namjesnik Benedikt, a ipak ne dva namjesnika, nego jedan je namjesnik. Jer kao što smo po kršćanskoj istini dužni da zasebno svakoga od tih crkvenih dostojanstvenika priznajemo papom i namjesnikom, tako nam kršćanska vjera zabranjuje da govorimo o dvojici papa ili namjesnika.
http://whatisupwiththesynod.com/index.php/2016/05/25/symbolum-gaenswinianum/
Ja ne znam dal se oni ne znaju, ne žele , ne mogu normalno rukovat il imaju rahitis u predjelu palca. Robelar
OdgovoriIzbrišiMozda jedan, drugi nije sigurno.
IzbrišiMax
Vele da postoje negdje snimke na netu rukovanje masona pa možda da se pogleda i eventualno usporedi i zaključi ne subjektivno već objektivno da ne bi bilo van savjesti pa na ispovijed ;-).
IzbrišiNM
A što kažete na ovu ludu teoriju: čovjek od skoro 90 godina možda nema tako jak stisak ruke, pa stisne koliko može. Šokantno, zar ne?
IzbrišiIksić
Da, čula sam da su to samo teorije zavjere pa nam ne bi išlo u prilog baviti se sa rukovanjem tzv.masona koji to nisu i sličnim stvarima koje nisu prilične...
IzbrišiJM
Kad je Socci svojevremeno tvrdio da je Benediktova abdikacija sumnjiva proglasili su ga teoretičarem zavjere, a sad imamo ovakve izjave njegovog tajnika. Hoćemo li ikad saznati tko je tu lud i što se događa iza kulisa? Ista stvar s nedavnim ekspresnim Benediktovim odgovorom vezano za treću fatimsku tajnu. U vezi sinode i Franjinih eskapada se nije oglašavao, a sad odjedanput službeni demanti na neku lijevu izjavu izvučenu iz naftalina. Stvarno živimo u zanimljivim vremenima...
OdgovoriIzbriši-neno
Na blogu ,,O dosta toga i što dublje" ima isto zanimljiv članak , samo što ga ne mogu shvatiti. Robelar
OdgovoriIzbrišiBaš sam se ispričao jednoj gospođi i što sam je vrijeđao da je heretkinja jer vjeruje da je Benedikt još papa. Morao sam joj priznati da je ipak bila u pravu. Svejedno i dalje ne mislim da je u pravu kad kaže da nas čipiraju i kontroliraju iz svemira.
OdgovoriIzbrišiKaže ona još, samo čekaj, na kraju će i Marija od Božanskog milosrđa trijumfirati. Lako moguće, kako se stvari razvijaju mogla bi i ona trijumfirati, bar na burzi.
S.H.
Mislim da drugi dio ovog komentara nije prikladan, jer iako se izruguješ lažnom ukazanju zvuči kao da se izruguješ s trijumfom Bezgrješnog Srca.
IzbrišiOvo nije baš lijepo za objaviti, jer mi se čini da se u pozadini izruguje Atanazijevu vjerovanju, a i katolici dobro znaju tko je papa danas, dok se ne dokaže i proglasi drugačije od onih autoriteta koje mogu donijeti takav sud.
OdgovoriIzbrišihttp://murusinexpugnabilis.blogspot.hr/2016/05/sv-bonaventura-o-rasporedu-vjerovanja-u.html
Naravno da je potpuno neprikladno objaviti takva izrugivanja, hula je izvrtati Atanazijevo vjerovanje, koje govori o najvećim i najsvetijim otajstvima naše Vjere.
OdgovoriIzbrišiKatolička nauka i kanonsko pravo su jasni - ne mogu postojati dva pape u isto vrijeme. Dakle, jedine mogućnosti su ili da je Francisco papa, a Benedikt nije, ili da niti Francisco niti Benedikt nije papa, što je s obzirom na Franciscove riječi i djela daleko realnije.
Što se tiče Benedikta, on je javno objavio odreknuće i potvrdio kasnije da je bilo svojevoljno. Oni koji vjeruju da je on papa čine to na osnovu priča i glasina, dakle, nelegitimno, jer nije iznesen nijedan dokaz da odreknuće nije bilo svojevoljno.
Po djelima i riječima Francisca, Benedikta i nedavno Gänsweina nesporno je da je od Benediktova odreknuća lažna modernistička crkva postala dvoglavo čudovište, s dva poglavara. S druge strane, Katolička Crkva nije dvoglavo čudovište, nego je po svemu sudeći najvjerojatnije trenutačno bez Petrova nasljednika, kao što je slučaj između smrti jednog i izbora sljedećeg pape.
Dva pitanja (ne retorička):
Izbriši1. Je li onda Katolička crkva već gotovo četiri godine kuća na pijesku, a ne na stijeni na kojoj je sagrađena?
2. Ako bi Benedikt ostavku bio dao s nakanom da "proširi" papinsku službu, odnosno "preobrazi" je u "dvoglavo čudovište", u dvočlano papinstvo u kojemu bi imali udjela i on, "kotemplativno", i njegov nasljednik, "aktivno", bi li ta ostavka vrijedila, ili bi Benedikt zapravo i dalje bio papa?
M. P.
Naime (da pojasnim prvo pitanje) vrijeme sedisvakancije čini mi se predugim.
IzbrišiM. P.
Moje prvo pitanje nije logično. Jasno je da s nastupom interregnuma Crkva ne postaje kuća utemeljena na pijesku. Pitam se zapravo kako dugo može sedisvakancija trajati a da se ne kosi s Isusovim obećanjem da "vrata paklena neće nadvladati".
IzbrišiM. P.
M.P.,
IzbrišiMoj odgovor uključuje citate, pa ću ga morati podijeliti na tri dijela.
Kao odgovor na prvo pitanje:
Otac Edmund James O’Reilly, S.J., D.D., profesor teologije na Katoličkom sveučilištu u Dublinu, "The Relations of the Church to Society — Theological Essays", 1892., str. 283, 287-288.:
"We may here stop to inquire what is to be said of the position, at that time, of the three claimants, and their rights with regard to the Papacy. In the first place, there was all through, from the death of Gregory XI in 1378, a Pope — with the exception, of course, of the intervals between deaths and elections to fill up the vacancies thereby created. There was, I say, at every given time a Pope, really invested with the dignity of Vicar of Christ and Head of the Church, whatever opinions might exist among many as to his genuineness; not that an interregnum covering the whole period would have been impossible or inconsistent with the promises of Christ, for this is by no means manifest, but that, as a matter of fact, there was not such an interregnum."
(...)
