BOG JE TU!
VII
Dobro znam da ne treba drhtati od straha pred Bogom, da se treba usuditi ući u njegovu prisutnost, ali ne treba pokazati stavom da preziremo tu prisutnost. Strogo držanje pomaže nam da dobro molimo. No mi odbijamo zauzeti strogo držanje da bismo udovoljili svojoj lagodnosti. Mislimo da smo umorni i tijelo nas često zavede. No da papa dođe, umor nas ne bi spriječio da klečimo. I kad smo zaista umorni, ne bojmo se patnje, jer ona širi krila molitve. Čak i u tom slučaju zadržimo strogo i ustrajno držanje. Neka ljudi iz svijeta, ako su umorni, sjednu i pritom zadrže čvrsto držanje i ne leže opušteno na svom stolcu. Nemojte zauzeti držanje koje opušta dušu i čini je nesposobnom za molitvu. A mi, redovnici, budimo na koljenima. To je pravo držanje klanjatelja. Ako smo suviše umorni, ustanimo. I to je stav poštovanja. No nikada ne sjedajmo. Budimo vitezovi euharistijskoga Boga. Ako naše srce ne izgara ljubavlju, neka barem tijelo potvrdi našu vjeru i našu želju da ljubimo i činimo dobro. Neka, stoga, naše tijelo moli, neka se klanja. Budimo svi dvorani kralja Isusa. Razmišljajte o tome da je Gospodar ovdje i na tome napajajte duh. Budite pozorni: Gospodin Isus Krist zaista se nalazi na ovome mjestu.
