Iz razgovora s novim gospićko-senjskim biskupom, karmelićaninom o. Zdenkom Križićem za Večernji list:
"Očekivati da mi vjenčavamo u Crkvi crkvene gay brakove, crkveni nauk zasad to ne dopušta. Ali to ne znači da su ti ljudi manje vrijedni, da oni u Crkvi trebaju biti marginalizirani. Ne, apsolutno ne! Moraju biti poštovani i moraju se uključiti. Konačno, oni mogu kao vjernici i u Crkvi dati svoj nemali doprinos u duhovnom rastu kršćanske zajednice, vjerničkom i sveukupnom rastu zajednice naroda kao takvog."
Crkveni nauk to zasad ne dopušta? Nadalje, ako sam dobro shvatio, seksualno aktivni, nepokajani, homoseksualci i homoseksualke mogu dati nemali doprinos u rastu Crkve i naroda?
"Mogu li npr. ići na pričest?
Mogu, pod uvjetom da idu na ispovijed. Oni nisu isključeni iz sakramenta. Međutim, isto tako moraju pred Bogom priznati što po svojoj savjesti osjećaju kao grijeh, kao nešto što nije u skladu s Božjim zakonom. Oni idu na pričest kao i svi drugi."
Oni ne samo da trebaju "ići na ispovijed" jer svatko može "ići na ispovijed", nego se trebaju valjano ispovijediti (a to uključuje pokajanje i odluku više ne griješiti) i dobiti odrješenje. Na ispovijedi trebaju priznati sve teške grijehe, a ne samo ono "što po svojoj savjesti osjećaju kao grijeh, kao nešto što nije u skladu s Božjim zakonom" jer im savjest može uslijed grijeha i modernističkog tješenja svećenika poput ovog biti krivo oblikovana, pa da ne osjećaju grešnim ono što Crkva oduvijek i svuda osuđuje.
"Svi znamo da ima toliko razvedenih brakova za koje bismo mogli reći da nisu bili niti valjani."
Valjda ja nisam jedan od tih svih jer ako znam da su se ljudi oženili u Crkvi jasno pretpostavljam da je brak valjan, a suprotnu tvrdnju bi valjda trebao dokazati crkveni sud (barem je tako bilo do prošle godine kad je papa Franjo uveo tzv. skraćeni postupak).
"Da nisu bili niti zrelo sklopljeni, da osobe emocionalno, psihički nisu bile pripremljene. I ti brakovi su pukli na prvim i malim poteškoćama. Papa sada inzistira na tome da se daju olakotne mogućnosti, odnosno brže, da se taj brak proglasi ništavnim. Treba vidjeti koji su razlozi doveli do razvoda. Tako da ti ljudi mogu sklopiti ili ozakoniti neki drugi brak u kojem se nalaze."
Izgleda da sada treba dokazati da su obje strane bile emocionalno i psihički pripremljene i zrele da bi brak bio valjan jer se inače uzima da je sama činjenica razvoda potvrda nezrelosti bračnih drugova. Bože sačuvaj na što smo spali. Ja sam mislio da je smisao crkvenog sudbenog postupka utvrđivanje istine o valjanosti sklopljene ženidbe, a ne "tako da ti ljudi mogu sklopiti ili ozakoniti neki drugi brak u kojem se nalaze." Zamislite kad dođe bračni par gdje se oba supružnika slažu s "poništenjem crkvenog braka" što znači da mogu ići na brži postupak koji je Papa uveo krajem prošle godine. I njihov slučaj dolazi pred ovakvog biskupa koji donosi odluku o ništavosti koja odmah postaje pravovaljana jer je ukinut i obavezni priziv. Pa si vi mislite.
"Do toga je itekako Crkvi stalo, jer se Crkva muči s time, zato što je brak nerazrješiv, međutim treba uvijek vidjeti je li taj brak valjano sklopljen. Osim toga, Crkvi je itekako stalo do djece iz tih brakova, jer se često događa da ta djeca idu na prvu pričest i krizmu, a njihovi roditelji ne mogu pristupiti sakramentu svete pričesti. Ili ne mogu biti kumovi i tako dalje. To nije dobro za vjerničku formaciju djece."