"The great schism of the West suggests to me a reflection which I take the liberty of expressing here. If this schism had not occurred, the hypothesis of such a thing happening would appear to many chimerical. They would say it could not be; God would not permit the Church to come into so unhappy a situation. Heresies might spring up and spread and last painfully long, through the fault and to the perdition of their authors and abettors, to the great distress too of the faithful, increased by actual persecution in many places where the heretics were dominant. But that the true Church should remain between thirty and forty years without a thoroughly ascertained Head, and representative of Christ on earth, this would not be. Yet it has been; and we have no guarantee that it will not be again, though we may fervently hope otherwise. What I would infer is, that we must not be too ready to pronounce on what God may permit. We know with absolute certainty that He will fulfil His promises; not allow anything to occur at variance with them; that He will sustain His Church and enable her to triumph over all enemies and difficulties; that He will give to each of the faithful those graces which are needed for each one’s service of Him and attainment of salvation, as He did during the great schism we have been considering, and in all the sufferings and trials which the Church has passed through from the beginning. We may also trust He will do a great deal more than what He has bound Himself to by His promises. We may look forward with a cheering probability to exemption for the future from some of the troubles and misfortunes that have befallen in the past. But we, or our successors in future generations of Christians, shall perhaps see stranger evils than have yet been experienced, even before the immediate approach of that great winding up of all things on earth that will precede the day of judgment. I am not setting up for a prophet, nor pretending to see unhappy wonders, of which I have no knowledge whatever. All I mean to convey is that contingencies regarding the Church, not excluded by the Divine promises, cannot be regarded as practically impossible, just because they would be terrible and distressing in a very high degree."
Prijevod u sljedećem komentaru...
Prijevod:
Izbriši"Možemo ovdje zastati da vidimo što se može reći o položaju, u tom vremenu [u vremenu zapadnog raskola], trojice koji su polagali pravo na papinstvo i o njihovom pravu. Kao prvo, kroz cijelo to razdoblje, od smrti Grgura XI. 1378., postojao je papa - naravno, s iznimkom intervalâ između smrtî papâ i izborâ da se popune tako stvorene prazne stolice. Postojao je, kažem, kroz cijelo to vrijeme papa, stvarno u posjedu dostojanstva Kristova namjesnika i Glave Crkve, kakva god postojala mišljenja među mnogima o njegovoj valjanosti; ne da bi interregnum [vrijeme bez pape] koji bi pokrivao cijelo to razdoblje [tj. 39 godina] bio nemoguć ili protiv Kristovih obećanja, jer to po ničemu nije očigledno, nego zapravo nije bilo takvog interregnuma."
(...)
"Veliki zapadni raskol potiče me na razmišljanje koje ću biti slobodan ovdje izraziti. Da se taj raskol nije dogodio, mogućnost da se tako nešto dogodi bi se mnogima činila čudovišnom. Rekli bi da je to nemoguće; Bog ne bi dopustio da Crkva dođe u tako žalosnu situaciju. Može se dogoditi da niknu hereze, da se šire i traju bolno dugo vremena, krivnjom i na propast njihovih autora i pomagača, također na veliko uznemirenje vjernika, koje je uvećano pravim progonima u mjestima gdje su heretici imali prevlast. Ali da prava Crkva ostane između trideset i četrdeset godina bez jasno utvrđene Glave i predstavnika Krista na zemlji, to ne može biti. No ipak je bilo; i nemamo nikakvog jamstva da neće opet biti, iako se možemo žarko nadati suprotno. Što bih iz toga zaključio je da ne smijemo biti previše spremni proglašavati o tom što će Bog dopustiti. Znamo s apsolutnom sigurnosti da će On ispuniti Svoja obećanja; da neće dopustiti da se dogodi išta suprotno njima; da će održati Svoju Crkvu i omogućiti joj da pobijedi nad svim neprijateljima i teškoćama; da će dati svakom vjerniku one milosti koje su potrebne za služiti Mu i doseći spasenje, kao što je činio i za vrijeme velikog raskola o kojem smo govorili, kao i u svim patnjama i kušnjama kroz koje je Crkva prošla od početaka. Također se možemo uzdati da će Bog učiniti i puno više od onog na što se obvezao Svojim obećanjima. Možemo se s veselom vjerojatnosti nadati da ćemo u budućnosti biti pošteđeni nekih nevolja i teškoća koje su Crkvu zapale u prošlosti. Međutim, mi, ili naši nasljednici u budućim generacijama kršćana, možda ćemo vidjeti još čudnija zla od onih koja su dosad iskušena, čak i prije neposrednog približavanja onog velikog zaključivanja svih stvari na zemlji koje će prethoditi danu suda. Ne postavljam se za proroka, niti se pretvaram da mogu vidjeti nesretna čudesa, o kojim ne znam ništa. Sve što želim prenijeti je da se možebitnosti u vezi Crkve, koje nisu isključene božanskim obećanjima, ne mogu gledati kao praktički nemoguće, samo zato što bi bile strašne i veoma potresne."
(https://archive.org/stream/relationschurch00oreiuoft#page/286/mode/2up - na početku knjige piše detaljno o autoru
Što se tiče drugog pitanja, Crkva ne može čitati misli pa zato niti ne sudi unutarnju namjeru, osim u onoj mjeri u kojoj se očituje izvana. Zato npr. heretik koji nikome nije očitovao svoju herezu (tajni heretik) ostaje vidljivi član Crkve, koliko god bio tvrdokoran u svom srcu, dok neki protestant, čak i ako je u nesavladivom neznanju i vjeruje katolički u glavna otajstva Vjere, nije član Crkve, iako može biti ujedinjen s dušom Crkve.
IzbrišiBenedikt je izvršio javan čin odreknuća kako je određeno po kanonskom pravu. Je li on u srcu imao drukčiju namjeru od one koju je javno izrekao ne mijenja pravni učinak. Čak i da je nekim hipotetskim "čudom" taj čin odreknuća bio nevaljan, najviše što bi Benedikt mogao biti je sumnjivi papa, sve dok nema sigurnosti i dok nije dokazano da nesporno posjeduje titulu. A evo što npr. gore citirani o. O'Reilly kaže za sumnjivog papu:
"A doubtful pope may be [kosa slova u originalu] really invested with the requisite power; but he has not practically in relation to the Church the same right as a certain pope. He is not entitled to be acknowledged as Head of the Church, and may be legitimately compelled to desist from his claim."
