Sa strahom i trepetom treba raditi o spasenju duše.
Jučer smo razmatrali o spasenju duše uopće, danas pako razmatrajmo, kako treba sa strahom i trepetom raditi o spasenju njezinu. Da, sa strahom i trepetom treba da radimo o spasenju duše, kad vidimo okolo sebe tolike prigode, koje nas na grijeh vuku; tolike neprijatelje (nečiste duhove), koji hoće da nam dušu upropaste. Svijet nas zaslijepljuje a vlastito naše tijelo na zlo mami, a mi smo tako slabi, da nas može jedna jedina riječ, kojom bližnjemu poštenje uzmemo, jedna psovka, kojom veličanstvo Božje pogrdimo, jedan nečisti pogled, jedna nečista želja strmoglaviti u propast. Slijep je dakle svaki onaj, koji misli, da će se lako spasti, ako i bez straha živi. Pad angjela, prvih naših praroditelja, svetoga kralja Davida, mudroga Salomona, najjačega Samsona, Petra prvaka apostola neka nam budu primjerom, kako može čovjek pasti u teške grijehe. Koliki ljudi bili su svetiji od nas, pak su pali i za vijekove se srušili u pakao, a mi da se ne bojimo? Ako to biva s jelama, a što će tek biti s trstikom? Ako to biva sa zelenim drvom, a što će tek biti sa suhim? „Ako će se pravednik jedva spasti, bezbožnik i grješnik gdje će se javiti?“ (I. Pet. 4, 18.)
Kad pomislimo kako malo ljudi ide putem spasa, strah nas mora spopasti i trepet. Kad jednom neko zapita Isusa: „Gospode! Da li ih malo ima, koji će se spasti?“ Odgovori Isus: „Vi se trsite unići na uska vrata; jer vam kažem, mnogi će tražiti da unigju, ali neće moći“. (Luk. 13, 23. 24.) „Ugjite na uska vrata, jer su široka vrata i širok je put, što vodi u propast i mnogo ih ima, koji njim idu. Kao što su uska vrata i tijesan put, što vodi u život i malo ih je, koji ga nalaze“. (Mat. 7, 13. 14.) To je rekao Isus svojim učenicima, koji ga rado slušahu i vjerovahu u njegov nauk. A koliko ih ima, koji ne poznaju Isusa, ili ako ga poznaju, srame ga se; samo imenom su kršćani a činom pogani.
Da se osvjedočimo, kako se mnogo ljudi izgubi, povirimo samo na vrata pakla, pak prebrojimo one proklete, ako možemo. O koliki se tamo muče, koji su živjeli prije Isusa! Gledajte tamo Kaina, najstarijega sina naših prvih roditelja. Gledajte one tolike proklete, koje je pakao zbog nečistoga grijeha progutao za vrijeme općega potopa. A koji su ono dalje? To su stanovnici Sodome i Gomore i cijele one okolice, koje je Bog zbog gadnoga grijeha sumporom i ognjem s neba popalio, a duše njihove strmoglavio u pakao. A koji su ono tamo dalje? To su Egipćani, Amalečani, Kananejci, Asirijanci, Feničani, Filisteji, Grci i Rimljani, koji su se klanjali krivim bogovima, a imade ondje i mnogo Židova, premda su bili narod Bogom odabran.
Sad pako prebrojite one proklete, koji su živjeli za vrijeme Isusovo. Gledajte one tolike Židove, koji su Isusa progonili; pogane, koji se nijesu htjeli obratiti. Oh, koliki su ondje, koji su s Isusom govorili, čuli njegov nauk, vidjeli njegova čudesa! Tamo je kralj Irud, koji ga je htio pogubiti; Pilat, koji ga je na smrt osudio; Kaifa veliki svećenik; Juda apostol; razbojnik, koji se na križu Isusu rugao i psovao ga itd.
Napokon brojite i one, koji su živjeli poslije Isusove smrti. Gledajte one tolike proklete, koji se ne htjedoše obratiti na Isusov nauk, koji njegovu crkvu progoniše. Gledajte one rimske careve počev od Nerona pak do Dioklecijana, koji su kroz tri stoljeća tolike kršćane poubijali. Gledajte one tolike mudrace i govornike, koji su na daleko slovili sa svojega znanja, a Isusovu se nauku oglušiše. Gledajte i one tolike odmetnike, krivovjerce, šismatike, koji se odcijepiše od katoličke crkve. A gledajte i one silne katolike, koji premda bijahu članovi Isusove crkve, srušiše se ipak u pakao. Jadni, čuli su tolike propovijedi, ispovijedali se i pričešćali, pa su ipak došli u pakao! Tamo ima kršćana i katolika svake vrsti i staleža kao: okrunjenih glava i podložnika, Bogu posvećenih osoba i svetovnjaka.
Hoće li se od sada živućih kršćana i katolika svi ili barem mnogo spasiti? Na to ćemo pitanje najbolje odgovoriti, ako pogledamo, kako živu današnji kršćani. Isus veli, da su uska vrata i tijesan put, koji u nebo vodi. Živu li pako danas svi ili barem mnogi kršćani tako, te se može reći, da se trse unići u nebo na uska vrata i tijesnim putem? O kako je malo takovih! Nadalje kaže Isus, da se kraljevstvo nebesko silom uzima i samo siledžije da ga otimlju. (Mat. 11, 12.) A koliko ih je, koji tu silu upotrebljuju tako, te se može reći, da kraljevstvo nebesko otimlju na silu? Isus veli: „Ako se ne obratite i ne budete kano djeca, ne ćete ući u kraljevstvo nebesko“. (Mat. 18, 3.) Treba dakle da budemo priprosti i ponizni kao djetešce, a mi ni ne znamo što je poniznost, a prostotu ismjehivamo. Tu treba bližnjega svoga pa i neprijatelja ljubiti kao sebe i činiti mu dobro, a mi ga ne možemo živa vidjeti, u žlici vode, što no je riječ, bismo ga utopili. Sv. Pavao piše Rimijanima (12, 2.): „Nemojte se vladati po ovome svijetu“, a mi smo mu dušom i tijelom privrženi; na svjetsku mislimo, govorimo, radimo, svijetu se bojimo zamjeriti. Isus veli, da moramo odtrgnuti srce od dobara ovoga svijeta, a ono nam je dobrima ovoga svijeta sasvim prilijepljeno. Sv. Pavao piše Korinćanima (I, 9, 27.), kako trapi i zasužnjuje svoje tijelo, da ne bude zabačen, a mi najvolimo ugagjati tijelu i slijediti njegove požude. Isus nam nalaže, da budemo savršeni, kao što je i Otac njegov savršen, a mi ni ne znamo što je savršenost. Isus kaže, ako hoćemo biti njegovi učenici, da moramo križ svoj nositi i Njega slijediti, a mi se križa bojimo a Isusa sramimo. Tko dakle živi po duhu Isusovu i njegovu nauku? O kako rijetki su takovi! Stoga i veli Isus: „Mnogi su zvani, ali malo je izabranih.“ (Mat. 22, 14.) Da bi se od stotine kršćana samo jedan imao pogubiti, a u toj stotini bi bio koji od nas, tko se ne bi bojao: nijesam li možda upravo ja onaj, koji ću se pogubiti? Da koji angjeo dogje sada s neba k nama, te nam reče, da će se jedan od nas izgubiti, tko se ne bi preplašio? A što, da nam reče, da će se mnogo nas izgubiti, a samo malo spasti? Da nas tko pozove na objed i stavi pred nas deset jela, pa nam reče, da je u jednoj zdjeli otrov, tko bi se usudio jesti? A što da reče, da je u devet zdjela otrov, a samo u jednoj nije? Kad dvanaestorici apostola proreče Isus, da će ga jedan izdati, svi se preplaše i ražalošćeni pitahu Isusa: Jesam li ja učitelju? a mi kad znamo, da će ih se malo spasti, ne trsimo se ni najmanje, da se spasimo, već živimo rastreseno tako, da već unaprijed možemo predvidjeti, da bismo se mogli prije izgubiti nego spasti. Da nas sada Bog pozove s ovog svijeta, bismo li se spasili ili izgubili?
