nedjelja, 23. veljače 2014.

Tri godine

Prošlog četvrtka proslavili smo datumsku, a prošle nedjelje liturgijsku godišnjicu početka služenja tradicionalne svete mise u crkvi sv. Martina u Zagrebu. Prije tri godine, na nedjelju Sedamdesetnicu (1,2), započelo je redovito održavanje do danas jedine javne tradicionalne misa u Hrvatskoj (pa i šire). Svi koji slušamo misu u sv. Martinu zahvalni smo Bogu na tako velikoj milosti.

Moglo bi se ovom prigodom komentirati proteklo razdoblje s različitih stajališta, ali u ovom tekstu pokušat ću zapisati neke osobne dojmove koji su se oblikovali kroz te godine. Iako sam tradicionalnoj misi nazočio dosta puta i prije mise u sv. Martinu, iskustvo (gotovo) svakonedjeljnog slušanja stare mise donosi redovitost koja mi je nedostajala. I danas većinu dana u tjednu slušam misu, naravno novu. Novoj misi prisustvovao sam od rođenja na tisuće puta i zato je sasvim razumljivo da uspoređujem te dvije liturgije. Nadam se da se nitko neće naći uvrijeđenim onim što ću u nastavku napisati. U ovom tekstu mi nije cilj baviti se teološkim razlikama i utemeljenjima novog i starog rimskog obreda. Na našem blogu time smo se bavili u prošlosti i bavit ćemo se u budućnosti. Ovdje mislim iskreno i, koliko je to moguće, otvoreno iznijeti svoje iskustvo.

A moje iskustvo kaže da je stara misa u svakom obliku i svakoj pojedinosti superiorna novoj. U pristupnim molitvama, u ispovijedi, u čitanjima, u liturgijskom kalendaru, u vlastitim molitvama, u orijentaciji i položajima svećenika i puka tijekom mise, u ofertoriju (prinosu darova), u kanonu, u riječima pretvorbe, u tihom i glasnom govorenju molitava, u tome što svećenik sam moli Očenaš do pred kraj, u predpričesnim molitvama, u pričesti svećenika i naroda, u završetku mise, u molitvama nakon mise, u jeziku, u ruhu, u pjevanju, u odgovaranju, u šutnji, u svemu...

Nikad nisam shvaćao one koji kažu: "Da, stara misa je jako lijepa, ali možda bi se moglo uvesti..." Možda za četrdeset ili osamdeset godina budem drugačije razmišljao, no sada mi se čini da ne treba ništa dirati. Ako išta, treba još više pripaziti da sve što jest, ostane u ovim turbulentnim vremenima kakvo jest. Reći će neki, liturgija je živa stvar, ona se kroz povijest uvijek razvijala. Slažem se, pričekajmo sto, dvjesto godina prije nego promijenimo neku "sitnicu". Uzmimo si vremena da o njoj dobro razmislimo. U međuvremenu, dovoljno je dati se oblikovati onom liturgijom koju imamo, koja nam je predana (bez obzira na možebitne manjkavosti liturgijskih reformi za Pija XII. i bl. Ivana XXIII.). Meni je stara liturgija u svemu dala odgovor na one težnje i probleme u misi koje nisam znao i mogao imenovati od najranijeg djetinjstva do dana kada sam prvi put za nju čuo. U njoj vidim, razumijem i osjećam da je sve na svome mjestu. Najviše volim pročitati promjenjive dijelove pojedine nedjelje (pjesme, čitanja, molitve) prije mise i zatim na misi slušati i sudjelovati u bogoštovlju za koje osjećam da je Bogu ugodno. Čak i uz moju nedostojnost, ovo štovanje ostaje objektivno potpuno i ispravno.