Prijevod:
"Može biti da neki sumnjivi papa stvarno posjeduje papinsku vlast; ali praktično on nema u odnosu prema Crkvi isto pravo kao sigurni papa. Nema pravo zahtijevati da ga se prizna Glavom Crkve i može legitimno biti prisiljavan da odustane od polaganja prava na papinstvo." (u istoj knjizi, str. 287)
Osim toga, osobno mislim da se može dokazati da je još od njegovog izbora postojala dobro utemeljena sumnja u njegovu osobu i izbor poradi hereza i u njegovim knjigama i npr. u dokumentu "Dominus Jesus", čl. 17, kojeg je izdao 2000. godine kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere.
Zahvaljujem na opširnom odgovoru. Što se Benediktova odreknuća tiče, slažem se: javni čin toga odreknuća uvjerljiviji je od svih suprotnih priča i glasina. Ipak, te priče i glasine nisu sasvim bezrazložne; pridonosi im i ponašanje pape emeritusa. Što se pak "dobro utemeljene sumnje u njegovu osobu i izbor" tiče, ne znam što bih rekao; držim se presumpcije slične presumpciji nevinosti: svatko "je nedužan" (ma kako možda sumnjiv bio i koliko god zbiljski možda kriv bio) dok se ne dokaže suprotno.
IzbrišiA kad je riječ o sedisvakanciji, ne bi li npr. dvjestogodišnja ipak bila u suprotnosti s Kristovim obećanjem? Pa i nekakva koja bi trajala već šezdesetak godina: bi li uopće bio moguć njezin kraj: bi li imao tko izabrati papu?
M. P.
Joj, dajte se više okanite raspravljanja sa sedesvakantističkim doktorantom - vidite da se on drži budućim papom (već ih ima tucet takvih samoproglašenih!) - sve što izbaci je ex cathedra.
IzbrišiVeć je toliko puta rečeno da vrapci na grani pjevaju - Crkva utvrđuje činjenično stanje nečije hereze i svrgava sa službe, a ne pojedinci jer se to tiče njezinog javnog poretka, a tu si ne može svatko krojiti kako mu se svidi. I drugo, Crkva bez pape i biskupa ili sa sumnjivim papom i sumnjivim biskupima nije uopće Crkva, nego protestantska nakupina. Vidljivost i hijerarhičnost su njezine bitne oznake i one nikad ne mogu nestati. Zato je pitanje koliko traje interregnum irelevantno - on može trajati koliko god dugo dok ne dođu u pitanje ove bitne oznake, a prema sedesvakantistima su one ili nestale, ili su nesigurne kao kod našeg teološkog eksperta Matea.
Jure, vidim da Vam Denzinger nije jača strana i onda s tim povezano niti ne znate što je bilo sa np.papom Honorijem I.
IzbrišiMateo čini se da naginje sedesvakantističkim strujama no lako za to jer se to da prepoznati, a ima veliko znanje i to mu je znanje točno i za razliku od Vas je kulturan u ophođenju jer ne usopoređuje druge sa nikim kao Vi ovdje ("već ih ima tucet takvih samoproglašenih"), a što ni malo nije lijepo.Također nigdje god njega ne piše da je ex catedra, to sami tvrdite. Nadam se da ćete ubuduće imati ljepše ophođenje sa drugima na blogu kako bi i Vaše komentare draže čitali.
NM
“Often times the obsessed, scrupulous, self-appointed, nostalgia-hankering virtual guardians of faith or of liturgical practices are very disturbed, broken and angry individuals, who never found a platform or pulpit in real life and so resort to the Internet and become trolling pontiffs and holy executioners!..in reality they are deeply troubled, sad and angry people.”
Izbrišihttp://www.cruxnow.com/church/2016/05/27/radical-catholic-blogs-may-be-a-cesspool-but-saying-so-wont-help/
Sve je rečeno.
Viktor
M.P.,
IzbrišiSvakako da se slažem da i sam Benedikt svojom odjećom, tituliranjem i sl. pridonosi zbunjenosti vjernika i glasinama.
U vezi presumpcije krivnje ili nedužnosti, osobno se ne bih upuštao niti u jednu niti u drugu. Radi se jednostavno o tom da uvijek mora postojati moralna sigurnost da je izbor pape valjan. Tu sigurnost ne mogu poljuljati tzv. negativne sumnje (one tipa "što bi bilo kad bi bilo"), ali ako postoji pozitivna sumnja (tj. koja je utemeljena na dokazima), onda nema sigurnosti i taj čovjek je sumnjivi papa. Budući da je za valjani izbor po božanskom pravu (kako izričito piše u mnogim predkoncilskim teološkim priručnicima) potrebno da je taj čovjek katolik, odnosno da javno ispovijeda Katoličku vjeru, onda višestruka prisutnost objektivne hereze u njegovim riječima i djelima prije ili neposredno nakon izbora svakako stvara pozitivnu sumnju u njegovu osobu, tj. izbor.
Sumnja ostaje dok se na ovaj ili onaj način ne razriješi, tj., u ovom slučaju, kad postane sigurno da dotični čovjek nije ili jest heretik.
Mislim da nije na nama za spekulirati koliko bi vremena bez pape bilo previše. Što se tiče može li se izabrati papa i nakon dugog interregnuma - naravno. O tom je pisalo više predkoncilskih teologa, uklj. crkvenog naučitelja sv. Roberta Bellarmina. U slučaju da nema kardinalâ, pravo izbora pape prelazi na sve katoličke biskupe zajedno s rimskim klerom (jer kardinali predstavljaju rimski kler, koji je u prvim stoljećima birao papu).
P.S. Na "Jurine" tvrdnje i lažne optužbe sam već odavno odgovorio citatima na ovom blogu i na blogu "Tradicionalna latinska Misa", pa ću nastojati ne duljiti previše o tom. Ukratko, nijedan katolik ne može nijekati da je Crkva uvijek vidljiva (što znači da se može vidjeti, ali ne da je stvatko stvarno i vidi - usp. prve Duhove ili Crkvu za vrijeme katakombi) i također da u Crkvi uvijek mora biti nasljednikâ Apostolâ (tj. biskupa koji imaju jurisdikciju), koliko god malo ili puno. Također nijedan katolik ne može reći da osobe koje ne ispovijedaju Katoličku vjeru mogu biti članovi Katoličke Crkve (a tko nije član naravno da ne može biti ni poglavar), jer bi u suprotnom to značilo da Katolička Crkva nema jedinstvo u vjeri (prva od četiri oznake Crkve: Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska), što je nemoguće.
Viktor:
Izbrišihttp://ecclesandbosco.blogspot.hr/2016/05/i-just-want-to-be-loved-says-fr-rosica.html
Ne bi bilo zgorega razlikovati materijalnu od formalne hereze.
