Silvestrovo 2019.

U protekloj godini (1.1.2019.-31.12.2019.):

Letak s božićnim pjesmama

© brat Marko 🙄 

Nova verzija letka s tekstom božićnih pjesmama nalazi se ovdje:

pdf / doc 

Niste nigdar vidjeli ovo

Poštovani čitatelji bloga, sretan vam Božić!

Ovih dana imamo, Bogu hvala, dosta misa: imali smo zornice u kapelici na Mirogoju, polnoćku u Vinogradskoj i treću misu Božića u sv. Katarini.

Ako ste iz Zagreba, a ne znate gdje će biti misa na blagdan sv. Stjepana, slobodno mi se javite na mail. U petak, na blagdan sv. Ivana, bit će u 10 sati misa i blagoslov vina na Mirogoju (ponesite dvije boce :-) Ako želite redovito saznavati ove i slične informacije, možete se javiti nakon nedjeljnih tradicionalnih misa, pa će vas dodati u odgovarajuću Whatsapp grupu (isključivo administratori mogu slati obavijesti!)

Za iduću godinu još kratko vrijeme možete nabaviti zidni liturgijski kalendar za tradicionalni obred u 2020. godini. Lijep poklon sebi i drugima.

Bez nesporazumâ

Ovako govori Bog, Gospodin,
koji stvori i razastrije nebesa,
koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje,
koji dade dah narodima na njoj,
i dah bićima što njome hode. (...)

"Ja, Jahve mi je ime,
svoje slave drugom ne dam,
niti časti svoje kipovima. (...)"

(...) Kao junak izlazi Gospodin,
kao ratnik žar svoj podjaruje.
Uz bojni poklik i viku ratnu
ide junački na svog neprijatelja.

"Šutjeh dugo, gluh se činjah,
svladavah se;
sad vičem kao žena kada rađa,
dašćem i uzdišem.

Isušit ću brda i bregove,
sparušiti svu zelen po njima,
rijeke ću u stepe pretvoriti
i močvare isušiti. (...)

Uzmaknut će u golemu stidu
koji se uzdaju u kipove,
koji ljevenim likovima govore:
'Vi ste naši bogovi.'"

(...) Tko je pljačkašu izručio Jakova,
i otimačima Izraela?
Nije li Gospodin,
protiv koga smo griješili,
čijim putima ne htjedosmo hoditi,
čiji zakon nismo slušali?

Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj
i strahote ratne:
plamen ga okruži odasvud,
al' on ni to nije shvatio;
sažeže ga,
al' on ni to k srcu ne uze.

(Iz 42,5–25)

Bezgrešna Djevice i Majko Marijo, Acies Ordinata, ora pro nobis

"Postoji li u srcu Blažene Djevice Marije išta osim imena našega Gospodina Isusa Krista? Mi također želimo u srcu imati samo jedno ime, Isusovo, kao i Presveta Djevica."

Milošću mudrosti ispunjen Kristov apostol

Bio si učenik Kristov i član zbora apostolskoga, o slavni Toma. Nevjerom si posvjedočio uskrsnuće Kristovo i dodirom ruke provjerio si predragocjenu njegovu muku. A sada nam izmoli mir i veliku milost. (tropar)

Knjižice i igračke za djecu

Bliži se vrijeme božićnih blagdana, pa mi se učinilo prikladnim skupiti na jedno mjesto neke od zanimljivijih igračaka i knjiga/slikovnica/radnih listića s kojima sam se susreo proteklih godina. Neću pisati procjenu dobi iako su svi artikli prikladni za predškolsku djecu. Poveznice koje stavljam su tu samo da pogledate i malo bolje procijenite o čemu se radi. Ako mislite kupovati nešto od navedenoga, svakako sami potražite može li se naći kvalitetnija i jeftinija varijanta na drugom mjestu.

***

"Čudesne" bojanke prikladne za malu djecu i roditelje kojima se ne da previše čistiti. Dijete kistom namočenim u vodu malja po stranici s crno-bijelom slikom i pojavljuju se lijepe boje. Na primjer:
Under the Sea Magic Painting
Jungle Magic Painting Book
Christmas Magic Painting Book

Bojanka za slikanje prstima, najbolje koristiti tijekom ljeta prije odlaska u more: Fingerprint Activities. Jeftinija, ali možda čak i zabavnija opcija je naprosto na plažu ponijeti vodene boje i slikati po oblutcima.

Različite knjižice s naljepnicama. Primjerice, meni su se svidjele:
Houses Through Time Sticker Book
First Sticker Book Building Sites
Big Machines Sticker Book
Ma pochette d’autocollants - Animaux
Sticker Atlas of the World

Knjige s preklopima, prozorčićima, kotačićima i dijelovima koji se mogu izvlačiti, npr. Vozila, strojevi i druga prijevozna sredstva

Poznata "gdje je Wally/Waldo?" franšiza. Knjige u kojima se nešto traži na slikama uvijek su popularne, a razglednice s Wallyjem su zgodne jer ih je lako nositi sa sobom i dozirati. Ipak, prije davanja djeci, bacite pogled na njih jer se na nekim (rijetkim) slikama pojavljuju poneke neprikladne situacije (npr. vampiri).
Where's Wally? The Phenomenal Postcard Book
Where's Wally? The Phenomenal Postcard Book Two

Vrlo detaljni i bogati crteži u kojima treba naći prolaz kroz labirint prikriven unutar odgovarajuće scene:
Pierre the Maze Detective: The Search for the Stolen Maze Stone
Pierre The Maze Detective: The Mystery of the Empire Maze Tower

Dvije goleme knjige s vrlo lijepim klasičnim ilustracijama i opisima:
Dinosaurium
Animalium (srpski prijevod)

Serijal malih slikovnica o simpatičnoj koali i njezinoj obitelji: Bébé Koala.

Pedagoški dobro osmišljene i prikladno ilustrirane vježbenice Emila Kamenova:
Dječja matematika
Predškolska matematika
Upoznavanje okoliša


Jedna od najboljih igrački za djecu su raznobojne slamčice koje se spajaju različitim spojnicama. Mala djeca veselo će napraviti jednostavnije oblike, a velika mogu napraviti čitave građevine. Primjer: Connecta Straws Tub

Šareni zupčanici koji se spajaju i okreću, kome se to ne bi svidjelo: Georello Kaleidogears

Sigurno ste se igrali Brio prugama i vlakovima ili jeftinijim varijantama iz Lidla ili Ikee koje su kompatibilne s njima (a, b, c).

Puzzle za učenje brojeva: Puzzles chiffres en coffret

Igra prepoznavanja mirisa zabavna je za sve uzraste: Loto des odeurs

Vjerojatno najraznovrsnije, a ipak djeci vrlo privlačne igre mogu se igrati s običnim štipalicama. Pri tome je dobro ako imate kvačice iz više setova tako da su različitih veličina, boja i oblika. Što raznolikije, to bolje. Mala djeca mogu razvrstavati štipalice po boji ili veličini te graditi od njih putove i ceste. Veća mogu kombinirati štipalice sa kartonom u različite građevine kao što su garaže ili kule. Štipalice se mogu skrivati ispod drugih predmeta ili vješati za odjeću djeci i odraslima. Jedna od najpopularnijih upotreba je naprosto porazbacati štipalice po podu, a djeci koja su na kauču (ili stoje na podmetačima za sjedenje) dati u ruke špagu kojoj je na kraju pričvršćen mali magnetić. Onda djeca s broda pecaju te ribe i skupljaju ih u svoje posude te poslije "ispeku". Posebna je prednost što oživljene štipaljke mogu i ugristi, a takav dodatni element opasnosti u igri je uvijek plus.

***

Ako imate kakvih preporuka, napišite ih u komentarima.

Kartice s O antifonama

Večeras započinju poznate O antifone o čemu sam vas prethodnih godina znao obavještavati na margini ovog bloga. Zagrebačka nadbiskupija imala je ove godine zgodnu ideju otisnuti hrvatski prijevod antifona na kartice. S jedne strane je antifona pojedinog dana, a s druge reklama za Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se održati u Zagrebu u svibnju sljedeće godine. Koliko sam shvatio, namjera je da se kartica s tekstom pojedinog dana dijeli vjernicima na zornici. Na kartici zadnjeg dana, Badnjaka, nalazi se poznato tumačenje početnih slova mesijanskih naslova u obrnutom poretku "Ero cras" (sutra ću biti [s vama]).

Budući da mi koji pohađamo tradicionalnu misu imamo redovito samo misu nedjeljom, mogli smo zahvaljujući dušobrižniku preuzeti sve kartice već prošle nedjelje:

Pohvalna ideja i provedba. Za iduću godinu predlažem da s jedne strane bude hrvatski prepjev, a s druge latinski original te eventualno QR kod koji bi vodio na stranicu s tumačenjem pojedine antifone i snimkom njezinog (originalnog gregorijanskog) pjevanja.

Stari Zagreb od džepa do džepa

Probat ću potrpati u ovaj post sve nezanimljive sociopolitičke teme koje mi padaju na pamet.

