Lijepa pjesma

Evo jedne lijepe pjesme kao poklon za blagdan sv. Tome Akvinskog (po novom kalendaru). Slobodno ostavite koji link na pjesmu po izboru u komentarima.



Prijevod na engleski je unutar same snimke, a evo i originala:

Жил-был художник один, домик имел и холсты,
Но он актрису любил ту, что любила цветы.
Он тогда продал свой дом, продал картины и кров,
И на все деньги купил целое море цветов.

Миллион, миллион, миллион алых роз
Из окна, из окна, из окна видишь ты.
Кто влюблён, кто влюблён, кто влюблён и всерьёз,
Свою жизнь для тебя превратит в цветы.

Утром ты встанешь у окна, может, сошла ты с ума?
Как продолжение сна, площадь цветами полна.
Похолодеет душа: что за богач здесь чудит?
А под окном, чуть дыша, бедный художник стоит.

Встреча была коротка, в ночь её поезд увёз,
Но в её жизни была песня безумная роз.
Прожил художник один, много он бед перенёс,
Но в его жизни была целая площадь цветов.

Миллион, миллион, миллион алых роз
Из окна, из окна, из окна видишь ты.
Кто влюблен, кто влюблен, кто влюблен и всерьёз,
Свою жизнь для тебя превратит в цветы.
Миллион, миллион, миллион алых роз
Из окна, из окна, из окна видишь ты.
Кто влюблен, кто влюблен, кто влюблен и всерьёз,
Свою жизнь для тебя превратит в цветы.
Свою жизнь для тебя превратит в цветы.

Brucošijada KBF-a

Upravo sam pročitao u Glasu Koncila (GK 5 (1858), 31.1.2010., str. 32.) kratki članak o brucošijadi studenata KBF-a. U članku koji nije dostupan preko interneta ne pojavljuje se nijedna slika, a naslovljen je "Prva brucošijada studenata teologije". Na plakatu za ovaj događaj piše Brucošijada KBF-a, ali valjda je sigurnije da se u naslovu za GK ne naglašava veza s Katoličkim bogoslovnim fakultetom. Našao sam na stranicama Hrvatske dominikanske provincije vrlo sličan tekst, a budući da je u Glasu Koncila autor potpisan S.S., mislim da možemo prepostaviti da je autor u oba slučaja pater Slavko Slišković koji je profesor na KBF-u, a navodno je i organizator brucošijade. Slijedi tekst s dominikanske stranice s mojim komentarima.

U srijedu 20. siječnja studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u klubu «Cabaret» održali su svoju prvu brucošijadu. Ideju brucoša svesrdno su podržali starije kolege i profesori.

Događanje je prije svega bilo prilika za međusobno druženje i zabavu, ali je poslužilo i za razbijanje stanovitih stereotipa o studentima KBF-a i samom fakultetu [pitam se kakvih stereotipa].

Ovim činom su željeli pokazati da su sasvim normalni mladi ljudi koji imaju sličan društveni život poput većine svoje generacije [koračaju širokim putem?], te da večernji izlazak uz uživanje u glazbi i plesu ne moraju biti dodatno motivirani velikim količinama alkohola ili drugih opojnih sredstava.

Poruka je to koja se mogla iščitati i iz donekle provokativnih plakata kojima su oblijepili grad [dakle, gore prikazanim plakatom su htjeli pokazati da se može zabavljati i bez alkoholiziranja i drogiranja?]. Slika Adama i Eve u crno-bijeloj kombinaciji jasno kazuje da se većina stvari može protumačiti i koristiti kako u pozitivne tako i u negativne svrhe [autor teksta je slučajno prešutio da je u središtu plakata stablo spoznaje dobra i zla te zmija i da Eva u ruci drži jabuku, dakle prikazan je trenutak pada ljudskog roda iz kojega su iznikli svi grijesi i zlo na ovome svijetu; to da organizatori brucošijade vrlo dobro shvaćaju da je ovdje riječ upravo o Sotoninoj kušnji kojoj su podlegli Eva i Adam jasno je i iz njihove fotografije koju prenosim na kraju ovog posta].

Sam raj zemaljski od Boga je stvoren i zamišljen za čovjekovo dobro, a ljudi su ga zlouporabili. Brucošijade, uobičajene na svim fakultetima, mogu biti mjesta zabave i prijateljstva, ali se mogu i u loše prometnuti [ženska osoba koja pruža jabuku, plakat sa zmijom u središtu pokazuju da promiču ovu prvu interpretaciju?]. Studenti KBF-a željeli su posvjedočiti ove prve vrijednosti pa su bez straha na plakat dodali i Isusove riječi: «Dođite i vidjet ćete» (Iv 1, 39) [Prikladnije bi bilo da su dodali: "otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo", ovako čak izgleda da blasfemno povezuju Isusa sa zmijom]. Pred više od 500 brucoša i njihovih prijatelja nastupili su Marija Husar, Spice Grills i DJ Niks.


Brucoši su sav prihod od ulaznica namijenili stradalima od razornog potresa na Haitiju, a preko dominikanskog vikarijata na ovom otoku sredstva su podijeljena najpotrebnijima [ovaj dobrotvorni aspekt je u GK puno naglašeniji da bi se valjda dalo do znanja možebitnim prigovarateljima: kako možete biti tako okrutni kad je to sve za jadne ljude na Haitiju?].

I na kraju, da preduhitrim eventualne primjedbe. Ne sablažnjavam se nad plakatom budućih teologa ni nad "svesrdnom podrškom profesora" KBF-a. Mislim da je nauk koji se ondje širi (naravno, ne generalizirajući) puno opasniji od neukusnog provokatorskog plakata. Zapravo, sa znatiželjom iščekujem što će pripremiti za iduću godinu. Možda sliku stanovnika Sodome koji pred vratima Lotove kuće iščekuju anđele da ih se namiluju?

Materijali za tradicionalnu misu

Prije skoro godinu dana sam obećao

U jednom od budućih postova opisat ću materijale i resurse - priručnike, video snimke i slično - koji mogu pomoći onima koji žele upoznati tradicionalnu latinsku misu, tj. misu kako je slavljena ugrubo do polovine šezdesetih godina prošlog stoljeća (dakle i nakon završetka 2. vatikanskog sabora).

Mislim da je došlo vrijeme za takav post. Odmah pozivam sve čitatelje ovog bloga da u komentarima ostave korisne linkove vezane uz ovu temu koje sam propustio. Ne utvaram sebi da poznajem tradicionalnu misu, nego želim s drugima podijeliti ono što sam do sada pronašao i što mi je koristilo.