Izbriši"...pravo izbora pape prelazi na sve katoličke biskupe zajedno s rimskim klerom..." A ne samo na rimski kler? I bi li taj kler postojao kad bi Petrova stolica još od smrti Pija XII. bila prazna? I bi li postojali biskupi s jurisdikcijom?
IzbrišiM. P.
Luka,
IzbrišiRazlika između materijalne i formalne hereze je jednostavno razlika između nekog tko ne zna da je ono što govori suprotno nauci Crkve (prvi slučaj) i nekoga tko zna što Crkva naučava, a svejedno govori protiv (potonji). Tu treba spomenuti i da teolozi pišu da se netko tko je primio formalno teološko obrazovanje (točnije, klerik) ne može pravdati isprikom neznanja.
Razlika između materijalne i formalne hereze nije relevantna za ono o čemu sam pisao, tj. za pitanje pozitivne sumnje i sumnjivog pape ("papa dubius est papa nullus"). Bilo bi relevantno da govorimo o dokazivanju da je Francisco ili Benedikt formalni heretik, pa bi onda trebalo razmotriti dokaze, no ja o tom nisam govorio.
M.P.,
IzbrišiEvo što kaže sv. Robert o biranju pape u slučaju nestanka kardinalâ: http://strobertbellarmine.net/bellarm2.html
Što se tiče rimskog klera, vjerojatno ima još netko živ koji je bio inkardiniran (upisan) u rimsku biskupiju prije 60-tih, kao što još postoje i neki biskupi posvećeni prije 60-tih (ili, prema nekima, prije 1962., ili prije 1965.). Svi su u mirovini, ali to nije važno jer je po kanonskom pravu ostavka (koja se daje kod odlaska u mirovinu) jedino valjana ako je prihvati valjani poglavar, a za biskupa to je papa. Ako nema pape, biskup nema kome podnijeti ostavku.
Također, neki kažu da je moguće da čak i imenovanja biskupâ (pa tako i inkardinacija rimskog klera) od strane nevaljanog pape može biti valjana, tj. da Crkva nadopuni jurisdikciju koja nedostaje u tim činima ("Ecclesia supplet"), u slučaju da imenovani biskup ili inkardinirani klerik nije javni heretik tj. nekatolik i u slučaju da je to imenovanje na opće dobro.
No, i bez tog se zna da novi biskupi s jurisdikcijom mogu nastati čak i kad nema pape, i to iz primjera prazne papinske stolice od 1268. do 1271., u kojem razdoblju je više od desetak biskupija postalo ispražnjeno poradi smrti biskupâ i lokalni kler je u svakom od slučajeva izabrao novog biskupa (kojeg je zatim posvetio biskup susjedne biskupije), a kad je izabran novi papa on je potvrdio te biskupe.
Također, u istočnim katoličkim crkvama čiji poglavari imaju titulu patrijarha nije potrebno papino izričito dopuštenje za posvećenje i postavljanje biskupâ.
Možemo biti sigurni da se Bog pobrinuo za svoju Crkvu čak i u ovom vremenu najveće krize. Koliko god Crkva bila izmučena, ona uvijek ostaje u svemu što spada na njezin božanski ustroj ista kao kad ju je Krist ustanovio, pa se tako i za nju koja je Mistično Tijelo Kristovo može u ovom vremenu njezine muke reći kao što je zapisano i za Krista izmučenog na Golgoti: "Nijedna mu se kost neće slomiti." (Iv 19,36)
"Što se tiče rimskog klera, vjerojatno ima još netko živ koji je bio inkardiniran (upisan) u rimsku biskupiju prije 60-tih"
IzbrišiKoliko taj "još netko živ" ima godina?
"Možemo biti sigurni da se Bog pobrinuo za svoju Crkvu čak i u ovom vremenu najveće krize."
Kako se to Bog po tebi brine za Crkvu ako je "kandidat" za papu starac na smrtnoj postelji koji danas jest, a sutra nije.
Jesu li tvoje citirane dvije rečenice potpuna praktična kontradikcija?
P.
Moj odgovor je bio detaljan, i ne uključuje samo rimski kler inkardiniran prije 60-tih.
Izbriši"Kandidat" za papu je bilo koji neoženjeni muškarac katolik, jer prije izbora nije potrebno čak niti da je svećenik (u tom slučaju se nakon izbora redi za svećenika i posvećuje za biskupa).
Hrvoje Juko na bitno.netu pokušava sve istumačiti na dobro. No u meni je uspio samo pobuditi novu sumnju. Kaže da je Benedikt porekao ono što je njegov tajnik, "čini se", ustvrdio. Pa citira Benediktovu izjavu da nije bilo druge dostupne odjeće osim bijele!? I kaže da je Benedikt o svom odreknuću od petrovske službe ("munus"), a ne samo od njezina aktivnog izvršavanja ("ministerium"), rekao da je neupitno. I onda citira tu Benediktovu izjavu, ali u tom je citatu riječju "služba" preveden upravo izraz "ministerium", a ne "munus".
OdgovoriIzbrišiM. P.
Brže-bolje, da me tko ne pretekne, sam ću sebe ispraviti: riječ "služba" iz Jukina citata Benediktove izjave valjda je prijevod talijanske riječi "ministero", a ta riječ može značiti isto što i "munus".
OdgovoriIzbrišiM. P.
Mnogo je nejasnih razglabanja o temeljnim problemima uciteljstva u poslednjih nekoliko desetljeca o pravovjernosti (legitimnosti) uciteljstva (pa i sedevakantizmu), a ipak se mogu dileme mnogo pojednostaviti.
OdgovoriIzbrišiDakle, da li je u duhu tradicije, uciteljstva, nauka Crkve, evangelizacije, sledece:
- Mijenjati nauk Crkve o nekrscanskim religijama (Nostra Aetate),
- Mijenjati (protestantizirati) svetu Misu,
- Organizirati “molitve” svih postojecih religija u “duhu Asiza”,
- Ljubiti kuran,
- “Moliti” po dzamijama,
- Proglasavati Isusa Krista gresnikom (jer ga je Majka i sv.Josip trazio 3 dana nakon pashe)
- Proglasavati Bozji poraz na krizu,
- Pricati viceve o raspetom Isusu Kristu na krizu,
- Proglasavati Isusa Krista covjekom koji u nebu moli za nas,
- Potkopavati nauk Crkve o sodomitima (muzeloznicnicima),
- Potkopavati nauk Crkve o svetim sakramentima ispovjedi i pricesti,
- Potkopavati nauk Crkve o braku (Nostra Aetate),
- Lobirati za opsadu muhamedanaca nad onim sto je ostalo od Krscanske Europe …
Da li je sve to u duhu Evandjelja?