Primjetio sam da mi je sve teže koncentrirati se na novoj misi ako ne molim krunicu. Jasno mi je da golemoj većini ljudi oko mene odgovara neprekidni dijalog svećenika s narodom, određena neformalna atmosfera potencirana improviziranim nagovorima i molitvama, okrenutošću svećenika narodu i kretanjem raznoraznih laičkih službenika i službenica po svetištu. Uopće se ne želim uspoređivati jer i sam lako vidim ljude koji su sasvim sigurno bolji vjernici i bolji ljudi.  Bez krunice ja se jednostavno isključim i odgovaram ono što je do mene (u principu dijelove koje bih odgovarao i na tradicionalnoj misi). Stvari koje bi me prije uzrujale (ako vam treba primjer, pogledajte npr. 32. minutu ovog videa) uz krunicu i svijest da ću za tjedan ili dva opet moći slušati misu kakva nam je predana, više me ne uznemiruju toliko. Premda mi je i dalje žao zbog toga što se događa, ja u taj novi obred više ne polažem ni svoje povjerenje, ni da budem iskren, svoje srce. Naravno, i dalje pokušavam usmjeriti dušu Kristu uz pomoć BD Marije, svetaca i anđela, i dalje se klanjam Gospodinu stvarno nazočnom u Presvetom Oltarskom Sakramentu. I dalje slušam sveto Evanđelje i primam svetu Pričest. Ali ovo okruženje, bilo izvanjska modernistička crkva, bilo unutarnja konstrukcija samog bogoslužja ne predstavljaju temelj mog vjerskog i općenitog života. Zahvalan sam Bogu jer mogu u takvoj hali (doslovno i preneseno) slušati svetu misu, no znam da me, bliže ili dalje, čeka katedrala.

Razvila se posljednjih dana na internetu zanimljiva rasprava o beskorisnosti takozvane reforme reforme, tj. približavanja novog obreda liturgijskoj tradiciji Crkve preuzimanjem pojedinih elemenata starog obreda (okrenutost svećenika, rimski kanon, latinski itd.) Ta reforma reforme u Hrvatskoj, koliko znam, nije imala nikakva ispoljavanja. Bez obzira na to, u skladu s onim što sam prije napisao, nije mi taj pokret djelovao uvjerljivo. Zašto ginuti zbog toga da se ukinu ženske ministrantice, zbog toga da se ponekad smije otpjevati Gloria ili Credo gregorijanski na latinskom i tisuća drugih stvari kad je bolje jednostavno uvesti tradicionalnu latinsku misu. Znam da za mnoge svećenike to predstavlja nešto nezamislivo, ali iskustvo (i to ne moje malo, nego puno veće onih koji se time bave dugo vremena) govori da je lakše i bolje odmah početi služiti stari obred, nego u novi unositi elemente koji se protive onome za što je dizajniran. Odmah da se ogradim, neke elemente poput pričesti na ruku, zaista je nužno suzbijati zbog opasnosti svetogrđa kojemu su prilika.

Možda sam previše vremena proveo u usporedbama. Lako je vidjeti zašto. S jedne strane, duhovne stvari je gotovo nemoguće (barem meni) zapisati u prihvatljivom obliku na blogu. S druge strane, 99% misa koje se služe u Hrvatskoj su novus ordo mise. Ako čitatelj i ne razumije što mi je privlačno u starom obredu, možda će razumjeti (makar se i ne slagao) što mi je odbojno u novom.

Vjerojatno će netko (s pravom prigovoriti) da se uopće ne osvrćem na duhovne plodove tradicionalne mise u mom životu. Ja o tim plodovima ne mogu objektivno suditi i uostalom ne želim o takvim stvarima pisati na javnom blogu. Jesam li ja postao svetiji? Sigurno da nisam ni približno koliko sam trebao. Možda ću zaista zbog toga biti još strože suđen jer u tradicionalnoj misi i nauku koji sadržava mogu jasno vidjeti i cilj kojemu dovoljno ne težim i put s kojega često skrećem i sredstva kojima se ne želim poslužiti. Bez obzira na to, smatram da je bolje biti tradicionalni katolik, nego moderni katolik slično kao što je bolje biti kršten, nego nekršten.

Broj komentara: 36:

  1. Bogu hvala, u Zagrebu (gotovo) svaki dan ima grkokatolička liturgija, drevni i katolički obred, s poštovanjem prema Bogu, jasnoćom i otajstvenosti kao i TLM.
    Ne razumijem zašto bi itko izabrao ići na novu Misu radije nego na jedan od tradicionalnih obreda Svete Majke Crkve, pogotovo kad je svjestan problema i manjkavosti nove Mise, svetogrđa i uvreda Bogu koji se tamo redovito događaju, kao i nezakonitosti tog samog obreda, koji je upao u osudu Tridentskog koncila:

    "Tko kaže da se mogu prezirati primljeni i odobreni obredi Katoličke crkve, koji su uobičajeni kod svečanog podjeljivanja sakramenta, ili da ih djelitelji mogu bez grijeha po svojoj volji izostavljati, ili da ih bilo koji crkveni pastir može mijenjati za neke nove, neka je kažnjen anatemom.’’
    (Kanoni o sakramentima općenito, 7. sjednica, 13. kanon)

    Zar ne znamo da je javno i aktivno sudjelovanje u činu koji vrijeđa Boga grijeh, bez obzira na naše unutarnje dobre namjere, od kojeg jedino neznanje opravdava?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja ne mislim da nova misa kao takva vrijedja Boga. Kad bih to zaista mislio ne bih slusao misu u svojoj zupi, ali ni tradicionalnu misu u sv. Martinu.