Na hrvatskom jeziku nema puno materijala, ali ono što imamo je vrlo dobro. Tu prije svega mislim na raznorazne tekstove koji su bili dostupni na stranici latinska-misa.com, a nakon njezina gašenja možete najvažnije od njih naći na ne tako dobro organiziranom skladištu (ipak, bolje išta nego ništa).

Prva i najvažnija stvar koju trebate imati je mali latinsko-hrvatski misal za tradicionalnu misu. Stvarno je izvrsno sastavljen i za početak vam i ne treba ništa drugo. Možete se pomoliti za dobrobit njegovih autora jer su njime postavili temelj za uspješni povratak i širenje tradicionalne mise u Hrvatskoj.

Usto vam od koristi mogu biti detaljne i precizne upute za ministriranje koje možete naći na istom mjestu.

U nastavku navodim materijale na stranim jezicima i to gotovo uvijek na engleskom s obzirom da je to jezik koji najveći broj ljudi poznaje i koristi u stranoj komunikaciji. Opet pozivam one kojima su neki drugi jezici bliži da ostave linkove i na takve stranice u komentarima.

***

Najprije dvije stvari koje nisu besplatne, ali su vrlo korisne.
Prvo je mali (ili ručni) misal iz kojeg možete pratiti promjenjive dijelove mise i drugih obreda na latinskom i u prijevodu na drugi jezik. Nije mi poznato da je takvo nešto dostupno na hrvatskom. Ja sam si nabavio latinsko-engleski misal u izdanju Baronius Pressa. Dosta sam zadovoljan, a jedina zamjerka koju imam je da je latinski tekst tiskan manjim slovima od engleskog, iako je to s obzirom na broj stranica donekle razumljivo. Detaljniju recenziju i raspravu o tom i drugim malim misalima za englesko govorno područje možete čitati kod father Z-ja.

Druga je stvar izvstan dvostruki DVD koji je snimila Svećenička družba svetog Petra (FSSP) i u kojem se detaljno, temeljito i izuzetno privlačno podučava kako slaviti tihu misu (najjednostavniji oblik tradicionalne mise, vidi više ovdje). Iako je namjenjen prije svega svećenicima i bogoslovima, mislim da i mi laici možemo od njega znatno profitirati. Detaljniji osvrt opet kod father Z-ja. Svakome tko može, preporučio bih da si nabavi ovaj DVD.
S obzirom da mi je cilj da se tradicionalna misa proširi što je moguće više po Hrvatskoj, svakom svećeniku i bogoslovu koji mi se javi na email poslat ću (kroz određeno vrijeme, ovisno o okolnostima) kopiju ovog DVD-a. Nadam se da neće biti zloporaba ove moje ponude, a način dostave i ostale detalje dogovorit ćemo preko emaila. Sve će biti u strogoj diskreciji tako da se ne morate bojati da će netko za to doznati. Volio bih da ovo zadnje upozorenje nije potrebno, ali što je tu je, moramo se prilagoditi situaciji. Ako se netko brine zbog eventualnog kršenja copyrighta, samo ću spomenuti da je i sam FSSP u početku osigurao određenu količinu besplatnih DVD-ova za svećenike i bogoslove, ali je naravno nemoguće da to učine za sve zainteresirane. U svakom slučaju pozivam sve laike koji to mogu da poklone svom župniku ili nekom drugom svećeniku ovaj DVD. Sa dostavom cijena ispadne otprilike 40 američkih dolara.

No, na internetu ima i mnoštvo besplatnih resursa. Evo nekih od njih. Razdioba po kategorijama je u nekim slučajevima proizvoljna jer ista stranica nudi različite vrste materijala.


Video snimke

• Pontifikalna komisija Ecclesia Dei: video u dijelovima, sve zajedno;
• Svećeničko bratstvo svetog Pija X. (SSPX): video;
• Institut Krista Kralja: video;
• Regularni kanonici svetog Ivana Cantiusa: različite snimke;
• Stara snimka uskršnje mise koju tumači msgr. Fulton Sheen;
• Brojne snimke na youtubeu: traditional latin mass, tridentine mass.

Upute za slavljenje mise

• Sancta Missa: misal i ostale liturgijske knjige;
  
• The Latin Mass Society: A Guide to the Celebration of Low Mass;
• Sancta Missa: red mise (latinsko - engleski) i izgovor;
  

Ministriranje

• Sancta Missa: upute (multimedijske) i priručnici;
• The Latin Mass Society: How to Serve the Old Mass;
• Šalabahter kad ministrira jedan ministrant, dva ministranta;
  

Tumačenja mise

• Plain Man's Guide to the Traditional Roman Rite of Holy Mass;
• Henri Daniel-Rops: This is the Mass;
• Tumačenje mise u stripu (kliknite na Subjects -> Mass);
• Several Excellent Methods of Hearing Mass with Fruit and Benefit.
  

Raspored misa

• Popis mjesta u svijetu i termina gdje se i kada može slušati tradicionalna misa;
• Ordo 2011. - kalendar i upute o promjenjivim djelovima za svaki dan;
• Kalendar: FSSP Francuska, s promjenjivim dijelovima mise;
• Čitava misa za izabrani datum;
  
• History of the liturgical year.
  

Glazba

• Musica Sacra: brojne knjige i priručnici, među ostalim An Idiot’s Guide to Square Notes, Psallite Sapienter: A Musician's Guide to the Extraordinary Form, The Parish Book of Chant;
• Sancta Missa: upute, snimke, pjesmarice;
• Saint Antoine Daniel Latin Kyriale Gregorian Chant;
• Rene Goupil (za novu misu: Jogues Chant);
• Note za pjevanje za celebranta (molitve, čitanja).
  

Latinski jezik

• Thesaurus Precum Latinarum - molitve na latinskom i engleskom jeziku;
  
• Latinissime;
• An Introduction to Ecclesiatical Latin (za otvaranje), Latinsko-hrvatski rječnik (pdf - 75 MB);

Razno

• Una Vox dokumenti - talijanski;
• Mass readings for Sundays and Feast days;
• Spirituality of the Liturgical Year;
• Standing, Sitting, Kneeling (According to the custom of England and Wales);
• Brevijar s raznim mogućnostima;
• Rimski martirologij, latinsko-engleski;
• Ceremonijali (latinski i francuski);
• Mali molitvenik (na hrvatskom);
• Ivan Merz o liturgiji.
  

Što vjerovati?

Evo jedne vrlo jasne i pregledne stranice koja sadrži popis dogmi Katoličke Crkve uz napomenu o stupnju obvezatnosti pojedine tvrdnje. Popis je sastavljen prema engleskom prijevodu knjige Ludwiga Otta Grundriss der Katholischen Dogmatik (Osnove katoličke dogmatike).
Dvije napomene:

• Prvi engleski prijevod, u pedesetim godinama 20. stoljeća, imao je brojne pogreške. Ne znam jesu li te greške ispravljene u novijim izdanjima (popis odozgo je iz izdanja iz 1974. godine) i da li su greške učinjenje u samim izrekama tvrdnji, a ne samo u njihovim objašnjenjima. 
• Ovo nije službeni dokument Crkve. U tom smislu bolje je poslužiti se Katekizmom Katoličke Crkve (engleski: 1, 2; hrvatski 1, 2, 3, word doc) koji je doduše "sigurno pravilo za poučavanje vjere", ali nije tako pregledan i jasan.