Ako nije onda se na to mora primjeniti nauk sv. Pavla: Poslanica Galaćanima - Gal 1,9
Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.
Onda, ako je ovdje sv. Pavao (apostol naroda) mjerodavan (a apsolutno JESTE) slijedi pitanje: imamo li mi Papu ili je stolica prazna, jer svakom razumnom vjerniku je jasno: Papa MORA BITI VJERNIK -KATOLIK?
P.K.
Ispravak:
OdgovoriIzbriši- Potkopavati nauk Crkve o sodomitima (muzeloznicima),
- Potkopavati nauk Crkve o braku (Amoris Leatitia),
P.K.
Meni zapravo nije jasno zasto se toliko prica i polemizira o tome da li je stolica prazna (sa svim uvazavanjem brace u Kristu - Sedevakantista).
OdgovoriIzbrišiPresto je od Uzasasca prividno prazan jer je Gospodar/Glava Crkve uzasao na nebo, medjutim on je otajstveno prisutan u Euharistiji u Svetohranistu u svakoj crkvi!
To sto je na mjesto (stolicu) Vikara Gospodara (prestola), Spasitelja i Otkupitelja Isusa Krista zasjeo netko tko tu duznost necasno obavlja (sa nepobitnim dopustenjem Gospodara prestola, koliko god to nama bilo sablaznjivo ili tesko shvatljivo) je veoma razumljivo i u savrsenom je skladu sa duhom/naukom Evandjelja o vinogradarima i ljubljenom Sinu (Mt 21, 33–46, Mk 12, 1–12; Lk 20, 9–19)!!!
Cak ni to sto su nadzornici-vinogradari ponegdje fizicki pomaknuli (ponegdje gotovo i sakrili po crkvama) otajstveni presto-Svetohraniste sa oltara, svecenicima okrenuli ledja prestolu-Svetohranistu je samo bezbozni, blesavi, pokusaj da se sakrije/zataji /potisne vlasnik vinograda i bezumni pokusaj preotimanja vlasnistva nad vinogradom od strane nadzornika vinogradara, no oni jadni, bezumni, platiti ce svoju cijenu za svoje bezakonje i negiranje, zapravo otajstveno opetovano ubijanje ljubljenog Sina vlasnika vinograda!
Na kraju postavlja se pitanje, u skladu sa odlicnom postavkom ovog problema od strane P.K. u vezi sa legalitetom i legitimitetom zaposjednutosti stolice Vikara (nadzornika vinogradara): pa od kada je takvo uzasno stanje u vinogradu?
Iz same postavke koju je naveo P.K. jasno se i argumentirano vidi da je to uzasno stanje od kada se poceo mijenjati nauk Crkve (tj. od kada su zidari, koji su glumili vinogradare, organizirali svoj samit u Vatikanu uz ocito slabo ili nedovoljno protivjenje vinogradara, zbog cega su zidari i preuzeli vinograd i oni postali novi vinogradari) pa do kulminacije - do dana danasnjih!
Da li ovo uzasno stanje koje vlada eto vec za mandata 6 (sest) Vikara – nadzornika vinogradara ugrozava vinograd?
Svakako ga ugrozava, ta ili vinograd ne daje pravoga roda (grozdje je mnogo kiselo), ili rod propada ili presahnjuju trsovi jer su napadani bolestinama, tj. tako nezasticeni propadaju od bolestina, zemlja u vinogradu se iscrpljuje, postaje neplodna jer se ne okopava, ne cisti od korova, ne prihranjuje, ne zaliva, a ovo je sve veoma lako razumljivo jer su vinograd preuzeli zidari koji ne samo da pojma nemaju kako se vinograd mora odrzavati, nego oni imaju najpodliju nakanu unistiti vinograd radi prenamjene zemljista da bi nerazumno i nezakonito gradili banilonsku kulu na tome mjestu, ta to im je i misija (odredjena od Oca lazi-“arhitekte svemira”) graditi, zar ne?!
Koliko takav vinograd moze da prezivi, do kada ce lazni vinogradari unistavati vinograd?
Sigurno ce prezivjeti do dolaska Gospodara, koji ce ga obnoviti: lazne vinogradare u tamnicu baciti, presahle trsove i korov pocupati i u vatru baciti, zemlju okopati, prihraniti, zaliti, posaditi nove trsove i tako divno obnoviti svoj vinograd.
Ja licno vjerujem da Gospodar vinograda (koji moze da zivi i bez vinograda) veoma, veoma pazljivo gleda sto se desava u vinogradu i ceka da ga barem netko iz vinograda pozove, zavapi da dodje i da spasi svoj vinograd jer mi bez njega ne mozemo prezivjeti. Zato Gospodar ceka da vidi tko ce ga zvati i kada bude vidio da ga vise nitko (osim onih malobrojnih koji ga vec dozivaju) ne doziva on ce doci, divno obnoviti svoj vinograd i predate ga svojim vjernim, ljubljenim, preostalim vinogradarima.
Zaista jedino sto mi mozemo (korisno) ciniti je moliti Gospodara vinograda da dodje sto prije da nas spasi. Do tada trazim medju vinogradarima one koji se trse, kao pravi vinogradari oko njihovog dijela vinograda i radim na spasu svoga trsa u vinogradu (i kada mogu pomognem onima oko sebe) i zato, kako nas je to ljubljeni ucenik evandjeoski poucio, molim: dodji Gospodine Isuse Kriste, Maranatha!!! Nisu to slucajno zadnje rijeci Biblije!!!
SP
Izgleda da papa čita ovaj blog pa je odlučio u inat...
Izbrišihttp://www.spiritdaily.com/A529poperesigning.htm
Marinko
Ne vidim zasto bi Papa Franjo dao otkaz svojevoljno.
IzbrišiDa ne ispadne da uvijek samo kritiziramo. Evo jedan pohvalni tekst (Gloria.tv) o prvim plodovima Franjinih ekumenskih druženja :
OdgovoriIzbriši"Catholic Community: On May 25 and 26 the Holy Synod of the Greek Orthodox gathered to prepare the Pan-Orthodox synod in Crete. It decided that the term “Church” should not be applied to the Catholic Church, which will be called “confession” or “community”. The Orthodox of Bulgaria, Serbia and Georgia follow a similar policy."
Eto, za šizmatike nismo više sekta ili gamad ili kako god su nas već prije zvali, sad smo postali zajednica. Malo po malo i možda već za nekog budućeg pape Franje XVIII. postanemo i Katolička crkva. :-)
S.H.