Nego mnogi se tješe veleći: ako se izgubim, ne ću biti sam. Nu ja vas pitam, što će biti vam bolje, ako se i drugi izgube? Zar će vam drugi olakšati muke? Oh kamo sreće, kad bi ih se čim manje izgubilo, jer bi manje trpjeli. Ali upravo zato, što ih se mnogo izgubi i veće su njihove muke. Sv. pismo veli, da je u paklu plač i škrgut zuba. Kako je neugodno slušati dijete cijelu noć plakati ili pseto čitavu noć lajati i urlikati, da zaspati ne možemo, a što tek mora biti u paklu, gdje toliki prokleti plaču i zubima škriplju ne jednu noć, ne jednu godinu, već neprestance, u vijeke? Kamo sreće dakle, kad bi se samo jedan mučio!
Budući da se po tom tako teško spasti i prokletih je tako neizmjeran broj, tko će se onda spasti? Kod Boga je sve moguće. Premda će ih se po nauku sv. evangjelja malo spasti, ipak se možemo svi spasti, samo ako hoćemo. Kako su se toliki sveti mogli spasti, možemo se i mi; niti je nam to teže, nego je njim bilo. Sveti je Augustin bio veliki grješnik, tek u trideset i trećoj godini obrati se k Bogu, i njemu bijaše teško spasiti se, ali on se osili, te sam sebi reče: Ako su mogli ovi i ove, a zašto ne biš mogao i ti Augustine? Bog sva moguća čini, da se spasimo i daje nam svoju svetu milost, samo mi treba da s njom sudjelujemo. On veli: „Nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa puta svoga i živi.“ (Ezek. 33, 11.); „Obratite se k meni ... i ja ću se k vam obratiti.“ (Zak. 1, 3.); „Nijesam došao da zovem pravednike već grješnike na pokoru.“ (Mat. 9, 13.). „Sin čovječji došao je da nagje i spasi što je izgubljeno.“ (Luk. 19, 10.) „Zdravi ne trebaju liječnika nego bolesni.“ (Luk. 5, 31.); „Kažem vam da će biti veća radost na nebu za jednoga grješnika, koji se kaje, nego li za devetdeset i devet pravednika, kojim ne treba pokore.“ (Luk. 15, 6.); „Ako budu grijesi vaši kao skrlet, postat će bijeli kao snijeg, i ako budu crveni kao crvac, postat će bijeli kano vuna". (Iz. 1, 18.) Tko da se na ovo ne osokoli i ne obrati? Može li nam Bog ljubežljivije i pouzdanije govoriti? O kako dobar je Bog, kako milostiv! Nego uza sve to treba da živimo u strahu, jer jedino onda, ako se budemo bojali izgubiti dušu, spasit ćemo ju. Koliki su se srušili u pakao, jer se za života nijesu bojali! A tko da se ne boji, kad vidi tolike pogibli, koje se mogu svladati jedino sveudiljnom borbom. S toga i veli ustrpljivi Job (7, 1.) „Borba je čovječji život na zemlji“. Borimo se dakle, borimo do smrti, da osvojimo kraljevstvo nebesko; ono to zaslužuje.
Primjer.
Sv. je Franjo, ženevski biskup u Švicarskoj, bio osobiti štovatelj b. dj. Marije, slijedeć njezine krjeposti. Već u mladosti odabra ju sebi za zaštitnicu, jer ga je izbavila velike napasti. Nečisti duh prestavi mu, kao da i on spada u broj onih, koji će biti na vijeke osugjeni. Ta ga je misao tako mučila, da već nikakove ljubavi niti dopadnosti nije ćutio k Bogu i svetim stvarima. Činilo mu se da je već od Boga zapušten. On se po cijeli mjesec žalostio i plakao nad svojim tužnim stanjem. Na jednom nadahne ga Bog, da ide u crkvu bi. dj. Marije, u kojoj se zavjetovao na doživotnu čistoću, i potakne ga da ondje otvori Majci Božjoj svoje srce. On posluša, ugje u crkvu i baci se pred sliku Majke Božje, i počne je moliti, neka mu bude zaštitnicom kod sinka svoga Isusa, i neka mu isprosi milost, ako baš i ima biti poslije smrti proklet, da ne proživi ni jednoga časa, kad ne bi Isusa svim silama ljubio. Ovu molitvu nije mogla prezreti bi. dj. Marija. Srce mu se odmah umiri. Od ovoga časa podvostruči ufanje svoje k prečistoj Djevici, i ne propusti ni jednoga dana, da ne bi njoj na čast štogod govorio, pisao ili činio. Poimence njoj na čast, premda je kao biskup mnogim poslovima bio opterećen, svaki dan bi izmolio krunicu.
Utecimo se i mi bi. dj. Mariji; nju si odaberimo za zaštitnicu; slijedimo je u krjepostima, pak se ne ćemo izgubiti. Amen.
(Martin Stiglić, Duhovna razmatranja, Zagreb 1897.)
Ne znam baš da li bi se koncilaši složili s činjnicom da većina duša završava u paklu u strašnim mukama i da su vječno prokleti.
OdgovoriIzbrišiČujemo da se na zapadu, gdje je "duh koncila" pusio korijenje, jako rijetko ili nikako ispovijeda.
Strašnim mukama u paklu? Najstrašnije muke bi bile završiti u raju u društvu fanatika poput vas. Da se vas pita, Bog ne bi imao posla na posljednjem sudu, jer ste vi već manje-više pospremili u pakao sve koji ne dijele vašu bolesnu opsesiju mrtvim tradicijama.
Izbriši"Modernist"
"Modernist", ako vas savjest tisti, znate kamo treba poci.
IzbrišiSveci i propovjednici kroz crkvenu povijest redovito ponavljaju ono sto je nas Gospodin naucavao: "Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!"
Procitajte jos jednom ovo lijepo duhovno razmatranje "Sa strahom i trepetom treba raditi o spasenju duše".