***

Razmišljam tako u nedjelju navečer kuda bih se mogao prošetati s bratom i nećacima. Već je mrak i zemlja je još vlažna, pa priroda ne dolazi u obzir. Odlučismo se za Gornji grad tako da krenemo sa sjeverne strane i dotaknemo gornje rubove "Adventa u Zagrebu". To se pokazalo dobrim izborom jer sve do Strossmayerovog šetališta nema prevelike gužve, a kratkotrajno zadržavanje na Vranyczanyjevoj poljani je podnošljivo. Obodreni tim uspjehom, spustismo se do tunela ispod Griča koji je uglavnom neukrašen dok se u većoj prostoriji na sredini nalaze uobičajene "božićne dekoracije". Primjećujem da su ove godine najveće gužve uz kipove Orašara. Meni djeluju ružno s onim velikim zubima, ali objašnjeno mi je da tim zubima drobe ljudske glave, hoću reći orahe. Izgleda da su ti likovi postali zaštitni znak ovogodišnjeg zagrebačkog božićnog sajma. Pa dobro, ipak prikladnije nego Lepa Brena. U niže krugove kao što su Trg ili Zrinjevac nismo zalazili.

***

U subotu primijetih da se kopa u parku uz Savsku cestu kod zgrade SOA-e. Piše na tabli "Park 5. studenoga". Pogađamo Marko i ja što bi to moglo obilježavati. Ja kažem nešto iz Domovinskog rata, Marko veli da bi nam jedan poznanik sigurno mogao reći što se na taj dan važnoga dogodilo u Habsburškoj monarhiji. I odoh ja provjeriti te se začudih kad saznah da se radi o datumu Svjetskog dana romskog jezika. Na taj je dan ove godine saborski zastupnik iz redova romske manjine Veljko Kajtazi sa zagrebačkim gradonačelnikom Bandićem otvorio radove vrijedne 600 tisuća kuna na obnovi spomenutog novoimenovanog parka. A objašnjenje zašto je baš taj datum Svjetski dan romskog jezika je pomalo montipajtonovsko. Citiram: "Svjetski dan romskog jezika prvi je put obilježen 5. studenog 2009. godine u Zagrebu na inicijativu Udruge za promicanje obrazovanja Roma u RH. Kao datum obilježavanja izabran je 5. studeni u čast na dan na koji je 2008. godine objavljen prvi Romsko - hrvatski i hrvatsko - romski rječnik autora Veljka Kajtazija." Treba li spominjati da je Kajtazi u Bandićevom saborskom klubu.

Palo mi je na pamet da bi bilo zanimljivo, a vjerojatno bi se i dobro prodavalo kad bi netko ovakve sitne pričice sabrao u jednu knjigu i nazvao je primjerice Bandićevi štikleci. To bi mogla biti moderna verzija kratkih zagrebačkih priča Branimira Špoljarića što smo ih slušali na radio Sljemenu pod nazivom Zagreb od ugla do ugla.

***

Kada sam nešto tražio vezano uz tekst o štrajku nastavnika, naišao sam na vijest iz listopada kako je zagrebačka gradska skupština odbacila Strategiju demografskog razvoja Grada Zagreba za idućih desetak godina. Površno sam preletio članak i uočio da je osnovni razlog pada Bandićevog prijedloga bila "suzdržanost" HDZ-ovaca. A razlog koji su dali je "neusklađenost gradske i nacionalne demografske politike". Pa me zainteresiralo u čemu se očituje ta neusklađenost. I evo što HDZ-ovac Herman kaže:

[G]lavna [se] razlika nalazi u promišljanju predškolskog odgoja djece, odnosno koncepciji pojma roditelja-odgojitelja i mjestu koje ono ima u demografskoj politici.

U politici Vlade i njenim demografskim mjerama umjesto roditelja-odgojitelja zastupa se potreba povećanja vrtićkih kapaciteta te broja zaposlenih školovanih odgajatelja kako bi se u što skorije vrijeme, do 2030. dostigli tzv. barcelonski ciljevi, a koji govore o broju od 33 posto jasličke i 90 posto vrtićke dobi koje moraju biti obuhvaćene ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem.

Zagreb prednjači po obuhvatu djece uključene u predškolski odgoj, što se mjerom roditelj-odgojitelj dovodi u pitanje zbog činjenice što djeca takvih roditelja ne pohađaju predškolski sustav, izuzev posljednje godine polaska u školu, naglašava Herman.

Kao ogroman problem istaknuo je i jako dugo izbivanje roditelja-odgojitelja s tržišta rada, do 15 godina, što je najviše izražen kod ženske populacije koja i češće koristi mjeru.

Što reći osim da su brutalno iskreni? Cilj im je otimati što više djece iz obiteljskog okruženja, majke što prije poslati na tržište rada, a djecu staviti pod državni nadzor i odgoj. Ima li tko od naših biskupa da je komentirao ovu "nacionalnu demografsku politiku"? Ili im je to sasvim prihvatljivo.

***

Kardinal Bozanić je potpuno neumjesno unutar homilije podržao Kolindu nasuprot Škore. Time je valjda ispunio dio duga prema Plenkoviću. A prema Bandiću se pretpostavljam odužuje tako što dobro zatvori prozore i ne izlazi van za vrijeme adventskih događanja kako ne bi morao komentirati u što se pretvara grad u tjednima prije Božića. Nije ni njemu lako.

***

Ne gledam televiziju, pa sam tek danas saznao da predsjednica navodno puca po šavovima, psihički i fizički propada pod stresom, a možda i nekim gorim uzrocima. Kažu katolički komentatori kod kojih sam to pročitao da se treba pomoliti za nju, a to je uvijek dobar savjet!

***

Mislim da je to to, možemo se vratiti redovitom programu.

Radujte se u Gospodinu uvijek!

Apolinarizam i spašavanje životinja

"Braćo, radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!" U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Poticaj našim franjevcima (ali i drugim klericima)

o. Vendelin Vošnjak (1861 - 1933)

Posebno poglavlje u Vendelinovoj euharističkoj pobožnosti zauzima pobožno celebriranje svete mise. Neki njegovi asistenti i vjernici smatrali su posebnom milošću, što su mogli pribivati njegovoj svetoj misi. Nekoji su rado napuštali klecala, prilazili bliže oltaru da gledaju izbližega »pobožnog patra«. Kad nas je kao bogoslove spremao za sveto ređenje, mogli smo se još više od drugih uvjeriti o njegovoj osobitoj ljubavi za svetu misu. Sveta je misa u prvom redu Božja služba, a onda izvor milosti. Na ovo nas je drugo češće potsjećao potičući nas, da svetom žudnjom popraćujemo riječi u kanonu: »Omni benedictione et gratia repleamur«. Najbliža priprava za svetu pričest bila je onaj momenat, kad se na njegovu licu najjasnije odražavalo, da je čas sjedinjenja s Gospodinom najslađi trenutak njegova dana.

Dogodilo se, da se vraćao iz Rima i došao na Trsat kasno poslije podne. Po najvećoj ljetnoj žegi ostao je na tašte, uspinjao se pješice po stotinama stepenica do crkve, da najprije očita svetu misu. Takav poglavar mogao je napisati svojim podložnicima: »Ako vladanje svećenika kod oltara nije pobudno, ako ne potiče na pobožnost, teško da već ne sablažnjava«. [...]

Ovdje su i razlozi, radi kojih se o. Vendelin predao liturgiji s nepromjenjivom ljubavlju i vjernošću. Dao joj se posvema, jer ona i traži cijeloga čovjeka. On se držao franjevačkog principa, da u liturgiji treba da suzvuče: glas i duh, a duh i Bog. Kod pripremanja bogoslova za celebraciju tražio je neumoljivo, da se propisana kretnja mora točno pokrivati s riječima, koje ju popraćuju. On, koji je osobito u kasnijim godinama bio sama blagost, znao je oštro ukoriti braću, ako je opazio, da se prelazi preko rubrika. [...]

Kao magister bogoslova bolovao je od čirova. S lica smo mu čitali, da od njih teško trpi. Uza sve to nije se nijednom dispenzirao od propisanih kretnja kod božanskog oficija. U zadnjoj bolesti, kad je rak ispleo u njegovu organizmu svoje mreže, nikako se nije dao odvratiti od čitanja svete mise. Časne sestre s klinike tvrde, da se rušio po stubama putem do kapelice, a ipak mi je tih dana sav sretan rekao: »Hvala Bogu, mogao sam danas učiniti kod svete mise genufleksiju do zemlje«. Za vrijeme kanonskih pohoda po Provinciji ispunjao je stupce knjige »Liber visitationis« dragocjenim liturgijskim opaskama o dostojnom obavljanju svete službe i čuvanju liturgijskih predmeta. Ti retci i sada svjedoče, da ga je taj sretni liturgijski duh odavna pratio. Kao provincijal tražio je od nas bogoslova, da u dugačkim funkcijama Velikog tjedna ne pogriješimo ni u jednom naklonu. Propisano koralno pjevanje bilo je predmet njegove ljubavi i odlučnog naglašivanja. Njemu je zapostavljao svaku figuralnu muziku. Zbog toga njegova nepomirljivog stava, došlo je za njegova zadnjeg provincijalata u nekim novinama do žučljiva napadaja na poglavare u zagrebačkom samostanu. Po naredbi oca provincijala pjevali su bogoslovi i na sam Božić liturgijsku misu umjesto uobičajenih božićnih pjesama. Njegov stav uzeo je u svom članku u »Katoličkom listu« u obranu pokojni dr. Merz, koji je s braćom na koru redovito pribivao svečanijim funkcijama.

(o. Srećko Majstorović, Život i rad o. Vendelina Vošnjaka, Zagreb 1952.)

Tota pulchra es, Maria: et macula originalis non est in te. Alleluia.

