S današnje mise u svetom Martinu

Siguran sam da čitatelji ovog bloga nestrpljivo iščekuju fotografije i izvještaj s današnje tradicionalne mise u crkvi sv. Martina. U očekivanju profesionalnih fotografija i potpunijih izvještaja, prenosim nekoliko slika i dojmova. Morao sam se tijekom mise koncentrirati na druge stvari tako da opis neće biti predetaljan.

Premda je cijelo jutro lijevala kiša, crkva je danas bila doslovno prepuna.

Mali, ali dobro uvježbani zbor u kojemu se isticao predivan glas mlade solistice pjevao je misu Lux et origo koja je namijenjena uskrsnom vremenu. Od proprija me se dojmila duhovska posljednica Veni, Sancte Spiritus. Čovjek kroz riječi i melodiju te pjesme osjeća kako izvrsno izražava našu ljudsku nemoć i bijedu iz koje vapimo Duhu Svetom, djelitelju dara svih.

U propovijedi je p. Johannes govorio o Duhu Svetom koji od samih početaka naučava apostole i njihove nasljednike, biskupe, pokazujući im istinu, pomažući da se izreknu dogme naše vjere, ali i da se ne suobličavamo prohtjevima svijeta.

Celebranta je dobro prevodio g. Elvir Tabaković, hrvatski redokanonik koji je iz njemačkog samostana došao s trojicom subraće u kratki posjet Hrvatskoj.

Pričest je trajala dosta dugo. Lijepo je bilo vidjeti puno novih lica. U crkvici sv. Martina zaista nije teško objasniti kako se ispravno prima pričest. Dovoljno je pokazati na vitraj koji prikazuje sv. Karla Boromejskog kako pričešćuje sv. Alojzija Gonzagu. Evo još nekoliko slika nakon pričesti.

Na lijevom rubu sljedeće fotografije možete nazrijeti dvojicu od trojice regularnih kanonika koji su ondje bili.

Završni blagoslov

Poslije mise vlč. Kindler je podijelio svoj mladomisnički blagoslov, najprije svim okupljenim vjernicima zajedno, a nakon toga svakome od nas individualno. I taj je čin prilično potrajao jer je pažljivo ponavljao punu formulu blagoslova (u kojoj je spomenuo uz Blaženu Djevicu Mariju i sv. Ivana i sv. Augustina). Jasno, svatko je od nazočnih vjernika htio kleknuti, prekrižiti se, poljubiti pomazane ruke novog Kristovog svećenika. Vidio sam da su ga kasnije neki vjernici uhvatili i da im blagoslovi raspela s medaljom sv. Benedikta. Ni tu p. Johannes nije žurio, nego je, kako spada, posebno blagoslovio medalju, a posebno raspelo po tradicionalnom obredniku, poškropio i dao onima koji su ga molili za taj blagoslov da klečeći poljube križeve. Hvala Bogu za ovu svetu misu i sve nakon nje! Zato se Njegovi svećenici rede, da prinose svetu i čistu Žrtvu i da se po njihovim molitvama izlijeva blagoslov na sav Božji narod.

Jedna strana mladomisničke sličice koju smo dobili.

Drago mi je da sam nakon mise imao priliku popričati sa svom četvoricom kanonika koji vrlo razborito i pobožno rasuđuju. Daj Bože da nam opet dođu i da mognemo kad nam dođu u posjet imati staru misu kao jedan normalan svakonedjeljni događaj. Svakako se molite na te nakane.