Veli modernist "Najstrašnije muke bi bile završiti u raju u društvu fanatika poput vas." Kako jeziva i dijabolična rečenica. Negdje sam čitao tumačenje kako duše koje umru u stanju smrtnog grijeha na posljednjem sudu same biraju pakao jer u tom stanju ne mogu podnijeti Božju veličinu i spoznaju da je nisu dostojni gledati u vječnosti. Valjda ima nešto i u tome. U svakom slučaju, nitko ne tvrdi da su tradicionalisti i katolički "fanatici" sigurni u svoje spasenje i bolji od drugih, oni su samo svjesniji svoje grešnosti i prijeke potrebe Božjeg milosrđa dok modernistima izgleda Božja pomoć za spasenje ne treba, oni se spašavaju po svojim velikim djelima i činjenicom da su općenito dobre osobe. Ako i nisu, svakako su bolji od zločestih tradicionalista i fanatika koji se u 21. stoljeću usuđuju Isusova upozorenja shvaćati ozbiljno.
Izbriši@"Modernist"
IzbrišiBogu hvala da je dragi Bog dao slobodnu volju tako da se čovjek može odlučiti da li će prihvatiti nauk Božji ili će ga odbaciti, da li će ići putem grijeha i završiti u strašnim paklenim mukama ili će se obratiti Bogu, ispovijediti se i pokajati za vlastite grijehe.
Samo se nadam da će se uskoro iskorijeniti ovaj protestantizirani koncilski obred, tako da se u našim crkvama mogu prinositi čiste i Bogu ugodne žrtve Gospodina našega Isusa Krista..
I da nastavimo tamo gdje smo stali 1960-tih godina.
:)
Bogu hvala da je dragi Bog dao slobodnu volju tako da se čovjek može odlučiti da li će prihvatiti nauk Božji ili će ga odbaciti,
IzbrišiAaaa, vidiš, ovo mi zvuči jako zanimljivo. A kako to čovjek može slobodnom voljom odlučiti prihvatiti nauk Božji? Što točno treba učiniti?
@baba Jaga
IzbrišiIz katoličkog katekizma:
■ 1. Pitanje: Jeste li Vi kršćanin?
Odgovor: Da, ja sam kršćanin milošću Božjom.
■ 2. P. Zašto kažete: milošću Božjom?
O. Kažem milošću Božjom, jer biti kršćanin dar je milosti Božje koju mi nismo mogli zaslužiti.
■ 3. P. Tko je pravi kršćanin?
O. Pravi kršćanin je onaj tko je kršten, tko vjeruje i ispovijeda kršćanski nauk, tko po njemu živi i tko sluša zakonite crkvene pastire.
■ 4. P. Što je kršćanski nauk?
O. Kršćanski nauk je onaj koji nas je učio Isus Krist, naš Gospodin, da nam pokaže put spasenja.
■ 5. P. Je potrebno naučiti nauk Isusa Krista?
O. Potrebno je naučiti Kristov nauk i teški propust čine oni, koji ga zanemare učiti.
■ 6. P. Jesu li roditelji i gospodari obvezani slati na katekizam svoju djecu i podređene?
O. Roditelji i gospodari dužni su se brinuti da njihova djeca i podređeni nauče kršćanski nauk; ako pak to ne učine, oni su krivi pred Bogom.
■ 7. P. Od koga moramo primiti i naučiti kršćanski nauk?
O. Kršćanski nauk moramo primiti i naučiti od svete Katoličke Crkve.
...
■ 526. P. Što je milost?
O. Božja milost je unutrašnji i nadnaravni dar, koji nam se daje bez ikakve naše zasluge nego po zaslugama Isusa Krista radi postizanja vječnog života.
■ 527. P. Kako se milost razlikuje?
O. Milost se dijeli na posvetnu, koja se naziva stalna (habitualna) i djelatnu.
■ 528. P. Što je to posvetna milost?
O. Posvetna milost je nadnaravni dar, koji se spaja s našom dušom, i koji nas čini pravednicima, posvojenom Božjom djecom i baštinicima raja.
■ 529. P. Koliko ima vrsta posvetne milosti?
O. Dvije su vrsti posvetne milosti: - prva i druga milost.
■ 530. P. Koja je prva milost?
O. Prva milost je ona kojom čovjek prelazi iz stanja smrtnog grijeha u stanje pravednosti.
■ 531. P. A druga milost?
O. Druga milost je povećanje prve milosti.
■ 532. P. Što je djelatna milost?
O. Djelatna milost je nadnaravni dar koji prosvjetljuje naš um, pokreće i jača našu volju da bismo činili dobro i uzdržavali se od zla.
■ 533. P. Možemo li se oprijeti Božjoj milosti?
O. Možemo se oprijeti Božjoj milosti, jer ona ne uništava našu slobodnu volju.
■ 534. P. Možemo li mi samo svojim snagama učiniti nešto za vječni život?
O. Bez pomoći Božje milosti ne možemo samo svojim snagama učiniti nešto što nam koristi za vječni život.
■ 535. P. Kako nam Bog dijeli svoju milost?
O. Bog nam dijeli svoju milost osobito primanjem svetih sakramenata.
...
E čekaj malo, ode je sad neko lud! S jedne strane si ti napisao:
IzbrišiBogu hvala da je dragi Bog dao slobodnu volju tako da se čovjek može odlučiti da li će prihvatiti nauk Božji ili će ga odbaciti,
A sad s druge strane citiraš katolički katekizam u kojem piše:
■ 533. P. Možemo li se oprijeti Božjoj milosti?
O. Možemo se oprijeti Božjoj milosti, jer ona ne uništava našu slobodnu volju.
■ 534. P. Možemo li mi samo svojim snagama učiniti nešto za vječni život?
O. Bez pomoći Božje milosti ne možemo samo svojim snagama učiniti nešto što nam koristi za vječni život.
Koliko ja vidim, za odbijanje nauka se slažete ti i katekizam, ali za prihvaćanje vam priča nekako i nije baš usklađena. :p Ti kažeš - može prihvatit nauk slobodnom voljom, a ovi drugi kaže - a ne može ništa dobra napravit za vječni život, pa valjda onda ni prihvatit nauk. Daklem, tu je neko lud, ili ti ili taj koji je pisao katekizam. :p
@baba Jaga
IzbrišiIz katoličkog katekizma:
■ 166. P. Je li dovoljno biti članom Katoličke Crkve da bi se Čovjek spasio?
O. Ne, nije dovoljno biti samo članom Katoličke Crkve da bi se čovjek spasio, nego treba biti živim članom.
■ 167. P. Koji su živi članovi Crkve?
O. Živi članovi Crkve su svi pravednici, dakle svi oni koji su u milosti Božjoj.
■ 168. P. A koji su njezini mrtvi udovi?
O. Mrtvi udovi Crkve su vjernici koji žive u smrtnom grijehu.
■ 169. P. Može li se tko spasiti izvan katoličke, apostolske i rimske Crkve?
O. Ne, izvan katoličke, apostolske i rimske Crkve nitko se ne može spasiti, isto kao što se nitko nije mogao spasiti od općeg potopa ako nije bio u Noevoj korablji, koja je bila slika ove Crkve.
A kakve to veze ima s onim o čem pričamo? Oćemo tako sad cijeli katekizam komad po komad nalijepit na Tomin blog? Nego ti je to da ti ne znaš šta bi reka, pa samo nabacuješ nevezane citate. :rolleyes:
Izbriši@baba Jaga
IzbrišiA što ti imam reć? Da je potrebna suradnja između Božje milosti i slobodne čovjekove volje... Da je čovjek po prirodi slab i grešan? Da ćemo bez redovite svete ispovijedi vjerojatno završiti u paklu u strašnim mukama? Da život brzo prolazi? Da ujutro moram na posao, a tu gubim vrijeme pišući komentar? :))
Ovako, uz katekizam, je zanimljivije, jer nešto se i nauči.