      Izbriši
    2. 49. Crkvena se hijerarhija uvijek služila ovim svojim pravom u liturgijskim pitanjima, uređujući i sređujući bogoslužje i bogateći ga sveudilj novim sjajem i uresom, na slavu Božju i na korist vjernika. Nije se bojala, čuvajući netaknutim sve bitno u euharistijskoj žrtvi i sakramentima, promijeniti ono što je smatrala da nipošto nije zgodno, a dodati ono što je smatrala korisnijim na veću slavu Isusa Krista i uzvišenoga Trojstva, kao i za pouku i spasonosnu pobudu kršćanskoga puka (usp. Konstituciju Božje službe od 20. prosinca 1928.).

      Božansko i ljudsko u liturgiji

      50. Sveta se liturgija sastoji od Božjega i ljudskoga elementa. Kao što je jasno, ono što je odredio Božanski Otkupitelj, to ljudi nikako ne smiju promijeniti; a ono što su ustanovili ljudi, to se prema zahtjevima vremena ili potrebama prilika i duša može i mijenjati, kako to odobri crkvena hijerarhija, oslanjajući se na pomoć Duha Svetoga.

      Pio XII, Mediator Dei

      Mateo, ekskomunicirao ti u cijelom nizu i papu Pija XII. Ostao je još papa Petar (Apostol).

      Mario

      Izbriši
    3. Toma,

      Misa koja je manjkava u dužnom štovanju Boga nikad ne može biti niti ugodna Bogu niti djelo Svete Crkve. Sjetimo se da ju je čak i kard. Ratzinger nazvao "banalnim nusproizvodom".

      Pitanje je samo toga da treba vući logične zaključke iz očiglednih činjenica, što mnogi ne žele učiniti.

      Svima koji poznaju i ljube Tradiciju Svete Crkve itekako je jasno da je upravo novi obred, zajedno sa svojom desakraliziranosti i banalnosti, jedan od najzaslužnijih za modernu apostazu i slabljenje vjere milijuna katolika.
      Kako može biti ugodan Bogu neki obred na kojem neki pravovjerni katolik mora moliti krunicu da se ne bi sablaznio ili ugrozio vjeru?

      Izbriši
  2. Lijep tekst, Toma!
    Tradicionalna misa je dakako jedina misa. Ostaje problem: Što će oni vjernici koji su svijesni osude Tridentskog koncila za novi obred učiniti ako uopće ne mogu slušati Vetus Ordo? Ako je najbliža celebracija iste toliko daleko da je nemoguće fizički joj prisustvovati? Gdje se pričestiti?

    Bernard

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. http://zrno.wordpress.com/teoloske-teme/crkveni-dokumenti/mediator-dei-1947/

      Papa Pio XII, Mediator Dei

      Toma Blizanac,

      Lijepo bih Vas zamolio da, a vjerujem da jeste, pročitate gornju encikliku. Budući da ste u Vašem *osobnom* (stavu) postu neke stvari natuknuli, kao i neka svoja razmišljanja, a (prije je) bilo i stanovitih porječkanja (ne sa mnom) u ranijim temama glede pjevanja hrvatskih (božićnih) pjesama htio bih Vam postaviti pitanje, tj. svoje razmišljanje,

      Moje mišljenje je da bi se "stara" misa trebala služiti (i proživljavati) prema misalu pape Ivana XIII i zadnjoj "predkoncilskoj" enciklici o liturgiji (gore navedenoj).
      Prema onome što se piše na blogu, ne vidim da misa u sv. Martinu odgovara navedenom. Možete li mi reći gdje se najbliže može vidjeti prava latinska misa onako kako su je služili pape Pio XII i Ivan XIII i gdje puk propisno "sudjeluje".

      Hvala.

      Mario

      Izbriši
    2. Mario,
      dozvolite mi ukazati na Vaš previd (sigurno brzo tipkate).
      Radi se o papi Ivanu XXIII, a ne o Ivanu XIII.