Papa Franjo je dodatno otežao povratak šizmatika u Crkvu. Crkva je u takvoj krizi da je neprepoznatljiva i razumljivo je da joj se šizmatici ne vraćaju.
OdgovoriIzbrišiF.
F., ne budi naivno dijete. Je li ti poznaš kojeg Srbina? Ako poznaš, onda znaš da je to mitomanska nacija. Takvi su i drugi pravoslavci. Naivan je onaj koji misli da će do ujedinjenja doći u sljedećih 100 ili 1000 godina. Što će biti nakon tisuću godina? Isto. Sećanje na veličanstvenu pobedu na Kosovskom polju i milijuni pobijenih Srba u Jasenovcu.
IzbrišiF., daj malo oladi od pape Franje.
Kruno
Kruno,
IzbrišiNaravno da neće biti nikakvog "ujedinjenja", jer se istina (mislim na Katoličku Crkvu, ne na modernističku) ne može ujediniti s laži.
No što se tiče povratka istočnih raskolnika u Crkvu, Blažena Djevica je u Fatimi rekla da će Njezino Bezgrješno Srce pobijediti i da će se Rusija obratiti, a Bog ne bi dopustio da itko riječi Njegove Svete Majke učini lažima.
Po samoj logici stvari svakako da Srbija neće biti daleko iza Rusije.
U vezi s tim zanimljivo je spomenuti da u knjizi "Catholic Prophecy" od Duponta među proročanstvima stanovitog časnog brata Louisa Rocca (umro 1840.) stoji i da će "južni Slaveni formirati veliko katoličko carstvo i istjerati iz Europe Turke (muhamedance), koji će se povući u sjevernu Afriku i zatim prihvatiti Katoličku Vjeru".
Nema garancije da je proročanstvo točno, čak se iz današnjeg gledišta čini nestvarno, ali možda ima nade da će i Hrvati i Srbi opet jednog dana biti braća, ako nas, ne daj Bože, Božji neprijatelji ne uvuku opet u novi krvavi međusobni rat.
Mateo, kako ti kažeš kažeš Katolička Crkva i "modernistička" naučavaju da privatne objave ne obvezuju nikoga na vjerovanje, nego Objava koja završava sa smrću zadnjeg apostola.
IzbrišiAko već uzmemo u razmatranje ukazanje u Fatimi i sadašnje vrijeme (gotovo 100 godina nakon ukazanja), onda imamo situaciju da je Rusija postala prava, uvjetno rečeno, klerikalna država gdje ista financira gradnju velebnih i "nakićenih" (čitaj: skupih) crkava, a Patrijarh i Putin (Crkva i svjetovna vlast) usko surađuju, što nailazi na oštre kritike "kršćanskog" Zapada.
Također Rusija je bila JEDINA zemlja koja se učinkovito oružjem suprostavila ISIL-u, dok "kršćanske" zapadne zemlje na čelu s Amerikom su je stvorile i toleriraju njezino postojanje, pak i podržavaju *genocid* nad kršćanima.
Ne bih uopće želio komentirati Roccino "proročanstvo" jer ne živim u ničijim halucinacijama.
Isto tako, poznati su mi tvoji stavovi u vezi jezika i bratstva Hrvata i Srba. Hvala lijepa, ali Hrvatu Srbin može biti samo susjed ("komšija") - dvije neovisne države. Ako netko još nije nešto naučio iz povijesti, zaslužio je da mu se ponovi. Pretpostavljam da si rođen nakon Domovinskog rata, zato i živiš u iluzijama o nesebičnoj bratskoj ljubavi Srba koju su velikodušno pokazivali dok su "oslobađali".
I da se ponovo vratimo od "braće" Srba u sadašnjost... Onaj tko ne shvaća da glavna prijetnja svekolikom kršćanstvu (molim te nemoj se "lijepiti" na što je Crkva, a što nije) su muslimani. Europa i Amerika ti ih nudi za "braću", nadam se da ćeš ih radosno i s najljepšim običajima dočekati kad dođu u Zagreb. Država će se već pobrinuti za lijepe i skladne stanove, a ti s njima razvijaj bratstvo i jedinstvo. Kad već može sa Srbima, zašto ne bi i sa ISIL-ovcima. I jedni i drugi su išli u istu tursku "školicu" (povijesno Otomansko carstvo). Pa ti s njima druguj. Mene nazadnog Hrvata izostavi iz krvave bajke.
Kruno
Kruno, napisali ste:
Izbriši"F., ne budi naivno dijete. Je li ti poznaš kojeg Srbina? Ako poznaš, onda znaš da je to mitomanska nacija. Takvi su i drugi pravoslavci. Naivan je onaj koji misli da će do ujedinjenja doći u sljedećih 100 ili 1000 godina. Što će biti nakon tisuću godina? Isto. Sećanje na veličanstvenu pobedu na Kosovskom polju i milijuni pobijenih Srba u Jasenovcu."
Kruno, nema razloga da budete nepristojni. Da, poznam više Srba. Koliko god da ih vi poznajete to ne opravdava vašu generalizaciju (koja iznenada obuhvaća i sve ostale pravoslavne). Kristoljubivi Srbi nisu takvi. Shvaćate li kako loše Crkva izgleda šizmaticima, kad se uzme u obzir odnos Pape Franje prema hereticima, muslimanima i ateistima? Sasvim je logično da se ni šizmatici ni krivovjerci ne žele ukrcati na brod koji tone, a izgleda da nema ni kormilara. Usput, ne bih rekao da Srbi slave bitku na Kosovskom polju kao pobjedu.
F.
"Da, poznam više Srba. Koliko god da ih vi poznajete to ne opravdava vašu generalizaciju"
IzbrišiKoliko godina imaš? Tako su mnogi mislili prije rata - "naši dragi susjedi", pa su upravo "komšije" bile najbestijalnije u mučenjima, silovanjima, prokazivanju i ubijanju.
"Kristoljubivi Srbi nisu takvi"
A gde bre nađe te hristoljubive? Te što bi se "ujedinili" samo da je papa Franjo malkice "elastičniji"?
Ne sumnjam da "rasturaš" ćirilicu pa imaš na stranici Svetosavlje hrpu članaka o "ekumenizmu" kao - "jeresi". I nije to od jučer, nego od "pamtiveka i za vekove".
Youtube: SPC promoviše miroljubivost i ekumenizam
I kažeš nisu samo Srbi takvi? Uguglaj Orthodox Church Ecumenism. Želim ti mirne "talase" na surfanju jer znam da te čeka uragan.
"Sasvim je logično da se ni šizmatici ni krivovjerci ne žele ukrcati na brod koji tone, a izgleda da nema ni kormilara."