Gle koji razlog, roditelji koji žive u preljubničkoj vezi neće moći pristupiti sakramentima zajedno s djecom. To nije dobro za vjerničku formaciju djece, pa je umjesto da roditelji srede svoje grešno stanje ili ne pristupaju pričesti, rješenje u tome da im se na bilo koji način nađe razlog nevaljanosti prve ženidbe.
"I na koncu, na planu sakramentalnog života kako tim ljudima pomoći da mogu biti dionici tih milosti koje Bog daje svima. Jer, često može biti greška jedne strane u braku, gdje druga može biti nevina."
Ček, ček, ček. Pa nije nevinoj strani onemogućen pristup sakramentima osim ako se i ona nije iznevjerila svojim ženidbenim obećanjima i živi u preljubu s drugom osobom.
Sve u svemu, modernistički jad i bijeda.
Zahvaljujem na informaciji i na prikazu. Ipak je prva rečenica citata najgora (ono "zasad"). I najbolja, jer je odmah sve jasno.
OdgovoriIzbrišiM. P.
Jučer ujutro sam pročitala taj intervju i ostala zapanjena mlakošću novog biskupa i namjernim prikrivanjem Istine. Doista ne mogu razumjeti kako za svoje riječi pred Gospodinom nađe opravdanje, kad zna da je pastir duša... Bože smiluj nam se svima.
OdgovoriIzbrišiTrenutno smo u fazi intenzivne smjene i dolaska nove generacije biskupa koja znači korak naprijed u modernističkoj revoluciji. Ako usporedimo malo stariju generaciju koja je bila još donekle starijeg kova (u najmanju ruku da se barem nisu mogle od njih čuti ovakve nebuloze) - Ivas, Štambuk, Župan, Bogović donekle; a dolaze novi koji punim plućim dišu koncilski zrak i duh pape Franje - Uzinić, Petanjak, Križić, pa još prije Gorski i preteče poput Košića i Šaška. Sve u svemu, pratimo u stopu zbivanja u općoj Crkvi.
OdgovoriIzbrišiAnte
Francisco bira svoje ljude, slične njemu.
IzbrišiČovjek će se s ovakvim stavovima upravo idealno uklopiti u ličku sredinu. Ne tako dobro kao Elton John u Čavoglave, ali tu negdje...ako to gledamo s aspekta ekumenizma, pogotovo bi lička pravoslavna braća mogla dijeliti njegove stavove o buzorantima...
OdgovoriIzbrišiToma, drago mi je da vam ovo nije promaklo. Porazni stavovi novog biskupa, modernizam u kostima.
OdgovoriIzbrišiZanimljivo je da na stranici Narod.hr nije bilo vijesti o ovom članku u novinama. Pa nije bilo niti komentara.
OdgovoriIzbrišiBiskup Križić je na tragu onoga što govori biskup Ćupić u SAD-u.
Prvo moraju smisliti način kako da uljepšaju izjave da ne zvuče toliko oprečno katoličkom nauku i kako optužiti novinare da su iskrivili ono što je otac biskup stvarno *mislio reći*. Težak zadatak u svakom slučaju.
IzbrišiIzgleda da se dosadašnja taktika za Franju seli i na domaći episkopat. Prozirno iskrivljavanje izjava kako bi se ugurale u katolički kalup, a ako je to baš nemoguće, onda potpuno ignoriranje i guranje pod tepih. Koji intervju? Koji biskup Križić?
Ne razumijem zasto je tako tesko procitati upute o komentiranju i staviti neko ime ili nadimak kako bi se razlikovali sugovornici. Neke komentare zato brisem.
IzbrišiDrago mi je Toma da si istaknuo ovaj intervju. Ja sam ga neki dan pročitao, i bio sam užasnut. Jako sam alergičan na to stalno pozivanje na savjest - pa nas su kao klince na vjeronauku učili (ispravno) da savjest može biti krivo formirana i da zato imamo Božje zakone prema kojima se treba ravnati. A ovo mlako nemuževno razvodnjavanje da se svima ugodi je katastrofa. Gdje su odlučni, čvrsti i muževni svećenici koji jasno (proročki) navještaju evanđelje? Sve neki feminizirani, ne-bi-se-štel-zamerit tipovi :( Zamisli sv. Ivana Vianneya, zamisli blaženog Stepinca...
