Exaggerations and Eucharistic Miracles
Prije 21 minute
ponedjeljak, 24. veljače 2014.
Broj komentara: 16:
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Čini mi se zgodnim postaviti i ovaj link, na kojem možete pogledati i ovaj izvrstan dokumentarac o liku Gospe Guadalupske. Stvarno čudesno.
OdgovoriIzbrišihttp://www.youtube.com/watch?v=uzqFg-XYWHI
Stephanus
Mislim da se kaze Torinsko a ne Turinsko. :)
OdgovoriIzbrišiLuka
Upozoren sam da je ispravni (stariji) hrvatski naziv za Torino upravo Turin.
IzbrišiNakon Mateove "kontinencije" i pseudolinvističkih teza o ispravnijim teološkim pojmovima te pozivanja na latinski kao na jezik Crkve (prema tome bismo morali govoriti "fides", a ne vjera ili "Bog je caritas", a ne "Bog je ljubav", jer ljubav je i "amor", a tu bismo mogli otkriti opasan modernizam star nekoliko stoljeća-ovo me podsjeća na islam i arapski), sada smo došli i do egzonima i ktetika. Ni njima ne damo mira!
IzbrišiNo, u hrvatskome smo napustili mnoge egzonime: ne kaže se - Idemo u Jakin, nego u Anconu. Sv.Marko nije više u Mlecima, nego u Veneciji, a sveta Obitelj nije bila u Misiru, nego u Egiptu.
Prema tome je primjereniji naziv Torino, nego egzonim Turin, bez obzira što je taj naziv stariji. Ako je nešto starije, ne mora biti bolje. Biti tradicionalist, ne znači vraćati život unatrag.
Mislim da je egzonim Turin zastarjelica kao i ktetik turinski.
"Torinsko platno" u svakom je slučaju primjereniji izraz!
Kikii
Autor je uklonio komentar.
IzbrišiOnda bi i Vrhbosansku nadbiskupiju trebalo preimenovati u Sarajevska nadbiskupija? Ioanako nitko vise ne koristi stari hrvatski naziv za Sarajevo, Vrhbosna.
IzbrišiZašto je nestao egzonim Turin i ktetik turinski,a,o? Teško je reći. Vjerojatno stoga što je to bio njemački (ali i francuski i engleski) naziv za talijanski grad Torino. (Ovo nije stručno objašnjenje, samo pokušaj).
IzbrišiBolje je, dakle, u tom slučaju uzeti izvorni talijanski naziv.(Premda je u jeziku ovo "bolje" i "gore" uvijek subjektivan stav.) To opet ne objašnjava zašto je nestao, primjerice, naziv Jakin, a ostao Asiz. (Možda zbog franjevačke prisutnosti i uvriježenosti ovog egzonima i ktetika asiški, dok Ancona u modernoj povijesti nije igrala važnu ulogu, no nekada jest).
To opet ne znači da se trebamo riješiti svih egzonima: Rim, Beč, Pariz, Asiz, Budimpešta trebali bi ostati. Također i imena nekih drevnih biskupija, a osobito u slučaju Sarajeva: Vrhbosna (predturski, katolički) naziv Sarajeva prikladniji je za naziv katoličke biskupije. Stoga možemo rabiti taj naziv. (Inače Luka, naziv se rabi, a ne koristi). Osim toga, to je naš, izvorni naziv, a ne egzonim. Stoga usporedba ne stoji.
Katolička je Crkva uvijek cijenila kulturu i jezik naroda koji je postajao katoličkim. Materinji jezik Crkve jest i ostaje latinski. Bez latinskoga Crkva bi u današnje vrijeme na neki način zanijemila. Kada bi posve utihnula tradicionalna liturgija, grgurovsko pjevanje i teološke raspre srednjovjekovnih teologa i filozofa, barbarstvo bi nas zapljusnulo i bacilo na pučinu ljudi, naroda i konfesija bez identiteta, bez povijesti i kulture, posve podložnih vjetrovima pomodarstva, banalnosti i neukusa.
S druge strane, ljubav prema materinjem jeziku, vlastitoj glazbenoj Tradiciji, običajima i baštini snažno je obilježje zapadnog kršćanstva. Dok se Istok podijelio u nacionalne crkvene zajednice, Zapad je zahvaljujući latinskome i tradicionalnoj liturgiji imao jedinstvo, a to nimalo nije štetilo razvoju jezika, prijevodima Biblije, nastanku crkvenih pjesama na materinjem jeziku, razvoju pasionske baštine.
Kada je latinski nestao i većini crkava, malo je umjetnički vrijednih pjesama nastalo i na narodnim jezicima, a katolici se sve više udaljuju jedni od drugih. O nastanku nekakvih autentičnih lokalnih običaja ili obreda ne može biti ni govora.
Kikii
Gore, u prvom komentaru je trebalo stajati: bez obzira na to što...pardon!
IzbrišiKikii
Peking i Lisabon (kineski Beijing i portugalski Lisboa).
IzbrišiSličan pridjev kao Torino ima Tours. Sv. Martin, sv. Brcko i sv. Grgur iz Toursa? Ili Martin Turonski? Martin Turski asocira na krivo značenje.
Inače, toponim Javier (dvorac i selo u kojem se rodio sv. Franjo Ksaverski) je romanizirana baskijska riječ Etxa Berri (nova kuća, hrvatski toponimi Novi Dvor(i), Novo Selo, Nova Ves).
Dakle, onaj nekadašnji igrač Bilbaa Joseba Etxeberria je zapravo bio Josip Novokuća :-)
IzbrišiZanimljivo je koliko nedoumica postoji u našem materinjem jeziku na koje ni sami često nemamo odgovora. Jezik je živ, neuhvatljiv, razvija se. Čim spomenemo neki problem, odmah se može prepoznati jesmo li puristi ili jugonostalgičari ili...