Bila sam tu, kad je pripravljao nebo, kad je stalnim zakonom i međom ograđivao bezdane, kad je gore učvršćivao uzduh i premjerao vodene izvore, kad je okolo udario granice moru, postavljao zakone vodama, da ne bi prelazile svojih međa, kad je postavljao temelje zemlje. Bila sam s njim i upravljala sam svim stvarima i veselila sam se sve dane i sve vrijeme igrala sam se pred njim, igrala sam se na zemaljskoj kugli, jer je moj užitak boraviti sa sinovima ljudskim. Zato me, djeco, poslušajte: Blago onima, koji idu mojim putevima! Slušajte moju nauku i budite mudri i nemojte je odbaciti.

Gornji tekst je izvadak iz današnje poslanice na misi svetkovine Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije. Lekcionar koji redovito koristimo priredio je Nikola Žuvić te je izdan 1940. godine. Crkva, dakako, riječi koje izgovara Božanska mudrost primjenjuje na Gospu. Slušajući celebranta koji je pjevao ove riječi i motreći prekrasni vitraj na sjevernom zidu svetišta crkve sv. Katarine, pala mi je na pamet jedna teorija. Možda neki ljudi teško zablude u poznavanju osnovnih prirodnih zakona i fizikalnog uređenja svijeta upravo zato što ne žele prihvatiti Blaženu Djevicu Mariju i častiti je onom slavom koju joj je Bog podario. Ako odbijaju Božju mudrost koja se veselila pred Stvoriteljem dok je on stvarao i uređivao čitav svemir, nije li prirodno da im se zamrači pamet pred tim istim svemirom. Primjerice, znamo da teorija ravne zemlje potječe upravo iz miljea protestantskih fundamentalista, a oni su poznati i po tome što opako omalovažavaju Bogorodicu.

Mi katolici moramo na poseban način posvetiti današnji blagdan pobožnosti prema presvetoj Djevici razmatrajući (kako nas je uputio propovjednik) Njezine kreposti i pitajući se kako u njihovu svjetlu mi možemo djelovati.

Budemo li činili pokoru zbog svojih grijeha

Tada će ugledati Sina Čovječjega u oblaku 

s velikom moći i slavom. (Lk 21,27)

Prijeđosmo eto opet prag nove crkvene godine, jer, kako znadete, Crkva ne počinje godine prvim siječnja, već prvom nedjeljom adventa. Advent je latinska riječ i znači došašće, tj. dolazak Isusa Krista na zemlju radi našega spasenja. Crkva je sveto adventsko vrijeme ustanovila zato da se na dolazak Isusov, kojega spomen svečano svetkujemo na Božić, dostojno pripravimo. Isus Krist, dakako, sada više ne dolazi na svijet da nas otkupi, više se neće roditi da za nas trpi i umre, jer djelo otkupljenja dovršeno je. Ali da postanemo dionici milosti otkupljenja, mi moramo, baš kao i ljudi prije dolaska Isusova, dostojne plodove pokore donijeti. Uvijek je vrijedila i vrijedi riječ božanskog Spasitelja: "Ako ne budete pokoru činili, svi ćete zajedno propasti." (Luk 13,3) Baš zato je adventsko vrijeme vrijeme pokore. Zabrana svih svjetovnih zabava, propis posta u srijedu i petak, ljubičasta boja pri službi Božjoj i druge razne crkvene naredbe bile su jasan dokaz da u adventu moramo pokoru činiti. I evanđelja koja se čitaju na četiri adventske nedjelje sadržavaju ili razloge za pokoru ili pozive na nju. Vrlo važan razlog pokore imademo u svetom evanđelju prve adventske nedjelje, koje govori o koncu svijeta i posljednjem sudu. Crkva nam dovikuje u tomu evanđelju: "Promislite dobro, djeco, što vas čeka. Nebo i zemlja jednom će propasti, sve što čovjek toliko ljubi, za čim toliko željno teži, radi čega Boga tako teško vrijeđa – u prah i pepeo će se pretvoriti, Isus Krist će doći, božanski Sudac s velikom moći i slavom, te nas na najstrožu odgovornost pozvati zbog života i djelovanja našega. Jao onima onda koji radi vremenitog zaboravljaju vječno i u grijesima i opačinama provode dragocjene dane svoga života: stići će ih prokletstvo od božanskog Suca i vječna propast. Sjećajte se dakle kraja i živite tako da mognete opstati u veliki dan suda."

Tu ozbiljnu opomenu naše sv. Majke Crkve slijedimo i nastojmo oko bogobojaznoga i skrušenoga života. Ako smo proteklu godinu mnogim grijesima okaljali, odlučimo sa svom ozbiljnosti sljedeću bolje upotrijebiti. Sada je još vrijeme milosti, Isus Krist se još ne javlja kao naš Sudac, nego kao naš Spasitelj i Posvetitelj, on nam je pripravan udijeliti plodove otkupljenja darežljivom rukom, budemo li činili pokoru zbog svojih grijeha.

Prema "Katehetičkim propovijedima" Ivana Ev. Zollnera (sv. 3., str. 1-2, god. 1905.)

Radost zornice

Deus, qui de beátae Maríae Vírginis útero Verbum tuum, Angelo nuntiánte, carnem suscípere voluísti: praesta supplícibus tuis; ut, qui vere eam Genitrícem Dei crédimus, ejus apud te intercessiónibus adjuvémur.

Pogriješili smo što smo premalo uzeli u obzir osobne okolnosti

Chris Ferrara

Nasljednici apostatâ?

Dakle počelo je. Tri talijanska biskupa, od kojih je dvojicu na biskupsku čast uzdigao Papa Franjo, najavila su pripuštanje javnih preljubnika u „drugom braku“ k Svetoj Pričesti.

Ovo mi je škola

Iliti što sam naučio za vrijeme štrajka.

• Neke stvari iz političke i socijalne sfere nije lako jednoznačno objasniti ili protumačiti. Čak i sada kad je štraj završio nije mi baš sasvim jasno zašto se štrajkalo. Jesu li zaista problem bili koeficijenti ili je tu u igri puno veća frustriranost nastavnika zbog kurikulske reforme, škole za život, podcijenjivanja od strane napornih roditelja i nezainteresiranosti učenika. Jesu li sindikati mogli izbjeći štrajk složnim i temeljitim radom sindikalista, je li Plenković otezao samo zbog umišljenosti i bahatosti. Kako riješiti pitanje uravnilovke dobrih, prosječnih i loših nastavnika. Pokazuje li ovako dugi štrajk da učitelje zapravo i nije briga za učenike itd. itd. 
• Neprihvatljivo je da crkveni pastiri ne žele uputiti vjernike i vjeroučitelje kako se smiju ili ne smiju involvirati vezano uz štrajk, ali su unatoč tome spremni u rijetkom javnom istupu osuditi kršenje onoga što uopće nisu unaprijed zahtijevali. Naravno da je nekorektno ono što je riječki nadbiskup napravio, neovisno što mislili o riječkom pozeru (ja mislim da je egomanijak koji se pozicionirao na granici između navijača i vjeroučitelja jer se tako može najbolje eksponirati)  
• Hrvatska je jako kruta vezano uz prihvatljivi oblik školovanja. Držao sam prošlih tjedana različitim pojedincima i grupama djece i mladih poduke. Dosad sam već godinama imao iskustvo rada sa studentima i donekle s nadarenim srednjoškolcima, ali ovakav rad mi je više proširio perspektivu. Čini mi se da bismo se trebali puno više otvoriti drugačijim tipovima učenja kao što je homeschooling, ali i udruživanje više obitelji radi efikasnosti i socijalizacije. Zatim pokretanje privatnih škola i centara u kojima će raditi osobe koje dijele pedagoške, ali još i važnije moralne i vjerske principe. Ne kažem da treba ukinuti redovito školstvo, daleko od toga. Ali ne vidim zašto se različiti oblici školovanja ne bi mogli kombinirati ako su roditelji spremni preuzeti o tome veću brigu. Naravno da se neki minimalni uvjeti mogu postaviti, pa ako dijete ne zna osnove (i to zaista nužne osnove) onoga što je trebalo savladati u prošloj akademskoj godini, mora od iduće godine krenuti u strukturiraniji i državi podređeniji tip školovanja. A što se tiče standardizacije, vezano uz upise u srednje škole, treba uvesti malu maturu koja će nositi većinu bodova, uz to što poželjnije škole mogu imati kao i sada prijemne ispite. To bi riješilo i dosta problema s nerealnim ocjenjivanjem. 
• Mlađa djeca zaista upijaju što ih se uči i ako im se posveti pažnja vrlo su dobro motivirani. Naravno, tu se i od roditelja traži strogi nadzor nad mobitelima, kompjuterima i općenito elektronikom. Tableti su potpuni krah učenja osim u vrlo ograničenim uvjetima. Zapravo, jedino mi programiranje pada na pamet, sve ostalo je bolje ili isprintati ili, ako je nužno, prikazati na velikom ekranu/platnu i to samo na kapaljku. Valjda je ta prijemčivost djece jedan od glavnih razloga zašto je školstvo kod nas tako nefleksibilno. Znam da otkrivam toplu vodu, ali kad vidim kako je lako djeci samo izborom tekstova, slika, primjera, pojedinih riječi i opisa sugerirati što je dobro, a što loše, cijenim još više one osobe koje se bore protiv perverzacije lektire ili nametanja spolnog i građanskog odgoja. Osjećam se i dosta prevareno što se tijekom mog školovanja očekivalo da školarci čitaju knjige koje često promiču nemoral, materijalizam i nihilizam. Koliko je zapravo lažna ta pretpostavka da bi netko morao čitati primjerice Krležu, Salingera ili Zolu. Da bi povijest trebao promatrati kroz prizmu modernih ideoloških tumačenja. Ili da u umjetnosti ne postoji lijepo i ružno te da treba književnom djelu, slici ili skladbi pristupati indiferentno, analizirajući ih bez osvrta na duh koji leži u njima. 
• Udžbenici su prešareni, prekonfuzni i prečesto se mijenjaju. Nema nikakvog razloga zašto učitelj koji to želi ne bi mogao predavati osnovno gradivo iz udžbenika koji mu odgovaraju, a stari su 10 ili više godina. Što se to, primjerice, dogodilo u zadnjih dvadeset godina u matematici (ili metodici matematike), a da bi se zbog toga morao zamijeniti kvalitetan udžbenik. Jasno da učitelj može i treba redovito osvježavati primjere, zadatke, eventualne dodatne materijale i slično. Većina novih udžbenika koje sam vidio nisu kvalitetni. Odvlače pažnju od onoga što treba naučiti i ako pokušavaju biti zabavni, uglavnom su banalni. Gradivo je smanjeno (to se moglo napraviti i preskakanjem pojedinih lekcija ili zadataka), ilustracije su odvratni zastarjeli cliparti i bolje bi bilo da ih nema. 
• Ima jako puno dobrih materijala na internetu. I tu ne mislim samo na ilegalne kopije knjiga i časopisa (1,2,3), nego i na mnogo onih kojima je istekao copyright (4,5) ili su ih autori ili izdavači sami učinili besplatno dostupnima (6,7). O slikama dostupnim primjerice preko wikipedije ili glazbi na youtubeu i sličnom ne treba ni govoriti. 
• Interdisciplinarnost je u radu s jednim djetetom ili samo nekoliko njih sasvim prirodna i spontana. Matematički radni listići sa zadacima na njemačkom. Ili francuski slikovni riječnik iz kojega će dijete nakon promatranja jedne scene preslikati i napisati nazive za nekoliko pojmova. Ili vježbanje pjevanja adventskih pjesama uz kratko povremeno tumačenje pojedinih teoloških ideja koje se u njima kriju. Ili odlazak u muzej uz vlastito snalaženje u prometu, interpretacija i čitanje iz plana soba, analiza tehnike i razdoblja u kojemu je predmet ili slika nastala, no ujedno i kratka molitvica pred slikom Gospe ili relikvijama kojeg sveca. Osnovne računske operacije u dućanu ili u šetnji, uz drilanje na papiru kad se dođe doma. Intenzivna fizička aktivnost ili samo igra kad je potreban predah. Domaćinstvo koje uključuje pripremu ručka za koji poslije treba napisati recept. Predah od "teže" matematike uz zabavne zadatke ili narodne zagonetke. Molitva kojom prirodno počinju i završavaju aktivnosti...
• Osnovno gradivo nekog predmeta iz jedne školske godine može se intenzivnijim radom bez neprirodnog rasporeda sati (ali i bez monotonosti) savladati u roku od par tjedana. Uz redovita i kratka ponavljanja naučenog, to ostavlja zaista mnogo vremena za kreativnost i preferencije nastavnika. Ne vidim nikakvog razloga zašto roditelji koji su za to zainteresirani ne bi odabrali nastavnika ili nastavnice koji odgovaraju njihovoj viziji odgoja i obrazovanja. 
• Obično je moj plan rada bio: ajmo vidjeti što ima zanimljivo o nekoj temi na uobičajenim mjestima na internetu ili u prvih par knjiga koje zgrabim s police. Navest ću samo nekoliko za ovaj blog prigodnijih primjera zanimljivosti na koje sam naišao u pripremi toga što ćemo raditi (već mi je i dojadio ovaj tekst, ali da ne ostane sve apstraktno):
  