OdgovoriIzbrišiNik
Ovakve izjave i ovaj lažni milosrdni nauk još više mi daju snage biti stroži i tvrđi prema sebi. Neću prihvatiti , popustiti , opravdavati ni udovoljavati samome sebi ni milimetra. I dalje ću raditi sa strahom i drhtanjem , uz Božju pomoć na svom spasenju. Neka mi Kraljica neba bude na pomoći. Robelar
OdgovoriIzbrišiPadoše mi napamet predivni tekstovi iz proroka Ozeja: Nek se nitko ne kori, nek se nitko ne parbi. Ali ja se moram parbiti s tobom, svećeniče. Danju ti posrćeš, a noću s tobom posrće i prorok... etc.
OdgovoriIzbriši„…jer su ti ljudi takvi, niti su oni to birali, jednostavno su tako rođeni i treba ih poštovati.“
OdgovoriIzbrišiZnači li to da se radi o nasljeđu? Ako da, kakvo je: genetsko, psihološko ili duhovno? Paket cjelokupnog nasljeđa, fizičkog, psihičkog i duhovnog, je izvor iskušenja za svakog čovjeka, za većinu od nas (mane, sklonosti, traume). Imaju li onda i druga „nepovoljna nasljeđa“ pravo na aboliciju i olakotni tretman?
Kakva god iskušenja bila, kad im se podlegne čini se grijeh, a grijeh prvenstveno vrijeđa Boga, pa čak iako nitko od ljudi nije povrijeđen tim grijehom (okolina ga podržava).
Biskupovo opravdavajuće „nisu krivi“ jer korak do onog „onda nije grijeh“.
Petar Z
"Znanstvenici" s Harvarda i ostalih hramova progresivne misli kažu da je homoseksualnost 100% genetski nasljedna, jer se mora spriječiti bilo kakav pokušaj da okolina pokuša na konstruktivan način ispraviti nečije sklonosti. Spol je, međutim, u potpunosti društveni konstrukt. Potonje nije u kontradikciji s prethodnim.
IzbrišiDotični propovjednici također kažu da je inteligencija ponešto nasljedna ako se radi o djetetu i dvoje roditelja. Ali da bi inteligencija bila nasljedna u smislu da su određene etničke skupine statistički značajno inteligentnije od drugih, to je fašizam.
Izjaviti da homoseksualnost nije 100% genetski nasljedna i 0% što hormonalno-fenotipski, što društveno uvjetovana već je danas vrlo zaostalo. Za koju godinu bit će utuživo, na razini javnog veličanja Hitlera.
Biskup Križić je otvoren ovom svijetu. Pažljivo osluškuje signale koje šalju s ljudi mjesta višeg autoriteta i općenito se odlikuje kao savjestan učenik. Zahvaljujući tome je i doguro daleko. Dakako, i ljudi na mjestima visokog autoriteta, koje on s punom koncentracijom i iskrenim poštovanjem sluša, imaju svog šefa. Taj nije čovjek, nego duh i ima mnogo imena, a mi ćemo ga spomenuti samo kao Kneza ovog svijeta.
Znanost je manipulabilna i u strogo znanstvenom svijetu, a kamoli kad se prezentira s pozicije moći „običnom puku“. Farmacija je primjer. Ona je svjetski biznis No. 1 i kod nje je manipulacija čisto pragmatične naravi. Što se tek događa u manipulaciji po eshatološkim pitanjima, gdje interesi nisu materijalno ovosvjetski, možemo tek naslututi.
IzbrišiDoći će vrijeme, zapravo za neke je stvari već došlo, da će biti potrebno birati između nauka Božjeg i „znanstvenih“ dokaza. U takvim se slučajevima ne treba pozivati na povijesno iskrivljena, nametnuta i tendenciozna tumačenja odnosa Crkve spram heliocentrizma, kreacionizma, inkvizicije i drugih „grijeha“ kontra znanosti.
Homoseksualnost je paradgmatski primjer; uz laboratorijski nalaz i liječničku potvrdu „urođena“ homoseksualnost ne može, točnije NE SMIJE, bit grijeh i kao takva nepodložna je ispovijedi. E, oni koji takvu potvrdu memaju obični su griješnici koji moraju na ispovijed i pokoru. Takav scenario nije SF. Za njega treba nategnuti znanost do ruba prihvatljivosti, ali to ide, moguće je to napraviti. Lukavo kreirana studija + tendenciozna selekcija rezultata + primjerena statistika + vješta prezentacija = znastveno dokazano.