Na kraju krajeva, koga briga što ti misliš ili što ja mislim, bitna je jedino Istina.
A znaš i sama kako to ide u životu? Ili poniznost ili oholost...
O pokori
§ 1. O pokori općenito
■ 672. P. Što je sakrament pokore?
O. Pokora, koja se zove i ispovijed je sakrament koji je ustanovio Isus Krist da bi oprostio grijehe koje smo učinili poslije krštenja.
■ 673. P. Zašto se ovaj sakrament naziva pokorom?
O. Ovaj se sakrament naziva pokorom zato, što je potrebno kajanjem odbaciti grijehe ako želimo da nam se oproste i zato što onaj, tko je učinio grijeh, mora prihvatiti kaznu, koju odredi svećenik.
■ 674. P. Zašto se ovaj sakrament još naziva ispovijed?
O. Ovaj se sakrament još naziva i ispovijed, jer, ako želimo postignuti oproštenje grijeha, nije dovoljno zamrziti te grijehe, nego se za njih treba optužiti pred svećenikom, a to znači ispovjediti se.
■ 675. P. Kad je Isus Krist ustanovio sakrament pokore?
O. Isus Krist ustanovio je sakrament pokore na dan svoga uskrsnuća, kad je ušao u dvoranu gdje su bili apostoli te im svečano podijelio vlast otpuštanja grijeha.
■ 676. P. Kako je Isus Krist podijelio apostolima vlast opraštanja grijeha?
O. Isus Krist je svojim apostolima podijelio vlast otpuštanja grijeha tako što je u njih dahnuo govoreći: "Primite Duha Svetoga: kojima oprostite grijehe, opraštaju im se, a kojima zadržite, zadržani su im".
■ 677. P. Koja je tvar sakramenta pokore?
O. Tvar sakramenta pokore dijeli se na dalju i bližu. Dalju tvar sačinjavaju grijesi, koje je pokornik učinio poslije krštenja, a bliža tvar su čini samog pokornika, a to su pokajanje, priznanje i zadovoljština.
Šta mi imaš reći? Na temu o kojoj pričamo očito ništa. Štoviše, kad se sagleda tvoje izlaganje kao cjelina, slika je još poraznija. Nakon što sam te ja upozorila na problem u tvom komentaru, nakon što je ispalo da se tvoj komentar razilazi i sa onim što piše u katekizmu točno na način na koji sam ja upozorila, što si ti napravio? Ništa. Zauzeo si pozu nekog pravednika koji propovijeda grešnicima na internetu, ne obazirući se uopće na ono što zapravo nauk naučava i što bi kakti trebala biti nekakva istina s velikim I. Sve to na jedan porazan način jasno ocrtava koliko se tu zapravo uopće ne radi ni o kakvoj Istini i traganju za istom, nego se radi o zadovoljavanju određenih psihološkoh potreba nekog manjeg broja pojedinaca koji imaju te potrebe. I u tom svjetlu to tvoje misionarenje postaje ful groteskno, jer umjesto da me potakne da se vratim crkvi izvan koje nema spasa i da se ispovjedim, mene to sve skupa samo iznova na uvijek jednako tužan način podsjeti na što se svodi ono na što sam ulupala dobar komad mladosti i s kakvim ljudima tu čovjek najčešće ima posla. Pretužno.
IzbrišiA što ćeš. Eto Bogu hvala na dobrome.
IzbrišiPonovit ću iz gornjeg komentara:
"Na kraju krajeva, koga briga što ti misliš ili što ja mislim, bitna je jedino Istina.
A znaš i sama kako to ide u životu? Ili poniznost ili oholost..."
Mudre izreke
IzbrišiJer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne.
Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne.
Ne skreći ni desno ni lijevo, drži svoj korak daleko oda zla.
Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.
Tko poučava podrugljivca, prima pogrdu , i tko prekorava opakoga, prima ljagu.
Gospođa ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ništa.
Robelar
Ništa novog, samo dežurna bezbožnica provocira kao inače. Nema smisla ulaziti u rasprave s osobama koje ne pristupaju raspravi u dobroj volji.
IzbrišiNauk o milosti se nalazi u katekizmima, teološkim priručnicima itd. Ujedno je i jednostavan i složen, tako da svaki katolik zna osnovu (koja je sasvim dovoljna za većinu), ali ne zna svatko objasniti mehanizme, oko kojih postoji više mišljenja.
Bog će svakome poslati djelatnu milost, uklj. i dežurnu bezbožnicu, ali za učinak potrebna je suradnja s tom milosti (tj. neopiranje, neodbijanje) od strane čovjeka, jer Bog neće protiv slobodne volje koju je dao čovjeku. On jer savršeno ljubi daje slobodu onom koga ljubi čak i da odbije, iako time taj čovjek samo sebi šteti.
Jednostavno je, uzrok milosti je ljubav, odgovor na milost je ljubav. Onaj tko ne ljubi to ne razumije jer ne želi razumjeti.
"Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči" (1 Kor 13,1)
A šta bi bila torta, bez šlaga na njoj. Iskoči mi obavijest o komentaru, bez da mogu vidit na što je komentar stavljen, i čim sam ovo vidila odma sam znala da je to stavljeno na ovu moju prepisku. Nastranu to što ovaj ni inače nije koncizan i racionalan, ali ipak to onako lijepo zaokružuje i potcrtava sliku kad se onoga tko upozorava na točan nauk katoličke crkve naziva preljubikom i bezumnikom. Dobro ako sam ja preljubnik i bezumnik, ali šta su oni koji su taj katekizam pisali? I onda pričaju o istini i traženju istine, a udri kamenjem na onoga tko na 'istinu' koja piše u katekizmu upozorava. O žalosti. Groteska je teška kad te onda takvi još počnu pozivat na obdržavanje i ozbiljno doživljavanje nauka. O žalosti, žalosti.
IzbrišiE pa ne mogu odolit.
IzbrišiTeolog Mateo napisa: Bog će svakome poslati djelatnu milost, uklj. i dežurnu bezbožnicu, ali za učinak potrebna je suradnja s tom milosti (tj. neopiranje, neodbijanje) od strane čovjeka, jer Bog neće protiv slobodne volje koju je dao čovjeku.
Teolog Reginald Garrigou Lagrange napisa: We must add this remark: Resisting sufficient grace is an evil which comes solely from ourselves. But non-resistance is a good, which, in last analysis, comes from God, source of all good.
Mislim da teologa Matea na ovom blogu ne treba posebno predstavljati, pa ću predstaviti samo teologa Reginalda Garrigoua-Lagrangea. Piše na wikipediji:
Réginald Marie Garrigou-Lagrange, O.P. (1877–1964) was a French Catholic theologian. He has been noted as a leading neo-Thomist of the 20th century, along with Jacobus Ramírez, Édouard Hugon, and Martin Grabmann.[1] He taught at the Dominican Pontifical University of St. Thomas Aquinas, Angelicum in Rome from 1909 to 1960.