      Bernard

      Izbriši
    3. Hvala, Bernard. Vrlo plemenito od Vas. Nakon jutarnjeg posla (koji uključuje i kompjutor) i iščekivanju ručka, lako se izostavi jedno X.

      Mario

      Izbriši
    4. Bernard, po mom misljenju morali bi nedjeljnu obavezu ispuniti na novus ordo misi. No bolje je da se o tome posavjetujete s nekim svecenikom u kojeg imate povjerenje.

      Izbriši
    5. Mario, ovdje imate popis tradicionalnih misa, pa mozete putovati i provjeriti koja ispunjava vasa ocekivanja.

      Izbriši
    6. Mario,
      ne znam gdje si na blogu pročitao da misa u sv. Martinu ne odgovara rubrikama Rimskog misala iz 1962. koji je normativni misal za Summorum Pontificum. U svakom slučaju, služi se upravo prema tom misalu.
      Puk sudjeluje u skladu s uputama spomenutog Rimskog misala iz 1962.

      Izbriši
    7. Bernarde,

      Razumijem i znam koliki je to problem kad je Misa vjekova gotovo potpuno nedostupna. I sam se često nađem u takvoj situaciji.
      No, treba napraviti analizu novog obreda i njegovih značajki (u tom dobro može poslužiti Breve essame critico) i onda se zapitati: može li jedan obred koji je upao u osudu Ekumenskog koncila, koji odstupa od definirane katoličke teologije o Misi i izostavlja bitne elemente Beskrvne Žrtve (nakanu propicijacije tj. zadovoljštine - v. Breve essame), koji sadrži brojne zloupotrebe (svećenik slavi Misu leđima okrenut Presvetom Sakramentu, krivi prijevod riječi Posvećenja - "za sve" umjesto "za mnoge", žene u svetištu, i to kao lektorice i ministrantice itd.), koji je duboko osiromašena verzija vjekovnog rimskog obreda (i u molitvama, i u poklecanjima, znakovima križa itd. - usp. stari i novi Red Mise), te na kojem se redovito događaju svetogrđa (kod) primanja pričesti na ruke, dakle, može li takav jedan obred uopće zadovoljiti nedjeljnu obavezu? Dalje, ako bi i mogao, bi li katolici koji su svjesni njegove štetnosti smjeli na njega ići?

      Odgovor koji meni daje vlastita informirana savjest je ne po oba pitanja. S time se, među ostalim, slaže i mons. Lefebvre i Bratstvo sv. Pija X.

      Izbriši
    8. Mateo,
      Shvaćam kako idu stvari.
      Utipkajte svoj e-mail da Vam se mogu javiti. Dobro je pročavrljati o nekim stvarima, zar ne?!

      Bernard

      Izbriši
    9. M.B.,

      Toma Blizanac je savršeno razumio moj post. Ako ti što nije jasno, pitaj ga.

      Mario

      Izbriši
    10. Mario,
      meni je savršeno jasno da pokušavaš oblatiti misu u sv. Martinu, za koju kažeš da nije "prava" latinska misa. Kad već daješ tako čvrstu ocjenu, slobodno je obrazloži jasno i glasno.

      Izbriši
    11. M.B.,

      ne mislim voditi razgovore na razini: KERMIT je upravo sa mnom i suprugom, otkud ti znaš da moja supruga ne piše pod pseudonimom KERMIT? SH je moj prijatelj s kojim idem na misu, a otkud ti znaš da moj sin ne piše o utakmicama Dinama i Hajduka?
      Konačno, post sam uputio Tomi i očekivao sam uljuđeni odgovor.

      Mario

      Izbriši
    12. Nitko od tebe ne zahtijeva da obrazložiš svoje tvrdnje. Ionako ti smisleno i slijedno obrazlaganje nije bilo jača strana. Bar ne na ovome blogu.
      Što se tiče toga tko ima što protiv koga, ja ne zalazim na blogove splitskih župa i zajednica.

      Izbriši
    13. Mario ja sam dobro razumio da ste vi dosli provocirati ili sto bi se na internetu reklo da pisete kao trol. Kad mi smeta pobrisem, dok mi ne smeta, nek vam odgova tko hoce. Znate nekad-nekad nesto sto ima sadrzaja napisati (mada je i tada gotovo uvijek provokacija), pa eto, nek vam bude ako vas veseli i dok mene ne ljuti.