Još jedan vrlo koristan priručnik je takozvani Denzinger, nazvan po njegovom prvotnom autoru, u hrvatskom prijevodu naslovljen  Zbirka sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu. Staro izdanje na engleskom jeziku možete naći na internetu na stranici Catechetics Online koja sadrži i brojne druge korisne tekstove (npr. čitava Catena Aurea). Pdf kopiju hrvatskog prijevoda potražite po internetu, a vjerojatno ćete je još nekoliko dana moći skinuti i odavde (c. 8 MB).
Zanimljivo je pročitati i priču oko prevođenja na hrvatski, nastalu kao reakcija na kritički osvrt. S jedne strane se pokazuje uvijek poznata priča o tome kako je lako reći "trebalo bi učiniti" ovo ili ono bez da se sa svoje strane pripomogne, a s druge strane možemo između redaka iščitati odgovor na retoričko pitanje patera Ivana Zirduma: "Ako nam je veoma značajan prijevod dokumenata II. vatikanskog sabora (rijetko tko i od profesora navodi izvornik), kako da nam ne bude značajan prijevod nauka svih prethodnih crkvenih sabora i sržnog crkvenog učenja tijekom dvaju tisućljeća!?" Očito je nekima stalo da ovakav priručnik ne bude, kako jedan tekst iz 1915. godine kaže, prekorisna knjiga koju - poslije sv. Pisma - kler ponajviše prevrće.

Gostujući autor - Haiti

U ovim danima strašnih nevolja za stanovnike Haitija, dobro je pročitati osobno iskustvo posjetitelja ove jadne zemlje. Pismo koje slijedi napisano je 2005. godine, dakle prije teških uragana i nedavnog potresa koji je ostavio stotine tisuća mrtvih i onih na rubu smrti i očaja. Autor je u to doba bio bogoslov u Rimu, a danas je svećenik zagrebačke nadbiskupije.

Hvaljen Isus i Marija,
dragi prijatelji,

kao što mnogi od vas znaju, početkom srpnja zajedno s grupom prijatelja otputovao sam, kako su naši stari znali govoriti, "za Amerike". Nakon prekrasnih iskustava u Kanadi, gdje su me po drugi puta ugostili dobri i ljubazni prijatelji kojima sam neizmjerno zahvalan, te tjedan dana u Južnoj Karolini (SAD), gdje sam prisustvovao svećeničkom ređenju i mladoj (prvoj) Sv. Misi mladog američkog prijatelja, put me doveo u Haiti, malu državicu usred karipskih otoka.

Glavni motiv moga putovanja u Haiti bilo je također svećeničko ređenje i mlada Sv. Misa dragog prijatelja Jeana iz Rimskog sjemeništa. Nisam siguran što sam očekivao od putovanja u Haiti, iako su mi svi govorili da sam lud što tamo uopće idem. Pišem vam ovo kratko pismo iz jednog jedinog razloga. Želim podijeliti s vama gorko ali dragocjeno iskustvo koje ovih dana proživljavam na Haitiju. Oduvijek sam znao da postoje siromašne i zaboravljene zemlje u kojima žive nebrojena mnoštva ljudi, ali nisam nikada imao prilike to sam i osjetiti. Sjećam se dobro onih vjeronaučnih sati kada su nam časne sestre govorile o dalekim misijama i misionarima. Sve je to korisno i vrijedno, ali nedovoljno da opiše stvarno stanje i uvjete u kojima ti dobri ljudi rade.

Kada sam se prošli četvrtak spuštao prema zračnoj luci Port au Prince, naslutio sam što me čeka. Iz aviona su se mogle vidjeti samo barake i jadne male kućice iz kojih i u koje su neprestalno, poput mrava iz starog hrasta, ulazili i izlazili ljudi. Već po izlazu iz aviona odmah nas je osoblje zračne luke izdvojilo iz mase i odvelo u specijalnu i dobro čuvanu prostoriju, u kojoj smo kratko pričekali naše stvari i zeleno svjetlo da izađemo iz aerodroma. Od tog trenutka pa evo sve do danas imao sam priliku vidjeti samo bijedu i jad. Političke prilike zadnjih nekoliko godina dovele su ovu jadnu, ali ponosnu zemlju do totalnog kaosa, bankrota, raspada svih državnih sistema i službi. Zamislite si malu državicu s velikim brojem stanovnika u kojoj ništa, ali doslovno ništa ne funkcinira kako bi trebalo. Volio bih vam opisati kako ovdje stvari izgledaju, ali vidim da je to gotovo nemoguće. Počevši od cesta, na kojima bi se bez problema mogle voziti najopasnije rally utrke do električne energije, koje u cijeloj državi za 99% stanovništva ima 3 sata na dan ako je sve u redu, ali naravno nije! Smješteni smo u katoličkoj misiji koju vode trojica svećenika misionara. Talijan, brazilac i jedan domaći svećenik. (O ovim divnim ljudima par riječi kasnije.) Ipak, većinu vremena provodimo sa sada već svećenikom Jeanom i njegovom obitelji, koja nas velikodušno vodi (gore-dolje) u obilazak! Vozimo se s velikim američkim džipovima bez kojih bi kretanje bilo uvelike otežano. Odmah smo shvatili da ovdje ne postoje nikakva prometna pravila, a brzo smo se uvjerili zašto je dobro Bogu zahvaliti na anđelima čuvarima. Bez obzira što su ceste katastrofalne, ponegdje i jedva prohodne, ekipa vozi bolesno brzo. Auti su više manje svi polovniji od polovnoga i toliko nesigurni da čovjeka uhvati glavobolja kad vidi u čemu se ljudi voze. Ekipa se masovno vozi u tzv. "tap-tap", prenatrpanim improviziranim taksijima. Da sve ovo bude gore, ceste prolaze metar ili dva od kuća, odnosno ljudi!! Budući da su nam toplo preporučili da ne izlazimo previše iz auta i da se ne krećemo sami, najviše sam i vidio upravo iz auta. Automobilsko staklo za mene je ovih dana prozor u svijet koji nisam nikada vidio ili poznavao, a kamoli opipao. Prolazim i vidim lica ljudi i pitam se što ja uopće radim ovdje. Zašto ulazim ljudima u njihove siromašne živote koje ne mogu promijeniti. Stanovništvo je velikom većinom vrlo mlado. Bolnica ima malo, a one koje rade vrlo su loše i bez sredstava. Kada sam upitao misionara što ljudi rade kada obole odgovorio mi je "Ništa, umiru". To je jedan od razloga zašto starijih ljudi ovdje ima vrlo malo. Hvala Bogu, ovdje se uglavnom ne umire od gladi, jer raznolikog voća i povrća ima kao u priči. Ovih dana kušao sam valjda najčudnija jela u životu. Prekrasno voće, izvrsna riža, različiti umaci. Sve je vrlo prirodno i moram reći da se oporavljam od onih američkih hamburgera koje sam neprestalno jeo u SADu. Problem je da je hrana puna bakterija i nečistoće. Nije ni čudo kada raste uz velike nakupine smeća koje su ovdje redovna pojava. A kako ne bi bile kada ne postoji sustav za odvožnju smeća. Čak i uz samu katedralu, u kojoj smo bili u subotu prilikom svečanog obreda Jeanovog svećeničkog ređenja, nalazi se ogromna nakupina smeća. Možete si zamisliti miris koji ovdje vlada i sve ono što uz to ide. Ne znam, pretpostavljam da su se ljudi vec navikli na ovakve uvjete, no ja sam se nekolio puta loše osjećao. Uglavnom, osim sitnih trgovaca, ovdje nema ničega. Znate, nije to kao kod nas, "idem si kupiti nešto što mi nužno treba za život". Jednostavno nema ničega, jer je država u totalnom kaosu i financijskom slomu. Novac ne cirkulira jer strane tvrtke više ne ulažu, a jednom kada nema cirkulacije novca sve se zaustavi.