Budući da smo bili u mjesecu studenom, uzeo sam reprint Oficija za mrtve (samo 60 kn tvrdo ukoričeno s uključenom poštarinom) te je školarac (2. razred) pročitao antifonu psalma 94. iz matutina (Kralju, kojemu sve živi, dođite poklonimo se). Da li te to podsjeća na nešto? (Pročelje crkve na Mirogoju). Što smo slavili tamo? (prvo Krista Kralja, pa Sve svete, pa Dušni dan). Nacrtaj neki motiv s groblja, napiši na taj grob koji si nacrtao molitvu koju molimo za pokojne.
Drugi dan: pročitaj antifonu i psalam 114. iz večernje za mrtve. Nije tako puno, vidi, ti pročitaj prvo na hrvatskom, pa ću ja stupac na latinskom. Pogledaj antifonu i početak psalma, isti su kao u ovom iluminiranom časoslovu Les Belles Heures:

Vidiš kako mi katolici već stoljećima istim riječima molimo Boga za svoje pokojne? Što prikazuje slika itd.

Iz istog iluminiranog sveska drugi smo put proučili niz slika o sv. Jeronimu (folije 183r - 189v) od kojih izdvajam samo ovu pomalo zabavnu epizodu koju nisam prije susreo. Sv. Jeronim je bio poznati protivnik raspuštenosti kod monaha, pa su ga, kad je bio u jednom samostanu, redovnici koji nisu htjeli prihvatiti njegove stroge zahtjeve prevarili dok je spavao.

(kliknite na sliku za veći prikaz)

Desno vidimo kako jedan zločesti monah podmeće žensko ruho Jeronimu koji spava. Jeronim se bunovan ustao na noćnu molitvu te odlazi u crkvu moliti sa zajednicom matutin ne shvaćajući da je navukao krivu odjeću. Ostali monasi mu se rugaju i upiru u njega prstom. Ta ga je opakost nagnala da napusti ono mjesto te ga na idućoj minijaturi vidimo u Carigradu, ali o tom nekom drugom prilikom.

Nećemo o tome kako je gorespomenuti školarac našao našu čitanku iz 3. razreda te počeo samoinicijativno čitati o prvom danu škole Josipa Broza. Vjerojatno sam dosta loše objasnio riječi poput diktator i komunistička propaganda. Ali moram priznati da su ilustracije miljama ispred današnjih udžbenika.

Za kraj samo jedan list sa zgodnim tekstovima

(desni klik, open link in new tab)

i jedna pjesma koju smo ukratko analizirali.

Gjuro Arnold

NA ŠETNJI

Po livadam se domu svom
Sve bržim vijem krokom;
Nada mnom muklo mrmlja grom
I dalje mine skokom.

U oblacim se vozi Bog
Vrh drvlja, grmlja, cvieća —
I svakog već se stvora svog
Bar jednom kapljom sjeća.

Tek meni ušti cio roj
I mojim snenim vjedjam —
O, znaš li možda, oče moj,
Da viek za tobom žedjam?

Kod sv. Katarine

Kako je najavljeno, s prvom nedjeljom Došašća naša se zajednica vjernika premjestila za tradicionalnu misu u crkvu svete Katarine na Gornjem gradu. Imali smo pjevanu misu s kađenjem i vjerujem da je svima koji su prisustvovali bilo lijepo. Iako naša misa, naravno, nije vezana uz tu obljetnicu, ima li boljeg načina za obilježiti pedeset godina uvođenja nametnute umjetne liturgije od slavljenja mise u obliku koji je trebao iščeznuti. Dakle, u obredu radi kojega je ova prekrasna crkva i izgrađena.

S obzirom da sam odrastao u dominikanskim župama na istoku Zagreba, meni je i grobljanska crkva na Mirogoju bila prebogata s onim divnim velikim raspelom. Čak je i potamnjela slika Majke Božje Bistričke i ornamentalni ukrasi po zidovima ogromno umjetničko i estetsko bogatstvo onome tko je godine proveo promatrajući neljudski apstraktno urešenu i jalovo pustu crkvu. No, bogatstvo i raskoš barokne umjetnosti u crkvi sv. Katarine s pravom se ističu u gradu siromašnom lijepim crkvama kao što je Zagreb.

Ne bih želio ostati samo u kritikama, na tu opasnost nas je upozorio celebrant u propovijedi. Naveo je meni vrlo odbojan primjer "Adventa u Zagrebu" koji se svojim glasnim pozornicama, smrdljivim kobasicama i kičastim klizalištem trudi progutati i crkvu sv. Katarine. No, kako je rekao propovjednik, unatoč tim preprekama, pruža nam se, Bogu hvala, velika mogućnost pripreme i pozivanja drugih na pripravu za dolazak Isusa.

Utješno je iz godine u godinu slušati na posljednju nedjelju po Duhovima i prvu nedjelju Došašća evanđelja o posljednjim danima koja završavaju riječima "Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći." Zahvalimo Gospodinu koji nas je stvorio, učinio kršćanima i dao mogućnost da ga štujemo svojim životom i molitvom.

Teološki četvrtak

Na jučerašnjem Teološkom četvrtku Kršćanske sadašnjosti tema je bila "Tradicija i tradicionalizam u crkvi". Voditelj tribine je don Anton Šuljić, a gosti su mu bili prof. dr. Anto Mišić i prof. dr. Tonči Trstenjak. Teološki četvrtak je redovito mjesečno okupljanje koje se odvija već gotovo 40 godina, a prema riječima samog organizatora jučerašnja tema privukla je "nezabilježen broj zainteresiranih". Kako je simpatično vidjeti ih kad se čude da katolička tradicija nije odavno zamrla! Kratki i pristrani opis tribine možete pročitati ovdje ili ovdje (1,2), a raspravu nakon tribine poslušajte ovdje.