To je finale obećanja „biti ćete kao bogovi“!
Petar Z
Carissime Petre,
IzbrišiBaš tako kako ste napisali.
Iz intervjua (arhiv) s p. Krizicem u kojemu se radi svojevrsna kontrola stete:
OdgovoriIzbriši– Željeli bismo vam postaviti i nekoliko pitanja u svezi s vašim nedavnim razgovorom za Večernji list. Naime, nekoliko vaših odgovora izazvalo je zbunjenost u nekim vjerničkim krugovima, pa bismo željeli iskoristiti ovu prigodu da ih pojasnite. Primjerice, rekli ste da crkveni nauk zasad ne dopušta crkveno “vjenčanje” za istospolne parove i to da osoba koja je kum na krštenju ili krizmi živi u neregularnom statusu. Znači li ovo “zasad” kako mislite da se to može promijeniti?
Ne mogu negirati da sam u jednom spontanom razgovoru koji je trajao više od sat vremena i nesvjesno izgovorio neku riječ koja onda mnogima postane kamen spoticaja, a mediji ju izdvoje kao najbitniju u cijelom tom razgovoru. Da sam ja tekst poslije vidio i autorizirao ga, ta riječ „zasad“ sigurno ne bi ostala.
Nema to nikakve veze s nekim mojim navještajem da će se katolički nauk u tom smislu uskoro promijeniti. Ako mene nazivaju „Franjinim biskupom“, onda bi onakav moj stav bio posve protivan Franjinom nauku. Poznato je svima da je samo prije nekih dva mjeseca Sveti Otac izdao postsinodalnu apostolsku pobudnicu „Amoris laetitia“ gdje je o tome sve rekao vrlo jasno i nedvosmisleno. Papa naglašava da nema nikakva temelja da se može govoriti o sličnosti između istospolnih i heterospolnih zajednica, između braka koji sklapaju muškarac i žena, i onoga što sklapaju osobe istoga spola (br. 251). Ovdje treba razlikovati gay brakove od gay osoba. Ako Crkva ne priznaje gay brakove, to ne znači da odbacuje gay osobe. Takva Crkva ne bi bila Kristova. Ali i od gay osoba kao i od heteroseksualnih osoba Crkva jednako traži da žive u skladu s evanđeoskim moralnim zakonima.
Što se tiče kumstva na krštenju ili krizmi, ne znam što je netko našao sporno u mojoj izjavi. Nigdje nisam rekao da oni mogu biti kumovi na krštenju ili krizmi, nego baš obratno. Rekao sam da Crkva nastoji pomoći takvima da se ne osjećaju na rubovima Crkve, i rekao sam da su u takvim obiteljima djeca zbunjena što roditelji ne idu na sakramente i ne mogu biti kumovi na krštenju i krizmi. Stoga Crkva želi i pojednostavniti proces utvrđivanja valjanosti prethodnog braka, da bi onda, ako se to utvrdi, te osobe mogle valjano sklopiti sakrament braka i ne biti kamen spoticaja za vlastitu djecu. Ne znam što je bilo sporno u mojoj izjavi!
– Ipak, gay osobe ste u razgovoru opisali kao one koje svoju homoseksualnost “nisu birale”. Međutim, znanstvenici i dalje vode rasprave je li homoseksualnost genetski predodređena ili ne, a konsenzus je kako okruženje u kojem pojedinac raste i dalje ima presudan utjecaj na formiranje njegove seksualne orijentacije, dakle ona se birati – može. Kako to komentirate?
IzbrišiNe ulazim u znanstvene rasprave da li je seksualnost genetski predodređena ili ne, a prihvaćam da okruženje u kojem pojedinac raste ima presudan utjecaj na moralno formiranje u svakom smislu, pa tako i seksualne orijentacije. Ali onda ovdje nameće pitanje: koja je moralna odgovornost osobe koja je pod jakim utjecajem okruženja nešto izabrala? Možemo li tu više govoriti o „kolektivnom grijehu“, nego individualnom? Koliko su osobe bile u mogućnosti da spoznaju istinu i da se onda svjesno i slobodno opredijele? Ima tu puno pitanja i ne smatram da ih treba zaoštravati. Jer postoji opasnost da netko pomisli kako Crkva drži da je osoba gay, sama po sebi, utjelovljenje nekoga zla. Ovo bi bilo itekako opasno.