Mislim da bih vam, dragi moji, mogao još cijelu noć pisati, ali to bi ionako bilo nemoguće, jer struje nema! Ups!! Skoro sam zaboravlio na led. Led se cijeni gotovo kao zlato. Prodaje se u velikim komadima i onda nosi u kuće. (Naravno da ljudi nemaju frižider u kući) Benzin ljudi kupuju na kapaljku. U to sam se jučer uvjerio kada je naš šofer točio benzin. Mislite da je prihvatio da mi platimo benzin. Ni u snu, "gosti ne smiju plaćati ništa".

Možda vam se čini da sam stvari malo preuveličao, ali na žalost nisam. No ipak, gledajući i razgovarajući s ljudima (koliko je to bilo moguće jer, na zalost, francuski znam samo par riječi a njihov jezik - kreol jedva da misionari govore, jer kako kažu, nema uopće gramatičku strukturu, nego samo hrpa riječi nabacane po nekom zagonetnom pravilu) vidio sam tračak nade da će biti bolje, da će i oni bolje živjeti. Uostalom, kako kazu, nije uvijek bilo tako loše kao što je sada. Vidio sam njihove prekrasne plaže, planine, ali ono što je najljepše, vidio sam dobre, ljubazne, ali od svijeta zaboravljene ljude.

Ipak, nisu skroz zaboravljeni. Bog ih nije zaboravio i napustio. U to oni sami i vjeruju. Da samo znate kako je prekrasno bilo jučer na Jeanovoj mladoj misi. Puna crkva, većinom djece i mladih, neprestana pjesma, jaka vjera. Kako to protumačiti? Očito da suvremeni svijet "stručnih i naprednih ljudi" nema na to odgovor. Da ima, pa valjda bi bili ovdje u Haitiju. Ali njih nema, njih ne zanima ovaj jadan covjek prepušten sam sebi usred Kariba. No, ovdje se osjeti Božja prisutnost možda više nego u ogromnom New Yorku. Sveta Crkva nije zaboravila ove ljude. Misionari koji ovdje rade neprestano se bore s vjetrenjačama, pokušavajući pomoći ovim ljudima. Vode besplatne škole i bolnice, okupljaju i obrazuju mlade ljude. Jer to im najviše treba. Na Haitiju gotovo da ne postoji sustav školovanja. Možda je postojao, no danas je u totalnom raspadu. Domaći ljudi ne znaju raditi najosnovnije poslove, a kamoli da vode državu. Misionari: svećenici, časne sestre i sveti laici, najčešće liječnici žive u tako skromnim prilikama da moja sjemenišna soba u Rimu, u usporedbi s njihovima, izgleda kao predsjednička palača. Naviještaju Radosnu vijest Isusa Krista bez obzira na sve okolnosti. Kao što je rekao jedan od misionara: "Ovu zemlju može spasiti od propasti samo Evanđelje".

Molim vas, sjetite se ovih ljudi kada se molite, sjetite se svih zaboravljenh ljudi ovoga čudnog svijeta. A kada će Vam dragi Bog dati priliku da im pomognete budite velikodušni, jer samo je malo potrebno. Nedopustivo je da samo 3 avionska sata odavde New York troši dnevno struju koliko bi bilo dostatno cijeloj državi Haiti za najmanje dva mjeseca potpune opskrbe električnom energijom.

Nećete mi zamjeriti što sam s vama podijelio neka razmišljanja koja su plod boravka u Haitiju. Ja u srijedu letim za NY, san većine haićana. Ono malo ljudi koji uspiju doći do NY radi isto ono zbog čega su i bili dovedeni iz Afrike, "najniže poslove".
Zahvalan Bogu na ovom dragocjenom iskustvu želim vam svima ugodne ljetne dane.

Borna Puškarić

Omnes ad maiorem Dei gloriam!!

p.s. molim za vas

Caritas

Sjećanja na liturgijsku reformu 3

Prijateljica Sluge Božjeg pape Ivana Pavla II., poljska liječnica dr. Wanda Półtawska, iznosi u svojim sjećanjima sljedeće misli (prepravljeni prijevod Google Translatea):

Kako sam trpjela sada, gledajući u veličanstvenim crkvama gdje je točno svetohranište - izbačeno iz središnjeg mjesta ne zna se kamo. Ne, ne, nikad se nisam složila s odlukom Crkve da za vrijeme sv. Mise svećenik stoji okrenut licem prema narodu - a ni s time da je mjesto svetohraništu negdje sa strane.

Po mojem mišljenju je u trenutku podizanja svećenik u kontaktu s Njim, s Bogom, i svijet mu mora nestati iz očiju, a ostati samo Onaj, koji u njegove ruke silazi s neba. A ljudi promatraju ne svećenika, nego bijelu Hostiju, uzdignutu visoko u svećeničkim rukama.

Prvi sam puta iskusila takvu sv. Misu, licem prema narodu, u Parizu i zapravo se nisam mogla sabrati jer mi je cijelo vrijeme na umu bila dijagnoza da svećenik, koji se okrenuo prema nama, ima čir želuca, imao je tipične mijene na licu. Nisam htjela gledati svećenika, ali normalno da sam htjela biti što bliže oltaru, pa sam se na koncu sakrila iza stupa.