Ja nisam dovoljno strpljiv čovjek da bih mogao slušati što gore nabrojana lica misle o Tradiciji, a čini mi se da nisu ni po čemu kompetentni ili relevantni da bih ta mišljenja analizirao ili opovrgavao. Iz kratkog sažetka ne vidim ništa osim paušalnih i klišeiziranih ocjena koje se vuku po crkvenom modernističkom mainstreamu desetljećima i recikliraju argumente koje je stvarnost odavno pregazila.

Zapravo sam i razmišljao da li se uopće osvrtati na ovu temu jer čovjeku dođe pomalo žao kada vidi na što su ti stari liberali potrošili svoje svećenstvo. No mislim da je ipak prikladno ostaviti barem kratku bilješku, gdje uostalom i oni koji su prisustvovali mogu zabilježiti svoj dojam ili komentar.

Kako je divna Providnost koja je dopustila Franju. Zamislite da smo još u dobu Ivana Pavla II. ili čak Benedikta XVI. i da priče poput ovih što ih promiče don Šuljić s gostima imaju samorazumljivo prihvaćanje. Zar nije bolje kad se podižu dva oprečna i nepomirljiva stijega na bojnom polju, nego malo po malo tonuti u živi pijesak liberalno-neokonzervativne melase.

Gostujući autor - Amsterdam i Akita

Bi li nam Gospa svoju istinsku poruku 

poslala po kipu nekog osuđenog ukazanja? 

...ne prihvatiše ljubav prema istini da bi se spasili. I zato im Bog 

šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži... (2 Sol 2,10–11)

Osim vijesti o ponovnom ukazanju anđela sestri Agnes Sasagawi na ovaj me je zapis potaknuo i jedan od razgovora Taylora Marshalla i Timothyja Gordona na youtubeu. Razgovarali su o jednom poznatom slučaju opsjednuća polazeći od pretpostavke da đavlova "priznanja" dobivena pri egzorcizmu ne mogu biti neistinita. Tako se stekao dojam da valjda trebamo vjerovati i u ukazanja u Heroldsbachu, Montichiariju i San Damianu, koja je Crkva osudila, ali ih je đavao, u tom poznatom slučaju egzorcizma, priznao.* Podsjetilo me je to na pjesmu u kojoj lirski subjekt nasilno izvuče iz demona nešto što bi pametnije bilo potražiti npr. u sv. Augustina ("Bojim se Isusova prolaska..."), i naposljetku zbog te demonove poruke (da se Isus neće vratiti) zdvaja.

Rado bih parafrazirao poznatu opomenu koju nam upućuje sv. Ivan, i rekao: Dječice, klonite se ukazanjâ! Ne svakog, naravno, nego, kako nam u istoj poslanici kaže, provjeravajte duhove jesu li od Boga. Ja sam, evo, pokušao provjeriti dva ukazanja. (U ono do čega sam provjerom došao nisam posve siguran. Gotovo ni u što kad je riječ o ukazanjima nisam posve siguran.)

Neki njemački svećenik početkom je 60-ih godina prošlog stoljeća poklonio malom samostanu u Akiti na sjeveru Japana sličicu s molitvom "Gospi Svih Naroda, koja je nekoć bila Marija", i koja je tu i takvu molitvu, molitvu njoj kao nekadašnjoj Mariji, a sada Gospi Svih Naroda, izdiktirala vidjelici Idi Peerdeman u Amsterdamu. Kad je na moljenje te molitve učiteljica novakinjâ u malom japanskom samostanu ozdravila, poglavarica je iz zahvalnosti naručila od jednog budističkog kipara skulpturalnu inačicu amsterdamske slike "Gospe Svih Naroda", čija je ukazanja bio odbacio te njihovu promidžbu i javno štovanje njezine slike zabranio mjesni biskup, biskup haarlemsko-amsterdamski, a njegovu odluku odobrio 1957. godine Sveti oficij.

Kip je izrađen 1963., a deset godina poslije progovorio je sestri Agnes i prokrvario na ruci. Riječ je o poznatom ukazanju "Gospe Akitske", koje je u svom pastirskom pismu 1984. priznao tamošnji biskup Ito. Sadržaj pisma odobrila je 20. lipnja 1988. godine Kongregacija za nauk vjere, ista ona koja je 1974. potvrdila odobrenje od Svetog oficija za biskupske mjere poduzete protiv štovanja amsterdamske "Gospe Svih Naroda". Biskup Ito 24. je lipnja 1988. hodočastio u kapelu "Gospe Svih Naroda" u Amsterdam i ondje, u nazočnosti vidjelice Ide Peerdeman, služio misu.

Godine 2002. novi je biskup haarlemsko-amsterdamski priznao ukazanja "Gospe Svih Naroda".

Govoreći o svojoj slici koju će vidjelica Ida Peerdeman dati načiniti, "Gospa Svih Naroda" kaže joj (4. 3. 1951.): "Dala sam ti da vidiš moju glavu, ruke i stopala, koji su kao u čovjeka. Pazi dobro: kao u Sina Čovječjega. Ostalo je Duh. ...Stojim kao Gospa ispred križa, s glavom, rukama i nogama kao u čovjeka, ali s tijelom kao u Duha, jer je Sin došao voljom Očevom. Sada međutim treba da Duh dođe na svijet, i stoga želim da se za to moli."

"U vezi s tim", kaže Hildegard Alles, "neizbježno pomišljamo na okultni fenomen djelomične materijalizacije. Moglo bi to biti i izopačenje hipostatske unije našega Gospodina. Upravo po tom predlošku morala je vidjelica na zahtjev 'Gospe Svih Naroda' dati izraditi sliku i širiti je zajedno s molitvom... Na toj slici i na milijunima takvih molitvenih sličica nalazi se biće koje ne može biti Majka Božja, nego je ili tlapnja ili okultna materijalizacija iz podzemlja. Taj se lik sada svečano štuje u crkvi." Ta "Gospa" na slici ne moli ponizno pod križem na kojem je razapet Krist, nego stoji ispred križa bez korpusa kao da je zauzela Kristovo mjesto. "Ta ja sam sa svojim Sinom trpjela duhovno i, prije svega, tjelesno", kaže vidjelici (1. 4. 1951.). Crkva takvo što ne naučava.

"Gospa Svih Naroda" kaže vidjelici i ovo:

– "Razne struje naginju socijalizmu, što je dobro. No to bi trebalo biti pod vodstvom Crkve." (29. 8. 1945.)

– "Mora se međutim mnogo toga promijeniti u Crkvi. Formacija svećenikâ morat će se promijeniti, biti modernija, prilagođena vremenu, ali dobra, u dobrom duhu." (29. 8. 1945.)

– "Bolja formacija, ukorak s vremenom, suvremenija, socijalnija." (7. 10. 1945.)

– "I upozoravam opet na prvu i najveću zapovijed: ljubav, ljubav prema bližnjemu." (27. 5. 1950.)

– "Mnogi ljudi mogu, baš kad su u crkvi, osjetiti veliku želju da pristupe stolu Gospodnjem, ali im je to zapriječeno jer nisu natašte... Ovi muškarci [na Posljednjoj večeri] također su ravno s ulice išli k stolu..." (25. I. 1951.) "Nauk ostaje, ali se zakoni mogu mijenjati. Pusti [poručuje papi Piju XII.] da se djeca ovoga svijeta više okoriste uspomenom na mojeg Sina!" (11. II. 1951.)

– "Jer isti Otac isti je Sin. Isti Otac i Sin isti je Duh Sveti." (U njemačkoj inačici na dotičnim internetskim stranicama: "Isti onaj koji je Otac jest Sin. Isti onaj koji je Otac i Sin jest Duh Sveti.") (31. 5. 1955.) Ako se ne varam, sv. Augustin govori o tom kako Otac, Sin i Duh Sveti jesu jedno te isto, ali nisu jedan te isti. Otac je drugi, iako nije drugo, nego Sin i nego Duh Sveti...

– Vidjelica vidi napisano (28. 3. 1948.): "Poštenje, Ljubav i Pravda". "Gospa" kaže: "Sve dok ove riječi nisu nad ljudima, nad njihovim glavama i ne žive u njihovim srcima, nema mira na vidiku." Zatim Ida vidi križ posađen u zemlju, oko kojeg vijuga zmija. "Sve oko mene", kaže vidjelica, "postaje crno i mračno." Potom vidi mač nad Europom i Istokom. Sa Zapada dolazi svjetlo. Ida čuje "Gospu" kako vrlo ozbiljno kaže: "Kršćanski narodi, pogani će vas to naučiti."

Zanimljivo je i da "Gospa Svih Naroda, koja je nekoć bila Marija" nije ni u jednom od svojih ukazanja, a bilo ih je pedeset šest, upotrijebila riječ "grijeh".

Akitsko ukazanje nije takvo. Međutim, kaže jedan forumaš otprilike ovako: "Ne prigovaram ničemu što je rekla Gospa Akitska. Sviđa mi se ono što je rekla. No kako itko može vjerovati u nju kad se taj kip koji je oživio zasniva na demonskom ukazanju. 'Gospa Svih Naroda' čini mi se tako očito lažnom i demonskom... Jeste li ikad stvarno čitali njezine poruke? Ona govori užasne, zle, pogrešne stvari. Rekla je mnogo puta da Crkvu valja modernizirati i izgovorila je mnoštvo gluposti u prilog globalizmu i ekumenizmu. Isusa je nazvala jedinim 'knezom ovoga svijeta', a Isus je knezom ovoga svijeta nazvao Sotonu... Ako je neko ukazanje lažno, to ne znači da je sav njegov sadržaj lažan. Otac laži nije glup. On može reći 999 istina i jednu laž, samo zato da bi se doimala to uvjerljivijom... Ja sam stvarno želio vjerovati u Gospu Akitsku, ali činjenica da se radi o kipu Gospe Svih Naroda sprečava me."