– Rekli ste i kako homoseksualne osobe mogu pristupiti pričesti “ako su ispovjeđene i ako su priznale grijehe prema vlastitoj savjesti”. Vrijedi li to i za osobe koje prakticiraju svoju homoseksualnu sklonost ili, čak, žive u homoseksualnoj vezi?
Čini mi se da prenaglašavajući situaciju gay osoba to lako može dovesti do toga da se relativizira moralna odgovornost svih drugih. Trebalo bi postaviti također pitanje što s onima koji su heteroseksualni, nisu u braku, ili još gore, jesu u braku, a imaju seksualne odnose s osobama izvan braka? Mogu li oni na ispovijed i pričest? Stvar je jasna i za jedne i za druge: ako netko pristupa sv. ispovijedi, potrebno je da se iskreno kaje i da, pored svih slabosti, iskreno želi promijeniti život. Ako toga nema, onda ispovijed nije valjana. To jednako vrijedi za sve. U suprotnom bi to bio, kako će reći Luther, pokušaj jeftinog kupovanja milosti, ili bolje rečeno: izigravanje Boga. Jasno da tako ne ide. Ali u svemu ovome postoji i jedan drugi, ne mali, problem: kako pomoći osobama da ispravno formiraju savjest i da imaju veću jasnoću što je grijeh? Poznata je davna izjava pape Pija XII. koji je rekao da je za čovjeka „našeg vremena najveći grijeh to što je izgubio osjećaj za grijeh“. Danas bismo mogli dodati da nije samo problem što su mnogi izgubili osjećaj za grijeh, nego što kod mnogih rapidno raste osjećaj za grijehe drugih. O vlastitim grijesima nemaju što reći, ali zato o grijesima drugih mogu u nedogled govoriti. Vidimo kako je i ovo veliko područje za „novu evangelizaciju“.
Problem je, naravno u tome sto cak i ovo objasnjenje pokazuje poglede novog biskupa.
IzbrišiDa sam ja tekst poslije vidio i autorizirao ga, ta riječ „zasad“ sigurno ne bi ostala.
Zasad ne bi, ali mozda je to samo testiranje reakcije, nesto slicno kao s Papom i Scalfarijem.
Ovdje treba razlikovati gay brakove od gay osoba. Ako Crkva ne priznaje gay brakove, to ne znači da odbacuje gay osobe. Takva Crkva ne bi bila Kristova.
Sto su to "gay osobe"?
Što se tiče kumstva na krštenju ili krizmi, ne znam što je netko našao sporno u mojoj izjavi. Nigdje nisam rekao da oni mogu biti kumovi na krštenju ili krizmi, nego baš obratno. Rekao sam da Crkva nastoji pomoći takvima da se ne osjećaju na rubovima Crkve, i rekao sam da su u takvim obiteljima djeca zbunjena što roditelji ne idu na sakramente i ne mogu biti kumovi na krštenju i krizmi. Stoga Crkva želi i pojednostavniti proces utvrđivanja valjanosti prethodnog braka, da bi onda, ako se to utvrdi, te osobe mogle valjano sklopiti sakrament braka i ne biti kamen spoticaja za vlastitu djecu. Ne znam što je bilo sporno u mojoj izjavi!
Haha, rekli bi ameri nice try, sto ste mislili, to ste i rekli. Joj da, zaboravljam da prvi intervju nije autoriziran.
Ali onda ovdje nameće pitanje: koja je moralna odgovornost osobe koja je pod jakim utjecajem okruženja nešto izabrala? Možemo li tu više govoriti o „kolektivnom grijehu“, nego individualnom? Koliko su osobe bile u mogućnosti da spoznaju istinu i da se onda svjesno i slobodno opredijele? Ima tu puno pitanja i ne smatram da ih treba zaoštravati. Jer postoji opasnost da netko pomisli kako Crkva drži da je osoba gay, sama po sebi, utjelovljenje nekoga zla. Ovo bi bilo itekako opasno.
Sto ces, ne moze nitko pobjeci od sebe, tako i moderni(sticki) svecenik, cim zine, odmah se otkrije.