Malo "jača" logika. A što su radili od 1054-1962 kad je sve kak ti bilo idealno?
"Usput, ne bih rekao da Srbi slave bitku na Kosovskom polju kao pobjedu."
"Još važnije je suzbiti jedno pogrešno, a dosta prošireno uverenje da je Vidovdan dan kada Srbi slave svoj poraz na Kosovu polju. Ima govornika i pisaca koji sa ponosom dovikuju: "Srbi su jedini narod na svetu koji slave svoj poraz!" To samo znači da oni koji ovako govore i pišu nisu shvatili osnovni značaj i značenje Kosova, koje je, nezavisno od ishoda bitke, SLAVNA POBEDA."
Sa stranice manastira Lepavine (namjerno ne stavljam poveznicu).
A dokle seže iracionalnost i psihopatologija:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Srpski_mit_o_Kosovu
Kruno
Kruno, uporno izlazite iz teme i spajate nespojive stvari. Srpski zločini u zadnjem ratu nemaju veze s ovim o čemu pričamo.
IzbrišiNe znam o čemu govorite, SPC nije nastala 1054. Stvari nisu tako jednostavne. Bilo je niz pokušaja formalnog ujedinjenja raznih prav. crkava s Rimom, ali politika se previše ispreplela s crkvenim stvarima.
Zašto ne bi rasturao ćirilicu kad je to i hrvatsko pismo? Znam za stranicu Svetosavlje odavno, tamo ima dosta smiješnih stvari. Morate čitati s rasuđivanjem, a preduvjet za to je nekakvo osnovno znanje.
Moja poznanstva sa pravoslavnima daju mi otpimizam da će do ujedninjenja doći, na ovaj ili onaj način.
Takvo viđenje Kosovske bitke nije općeprihvaćeno. Usput, što mislite, imamo li i mi Hrvati svoje iracionalne mitove?
"Sasvim je logično da se ni šizmatici ni krivovjerci ne žele ukrcati na brod koji tone"
Izbriši"A što su radili od 1054-1962 kad je sve kak ti bilo idealno?"
"Ne znam o čemu govorite, SPC nije nastala 1054."
Da te podsjetim, i ti i ja govorimo o, nazovimo tako, (sve)pravoslavnoj shizmi koja se dogodila 1054 i koja je uključivala Srbe koji su bili dio "Vaseljenske" patrijašije u Carigradu dok nisu dobili autokefalnost 1219. I od 1054. i od 1219. imali su doooovoljno vremena...
Mene su u školi učili srpsku ćirilicu. Lijepo je što ti znaš hrvatsku ćirilicu (sigurno i glagoljicu). Razlika između nas je što ja poznavanje ćirilice ne koristim za čitanje velikosrpske i svetosavske literature, niti bilo čega na srpskom jeziku, osim da budem informiran odgovoriti srboljupcima.
"Takvo viđenje Kosovske bitke nije općeprihvaćeno."
Takvo iracionalno viđenje Kosovske bitke je općeprihvaćeno, samo što danas živimo u doba demokracije i interneta kad pojedini obrazovani Srbi ne žele biti retardi i kažu istinu javno. "Nebeski narod" naravno ne sluša pojedince nego SPC i velikosrpsku ideologiju. To se vidjelo prije i za vrijeme prošlog rata na čijim su se mitinzima masovno okupljali do bacanja "cveća" na tenkove.
To što trenutno je na ovim područjima mir je isključivo rezultat slabe Srbije (koja je izgubila još jedan rat u nizu izgubljenih) te konstelacije snaga i svjetske politike (naravno i hrvatskog članstva u NATO-u).
"Moja poznanstva sa pravoslavnima daju mi otpimizam da će do ujedninjenja doći, na ovaj ili onaj način."
Želim ti dug život i da dočekaš unuke i praunuke i da te bajke pričaš njima.
Kruno
Prvo, isprike Tomi što "mora" trpjeti ovakve beskorisne rasprave.
Izbriši---
Kruno, nemate objektivan ni kršćanski stav prema srpskom narodu. Dosadna je ta priča o zločinima. Za svako počinjeno zlo, drugi će izvući pretrpljeno i obrnuto.
Svetosavlja smatram odbojnim i korijenski nekršćanskim. Netko je dobro rekao, to je "sakralizacija nacije i nacionalizacija religije". Ne čitam takve stvari nakon što sam ih "okusio". Ipak, ostaje neshvatljivo kako ste vi to proširili pa ne čitate ništa napisano na srpskom jeziku.
---
Vratimo se na početak. Tvrdim da su papa Franjo (i papa I. Pavao II) dodatno udaljili šizmatike od Crkve. Na primjer, grčki i bugarski šizmatici su strašno pretrpjeli i trpe od muhamedanaca. Ako papa izjavi da su muhamedanci i kršćani braća i djeca Božja, ako opere noge muhamedancima, izjavi da vjerujemo u istog Boga, izjednači Kristovu zapovijed širenja vjere sa džihadom, poljubi Koran (Ivan P. II), kaže "neka Sv. Ivan Krstitelj čuva islam" (Ivan P. II), itd. zar vam nije jasno da će se to veoma loše odraziti na naš odnos sa spomenutim šizmaticima?
"Kruno, nemate objektivan ni kršćanski stav prema srpskom narodu."
IzbrišiZar je govoriti istinu nekršćanski? Pa tko je napao Hrvatsku i BiH? Marsovci? Kršćanski je oprostiti, ali ne i zaboraviti jer se onda Magistra Vitae (povijest) ponavlja.
"Ipak, ostaje neshvatljivo kako ste vi to proširili pa ne čitate ništa napisano na srpskom jeziku."
Zašto bih bilo što čitao na srpskom jeziku??? Sve što me zanima piše na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku.
Srbi i drugi pravoslavni su imali preko 900 godina za "ujedinjenje" s Katoličkom Crkvom (1054-1962). To se (naravno) nije dogodilo, niti će se dogoditi u sljedećih 900 ni 9000 godina. To nema veze s papama, ni prije ni poslije 1962. godine. To leži u samoj biti pravoslavlja.
Donji tekst je napisan na hrvatskom jeziku i latinici od blogera pravoslavca. Bloger se ne četniči jer želi ponuditi pravoslavlje naivnim Hrvatima.
Evo što piše o papi i ekumenizmu:
"Pravoslavna Crkva vjeruje da je baš ona ta jedina Crkva.