Drugi današnji izvadak je iz vrlo zanimljivog intervjua sa suprugom Dietricha von Hildebranda, dr. Aliceom von Hildebrand, a obuhvaća veće područje od samo liturgijske reforme i daje barem naznake zašto je nakon koncila naglo došlo do tako sveobuhvatne i duboke krize u Crkvi. Možda će vam sada koristiti i da se prisjetite jednog teksta o modernizmu koji je objavljen na ovom blogu prije nekoliko mjeseci. Svima bih preporučio da pročitaju cijeli intervju i zato donosim samo početak ovog dramatičnog opisa:

S obzirom na sadašnju krizu, kada ste prvi puta primjetili da je nešto krenulo strašno loše?

Bilo je to u veljači 1965. Ja sam uzela godinu dana za istraživanja u Firenci. Moj suprug čitao je teološki časopis i iznenada sam začula da je zaplakao. Potrčala sam k njemu, u strahu da su mu srčane tegobe izazvale iznenadnu bol. Upitala sam ga je li dobro. Rekao mi je da je iz članka koji je čitao zadobio jasan uvid da je đavao ušao u Crkvu. Sjetite se da je moj suprug prvi znamenitiji Nijemac koji je javno progovorio protiv Hitlera i nacizma. Njegovi su uvidi uvijek predviđali unaprijed.

Nekoliko riječi

Kardinal Schönborn je opet zamutio vodu, ovaj puta svojim odlaskom u Međugorje i nekolegijalnim ponašanjem. Ironično je da se kardinal Schönborn vrlo strogo drži prava lokalnog biskupa kada to njemu odgovara. Tako je u rujnu prošle godine zabranio pomoćnom biskupu Salzburga Andreasu Launu da prisustvuje protestnom skupu u Beču povodom slavlja koje je za lokalnu kliniku za pobačaje organizirao bečki gradonačelnik.

Što se tiče samih ukazanja, podsjećam na post od prije, a općenito se držim stava velikog mističkog naučitelja Crkve svetog Ivana od Križa koji savjetuje da sve (privatne) objave i prikaze treba promatrati s nepovjerenjem, tj. kao obmane dok se ne dokažu ispravnima.

***

Nalazimo se usred raznih političkih zbivanja, a ja bih komentirao samo jednu stvar koja se čini naizgled nevažna. Predizborni spot jednog predsjedničkog kandidata (koji nije prošao prvi krug) sniman je u crkvi svete Mati Slobode u Zagrebu. Možete pogledati spot na youtubeu. Meni se čini totalno neprimjereno da se crkva koristi za takve sadržaje. Što vi mislite o tome? Je li župniku dopušteno da ustupi crkvu za snimanje spota ako smatra da kandidat ispunjava tražene moralne i vjerske uvjete (koji bi to konkretno bili?)?

Možda nekoliko točaka iz Katekizma može ovdje poslužiti:

2245 Crkva koja se po svom poslanju i svojoj nadleznosti nikako ne poistovjecuje s politickom zajednicom, u isti mah je znak i jamstvo transcendentnog znacenja ljudske osobe. "Crkva (...) postuje i promice takodjer politicku slobodu i odgovornost gradjana".
2246 Crkvi je po njezinu poslanju vlastito "iznositi cudoredne sudove o onome sto se odnosi na politicki red, kad to zahtijevaju osnovna ljudska prava i spasenje dusa. Crkva to cini sluzeci se svim i samo onim sredstvima koja su u skladu s Evandjeljem i opcim dobrom, vec prema razlicitim vremenima i prilikama".
2442 Ne spada na crkvene pastire izravno se uplitati u politicko djelo i u organizaciju drustvenog zivota. Ta zadaca spada u zvanje vjernikâ laikâ, koji sa svojim sugradjanima djeluju na vlastitu inicijativu. Drustvena djelatnost moze ukljucivati mnogo konkretnih putova, ali ce joj uvijek biti cilj opce dobro i bit ce u skladu s evandjeoskom porukom i naukom Crkve. Spada na vjernike laike "prozimati vremenite stvarnosti krscanskim zalaganjem i u tom pokazivati da su svjedoci i djelatnici mira i pravde".

***

Smiješan opis modernih nedaća koje pogađaju liturgiju i crkvenu umjetnost napisan na nekom dalmatinskom narječju možete naći na blogu tridentska misa. Izgleda da se blog ugasio već nakon dva posta, ali i njih vrijedi pročitati, čak i ako, poput mene, ne razumijete baš sve riječi. Evo samo kratki citat, ali ni čitav tekst nije dug, pa pročitajte sve:

Dignen glavu ki nebu jemon ča i vidit ništo baturastega kanpanela s bužon ala lavamarin puno golubova i tic galebine na sve strane,krovišće i pokrov sve puno kosi štrika ko titino skijalište na jahorini pokriveno tonama late i pleha... vrtin se... pusti vrata, porti... ne znaš ku ćeš prvo ulist, ujden ja unutra jeman ča i vidit... a to da jeman ča vidit apropo je da neman ča vidit...sve puno olinjane bile kolure sepovog inkarta,sve lišo i drito, ninder kamenice sa kršćenon vodon za znamenovat se ninder banka za sest i kleknit ninder kakovog kipa joli litrata o kakovog sveca joli svetice ni neznaš ki je paron o' crikve, ninder vijađa o'križa upren pogled naprid i tražin otar...a ono tamo on za otaren u monturi ki indijanski vrač, vidiš mu po mutriji da je pod prisilon,vo štresu na torturi a ujokolo poredane katrige u mezoćirkulo ki vo ćinema. On bidan nastoji izvuč ča se more da to liči na niki obred a ne na nuovo teatro vergonja di kjeza, anke zađavla ča se on muči i trataje jo se napuva ki kopun, a da ča i vaja reć ću obo bisa i furije da nevaja... brontulajen vo sebi Bože zoć?, zoć si takov? Bože lipo si nas ponizi u nevoji našoj ki žudiju u pustinji misirskoj...

***

Ovaj blog pokrenut je prije godinu dana. Kao i svaki drugi projekt, ima neku uređivačku politiku koja se profilirala, a tako će biti i ubuduće. Naravno da će uvijek biti nezadovoljnih, uostalom ni autori nisu uvijek sto posto zadovoljni s onim što napišu. Ali ne treba se vrijeđati ako netko ne dijeli naš pogled na svijet. Treba konstruktivno izložiti naše mišljenje i dati drugima priliku da upoznaju zašto je baš takvo.