      Izbriši
  3. Napravite rezervni e-mail, neki koji poslije nećete koristiti.

    Bernard

    OdgovoriIzbriši
  4. Mateo i ostali koji pod svako temo lupate iste SSPXstave ste jednostavno dosadni.
    Misa Pavla VI je valjana i zadovoljuje nedeljnu obavjezu.
    Kardinal Ottaviani sprimio je Novus Ordo ako se nam sviđa ili ne. Esame critico pisan je bio prije konačne promulgacije Novus Ordo Missae. Poslije je Ottaviani pisao:
    “I have REJOICED PROFOUNDLY to read the Discourse by the Holy Father on the question of the new Ordo Missae, and ESPECIALLY THE DOCTRINAL PRECISIONS CONTAINED IN HIS DISCOURSES at the public Audiences of November 19 and 26, after which I believe, NO ONE CAN ANY LONGER BE GENUINELY SCANDALIZED. As for the rest, a prudent and intelligent catechesis must be undertaken to solve some legitimate perplexities which the text is capable of arousing. In this sense I wish your ‘Doctrinal Note’ [on the Pauline Rite Mass] and the activity of the Militia Sanctae Mariae WIDE DIFFUSION AND SUCCESS.” (Whitehead, 129, Letter from his eminence Alfredo Cardinal Ottaviani to Dom Gerard Lafond, O.S.B., in Documentation Catholique, #67, 1970, pages 215-216 and 343)
    Cardinal Ottaviani published later yet another very relevant public statement in which he said: “The Beauty of the Church is equally resplendent in the variety of the liturgical rites which enrich her divine cult-when they are legitimate and conform to the faith. Precisely the LEGITIMACY OF THEIR ORIGIN PROTECTS AND GUARDS THEM AGAINST INFILTRATION OF ERRORS. . . .The PURITY AND UNITY OF THE FAITH is in this manner also UPHELD BY THE SUPREME MAGISTERIUM OF THE POPE THROUGH THE LITURGICAL LAWS.”(In Cruzado Espanol, May 25, 1970)

    Ako bi toliko vremena molili umjesto pisat komentare po blogovima i vi bi znali da je Novus Ordo valjan i bili bi puno bliže nebeskom kraljestvu. I za ovo čete dajati odgovor!

    Novu misu so celebrirali: kard. Siri, kard. Stickler, kard. Oddi, kard. Palazzini i brojni svjeti svećenici kao umrli Giuseppe Tomaselli, Dolindo Ruotolo i još je celebrirarju brojni svjeti svečeniki kao p. Manelli, p. Lanzetta,... Ako Bog njima, koji so bili i so stvarno između onih koji su ga najviše ljubili nije dao uvida....vi iznosite samo blodnje.

    Ništa protiv vama a čitati vaše iste spam argumenate pod svako temo pa makar se govori o kolačima je stvarno brezobzirno s vaše strane. Zamislite se malo.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. M.B.,

      Sad sam pročitao ovaj Slovenčev post i zasramio sam se što sam Hrvat. Ne treba mi nitko odgovarati, dobio sam odgovor na svoje ranije pitanje. Ako me put nanese u Sloveniju, znam gdje ću otići na misu.

      Mario

      Izbriši
    2. Mario, nemoj praviti panike i umišljavati si da imam nešto protiv MB, Tome i ostalih koji sudeluju u komentarimia zbog mog osvrta na Mateotovo po moje prečesto pisanje o FSSPX stavima i otvaranje tem koje nisu prikladne za blogove i unose nemir u ljudi. Ja se vozam skoro 40km u jednu stranu da idem na tradicionalo latinsko miso više puta mesečno.

      Ja poštujem Mateota i FSSPX(iako mislim, da nisu u pravu), al postoji primerno i dostojno iznosenje i postoji neprimerno i nedeostojno. Mislim, da neki to rade brezobzirno i nekulturno. Svi ovdje znamo šta Mateo misli i nema potrebe da nama to kaže svake tri dana. Tako izgleda ko neki partizan a ne neko koji voli Crkvu i našeg Gospoda Isusa Kristusa, a ja vidim, da jih.