Dakle, čovjek je predavao 50 godina na Angelicumu u Rimu, al šta je to kontra Matea. Izvadak koji sam navela je iz djela: "Reality: A Synthesis of Thomistic Thought" koje se može pronaći na ovom dolje linku:
http://www.ewtn.com/library/theology/reality.htm#10
Ajmo, sad me baš zanima ko će se sljedeći javit sa pljucanjem po 'bezbožnici', 'lažnim ustima', 'usnama prevarnim' i sl. Mene samo jedna stvar tu zanima, neka sam ja sve to što kažete, al mene zanima šta su vam onda oni čije citate ja tu navodim? Ajmo ekipa, ma pusti kraju (tradicionalni!!!) katekizam, pusti kraju najvećeg tomista 20. stoljeća koji je 50 godina (prije koncila!!) predavao na Angelicumu, šta oni, oni su mačji kašalj, nego je pravi vjernik i 'usta istinita' onaj ko sluša Robelara i Matea. Milina! Groteska u tri čina!
IzbrišiBaba Jaga i samoproglašeni teolog (i papa) Mateo kao tipični protestanti nešto pročitaju i "slože" svoj nauk, a zaboravljaju da u Katoličkoj Crkvi oni nemaju "pravo govora" nego Učiteljstvo Crkve.
Izbrišihttp://www.katolik.hr/krscanstvomnu/spasenjemnu/605-boja-milost-i-ovjekova-slobodna-volja/
Baba Jaga i Mateo, ostavite se filozofiranja, uzmite "motiku" u ruke i radite nešto korisno u životu.
Marko
baba Jaga, koji dio Vama nije jasan iz katekizma ili nauka Crkve koji smatrate kontradiktornim, a tiče se spasenja? Koliko sam uspio pratiti - čovjek ne može učiniti ništa za svoje spasenje jer nije u njegovoj moći. Zato mu je potreban Spasitelj - Bog - Krist. Bog stoga silazi s Neba da otkupi i spasi čovjeka, ali ne radi to na silu. tj ne preko čovjekove slobodne volje. Zato je potrebna suradnja i čovjekov DA bogu. To se očituje u promjeni mentaliteta tj. obraćenju. Čovjek se mora poniziti i zatajiti sebe jer ako zaista vjeruje Bogu onda Mu je na pameti i srcu samo Slava Božja. Ako trebate poticaje na putu obraćenja preporučujem nagovore don Josipa Radića.
Izbrišihttps://www.youtube.com/watch?v=w6cEMA9B0So
Oblačan
Marko, opet vi s motikama, da ste cijeli dan kopali na polju, ne biste poslije 11 pisali komentare, nego bi duboko hrkali.
IzbrišiHahaha, ode se čovjek još stigne dobro i nasmijati. :-) Najprije mi onaj gore, koji se poziva da pravo govora ima samo Učiteljstvo crkve, linka članak čovjeka laika i to čovjeka laika koji je sve što zna o toj temi naučio od mene. Hahaha. Zatim počne filozofirat o motikama, pa ga Toma u nekarakterističnom zdravoseljačkom stilu kratko i efikasno spusti. Ko bi reć od Tome. :zubo: I onda, kao zadnji lik u plejadi karkterističnih likova dođe - karizmatik. :zubo: :zubo: I taj karizmatik, naravno, ne razumije ni hrvatski ni engleski, jer je ono što pita već odgovoreno citatom iz katekizma na hrvatskom i citatom iz Garrigoua na engleskom, ali bitno da zna za snimljene govore svećenika iz Polače. Čim sam pročitala da je taj svećenik na službi u Polači, odma mi se upalila lampica. I mislim se ja – ma di li sam ono ja nedavno čula za tu Polaču u religijskom kontekstu?? I sitin se ja – je, mater je nedavno spominjala pun bus lokalnih baba da su išle nekom 'moćnom' svećeniku, i čini mi se da je spominjala Polaču. Pitam ja mater – ma di no su nedavno one tvoje babe išle, kaže ona – u Polaču. Ja u smij. Kaže ona – a šta ti je smišno, sigurno si nešto pročitala na internetu, daj ispričaj. Kažem ja – ma ko će tebi sad to prepričat cilu priču. A ono što je meni iznimno smiješno tu bilo je da sam se sjetila kako je mater još onda rekla da je čula da je dobro bilo tim babama, da su pusti 'padali i vrištali'. E to je najbitnije, da se pada i da se vrišti. Hahaha. Ono što je za smijat se u cijeloj priči je da je, nakon velikog pravednika TLM-a, nakon velikog teologa Matea, nakon tople i senzibilne duše Robelara, eto nama došao i karizmatik Oblačni. Cijela plejada karakterističnih likova, pa ne bi ih ja bolje posložila da sam išla slagat. Hahaha.
IzbrišiDon Josip, don Milivoj, don Vjeko , don Mario , sestra Jozefina , kao i svi ostali iz reda Srca Isusova i Marijina pomogli su mnogima pa i babama. Tebe na žalost nije bilo među tim babama iako si možda veća baba od njih i da je tebi molitva potrebnija. Možda bi cvilila više od njih. To je dokaz istinitosti Isusovih riječi da bez Njega ne možemo ništa i da k Njemu nemože doći onaj kome Otac nije dao dara. Neki dari dolaze od oca laži, poruge, ismijavanja, klevete , razdora, mržnje. Govor o križu ludost je za one koji propadaju , a za nas koji se spasavamo sila je Božija... Još nije kasno otići u Polaču , iscijeliti rane koje nosi jedna baba, a vratiti se kao nova djevojka. Robelar
Izbrišibaba Jaga, zanimalo me da mi pojasnite koji dio Vam se čini nelogičan kod nauka o spasenju? Niste se potrudili odgovoriti, ali ste dobro "raspalili" po nama likovima.
IzbrišiPretpostavljam u nedostatku argumenata. Da je smiješno nije jer se radi o središnjem pitanju svakog čovjeka.
Oblačan
Još nije kasno otići u Polaču , iscijeliti rane koje nosi jedna baba, a vratiti se kao nova djevojka.
IzbrišiE tako je, to je zapravo spika kojom se lovaju ranjivi i očajni, oni koji se i za tanku slamku hvataju. Pa ih se onda navlači – ajde kod don Josipa u Polaču i ozdravit ćeš, sam si kriv jer nećeš odeš. Pa kad tamo ne ozdravi onda ajde kod don Milivoja. Pa kad ni tamo ne ozdravi, onda ajde kod don Vjeke. Pa kod don Marija. Pa kod sestre Jozefine. Pa kad ni tu ne ozdravi naći će se neki novi za slat jadnika kod njega, uvik se neki novi nađe. Ful odvratno, tako navlačit unesrećene ljude. :rolleyes: A da ne pričamo o tome da ljude koji obilaze karizmatike pljucate kako trče za senzacionalizmom, nego da bi se trebali okrenuti trezvenom tradicionalnom nauku, a kad vam netko dođe ko barata odlično tim tradicionalnim naukom i sipa iz rukava Tomu Akvinskog i Augustina da nemate šta odgovorit, onda takvoga šaljete karizmaticima. Kako odvratno intelektualno nepoštenje, pa to je za izrigat se.
baba Jaga, zanimalo me da mi pojasnite koji dio Vam se čini nelogičan kod nauka o spasenju?