U proteklih godinu dana dogodile su se na planu tradicionalne mise različite stvari. Ja sam sretan što smo u Zagrebu imali (polu)javnu tradicionalnu misu u travnju. Žao mi je što se ugasila vrlo vrijedna stranica latinska-misa.com, ali mi je drago da su pokrenuti novi projekti na internetu, poput bloga Splendor Domini i stranice katolik.hr. Žao mi je što sam morao brisati i koriti komentatore koji nisu poštivali pravila ovog bloga, ali sretan sam što sam preko bloga i svog angažmana upoznao izvrsne ljude. Žao mi je što je tako teško dobiti tradicionalnu misu u Hrvatskoj, ali mi je drago što se neke stvari ipak mijenjaju, a odgovor komisije Ecclesia Dei mi je znak da smo ipak na pravom putu. Sigurno da bi mi bilo lakše, a i u svom komoditetu bih vjerojatno preferirao da umjesto svakojakih dopisa i objašnjenja jednostavno dođem na staru misu, kleknem u klupu i otvorim mali misal. Ali, takav je život i to je u redu!

Ako vam je išta na ovom blogu koristilo, najbolja zahvala Marku i meni je da za nas izmolite koju molitvu, i jedna zdravomarija je jako lijepa!

Na kraju nam ostaje za sve reći Deo gratias!

Vodokršće, i pop dršće!

Nadam se da naši svećenici ipak ne moraju drhtati od hladnoće, pogotovo one duhovne. Zato je dobro da ih se sjetimo u molitvama i ponekad im uputimo toplu riječ.

No, ovaj naslov stavio sam ne samo zato što dobro zvuči, nego i jer nas podsjeća na tradicionalni blagoslov vode uoči ili na Bogojavljenje, tj. sveta Tri Kralja. Evo nekoliko citata iz vrlo zanimljivog rada o obrednicima (koji u dijelovima možete naći i na autoričinom blogu):

... Ubrzo nakon prvog izdanja Rituale Romanum dolazi do novih raznih latinskih izdanja, a koja su, uz izvorni tekst, običavala donositi i neke dodatke, i to bez ovlasti Svete Stolice. Tako npr. s obzirom na naše krajeve valja istaknuti izdanja Rimskog obrednika koja su tiskana u venecijanskim tiskarama, jer u njima redovito pronalazimo, u prvim vremenima uz neke druge dodatke, blagoslov vode uoči Vodokršća (Bogojavljenja).

... do Kašićeva prijevoda Rimskog obrednika posebnu će ulogu imati lekcionari, a za nas su vrlo zanimljivi jer su gotovo redovito donosili i neke ritualne tekstove, napose spominjani blagoslov vode uoči (ponekad na) Bogojavljenja(-e). Njega npr. pronalazimo još u rukopisnim lekcionarima: Korčulanskom iz 14. st. (nepotpun) i Zadarskom iz prve pol. 15. st., a također, iako ne u potpunosti isti, u prvoj latiničnoj inkunabuli (gotskoga tipa) na hrvatskom jeziku - Lekcionaru Bernardina Splićanina (Drvodilića) iz 1495. god., kao i u mnogim ponovljenim i prerađenim izdanjima koja su slijedila. Njega će preuzeti Kašić u svom Ritualu rimskom, a osim što će kasnije pronalaziti svoje mjesto i u štokavskim, napose slavonskim lekcionarima 18. i 19. st., i u venecijanskim latinskim izdanjima Rituale Romanum, naći će se najprije u Branjugovu obredniku, zatim Kaločkom, Vrhovčevu, Ostrogonskom iz 1859. i na kraju Strossmayerovom. Na takav će način blagoslov vode uoči Vodokršća postati specificum naših krajeva koji će se zadržati do nedavnih vremena, a svoje korijenje, po svemu sudeći, vuče još iz glagoljske tradicije.

... Danas nam još uvijek ostaje nejasno kako se Propaganda odlučila izdati Obrednik na živom hrvatskom jeziku, pogotovo kada se zna kako su kardinali te Kongregacije, u nazočnosti pape Urbana VIII., na svojoj sjednici od 17. prosinca 1627. god., donijeli odluku da se liturgijske knjige za Hrvate tiskaju na ćirilici i glagoljici. Listajući Kašićevu autobiografiju, stječemo dojam kako bi jedan od razloga mogao biti i Kašićev podnesak Svetoj Stolici o apostolskoj vizitaciji na području pod Turcima, a koji se dojmio pape Urbana VIII. Naime, Kašiću je bilo jasno kako je narod tu gotovo bez duhovnog vodstva i u velikom vjerskom neznanju, pa bi mogao potpasti pod utjecaj šizmatika i heretika, a kako bi se to spriječilo, važno je da mu otajstva budu razumljiva, tj. na živom jeziku. U tom smislu, kada bi obrednik tiskao na glagoljici, kako su drugi htjeli, on bi imao određeno, iako i tu sve manje, značenje za primorske krajeve, ali za ostala područja praktički nikakvo.
... Napokon dolazi prijevod Rituale Romanum, s označenim stranicama od 1-394, a nakon njega Kašić donosi nekoliko dodataka na ukupno 51 stranici: blagoslov vode uoči Vodokršća, zaklinjanja primoguća i vridna...

... Blagoslov vode uoči Bogojavljenja svoje će mjesto naći u nekim krajevnim obrednicima, vjerojatno zaslugama franjevaca koji će u turskom razdoblju svoje djelovanje proširiti duboko u područje južne Ugarske, a na takav će način jedan prastari hrvatski blagoslov zaživjeti ne samo na hrvatskim, nego i na mađarskim područjima.
... slijedi Naredba od Svete Skupštine od soslovja u obzir Rituala Rimskoga, proglašena na 11. sičnja 1725. Prema toj naredbi zabranjuju se svi dotadašnji ili budući dodaci Rimskom obredniku bez dopuštenja Kongregacije obreda, a posebno Zaklinjanja primoguća i vridna... i Blagoslov vode uoči Bogojavljenja, a oba, kao što smo vidjeli, nalazimo u Kašićevu izdanju Rituale Romanum.

... Treći prijevod Rituale Romanum priredio je Dragutin Parčić i objavio 1893. god. No, ovaj Obrednik ima dodatak s naslovom: Blagoslovi odobreni po Sv. Stolici, crpljeni iz priloga k Rimskomu Ritualu, u kojemu se nalaze 42 različita blagoslova. Na samom se kraju nalazi Zakon krstiti vodu u predvečerje ili na blagdan Sv. tri kralja, s naznakom kako je odobren za njekoje biskupije po Dalmaciji. Zanimljivo je primijetiti kako je taj obred potpuno drukčiji od spominjanog blagoslova vode uoči Vodokršća, koji je, budući da se odredba iz 1725. god. nije poštivala, ponovno zabranjen 1890. god.