Ali u svemu ovome postoji i jedan drugi, ne mali, problem: kako pomoći osobama da ispravno formiraju savjest i da imaju veću jasnoću što je grijeh?
Pa mozda kao malecka sugestija, da recimo svecenici govore o tome sto je grijeh i kamo vodi, jasno i bez ovakvih uvijanja.
Danas bismo mogli dodati da nije samo problem što su mnogi izgubili osjećaj za grijeh, nego što kod mnogih rapidno raste osjećaj za grijehe drugih. O vlastitim grijesima nemaju što reći, ali zato o grijesima drugih mogu u nedogled govoriti. Vidimo kako je i ovo veliko područje za „novu evangelizaciju“.
Ah, da, standardna mantra o brvnu u oku i slicno. No, razlika je u tome sto su u prvom intervjuu i ovom ponovljenom pokusaju p. Krizica pitali nacelno o grijesima i problematicnim situacijama, nitko nije spomenut poimence, a jos manje se nekoga prozivalo osobno zbog njegovih grijeha. Dakle, ako cete u nacelima mutiti vodu, onda vas svatko ima pravo prozvati bez obzira da li su ti grijesi koje opravdavate grijesi te osobe koja vas proziva ili ne. A ova zadnja recenica djeluje kao prijetnja: "Jos mi puno imamo posla da koncil zazivi i da se nitko ne paca u tudje poslove ili se sablaznjava."
Evo koji je cilj lažne modernističke crkve, na kojem je putu već puno uznapredovala, a Francisco svaki dan pomiče granicu dalje, svjestan ili nesvjestan konačnog cilja:
IzbrišiPapa sv. Pio X., Notre charge apostolique:
"And now, overwhelmed with the deepest sadness, We ask Ourselves, Venerable Brethren, what has become of the Catholicism of the Sillon? Alas! this organization which formerly afforded such promising expectations, this limpid and impetuous stream, has been harnessed in its course by the modern enemies of the Church, and is now no more than a miserable affluent of the great movement of apostasy being organized in every country for the establishment of a One-World Church which shall have neither dogmas, nor hierarchy, neither discipline for the mind, nor curb for the passions, and which, under the pretext of freedom and human dignity, would bring back to the world (if such a Church could overcome) the reign of legalized cunning and force, and the oppression of the weak, and of all those who toil and suffer. We know only too well the dark workshops in which are elaborated these mischievous doctrines which ought not to seduce clear-thinking minds."
Prijevod:
"A sada, preplavljeni najdubljom tugom se pitamo, Časna braćo, što se dogodilo s katoličanstvom Sillona? Jao! Ta organizacija koja je prije davala tako obećavajuća očekivanja, tim bistrim i snažnim potokom su u njegovom tijeku ovladali današnji neprijatelji Crkve, i sada je ništa više od bijednog pritoka velikog pokreta otpadništva koji se organizira u svakoj zemlji za uspostavljanje Jedne Svjetske Crkve, koja neće imati ni dogme, ni hijerarhiju, ni disciplinu za um, ni uzde za strasti, i koja će pod izlikom slobode i ljudskog dostojanstva vratiti na svijet (ako bi takva crkva mogla prevladati) vladavinu legalizirane podmuklosti i sile, te potlačenost slabih i svih onih koji se muče i pate. Itekako smo dobro svjesni tamnih radionica u kojima se stvaraju te pokvarene nauke koje ne smiju zavesti umove koji jasno razmišljaju."
(http://www.papalencyclicals.net/Pius10/p10notre.htm)
U nekoliko crkava u Zagrebu vidio sam na stolićima za štampu izloženu knjižicu "Muško i žensko stvori ih! Poruka biskupa HBK" iz 2014. Nadam se da je to znak da je zaprepaštenje izjavama biskupa Križića ipak došlo do HBK.
IzbrišiTrpko:
OdgovoriIzbrišiŠto se tiče nevaljanosti brakova, ima tu i crkva svojih velikih propusta koje je i dužna ispraviti drukčijom pastoralnom praksom. Naime kaj, crkve su subotom industrije vjenčanja. A tko je s tim mladim ljudima radio, tko je provjeravao jesu li zreli, jeki netko možda sugerirao da im još nije vrijeme braka? Parovi koji nemaju konstantan župni život, ne bi se niti trebali pripuštati crkvenom vjenčanju.