Uostalom, crkveni nauk ne zna ni za kakvu stigmu na Gospinoj ruci. Govori se pak i o stigmatiziranim rukama "Gospe Svih Naroda". Možebitne rane na njezinim dlanovima Ida Peerdeman spominje u poruci od 31. svibnja 1951. Iz tih mjesta na dlanovima izlaze po tri zrake. "Gospa" joj kaže da su to milost, otkupljenje i mir: po milosti Gospodnjoj te iz ljubavi prema čovječanstvu Otac je svijetu poslao Sina, Otkupitelja, a sad obojica žele poslati svetog, istinskog Duha, koji jedini može biti mir...

Možda se u tome sastoji ona jedna jedina laž, uz "999 istina", "Gospe Akitske"? U sugeriranju da su amsterdamska ukazanja vjerodostojna?

https://www.suscipedomine.com/forum/index.php?topic=22245.0

http://de.gloria.tv/?media=24933

https://www.de-vrouwe.info/

https://fisheaters.com/forums/showthread.php?tid=62290

______________________

* "...Neki čitanje Svetog Pisma, čini se, zanemaruju zato što im nije baš uzbudljivo, važno, čitko, pa se okreću drugim izvorima objave, bilo da su to privatne objave ili čak đavli koji govore preko opsjednutih, poput, na primjer, Anneliese Michel. Tako sad na internetu možete slušati đavla kako govori preko opsjednute djevojke. Međutim svaka vjerodostojna privatna objava samo nam pomaže razumjeti javnu objavu: Bibliju i Tradiciju. Zato želite li prozreti lažna ukazanja, morate poznavati Sveto Pismo [i Tradiciju]. To ide jedno s drugim. Ne možete imati jedno bez drugoga. Zanemarite li ovo drugo, sigurno ćete nasjesti na lažna ukazanja. K tome Sveto nam Pismo u Evanđelju opetovano govori da je Gospodin ušutkivao đavle. Kad su pokušavali govoriti, naređivao im je da umuknu. Slično i obred egzorcizma zabranjuje razgovor s đavlima, ograničujući ono što im egzorcist smije reći u osnovi na pet pitanja. Zašto mislimo da je sada u redu da ih slušamo i od njih učimo? Gospodin je naš učitelj, a ne đavli!..."

https://www.youtube.com/watch?v=TjpyJFn7J4U

Promjena mjesta i termina tradicionalne mise tijekom hladnijeg razdoblja

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:

Tradicionalna latinska misa služit će se od 1.12.2019. nedjeljom i na Božić u 9,30 sati u crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu u Zagrebu. O povratku na Mirogoj bit ćete pravovremeno obaviješteni.

Traditional Latin Mass will be celebrated every Sunday and on Christmas day at 9:30 am in the church of St. Catherine, Katarinin trg bb, in Zagreb instead of the previous time and location at Mirogoj cemetery.

U lice

Otvoreno pismo Papi Franji

Rim, 26. listopada 2019.

Vaša Svetosti,

moje je ime Michael Matt. Katolik sam od rođenja, obrazovan u katoličkim školama od prvog razreda do sveučilišta. Također sam otac, imam sedmero djece.

Uskrsnuće mrtvih

Jona je spavao u oluji, kao i naš Gospodin. Onaj je spavao u opakom samozadovoljstvu, a ovaj u Božjem miru, koji nadilazi svako poimanje. ...Ako to primijenimo na religioznost današnjeg obrazovanog svijeta, u svem njezinu sjaju, sigurnosti, veselju i dobrohotnosti, opet moramo reći da ti vanjski znaci mogu potjecati ili od obilja vjere ili od njezina pomanjkanja. ...Što se mene tiče, kad promatram ovaj svijet, nimalo ne sumnjam da se tu radi o Joninu spavanju, krivotvorini vjere... ...Dok niste iskusili strah mornarâ i apostolâ u oluji, ne možete spavati s Kristom do nogu svog Nebeskog Oca. Koliko god bijedno bilo praznovjerje mračnih stoljeća, koliko god bila odvratna mučenja kojih se i danas nađe u neznabožaca na Istoku, ipak je bolje, daleko bolje, čak i mučiti svoje tijelo sve svoje dane i pretvoriti svoj život u pakao na zemlji nego ostati u kratkom miru ovdje, dok se pod nama ne otvori ponor i probudimo se na vječnu svijest o vlastitoj opakosti i vječno samopredbacivanje.

J. H. Newman: Današnje kršćanstvo

*

Martin von Cochem (1634. – 1712.)

Četiri posljednje stvari: smrt, sud, nebo i pakao

7.

Uskrsnuće mrtvih

Što se pripovijeda i tumači u prijašnjem poglavlju, to bi moglo možda ovoga ili onoga slabo zastrašiti, jer se svaki nada da neće doživjeti onoga časa. Pa zato se možda puno i ne brine, makar će se prije sudnjega dana pojaviti i strašni znakovi, nego prepušta tu brigu onima koji budu živjeli u ono vrijeme. Ako te sve to, okorjeli grješniče, ne može zastrašiti i odvratiti od grješnoga tvoga puta, neka te snađe spasonosni strah zbog onog što će se sada iznijeti, jer se to sve i tebe tiče. I ti ćeš sam, koji si da si, osjetiti osobno ove strahote. Pročitaj stoga pozorno ovo poglavlje i razmišljaj dobro, da već sada saznaš što će te u budućnosti sigurno čekati.

Prvo što će se dogoditi poslije propasti svijeta jest sveopće ustajanje mrtvaca. To je tako strahovito otajstvo, pa kad bi tko temeljito o tome razmišljao, morao bi nesumnjivo izgubiti pamet. Uskrsnut će svi ljudi, što god bili i gdje god bili. Ustat će i ona djeca koja su živjela ma samo jedan čas u majčinoj utrobi. Znak za uskrsnuće tjelesa dat će sam Bog strašnim zvukom trublje. Na znak ove trublje bit će pozvani k općem sudu svi, anđeli i ljudi, svi blaženi i prokletnici, svi vragovi i nekrštena djeca.

O tome čitamo kod svetoga Mateja Isusove riječi:

"I poslat će anđele svoje s trubljom i velikim glasom, te će oni sabrati izabranike sa svih četiriju vjetrova, od kraja do kraja nebesa."

Sveti Pavao veli u svojoj poslanici Korinćanima:

"Evo vam kazujem tajnu: Svi ćemo, doduše, uskrsnuti, ali nećemo se svi promijeniti. U jednom času, u trenuću oka, na posljednju trublju; zaječat će naime trublja i mrtvi će ustati neraspadljivi."

Čim bude zemlja izgorjela, a vatra ugasla, poslat će Bog arkanđela Mihaela sa strašnom trubljom. On će zatrubiti u tu trublju tako strašno i silno da će taj zvuk nadnaravskom silom prodrijeti kroz nebesa i zemlju, te će se čuti sve dolje u ponore paklene. Ovaj zvuk bit će tako nenaravan i užasan da će od njega uzdrhtati zemlja i potrest će se čitav pakao. Osim svetoga Mihaela zatrubit će i mnogi drugi anđeli na raznim mjestima svijeta tako strašno da će se ljudi neizrecivo uplašiti. To se razabire iz riječi Isusovih: "On će poslati anđele s trubljom."

Ovaj će zvuk trublje tužnim, polaganim i strašnim glasom dozivati dulje od jedne ure ovako: "Ustajte, mrtvi, i dođite na sud!" Ovaj će glas biti sve jači i žešći, a užasno će preplašiti osobito prokletnike u paklu, te će očajavati na taj zvuk. Bože, kakvo će biti začuđenje na nebesima, a kakav strah u paklenim dubinama! Tada će nečisti duhovi početi s osuđenim dušama strašno jadikovati, vikati i vapiti, jer je nadošao dan užasa, koga su se bojali tolike tisuće godina. Oni bi željeli da mogu utonuti u najdublji ponor paklenske tamnice nego da se pokažu pred rasrđenim sucem. No zaludna im želja! Strahoviti zvuk trublje, što bude dulji, bit će sve strašnije jeke, pa će ih nadnaravskom silom istjerati iz pakla i potjerati svaku dušu na mjesto gdje joj leži tijelo.

Dok bude ječala strašna anđeoska trublja po čitavom svijetu, dogodit će se sveopće uskrsnuće mrtvih. Bit će to jedne nedjelje rano ujutro. Nato će sabrati sveti anđeli po zapovijedi Božjoj prah od ljudskih tjelesa koji je rastepen na sve strane. Taj će se prah sabrati na ono mjesto gdje su tjelesa ukopana, smaknuta, spaljena ili utopljena. To će se dogoditi jako čudesnim načinom. Pa ako su koje tijelo izjeli crvi ili proždrle ptice, opet će se sastati iste tjelesne čestice, koje su se promijenile, pa će se pripojiti prvotnom svom tijelu. Tako će svaki čovjek dobiti opet isto tijelo, istu krv, isti lik koje je imao u životu. A bit će to zato da isto tijelo i isto meso koje je prije činilo dobro ili zlo primi i u vječnosti dobro ili zlo. Kad bude svaki anđeo čuvar sabrao za kratko vrijeme prah tijela koje je imao štititi za života, tada će ta prašina Božjom snagom postati u jednom časku opet čovječje tijelo, te će ležati neraspadnuto u grobu. Tjelesa pravednika bit će lijepa, preobražena, mirisna, dok će tjelesa osuđenih biti sasvim ružna i smrdljiva.