... Za razliku od prethodnih hrvatskih izdanja Rituale Romanum, koja su nastala kao rezultat napora pojedinaca, a Sveta Stolica ih je samo odobrila, četvrto je izdanje proizašlo nastojanjem i brigom episkopata naših krajeva, a kao takvo je poprimilo notu obvezatnosti za sve biskupije Jugoslavije.
... Obrednik je konačno tiskan 1929. god., no još je trebalo pričekati do 19. veljače 1930. odobrenje Kongregacije obreda, te su tek tada primjerci mogli stići svećenicima u ruke.
... Zanimljivo je primijetiti kako blagoslov vode uoči Bogojavljenja, jednak kao u prethodnom hrvatskom izdanju, sada postaje pridržan, odnosno onaj kojega smije dijeliti biskup ili njegov delegat.
Taj je Obrednik dobro zaživio u pastoralu i bio je službeno u upotrebi do Drugog vatikanskog sabora, točnije do posaborskih izdanja niza obrednika, a zasigurno nećemo pogriješiti kada kažemo da se mnogi svećenici i danas djelomično služe njime.

Zaista, potaknuo bih sve svećenike da koriste stare blagoslove vode koji imaju veliku izražajnost. Uporište za njihovo korištenje može se naći u dugoj i neprekinutoj tradiciji, ali sigurno i (ako je nekome uopće potrebno opravdanje) u papinom motupropriju Summorum Pontificum, jer ako papa dopušta slobodno slavljenje sv. mise i ostalih sakramenata prema liturgijskim knjigama iz 1962. godine, onda je jamačno dopušteno i blagoslovine, koje su manjeg značaja od sakramenata, podijeljivati prema rimskom obredniku iz 1929. koji je 1962., a i godinama kasnije bio kod nas na snazi. Vidi i npr. ovdje.

Na internetu možete naći Kašićevo izdanje i izdanje iz 1893. Na žalost, koliko je meni poznato, izdanje iz 1929. nije dostupno online, ali dio o blagoslovu vode navodim nešto dalje.

O blagoslovljenoj vodi možete pročitati lijepe i poučne stvari ovdje. S istog linka prenosim i blagoslov vode prema obredniku iz 1929. (usporedi sa slikama gore), te prema novom obredniku iz 1987.

Blagoslov vode po Rimskom obredniku Pavla V.



Rimski obrednik izdan po naredbi Pape Svetog Pavla V. i pregledan brižljivošću drugih papa - a ovlašću pape Pija XI. (izdan u Zagrebu 1929. str.254-256) sačuvao je višestoljetnu Predaju i praksu Crkve i što se tiče blagoslova vode.

Nakon općenitih pravila o blagoslovu glavi prvoj, odmah u glavi drugoj donosi „Kako se blagosiva voda“. Za blagoslov se pripravi sol i čista voda.



1. Zaklinjanje i blagoslov soli



Svećenik počinje zaklinjanje soli ovim riječima:

„Zaklinjem te, stvore soli, Bogom † živim, Bogom † pravim, Bogom † svetim, Bogom, koji je zapovjedio proroku Elizeju, neka te uspe u vodu, da ozdravi voda od neplodnosti: postani sô zakleta na spasenje vjernih i budi zdravlje duše i tijela svima, koji te uzmu. Neka pobjegne i odstupi od mjesta, na koje se pospeš, svaka utvara i pakost ili himbena prijevara đavolska i svaki nečisti duh, zaklet onim, koji će doći suditi žive i mrtve i svijet ognjem. Amen.“

Svećenik blagoslivlja sol ovim riječima:



„Pomolimo se.

Ponizno molimo neizmjernu blagost tvoju, svemogući vječni Bože, dostoj se u svojoj dobroti blago†sloviti i posve†titi ovaj stvor soli, što si ga dao na porabu ljudskome rodu, da bude na duševno i tjelesno zdravlje svima, koji je uzmu, i da sve, čega se ona dotakne ili što se njom pospe, bude bez ikakve nečistoće i slobodno od svih navala pakosnog duha. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.“



2. Zaklinjanje i blagoslov vode



Vodu zaklinje ovim riječima:

„Zaklinjem te, stvore vode, imenom Boga † Oca svemogućega i imenom Isusa † Krista Sina njegova Gospodina našega i krepošću Duha † Svetoga, da postaneš voda zakleta za odgonjenje svake neprija-teljske vlasti, i da možeš samoga neprijatelja s njegovim odmetnim anđelima posve iskorijeniti krepošću tog istog Gospodina našega Isusa Krista, koji će doći suditi žive i mrtve i svijet ognjem. Amen.“

Svećenik blagoslivlja vodu ovim riječima:



„Pomolimo se.

Bože, koji si na spasenje ljudskom rodu postavio prevelike tajne u sućanstvo vode, pristani milostivo na naše zazive i ulij jaki svoj blago† slov u ovo počelo, što si ga ugotovio za premnoga očišćavanja. Daj svome stvoru po svojoj božanskoj milosti moć, da služeći tvojim otajstvima odgoni đavle i uklanja bolesti. Daj, da sve, što ova voda poškropi u vjerničkim kućama ili mjestima, bude bez ikakve nečistoće, oslobodi se od štete. Ne bilo ondje kužnoga duha ni pogubnog zraka, odstupile odanle sve zasjede sakrivenoga neprijatelja, i ako je tu što protivno sigurnosti ili miru stanovnika, uzmaklo pred škropljenjem ove vode, da se obrani od svih navala zdravlje, koje prosimo prizivajući sveto ime tvoje. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.“



3. Mješanje soli i vode sa molitvom



Svećenik križajući tri puta uspe sol u vodu i rekne jednom:

„Miješanje soli i vode skupa neka bude u ime O†ca i Si†na i Duha † Svetoga. Amen

Gospodin s vama. - I s duhom tvojim.

Pomolimo se.

Bože, nepobjedne snage stvoritelju, kralju nesvladive vlasti i vazda veličanstveni slavodobitniče, koji krotiš silu protivne moći, koji svladavaš bijes neprijatelja, što riče, koji dušmansku pakost moćno pobjeđuješ, tebe , Gospodine, dršćući i smjerno molimo i prosimo: pogledaj milostivo ovaj stvor, sol i vodu, blago je prosvijetli i posveti rosom svoje dobrote. Gdje se god njome bude škropilo, odonud po zazivanju svetoga imena tvoga neka umakne svako uznemirivanje nečistoga duha i daleko se otjera strah otrovne zmije, a nama, koji prosimo milosrđe tvoje, svagda se dostoji pomagati sila Svetoga Duha.