IzbrišiMediji su itekako pridonijeli standardizaciji naših dijalekata, ali je to itekako utjecalo i na naš standarni jezik koji se mijenja. Gradski žargoni imaju opet svoj utjecaj, zagrebački navlastito.
I nakon svega toga ne prepoznaje se snaga latinskog jezika koji je mrtvi jezik, nije podložan promjenama, na taj jezik ne utječu mode, trendovi i nisu mu potrebne reforme. Dijakronijski promatrano, svaki je živi jezik posve neprikladan za liturgijske molitve. Osobito u današnje vrijeme.
I dalje naši teolozi i liturgičari kao nadrogirani govore o velikoj blagodati materinjeg jezika u liturgiji.
Ja, primerice, čujem svoj materinji jezik u liturgiji. No, je li zbilja Bednjancu, Međimurcu, Istraninu, Krčaninu, Pažaninu ili Bunjevcu naš standarni(novoštokavski, ijekavski) i materinji jezik?!
Svaki je standarni jezik stvar dogovora, konvencije. Velika ga je većina govornika morala naučiti. Neki su ga učili gotovo kao strani jezik.
Budući da je nas Hrvata relativno malo, taj je proces bio brz.
Što je pak s Italijom? Je li zbilja novi Obred na toskanskome "in bocca romana" materinji jezik Sicilijanaca, Kalabreza, Furlanaca ili Puljiza. Nipošto.
U nekim im je stvarima možda bliži latinski.
Što je s Langue d'Oc u Francuskoj ili sjevernonjemačkim Hochdeutschom u Austriji i Švicarskoj???
Kad je došla nova liturgija, u ikavskim je krajevima odmah sve ijekavizirano: Zdravo Tilo Isusovo i U se vrime godišća.
(Pa bakice umjesto "ditića" pjevaju "djetlić", jer im je "djetić" posve nepoznata riječ).
Uzmimo Kalabreza koji živi u Milanu: na staroj je liturgiji mogao moliti molitve koje ga je naučila baka ili djed. Na novoj ne može: mora glasno moliti samo one koje se danas smiju moliti kao i pjevati pjesme koje svi pjevaju.
Isti su to procesi kao i prije s latinskim: samo, nekada smo imali unifikaciju zbog jedinstva jedne Crkve, Crkve Kristove i jednog svetog jezika, materinjeg jezika svete Crkve (barem većinskog rimokatoličkog dijela), a sada imamo unifikaciju unutar autokefalija, a to uništava regionalne osobitosti koje stara liturgija uopće nije uništavala jer je na njoj bilo puno više mjesta za lokalne tradicije i običaje, a nema jedinstva na razini sveopće Crkve: do izražaja ne dolazi njezin katolicitet što je zastršujuće.
Reforma je uništila i glagoljašku tradiciju. I sada se uništavaju preostali napjevi po našim otocima.
Pitam se koliko će dugo sjeverni Hrvati još moći razumjeti aorist i imperfekt koji se više ne upotrebljavaju u govornom jeziku.
Hoćemo li uskoro morati imati 3, 5, 9 prijevoda Svetog pisma na naš jezik?!
Ova zlosretna reforma unijela je veliki nemir, ne samo u crkve, nego i u kulturu, umjetnost, lingvistiku.
Tradicionalisti su živ primjer različitosti mentaliteta, jezika, običaja...No, sve nas povezuje latinski jezik i tradicionalna Misa. Stvara se jedno novo jedinstvo i povezanost, a da se nitko ne mora odreći svojih lokalnih tradicija, običaja, molitava i pjesama.
Kikii
Kikii, drago mi je da opet doprinosiš na blogu.
IzbrišiTurin ne dolazi ni iz engleskog, ni iz njemačkog, to je naša stara riječ, domaća prilagodba talijanskog naziva.kao što su i imena Rim, Jakin, Napulj, Asiz itd.
OdgovoriIzbrišiTurin je svakako više u duhu jezika nego "Torino", no ljudi su slobodni koristiti oba naziva.
U duhu hrvatskoh jezika je i "Sveta Trojica" "Carstvo" i još neke pa to nije smetalo da se izbaci. Tako ni ovo nevidim zasto koristiti naziv koji više nitko ne koristi
OdgovoriIzbrišiIvan
Autor je uklonio komentar.
IzbrišiEvo jedna aktualna tema:
OdgovoriIzbrišiIz današnjeg Bolletina (28.2.2014.):
Il Santo Padre Francesco ha accettato la rinuncia dell’Em.mo Card. Joachim Meisner all’ufficio di Arcivescovo Metropolita di Köln (Germania), in conformità al can. 401 § 1 del Codice di Diritto Canonico.
Kardinal Meisner navršio je na Božić 80 godina. Slovio je za jednog od konzervativnijih biskupa u Njemačkoj.
Nadbiskupa bira kelnski katedralni kaptol. Pri imenovanju Meisnera, 1988. (bio je tada berlinski nadbiskup i kardinal već 5 godina) bilo je ozbiljnih problema. Kaptol nije htio odabrati nikoga s "liste trojice" (tzv. Terna) većinom glasova, pa je onda na koncu Meinser prošao sa 6 za i 10 suzdržanih.
A sada? Kard. Mueller je u manjini u odnosu na kard. Kaspera, Lehmanna, Marxa...
Naravno, da se mene pita, biskup A. Schneider ili nadbiskup G. Gaenswein bili bi idealno rješenje.
Nadbiskupe Nikola, molimo se za tebe i sv. Oca. Šizma je na pomolu.