Bogoljubni kršćanine koji to slušaš ili čitaš, promotri sa mnom kako će to biti strašan dan općenitoga uskrsnuća i kako će to biti strahovita tuga u čitavom svijetu. Posljednji dan ovoga vremena, koji smo spominjali, bit će tako grozan da će zadrhtati sve sile nebeske. Onaj pak dan koji bude prvi buduće vječnosti bit će tako strahovit i grozan da njegove grozote nije kadar dovoljno objasniti ni sam anđeo na nebesima. Čuj kako ga opisuje prorok Sefanija, kad govori:

"Blizu je veliki dan Gospodinov, blizu je, vrlo blizu. Glas dana Gospodnjega gorak je. Tada će strah zaokupiti i jakoga. Dan srdžbe, dan žalosti i strave, dan nevolje i bijede, dan tmine i tame, dan magluštine i oluje, dan trublje i jeke! I ja ću dovesti ljude u stisku, te će tumarati kao slijepci. A tada ih neće moći osloboditi od srdžbe Božje njihovo srebro ni zlato."

Nisu li to strahovite riječi? Nije li tu jasno opisan najbjedniji onaj dan, kada budemo svi ustali iz mrtvih? O ovome danu govori i Katolička Crkva:

"Strašan je onaj dan, kad bude ustao čovjek iz pepela i kad bude suđen od strogoga suca. Kakav će to biti strah, kad bude došao sudac da sve ispita najpomnije. Trublja će čudno zajeknuti, prodrijet će do sviju grobova, pa će ih sve zajedno privesti na sud."

Pomisli živo kakva će to biti nevolja kad na sudnji dan ožive svi mrtvaci, pa se podignu iz svojih grobova. Sveti Ivan kazuje u svome Otkrivenju ovako:

"I more dade mrtve koji bijahu u njemu. I smrt i pakao dadoše svoje mrtvace, koji su bili u njima."

Što li će pomisliti tijelo u prvom času svoga novog života? Kako li će se začuditi kad opazi sebe samog u grobu! Neće znati gdje se nalazi i otkuda to da se mora probuditi iz dubokoga i dugoga smrtnog sna. No to čuđenje neće dugo trajati, pa će odmah opaziti gdje se nalazi i zašto je opet postalo živo. Čim se probudi iz mrtvih, zajeknut će mu u ušima strašan zvuk trublje, koji će prolaziti poput gromkoga glasa neprestano do sviju grobova: "Ustajte, mrtvi, i ajte na sud!"

Prvi glas trublje koji bude čuo probuđeni u grobu tako će ga strašno uplašiti te bi odmah poginuo naglom smrću kad bi bio opet smrtan. Kako će mu glavom proletjeti strahovita misao da je tu sudnji dan, da je tu strahoviti onaj čas kada će morati pristupiti pred sveznajućeg suca i kad će morati položiti strogi račun o čitavom svom životu. Pa zato će i biti sudnji dan po riječima proroka Sefanije "dan žalosti i strave, dan nevolje i bijede", dan plača i jauka, kakvoga nije bilo od početka svijeta i kakvoga više neće ni biti.

Zamisli se malo nad tim, bogoljubni kršćanine, i ne prelazi preko toga lakoumno. Tiče se to tebe samoga. Vjeruj i znaj: kao što sada živiš, tako ćeš onda početi opet živjeti. Pomisli kako ćeš tada dozivati i vikati. Pomisli kako ćeš tada drhtati i strepiti. Ako si i pobožan, pa ako umreš i u milosti Božjoj, to te ipak neće mimoići ova nevolja. U taj će se dan bojati također pobožni i pravednici, prema svjedočanstvu svete Crkve:

Što ću ja nevoljnik tada reći? Kojega ću si zagovornika tada uzeti, kad je pravednik jedva siguran? Pravednici će vidjeti kako će strog biti sud i kako će pravedni sudac istraživati i ispitivati sve i najmanje kod pobožnih i nepobožnih. Vidjet će kako će sudac suditi sve prema zakonu najstrože pravde, pa će se pobojati u svojim srcima da neće moći opstati na strogom sudu. Ako se boje pravednici i pobožni, kako li ćeš se bojati onda ti, nesretni grješniče, koji si kroz čitav svoj život činio malo dobra, a mnogo zla? Gledaj stoga kako ćeš popraviti svoj grješni život i kako ćeš umiriti strogoga suca pokorničkim djelima. A da što bolje upoznaš uskrsnuće, pa da to što dublje primiš k srcu, tu ćemo točnije ocrtati kako će uskrsnuti pobožni, a kako bezbožni.

Strašan zvuk trublje pozvat će sve duše s nebesa. Ove će sići u pratnji svojih anđela čuvara na ono mjesto gdje im je ležalo ukopano tijelo. Na to će se otvoriti svi grobovi, a u njima će ležati tjelesa neraspadljiva, ma još mrtva. Tijelo svakog pravednika ležat će u grobu kao da sniva. Cvjetat će poput ružice, mirisat će poput ljiljana, sjat će se kao zvijezda, bit će lijepo kao anđeo, a na svim člancima bit će savršeno i zdravo. A što misliš, kršćanine, što će pomisliti i reći duša kad bude vidjela pred sobom svoje tijelo u tolikoj ljepoti? - Zdravo da si, blagoslovljeno tijelo moje! - reći će. - Od srca se radujem što dolazim opet k tebi. Miljeni moj zaručniče, kako si divan, kako si milotan, kako si mirisav. Dođi stoga k meni, ja ću te zagrliti i poljubiti, vjenčat ću se s tobom zauvijek! - Na to će se silom Božjom sjediniti tijelo opet s dušom, pa će oživjeti.

Kako li će se tijelo začuditi kad se nađe opet živim i u tako lijepom i krasnom liku! Kakvo će biti udivljenje duše i tijela kad se budu u veselju opet sastali, dok su se davno rastali jedno od drugoga u velikoj žalosti. Kako će se srdačno međusobno pozdraviti i kako će se usrdno zagrliti i obujmiti. Tada će reći duša tijelu: "Zdravo da si, tijelo moje! S velikom sam te čežnjom čekala, s velikom željom očekivala sam ovaj dan! Ja sam bila mnogo već ljeta u nebeskom slavlju, pa ću sada onamo i tebe povesti, da se ondje odsad zajedno radujemo kroza svu vječnost." Tijelo će na to odgovoriti: "Zdravo da si, blagoslovljena moja dušo! Od srca se radujem što sam opet kod tebe. Što je veća bila moja bol pri rastanku, to je sada veće moje veselje pri našem sastanku."

Na to će duša reći opet tijelu : "Blagoslovljeno da si, odabrano tijelo moje, što si me tako vazda slušalo i što si obavljalo dragovoljno pokornička djela. Blagoslovljene da su oči tvoje, uši, usta, blagoslovljeni da su svi udovi tvoji, što su se suzdržali od svake zloće i što su se navraćali samo k dobru." A tijelo će na to kazati : "Mnogo puta da si blagoslovljena, dušo moja, jer si samo ti uzrok i poticaj svega ovoga dobra. Ja sam bilo sklono svakom zlu i ne bih učinilo nikada ništa dobra da me ti nisi nagonila dan i noć. Ti si to sve tako lijepo uredila, ti si uzrokom moje sreće. Pa zato te hvalim, slavim i blagoslivljam, a hvalit ću te i slaviti kroza svu vječnost." Tako će se radovati međusobno duša i tijelo neizrecivim načinom.

Svaki anđeo čuvar koji bude kod svoga blaženika zajedno će se s njime radovati, te će čestitati od svega srca sretno i blaženo uskrsnuće. Da će ustati najprije pravednici, o tome imamo jasno svjedočanstvo iz usta samoga Isusa Krista, kako je zabilježeno u evanđelju svetoga Ivana: "I ne čudite se tome, jer će doći ura u kojoj će čuti svi koji su u grobovima glas Sina Božjega. I izići će, koji su činili dobro na uskrsnuće života, a koji su činili zlo na uskrsnuće suda."

Tada će se podići i oživjeti na svakom groblju mnogo pobožnih ljudi koji su stanovali u jednom mjestu i koji su se međusobno poznavali. Oni će se sastati na grobljima u lijepim svojim tjelesima. Svatko može lako zamisliti kakvo će tu biti veselo iznenađenje, kako će se sretnici međusobno pozdravljati i klicati. Kamo sreće da budem i ja ubrojen među ove sretnike! Kako bih bio sretan, kako bih od svega srca zahvaljivao svome Stvoritelju!

Nakon uskrsnuća pravednika ustat će grješnici, no jao, oni će ustati sasvim drugačijim načinom. Na svakom pojedinom groblju sastat će se one osuđene duše čija su nesretna tjelesa ukopana ondje. Zajedno s osuđenom dušom poći će na groblje onaj između đavola koji je tu dušu slijedio danju i noću i koji ju je doveo do prokletstva. Ovi će vragovi voditi dušu do groba u kojemu leži njezino tijelo, pa će je prisiliti da primi opet tijelo. No tjelesa prokletnika bit će odurna, ružna i gadna, pa će prilikovati više đavlima nego ljudima. Duše će se uvelike zgroziti i prestrašiti, pa će biti pripravnije oboriti se u paklene dubljine nego primiti svoje tijelo. No proklete duše bit će prisiljene da se ujedine s nesretnim svojim tijelom.