Gdje je onda ovdje rimski papa? Rimski papa je osoba koja se nalazi van jedinstva ove jedne Crkve-Tijela Kristova, Crkve pravoslavne. On se ne može ispovjediti niti pričestiti niti u jednome pravoslavnome hramu, niti kod zadnjeg pravoslavnog svećenika u najzabitijem selu. Ako ne može sudjelovati u ovim najvažnijim činima Crkve, onda se nalazi van Crkve, a to ne znači van neke ljudske zajednice, nego van Tijela Kristova, van zajednice Duha Svetoga. ... Zajednica kojoj je on na čelu, odstupila je u cijelom nizu dogmi i teoloških načela od dotične Istine. ... Zato, koliko god riječi „heretik i sektaš“ djelovale uvredljivo, svaki se pravoslavni kršćanin mora zapitati: može li se papa pričestiti u crkvi, kao što se pričešćuje obično pravoslavno dijete? Ako ne može, onda je on van Crkve, van spasenja, van zajednice sa Bogom. ... Kakav onda stav treba zauzeti pravoslavni kršćanin prema njemu? Svakako, treba ga poštivati kao čovjeka, kao oskvrnutu sliku Božju, koja se nalazi u dušepogubnom stanju. Treba moliti za njegovo pokajanje i spasenje. ... U nikojem slučaju ne smije gledati u njemu zakonitog crkvenog poglavara-zato su neshvatljivi pravoslavni crkveni ljudi i teolozi, koji će mu poljubiti ruku-kako član prave Crkve, još k tome i nasljednik apostola, može ljubiti ruku (a to se čini većemu od sebe), osobi koja se nalazi van zajedništva Duha Svetoga, i van Tijela Kristova? Kako usne koje primaju Tijelo i Krv Kristovu mogu cjelivati ruku onoga koji je utjelovljenje nauka protivnog Crkvi?"
To je stajalište i nauk pravoslavlja, a ne tvoje iluzije i poznanstvo/prijateljstvo s pravoslavnima (koji ti smiju iza leđa).
Kruno
Kruno,
IzbrišiNe zanimaju me previše nacionalističke rasprave. Domoljublje itekako poštujem, ali nacionalizam ne jer je plod protu-Božje Francuske revolucije i jer je uzrok mnogih ratova od tada.
Iluzije o Srbima nemam, kao ni o drugim narodima. Međutim, svjestan sam da su Hrvati i Srbi od svojih početaka bili upućeni jedni na druge, i u dobru i u zlu. Njihovo obraćenje bilo bi na veliko dobro i za jedne i za druge.
Previše toga pretpostavljaš da bi se s tobom moglo smisleno razgovarati. Zato ću samo reći da je vrko opasno zanemarivati ili ne priznavati ukazanja BDM u Fatimi, kao i da obećanje obraćenja Rusije ne znači obraćanje na raskol (koji vodi u istu propast kao i komunizam) nego obraćanje na katoličku istinu i povratak Katoličkoj Crkvi, izvan koje nema spasenja.
"vrlo opasno zanemarivati ili ne priznavati ukazanja BDM u Fatimi"
IzbrišiZbog čega je *vrlo opasno* zanemarivati ili ne priznavati ukazanje u Fatimi kad Katolička Crkva (i "napredna" i "nazadna") jasno naučava da nitko nije obvezan vjerovati u privatne objave? Vrhunci svetosti se mogu postići i bez Fatime te zadobiti Nebo, čak i biti službeno proglašen svetim (-om). To je jasni nauk Katoličke Crkve protiv kojeg nitko ne može. Ili ipak može Mateo?
Što je Gospa mislila kad je rekla nepismenoj pastirici Luciji da će se Rusija obratiti zna Gospa sama (kod privatnih objava uvijek postoji mogućnost "nesavršenog" razumijevanja i prenošenja poruke od strane vidioca).
Glede jučerašnjeg "šarenila" u Metropoli i razdraganih Zagrepčana i gostiju iz Srbije i "regiona", je li Gospa mislila, između ostalog, da će Rusija biti jedina zemlja u kojoj je zakonom zabranjeno "paradiranje"?
Je li bi se po tebi Rusija (svi pravoslavci) trebala obratiti na, nazovimo tako, tradicionalnu rimokatoličku vjeru ili bi "Rusi" trebali postati "grkokatolici"?
Budući da po tebi vidljiva Katolička Crkva s papom de facto ne postoji, na koju bi se vjeru Rusija trebala obratiti: na SSPX (koji priznaje papu), Pokret Otpora ili neku sedevakantističku sektu?
"Kandidat" za papu je bilo koji neoženjeni muškarac katolik, jer prije izbora nije potrebno čak niti da je svećenik (u tom slučaju se nakon izbora redi za svećenika i posvećuje za biskupa)."
Ili je ovo odgovor? Živio TI! Oremus.
Kruno
Zijev...
IzbrišiOsobni napadi i lažne optužbe. Kao što sam rekao, s ovakvima ništa od smislenog razgovora.
Koliko god to bilo nebulozno, često se dobiva taj dojam (pogrešan, naravno) da imamo dvojicu papa. Tako i jučer na predstavljanju knjige kard. Roberta Saraha: ni kardinal Bozanić ni kardinal Sarah nisu čak ni upotrebljavali izraz "emeritus", nego samo "papa Benedikt (XVI.)", govoreći o mišljenju što ga je Ratzinger izrazio o Sarahovoj knjizi, objavljenoj 2015.
OdgovoriIzbrišiM. P.
Kruno, napisao sam vam dužu poruku, pa sam odustao. Nema smisla. Ne ostavljate dojam razumnog i dobronamjernog čovjeka. Da gledate stvari na duhovni, kršćanski način ne bi tako govorili (pritom ne mislim na indukciju, nedopušteno pojednostavljivanje, generalizaciju). Ako se obratite i istinski prihvatite Kristovu vjeru, napustit ćete vlastite koncepcije.
OdgovoriIzbrišiF, zar ti ja branim da živiš u iluzijama? Ti ćeš i 2054. godine ponavljati jedno te isto: radim na tome, družim se sa Srbima, nema da nema. I na kraju ćeš skončati u iluzijama.
OdgovoriIzbrišiNaravno, da bi iluzije trajale, svi su krivi: kriv papa, kriv Kruno, krivi Hrvati (sami sebe napali), kriv ti jer se nisi dovoljno družio sa Srbima. Odakle ti taj poriv za samokažnjavanjem?
"Ako se obratite i istinski prihvatite Kristovu vjeru, napustit ćete vlastite koncepcije."
To ti govori NJIMA, ne meni. Niti se odnosi na mene niti smo mi "ortaci" da bi na taj način sa mnom komunicirao.
Kruno