IzbrišiNemam ja tebi šta objašnjavat. Ako ti nakon citata iz katekizma u kojem stoji da čovjek ništa dobra za svoje spasenje napravit ne može, dođeš i bez pardona napišeš da čovjek treba reći DA, onda ja tu nemam šta govorit. To znači da ti ne razumiš materinji jezik i tu pomoći nema.
Eeeee, aaaa ! Lipa moja nonice , triba znat šta govoriš jer ovako promašiš cili balun. Ne poznaješ Riječ ili ti Rič , ni sile Božje. Nakljukala si se raznin terminima pa se izgubila u svemu tome. O prečasnim svećenicima nažalost ne mogu s tobom ući u razgovor jer ne poznaješ ni njih ni duhovnost za koju rade. To su za tebe bablje priće . Nazivati sebe babom , a neimati unučadi je laž a znamo tko je otac laži. No, što se babi htilo to se babi snilo. Robelar
IzbrišiVaš argument kontra nauka o spasenju - čovjekovoj suradnji s Božjom milošću je banalna semantička dosjetka. To je kao da raspravljamo o Božjoj svemoći, a vi ispalite da Bog nije svemoguć jer ne može stvoriti kamen koji ne može dignuti.
IzbrišiMoram priznat da sam očekivao više od nekog tko se busa osebujnim teološkim znanjem i podučava katoličke svećenike o toj temi.
Argumenti ad hominem, spočitavanje o "odvratnom intelektualnom nepoštenju" nemaju veze s pitanjem koje sam Vam uljudno postavio. Ne znam ni kakve veze imaju priče o nekim babama od nekud koje odlaze kod nekog svećenika negdje i rade nešto s raspravom o ulozi slobodne volje u spasenju čovjeka?
To zapravo samo ilustrira svu snagu Vašeg logičkog aparata i poznavanje katoličke vjere.
Oblačan
Vaš argument kontra nauka o spasenju - čovjekovoj suradnji s Božjom milošću je banalna semantička dosjetka.
IzbrišiE, ovo je vrhunski argument - nazvati nešto 'banalnom semantičkom dosjetkom' i točka. Stvarno, sve si time pobio, riješio vjekovni teološki problem. Svaka čast, barem si mi ilustrirao onu evanđeosku - blago siromašnima duhom. Da je meni takav bit...
Ode se naprosto radi o sljedećem:
1) katekizam kaže - čovjek za spasenje ne može napravit ništa,
2) oblačni kaže - čovjek za spasenje može napraviti nešto (reći DA bogu).
I čovjek ne vidi da je u izravnoj kontradikciji sa katekizmom. Prosto nevjerojatno, ne prepoznavati što je izravna negacija vrlo jednostavne rečenice iz katekizma. Što da kažem, neke stvari su često i blagoslov u životu, poput recimo općeg tupila za osnove logike. :rolleyes:
Argumenti ad hominem, spočitavanje o "odvratnom intelektualnom nepoštenju" nemaju veze s pitanjem koje sam Vam uljudno postavio.
Ti meni možeš postavit pitanje ne znam kako uljudno, i persirat, i stavljat veliko V, i ne znam šta sve ne, ali sve to ni malo ne utječe na činjenicu da ti ja naprosto odgovorit ne mogu ako ti nisi sposoban odgovor shvatiti. A očito nisi sposoban. Isto ko što me slijepac može najpristojnije pitati što su to boje, ali ja njemu to ne mogu objasnit ako on naprosto boje ne vidi. Nema tu žicu u glavi da prepoznaje boje i nikakva pristojnost to ne može riješiti. Tako i ti nemaš žicu u glavi da jednostavni logički argument prođe i nikakvo persiranje tu ne može pomoć. I kad ja to ustanovim, to nije blaćenje 'ad hominem' nego je to naprosto konstatacija suštine problema. Ne kužiš čovječe i gotovo. S takvima se nema šta raspravljat. Sorry.
Čovjek može odbiti spasenje i reći Bogu NE i Bog poštuje ljudsku slobodnu volju i izbor.
IzbrišiDalje baba Jaga tvrdi da Katekizam (i Oblačan) tvrdi nešto što ne tvrdi:
Baba Jaga kaže: "...a ovi drugi kaže (Katekizam, op. moja) - a ne može ništa dobra napravit za vječni život, pa valjda onda ni prihvatit nauk."
Baba Jaga kaže: "oblačni kaže - čovjek za spasenje može napraviti nešto (reći DA bogu)."
A što Katekizam stvarno kaže: "P. Možemo li mi ***SAMO*** svojim snagama učiniti nešto za vječni život?
O. Bez pomoći Božje milosti ne možemo ***SAMO*** svojim snagama učiniti nešto što nam koristi za vječni život."
Za spasenje je potrebna suradnja čovjeka s Božjom milošću.
Da čovjek ne postiže Nebo sam nego suradnjom s milošću govori neposredno sljedeća točka Katekizma:
535. P. Kako nam Bog dijeli svoju milost?
O. Bog nam dijeli svoju milost *osobito* primanjem svetih sakramenata.
"Osobito" ne znači isključivo.
Uvijek čovjek i Milost. To je ono što Katekizam naučava.
Ivan
Katekizam kaže sljedeće:
IzbrišiP. Možemo li mi samo svojim snagama učiniti nešto za vječni život?
O. Bez pomoći Božje milosti ne možemo samo svojim snagama učiniti nešto što nam koristi za vječni život.
Dakle, katekizam ne tvrdi da "čovjek za spasenje ne može napraviti ništa" nego da BEZ POMOĆI BOŽJE MILOSTI SAMO svojim snagama ne može napraviti ništa. Iz čega logički slijedi da uz pomoć Božje milosti MOŽE napraviti nešto za svoje spasenje.
Ne kužiš čovječe i gotovo. S takvima se nema šta raspravljat.
Kužim zapravo i stvar je vrlo providna...
Oblačan
Oblačan, slažem se potpuno s tobom. Katekizam je jasan - "čovjek i Milost" ili "BEZ POMOĆI BOŽJE MILOSTI *SAMO* svojim snagama ne može napraviti ništa.", a ne kako tvrdi nevjernica "katekizam kaže - čovjek za spasenje ne može napravit ništa."
Izbriši"Istina će vas osloboditi" Iv 8,32
Ivan
baba Jaga kaže: I čovjek ne vidi da je u izravnoj kontradikciji s katekizmom. Prosto nevjerojatno, ne prepoznavati što je izravna negacija vrlo jednostavne rečenice iz katekizma.
IzbrišiMolio bih i druge blogera da me pouče i isprave ako misle da su moje izjave u kontradikciji s Katekizmom tj. naukom Crkve. Hvala.
Oblačan
Tako je, čovjek malo surađuje s bogom, malo dobra napravi Bog, malo čovjek, i živjeli su sretno do kraja života. Hello Pelagije. :rolleyes: Oću ja sad po stoti put učit neobrazovane i ne pretjerano inteligentne katolike o onome što njihov nauk naučava. To samo govori o praktički nepostojanju katoličke kateheze u nas, ljudi ne znaju osnovne stvari i osnovne hereze.
IzbrišiExsurgat Deus, et dissipentur inimici eius: et fugiant, qui oderunt eum, a facie eius.