Po Gospodinu našem Isusu Kristu Sinu tvojem, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu istoga Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova. Amen.“

***

Blagoslov vode po obnovljenom Rimskom obredniku



U Rimskom obredniku obnovljenom prema odluci Svetog ekumenskog sabora drugog vatikanskog (Zagreb, 1987) o blagoslovljenoj vodi ima ove opće upute i odredbe:



Blagoslovi „uvijek naznačuju osobite duhovne učinke, koje primaju po molbi Crkve. U to uvjerena Crkva se brine da blagoslovna slavlja zaista budu na hvalu Bogu i na Njegovu čast a usmjerena na duhovnu korist naroda. Da bi to bilo što očitije, po staroj Predaji blagoslovni obrasci u prvom redu imaju u vidu slavljenje Boga zbog njegovih darova i suzbijanje vlasti Zloga u svijetu“

[Rimski obrednik: Blagoslovi, Zagreb 1987. Opće napomene br. 10-11;]



„Svako tipično blagoslovno slavlje sadrži dva osobita dijela: prvi je naviještaj riječi Božje, a drugi pohvala Božanske dobrote i prošnja neke zaštite. Slavlje obično započinje i završava kratkim obredima.



Prvi dio ide za tim da blagoslov zaista bude sveti znak koji iz navještaja Božje riječi crpi smisao i djelotvornost. Srce tog prvog dijela jest proglas Božje riječi. ... Drugi dio ide za tim da se obredima i molitvama izrazi pohvala Bogu i da se po Kristu u Duhu Sveto izmoli pomoć. Srce ovog djela predstavlja blagoslovni obrazac ili molitva Crkve, često popraćena posebnim znakom.



U blagoslovne vidljive znakove uz znak križa, kađenje navodi se „škropljenje blagoslovljenom vodom“. „U nekim se Redovima predlaže škropljenje blagoslovljenom vodom. Neka tada služitelji upozore vjernike da se podsjete na vazmeno otajstvo i obnove krsnu vjeru.“ (Rimski obrednik, brojevi: 20-22,26,d)



Na početku obreda blagoslova vode izvan misnog slavlja svećenik kaže :

„Ovaj blagoslov vode sjeća nas Krista, vode žive. Sjeća nas i sakramenta krsta po kojem smo se preporodili iz vode i Duha Svetoga. Kad god dakle budemo ovom vodom škropljeni ili se njome ulazeći u crkvu ili boraveći kod kuće, poslužimo sa znakom križa, Bogu zahvaljujemo za njegov neizreciv dar. I molimo njegov blagoslov da sakrament krsta koji smo primili s vjerom svetim životom posvjedočimo.“



Nakon čitanja Riječi Božje svećenik izriče blagoslovnu molitvu nad vodom:

„Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože svemogući! Ti si se u Kristu udostojao blagosloviti nas živom vodom našega spasenja i iznutra nas obnoviti. Dok se služimo ili zaštićujemo škropljenjem ove vode, obnavljaj nam mladost duše da snagom Duha Svetoga neprestano hodimo u novini života. Po Kristu Gospodinu Našem. Amen.“ .“

(Rimski obrednik, brojevi: 1090,1093)



Da drugom mjestu / u dodatku/ kod blagoslova soli se moli:

„Smjerno te molimo, svemogući Bože, dostoj se blagosloviti † ovu sol. Po proroku si Elizeju zapovjedio da se uspe u vodi te ozdravi voda od neplodnosti. Gdje god se bude škropilo ovom vodom sa solju pomiješanom, odbij, Gospodine, od nas svaki nalet neprijateljev i trajno nas čuvaj prisutnošću svoga Svetoga Duha. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen“



Kod blagoslova vode moli svećenik: „Svemogući vječni Bože! Tvoj je Sin krštenjem u Jordanu posvetio vodu za službu spasenja. Po škropljenju ove vode blagoslovi † svoj narod.Neka mu ona bude spomen krsne obnove i otkupljenja svega stvorenoga, da ustraje u tvojoj milosti, živi po zakonu tvoga kraljevstva i postigne život vječni. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.“



(Rimski obrednik, Dodatak A, Blagoslov vode uoči Bogojavljenja, br. 36, stranice 456 -457)



Rimski obrednik obnovljeni uvodi kao novo kod svakog blagoslova čitanje Božje Riječi. Uz kratku homiliju to blagoslovima daje smisao i korist blagoslova. To je u starom obredniku sadržano u proširenijoj molitvi. Obnovljeni Rimski obrednik kod blagoslova vode stavlja naglasak na „spomen krsne obnove i otkupljenja svega stvorenja“, ono što je također i bit krsne vode. Samo u blagoslovu soli se spominje „odbijanje naleta neprijateljeva“.

Usporedbom prethodnih blagoslova vidimo koliko je drastična razlika između starih i novog obrednika. Sažeto bi mogli reći da "blagoslovi iz nove knjige ustvari ne blagoslivlju stvari na konstitutivan način nego žele dobre želje ljudima koji hodaju u njihovoj blizini, gledaju ih i slično". Više o problemima s novom knjigom blagoslova pročitajte kod pater Z.-a. Možda bi se ovdje moglo spomenuti i velike probleme s novim obredom egzorcizma koji su toliki da su se sami egzorcisti kao slamke spasa uhvatili popratne bilješke bivšeg pročelnika kongregacije za bogoštovlje (iza koje je navodno stajao i kardinal Ratzinger) u kojoj se kaže da mogu koristiti i stari obred.

BD Marija Bogorodica

(photo)

Ako je Marija Majka Božja, Krist mora biti doslovno Emanuel, Bog s nama. To je bilo razlogom da, kako je vrijeme prolazilo, a zli duhovi i lažni proroci jačali i postajali drskijima, nalazeći načina te ulazeći i u samo katoličko tijelo, Crkva onda, Bogom vođena, ne mogaše pronaći učinkovitijega i sigurnijega sredstva da ih odagna drukčije doli posežući za riječju Deipara [Dei Genetrix, Theotokos, Bogorodica] protiv njih; odnosno, s druge strane, kada su se iznova podigli iz carstva tame i u šesnaestom stoljeću kujući plan za bezuvjetno obaranje kršćanstva, oni ne mogahu za ostvarenje svoga cilja puna mržnje pronaći ništa korisnije i svrsishodnije od pogrđivanja Marijinih povlastica i huljenja na njih jer su vrlo dobro znali: uspiju li ikada postići to da svijet prestane štovati Majku, nedugo zatim prestat će i štovanje Sina. Crkva i Sotona slažu se u tome da Sin i Majka idu jedno uz drugo i iskustvo triju stoljeća što su uslijedila potvrdilo je njihovo svjedočanstvo jer katolici koji su častili Majku još uvijek štuju njezina Sina, dok su protestanti, koji su prestali priznavati Sina, to započeli podsmjehivanjem Majci.

Kardinal J. H. Newman - Mix. 348 (14. 10. 1849.)