      Izbriši
    3. Slovenac,

      Ničim nisam rekao da novi obred smatram nevaljanim. No, i liturgija istočnih raskolnika je valjana, ali nije ugodna Bogu.
      Objektivne zloupotrebe, osiromašenja, izostavljanja i svetogrđa prisitna u novom obredu ostaju bez obzira koji pobožni svećenik ili biskup ga celebrirao, i s kojom god namjerom.
      Breve essame critico nije napisao, nego samo potpisao, kard. Ottaviani (kao i kard. Bacci), a napisalo ga je, ako se ne varam, trinaest teologa, među kojim je najpoznatiji jedan doktor teologije koji se zvao +Marcel Lefebvre.

      Svoj stav, kao i objektivne činjenice i zaključke oko novog obreda, napisao sam tu kao komentar na konkretan Tomin članak, ne kao propagandu SSPX-a, nego sa željom da pomognem i rasvijetlim materiju i posljedice drugima.
      Nema tog tradicionalista koji nije svjestan da je upravo novi obred kriv za veliki dio krize u Crkvi i gubitak vjere, iako mnogi to otvoreno ne kažu.

      Izbriši
    4. Slovenac,

      niti najmanje ne mislim da imaš bilo što protiv MB-a, Tome i ostalih. Nemam ni ja, ali oni to nikako da shvate. Oni su moja braća (pa i onaj koji govori "trojednim" jezikom).

      Ja o jednom istočnom narodu imam mišljenje kakvo imam, ali jedan čovjek iz tog naroda je meni učinio ogromno dobro koje se ne zaboravlja. I zato, neovisno od moje katoličke vjere, neću dozvoliti da se pljuje po tom narodu, jer se uvijek sjetim tog čovjeka.

      Tvoj post odaje zrelog, cjelovitog i formiranog vjernika. Takav post nisam dosad pročitao na ovom blogu. Zapamtit ću ga...

      Mario

      Izbriši
    5. Tvoj post odaje zrelog, cjelovitog i formiranog vjernika. Takav post nisam dosad pročitao na ovom blogu.
      Mario,
      ja vjerojatno po mišljenju prosječno inteligentnog čovjeka jesam idiot, ali čak ni ja koji sam takav idiot ne kupujem knjige, časopise i novine odnosno ne čitam blogove na kojima su stavovi u komentarima nezreli i djetinjasti. Ne znam čemu tvoja opsesija ovim blogom. Samo višak vremena, ili...

      Izbriši
    6. Verba docent, exempla trahunt.

      M.B.,

      U drugom Slovenčevom komentaru sam "između redaka" pročitao nešto što znam, ali nekako praktično izostavljam. Poslušat ću ga.

      Mario

      Izbriši
    7. Mario očito nije čuo za onu narodnu: "Tko s djecom liježe, popišan se budi".

      ED

      Izbriši
  5. Slovenac,
    to Ottavianijevo pismo "priznanje" novus ordo mise je krivotvorina. To je odavno poznata stvar, trebao bi to znati.
    http://www.traditioninaction.org/Questions/E045_Ottaviani.htm

    OdgovoriIzbriši
  6. Blago vama koji ste blizu Zagreba. Bogu hvala da vam je dao tri godine milosti sudjelovanja u Misi svih vremena. Mi ostali možemo se barem radovati zbog vas, kad već sami ne možemo sami sudjelovati.
    S.Š.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne boj se, draga sestro, ova duhovna pustinja neće vječno trajati. Bog će nam se jednog dana smilovati i skratiti ovu zasluženu kaznu i kušnju.

      Izbriši
    2. Mateo, neće Bog bez nas. Treba Gospodu malo pripomoći. Zato, izvoli se sam odazvati duhovnom pozivu i učiniti nešto lijepo za Boga i svoga bližnjega.
      Jole

      Izbriši
  7. Čestitam obljetnicu i želim Božji blagoslov i svako dobro cijeloj zajednici u sv.Martinu da svi nastavimo koračati dalje putem svetosti u okrilju svete Rimske Crkve.
    Ivan

    OdgovoriIzbriši
  8. Torinsko je platno ono u koje su umotali tijelo Gospodinovo. Dakle, nije povijesna krivotvorina iz kasnog Srednjeg vijeka.
    Ne vjerujem previše u analizu izotopom radioaktivnog ugljika, što se tiče starosti platna za koje su tvrdili da nije iz Kristova vremena.

    Lino

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ups... pogrešan post!

      Lino

      Izbriši
  9. Da, to je stvarno milost da u Zagrebu imamo redovito tradicionalnu misu već tri godine, i ja sam na tome zahvalna. Hvala Tomi za prigodni tekst i poticajna razmišljanja o posvećivanju. Ad multos annos :-)
    m.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.