IzbrišiBaš sam danas pričao s prijateljem o smislu života, točnije, kako se većina današnjih posvjetovljenih ljudi vrlo rijetko o tom zapita i kako bi bilo zanimljivo pitati takvog jednog dotičnog, pa da se malo zamisli.
Za katoličkog vjernika odgovor je, Bogu hvala, veoma jednostavan.
S druge strane, za bezbožnike nema smisla života. Za njih je život slučajnost, počevši od "Velikog praska", kad je po njima eto slučajno nastao svemir - iz ničega se slučajno stvorilo nešto, samo od sebe, bez ikoga da to nešto stvori (toliko o smislu), pa sve tako do njihovih beznačajnih života i slučajnog slaganja DNK.
Zato oni traže druge smisle života, kao što je u ovom slučaju maltretiranje katolika na ovom blogu iskrivljavanjem katoličkih nauka. Prilično žalosno.
Bog se smije ludosti bezbožnika, a mi ih možemo jedino žaliti.
Kao što sam rekao, sve se svodi na Ljubav. Pusto li je srce bez Nje.
Nisam ti ja Mateo nikad ispričala jednu prigodnu zgodu iz svojih studentskih dana? Ha, pa možda je sad pravo vrijeme. Dakle, vraćale se ja i prijateljica u večernjim satima sa faksa do busne stanice, kadli ti nas trevi neka žena - jehovina svjedokinja. Ja sam tada još bila pobožna klinkica koja je često znala produžiti u crkvu na večernju krunicu i misu umjesto doma, a moja prijateljica je bila (i ostala :zubo:) zadrti ateist. I sad ti se ta jehovina svjedokinja nama navije o Bogu, ovo, ono, a prijateljica koluta očima. Da bi ti ona njoj istim tim tvojim stilom - a zar vi mislite da je smisao života u novcu. A prijateljica ni pet ni šest - pa među ostalim. Hahaha. Meni je tada takav izravan kontrirajući odgovor na takve 'svete' spike bio novost, no nakon svih ovih godina ja sam se debelo razočarala u svoj (tadašnji) svjetonazor, ona u svoj nije. ;-) Evo maloprije je poslala fotku s nekog koncerta u tvornici ovaj petak navečer. Žena gušta u tom i takvom životu, a ja zavidim njoj, a ne tebi sa tvojim nadnaravnim smislovima.
IzbrišiPS. Primjećujem da te je netko izgleda uspio uvjeriti da sam ipak žensko, da mi je samo znat kome to toliko vjeruješ da si to povjerovao. :zubo:
PPS. Razlog zašto ja maltretiram katolike na ovom blogu i šire, je taj što sam se svojevremeno pouzdala u tu priču i povjerovala u spike da je to čvrst temelj za graditi život na njemu, pa sam naravno - izvisila. I tako sad nemam navečer pametnijeg posla nego natezati se s likovima poput tebe. Pa reci da to nije tužno. I sad ćeš ti mojoj prijateljici ići pričati o ludosti njenog života, hohoho. Ja sam obadavala svojevremeno cijelu tu priču, pa moj neizmjerno luđi. :zubo:
@Ivan
Izbrišidrago mi je da ste i prije mene primijetili i napisali sličan komentar tj. da baba Jaga iskrivljuje i katekizam i moje riječi.
@ baba Jaga - nije ni čudo da ste se "razočarali" kad ne poznajete osnove vjere ili zbog vlastite oholosti ustrajete u svojoj gluposti. Ni nakon 10 komentara niste ili ne želite shvatiti najjednostavniju stvar: da je za spasenja potrebna suradnja s Božjom milošću.
@Mateo
zapravo nije to skroz loše što baba Jaga radi. Oduvijek smatram da su razum i logika potrebni da bi se napravili dobri temelji za vjeru. Kako ste naveli argumenti ateista su uvijek banalni i kontradiktorni. Tako da razgovor s takvima pomaže da vidimo koliko je veličanstvena naša katolička vjera.
Oblačan
Ni nakon 10 komentara niste ili ne želite shvatiti najjednostavniju stvar: da je za spasenja potrebna suradnja s Božjom milošću.
IzbrišiNeću ni nakon 50 ni nakon 500. Jer sam pročitala puno više teksta od toga i to iz autoriteta, koji kažu suprotno. A za razliku od tebe, imam dovoljno jak logički aparat u glavi da mogu skužit što tekst kojeg pročitam znači. To što ti zastupaš (kao manje više i svi ostali neinformirani i/ili ne pretjerano bistri katolici) se zove hereza Pelagijanizma. I to u svojoj krućoj/jačoj/vulgaris formi. Postoji i suptilnija verzija te hereze, koja se zove semi-pelagijanizam, kad se ljudski doprinos (ta famozna 'suradnja') svede samo na pristanak na Božju milost, pa je i to proglašeno herezom. A onda se kao za zadnju slamku spasa ljudi uhvate za to da od čovjeka dolazi barem neopiranje božjoj milosti, kao što se to Mateo uhvatio, pa sam sad našla izvadak iz autoriteta da i to dolazi od Boga, a ne od čovjeka. Prije sam ja sama ljudima objašnjavala i logički izvodila da je takav zaključak nužna logička posljedica takvog nauka, ali ljudi mi nisu vjerovali unatoč besprijekornom logičkom izvodu. E sad lupim Garrigoua-Lagrangea, pa smo odmah mirni. Ne bi čovjek vjerovao, ali točno ko u onoj 'koliko konj ima zubi', lakše se to ljudima u ovim opskurnim krugovima dokaže citatom iz autoriteta, nego brojanjem zubi u konja. Evala.
Međutim, ja sam na kraju cijele balade došla do zaključka da je pristup religiji poput tvog zapravo pravi pristup religiji. Doduše, ti si blagoslovljen malo (da malo... :zubo:) većim tupilom za logiku od mene, pa ti to čini takav pristup lakšim, ali to svejedno ne mijenja na stvari da je tvoj pristup toj priči dobar, dok je moj glup. Naprosto je najbolje iz te priče počupati ono što čovjeku paše, a ono što je nezgodno ili se čovjeku ne sviđa zamisliti da je nekako drugačije, i onda u to ufilmati i toga se držati. Viđala sam ja takvih stvari dosta, i ljudi na takav način ful dobro funkcioniraju s tom religijom i imaju koristi od iste. Najnoviji primjer na koji sam naišla je da je ženska ozbiljno molila Boga, činila zavjete, išla na hodočašća da si nađe momka i da ima dijete. A bila valjda malo starija i malo izbirljiva, pa to teže išlo. I našla ona sebi momka, baš da je zadovoljna i zaljubljena, piše elegije tom Bogu, a na kraju se udala - trudna. I ne vidi nikakav problem u tome. Pretpostavljam da je ufilmala da ako se ljudi zbilja vole i planiraju oženiti, da to onda nije grijeh. Evala. I sad je ona i dalje ful vjernik i sve to. Reko - to je pravi način na koji treba pristupati toj priči. To što ja tako ne mogu, to je moj problem i ničiji više.
PS. Samo za tebe:
Canon 20. That a man can do no good without God. God does much that is good in a man that the man does not do; but a man does nothing good for which God is not responsible, so as to let him do it.
Canon 22. Concerning those things that belong to man. No man has anything of his own but untruth and sin. But if a man has any truth or righteousness, it is from that fountain for which we must thirst in this desert, so that we may be refreshed from it as by drops of water and not faint on the way.
Canon 23. Concerning the will of God and of man. Men do their own will and not the will of God when they do what displeases him; but when they follow their own will and comply with the will of God, however willingly they do so, yet it is his will by which what they will is both prepared and instructed.
https://www.ewtn.com/library/COUNCILS/ORANGE.HTM
baba Jaga do malo prije ste tvrdili da su moje izjave kontradiktorne s katekizmom. Hvala Bogu odustali ste od te notorne gluposti i sad implicirate da je katekizam kontradiktoran sa zaključcima sabora u Orangeu. Time ste zapravo dokazali kapitulaciju u prijašnjoj raspravi.
IzbrišiAli vratimo se sad ovom pitanju i zašto ste nužno opet u krivu:
1) Sve i da je to točno da postoji kontradikcija oko ovog pitanja katolik s tim ne bi imao problema jer da bi nešto dobilo pečat nezabludivosti to mora potvrditi papa. Papa se očitovao po tom pitanju, a zaključak svega valjda znate.
2) To što u tome vidite nešto kontradiktorno s navodima iz katekizma je vaš krivi (ne)logički zaključak. Možete Vi sada laskati sama sebi da ste pametniji i patronizirati (što stalno i činite), ali to ne dokazuje da ste u pravu nikome osim vama. A vjerojatnosni ni vama jer u protivnom ne bi imali potrebe to stalno i stalno dokazivati.
3) Ovo ne možete logički proniknuti jer gledate to iz ljudske skučene perspektive pa vidite ono što želite vidjeti. Ajde da Vas pitam: pred Vama je neki složeni zadatak, Vi upotrijebite svoju pamet, znanje, uložite dosta truda i vremena i dođete do točnog rješenja. Da li je ispravno reći da ste svojim zaslugama riješili zadatak?
Ali ako krenete od pretpostavke da je Bog stvorio i Vas i pamet i trud i vrijeme i zadatak i rješenje i da Vas je cijelo vrijeme vodio na tom putu da li je onda ispravno reći da su Vaše zasluge mizerne? Sve je u suštini ipak Božje djelo.
Zato Krist kaže da si slučajno ne prisvajamo nikakve zasluge nego kad nešto dobro napravimo kažemo sluge smo bezvrijedne. Bez Milosti Božje vi ne biste mogli ni udahnuti ni okom trepnuti.
Za vrijeme dok je još bio na vlasti bivši premijer je često u svojim izjavama znao koristiti navodima iz Svetog pisma. Nikako mi nije bilo jasno zašto jedan anti-katolik javno citira Evanđelje da potkrijepi svoje izjave koje btw nisu imale nikakve veze jedno s drugim. Da li Vi možda znate zašto bi netko to radio? Ovo zadnje je retoričko pitanje.
Oblačan
i sad implicirate da je katekizam kontradiktoran sa zaključcima sabora u Orangeu.
IzbrišiJa to impliciram? :zbunjena: Tu implikaciju može vidjeti samo tvoj smušeni mozak. Niđe veze čovječe! :zubo:
Zašto bi se itko trudio oko svojeg spasenja, vršenja zapovijedi, života po vjeri i trpljenja tolikih odricanja od zemaljskih užitaka i probitaka, ako na kraju praktički svi završavaju u raju i nije važno ni tko je u što vjerovao, ni što je činio? Koncilaši se čude propadanju vjerskog života na zapadu i očajnički smišljaju načine kako da "privuku" ljude u Crkvu, a tu osnovnu stvar nikako da shvate. Tko negira postojanje pakla i realne mogućnosti da svatko od nas završi tamo (ne daj Bože nikome), taj negira Isusa Krista i razlog zašto je uopće došao na zemlju.
OdgovoriIzbrišiKad čovjek misli da je sve čuo...
OdgovoriIzbrišiNajpravovjerniji hrvatski pravovjerni portal bitno.net nam je prenio najavu prve međunarodne konferencije o Billingsovoj metodi u Hrvatskoj. u organizaciji nekakvog centra za seciranje sexa i Nadbiskupijskog pastoralnog instituta. Ovo „pastoralni institut“ osim što dobro zvuči, daje nam garanciju da se tu ne govori samo o nekakvom klasičnom spolnom odnosu supružnika kojima je cilj prokreacija, nego tu ima i teološko znanstvenog pristupa. Sve u svemu jedan veliki „blagoslov“ današnjim katoličkim obiteljima koje su trude živjeti evanđelje ukorak s vremenom, "blagoslov" za koji su naši jadni stari bili uskraćeni, pa su eto dobivali djecu samo tako kako Bog da i uvijek previše.
O samoj (de)Billingsovoj metodi, za one koji o njoj ne znaju, mi se sada ne da previše pisati. Najkraće rečeno vrlo pouzdana kontracepcijska metoda, pogotovo za one katolike kojima je kondom odbojan (guma, sadrži vjerojatno i E brojeve, ekološki neprihvatljiv...). Naravno oko samog Billingsa postoji i cijela jedna priča o brizi za zdravlje žena, o pomoći kod neplodnosti i slično, ali to je samo jedan celofan u koji se je zamotalo ono najbitnije, a to je katolička kontracepcija.
E sad, to sve i nije u današnjoj crkvi nešto novo, niti skandalozno, pogotovo za vjernike koji pokupe svaki listić sa stola u svojoj župi (mislim na stol za tisak, ne na onaj drugi stol), pa se vjerski educiraju. Ono što je mene iznenadilo je najnovije dostignuće u toj katoličko-kontracepcijskoj metodi, gdje se izgleda uspjelo otići korak dalje i pomoći najboljim i najpametnijim vjernicima, onima koji su uvijek tu oko svećenika, uvijek najaktivnijima u župi, onima koji nešto znaju pa ipak shvaćaju što je to otvorenost životu, ali im to baš nije nešto u čemu se vide. Naime jedno od predavanja zove se "Izbjeći trudnoću ostajući otvoren životu" fr. Francois Buet. Da, dobro ste pročitali, izgleda da možete izbjegavati trudnoću, ali pritom ipak imati brojnu djecu. Znam, zvuči nevjerojatno, ali i naziv „pastoralni institut“ zvuči nevjerojatno, pa ipak nešto takvo postoji.
Jedva čekam predavanje i jako sam uzbuđen prije svega vidjeti gdje su granice ovog otkrića. Možda ovo nije kraj u teološkoj evoluciji otvaranja životu, možda će uskoro doći dan kada će se i katolička obitelj bez djece ili s jednim djetetom, moći unatoč tome zvati brojna katolička obitelj. Možda će biti dovoljno da na svoj mali Smart stave naljepnicu "I mi koristimo izbjegavanje trudnoće za otvorenost životu" ... Naravno Smart će, sukladno tome, moći na tehničkom pregledu tražiti da ga se zove kombi, jer se u njemu ipak vozi mnogobrojna obitelj bez puno djece, bar teološki gledano :-)
S.H.
Naši svećenici znaju jako puno o spolnosti i svojim savjetima mogu puno pomoći iako nikada nisu bili u braku ni imali odnose i djecu. Uskoro bi se moglo desiti i obrnuto , recimo da njih podučavaju ponovno vjenćani kako ostati čist i u celibatu. Robelar
Izbriši