Čim bude tijelo ovim ujedinjenjem opet oživjelo, pa čim se bude našlo u ovako nevoljnoj prilici i kad bude upoznalo svoje vječno osuđenje, kako li će biti tome tijelu strašno i grozno! Tko bi to mogao izreći ili zamisliti? Jakim i očajnim glasom zavapit će tada : "Jao meni nesretnome, jao kroza svu vječnost! Prokleta ura kad sam začeto! Proklet dan kad sam se rodilo! Kamo sreće da nisam nikada ni došlo na svijet! Da sam barem stvoreno kao nerazumna životinja ili kao kamen negoli što me stiglo nesretno ovakvo uskrsnuće!" Duša će pak jaukati: "Prokleto tijelo, ja sam već gorjela u paklu tolike stotine i tisuće godina, pa ću morati opet onamo s tobom sjedinjena. Ti si krivo čitavoj mojoj nevolji i nesreći, ti me nisi nikada htjelo slušati kad sam te putila na dobro. Zato si sad prokleto i bit ćeš prokleto kroza svu vječnost! Ti si me dovelo u ovu bijedu, nesretno tijelo, zato neka budu prokleti svi oni časovi kad sam došla prvi put k tebi."

Na to će opet reći tijelo: "Prokleta dušo, kako me smiješ proklinjati kad si ipak ti kriva čitavoj ovoj mojoj nesreći? Ti si trebala mnome bolje upravljati i suzdržavati me od zla, jer si mi bila zato i dana od Boga. No ti si se htjela radije sa mnom naslađivati u grijesima nego da činiš sa mnom pokoru. Prokleta bila stoga od mene i od svih vragova kroza svu vječnost, jer si dovela i sebe i mene u vječnu propast. Proklet da je tvoj razum, pamet i volja, proklete da su sve tvoje sile, želje i namisli. Nisam ja, nego si baš ti jedini uzrok moje propasti i zbog tebe moram ja sada biti zauvijek u prokletstvu."

Tako će se međusobno pozdraviti tijelo i duša i tako će se proklinjati kroza svu vječnost, pa će i ostati najljući neprijatelji. Na taj će način tjelesa prokletnika na svim grobljima svijeta opet oživjeti i ustati iz svojih grobova. Na svim će grobljima biti zajedno mnogo tisuća osuđenika, podići će se paklenska vika zdvojnosti. Može stoga svatko zamisliti kakva će to biti žalost, kakva nevolja i strahota.

Pomisli još, bogoljubni kršćanine, što će reći nesretni ovi ljudi pri prvom susretu i kako će se ponašati jedni prema drugima. Bit će tu zajedno muževa i žena, braće i sestara, roditelja i djece, rođaka, prijatelja i znanaca, koji su stanovali u jednom gradu, u jednom selu ili u jednom kraju i poznavali se od malih nogu. Pomisli, grješniče koji to čitaš ili slušaš, kad bi i ti bio jedan između ovih prokletnika, što bi onda mislio, što bi rekao, kako bi jadikovao i što bi učinio? Ne bi li i ti vapio, plakao, jaukao, drhtao i očajavao? Ne bi li tvoje srce moralo puknuti u tijelu od same tuge i nevolje, kad bi samo mogao umrijeti? Kako li će zajedno jaukati muž i žena, braća i sestre, rođaci i znanci, kako li će si u prevelikoj boli međusobno govoriti:

"Što li smo učinili? Kakva nas je nevolja zadesila? Jao nama bijednima i nesretnicima! Zar smo doživjeli strašan ovaj dan suda zato da ustanemo na nesretno uskrsnuće? Zar smo dočekali ovaj dan srdžbe Božje da budemo dovijeka prokleti? Jao nama nesretnicima, tisuću puta jao! Da se nismo nikada ni rodili!"

Promotri, grješniče, ove vapaje prokletnika, pa daj da tvoje tvrdo srce na to umekša. Kad prolaziš mimo groblja, a osobito ondje gdje ti stanuješ, pomisli kako ćeš za koje vrijeme biti tu i ti ukopan. Pomisli kako će doći jednom dan kad će strašna trublja posljednjega suda i tebe probuditi iz groba. Upotrijebi stoga ovo kratko vrijeme što ti je još dosuđeno za život tako da budeš ubrojen među blaženike i da ne budeš morao stajati među prokletnicima.

Kad god prolaziš kraj groblja, reci iz sve duše s uzdahom ovo:

Predobri Gospodine Isuse, Spasitelju moj i Otkupitelju! Molim Te, obazri se na gorku svoju muku i smrt i na posljednji sud, koji ćeš održati jednom nad čitavim svijetom. Udijeli mi milost da živim tako da mognem sretno i blaženo uskrsnuti. Amen.



Prema knjizi Martina von Cochema "Isus, Marija i Josip, naša zaštita u životu, naša utjeha na samrti" (Beč, 1905., prev. Franjo Suša).

Duhovno obnovljeni

Kao što sam najavio, u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici pokraj Zagreba održana je ovaj vikend duhovna obnova s temom “Presveto Trojstvo kao uzorak za liturgiju, dogmu i ćudoređe”. Sudjelovalo je petnaestak muškaraca, većinom Hrvata te nekoliko Slovenaca. Voditelj obnove bio je p. James Mawdsley iz Svećeničkog bratstva sv. Petra.

Pogled s mog prozora, premda nisam baš puno gledao na njega.

Čupić gradi ćupriju

Za deset godina:

Papa Cupich o inkulturaciji
Inkulturacija: dvosmjerna ulica

9. studenog 2029.

Kao što svi katolici znaju, nakon konklave u kojoj sam izabran za Papu, te sam uzeo ime Papa Franjo II. (hvala, Austene!), odlučili smo održati Nilsku sinodu da bismo slavili vjerovanja drevnog Egipta i vidjeli kako je moguće uključiti ih u katoličku vjeru.

Contra nequitiam et insidias diaboli

Contra recentia sacrilegia

Prosvjed protiv svetogrdnih djela Pape Franje

Mi, potpisani katolički svećenici i laici intelektualci, prosvjedujemo protiv svetogrdnih i praznovjernih djela koja je Papa Franjo, Petrov nasljednik, počinio na upravo završenoj Amazonskoj sinodi u Rimu i osuđujemo ih.

To su ova svetogrdna djela:

– Dana 4. listopada Papa Franjo je pribivao činu idolopoklonstva poganskoj božici Pachamami.

– Dopustio je da se to klanjanje održi u Vatikanskim vrtovima, čime je oskvrnuo okolicu mučeničkih grobova i crkve Petra apostola.

– Sudjelovao je u tom idolopoklonstvenom štovanju blagoslovivši drvene kipove Pachamame.

– Dana 7. listopada idol Pachamame postavljen je pred glavni oltar u Svetom Petru, a zatim je u procesiji donesen u sinodnu dvoranu. Papa Franjo molio je u svečanosti koja je uključivala taj kip i zatim se pridružio procesiji.

– Kad su drvene kipove toga poganskog božanstva svetogrdno smještene u crkvu Santa Maria in Traspontina katolici zgroženi tim obeščašćenjem crkve uklonili odatle i bacili u Tiber, Papa Franjo se 25. listopada ispričao za to uklanjanje te je u crkvu smješten novi drveni kip Pachamame. Tako se obeščašćivanje nastavilo.

– Dana 27. listopada na misi kojom je sinoda završena primio je zdjelu upotrijebljenu u idolopoklonstvenom štovanju Pachamame i postavio je na oltar.

Papa Franjo osobno je potvrdio da su ti drveni kipovi poganski idoli. U isprici zbog njihova uklanjanja iz katoličke crkve izričito ih je nazvao Pachamamom, imenom lažne božice majke zemlje prema južnoameričkim poganskim vjerovanjima.

Razne aspekte toga događanja osudili su kao idolopoklonstvene i svetogrdne kardinal Walter Brandmüller, kardinal Gerhard Müller, kardinal Jorge Urosa Savino, nadbiskup Carlo Maria Viganò, biskup Athanasius Schneider, biskup José Luis Azcona Hermoso, biskup Rudolf Voderholzer i biskup Marian Eleganti. Naposljetku ih je u intervjuu jednako ocijenio i kardinal Raymond Burke.

To sudjelovanje u idolopoklonstvu nagovijestila je “Izjava o ljudskom bratstvu”, koju su potpisali Papa Franjo i Ahmed el-Tajeb, veliki imam džamije Al-Azhar, 4. veljače 2019. U njoj se tvrdi:

“Mnoštvenost i raznolikost religija, boja, spolova, rasa i jezika jest mudra božanska volja, kojom je Bog stvorio ljudska bića. Ta je božanska mudrost izvor iz kojeg proizlazi pravo na slobodu vjerovanja i slobodu biti drugačiji.”

Uključenost Pape Franje u idolopoklonstvene svečanosti pokazuje da je tu izjavu shvatio u inovjernom smislu, koji omogućuje da se pogansko štovanje idolâ smatra dobrom što ga Bog aktivno hoće.

Štoviše, iako je privatno rekao biskupu Athanasiusu Schneideru: “Možete reći da taj izričaj o raznolikosti religija znači permisivnu Božju volju…” , Franjo nikad nije abudabijsku izjavu ispravio u skladu s time. U govoru na općoj audijenciji nakon toga, 3. travnja 2019., u odgovoru na pitanje “Zašto Bog dopušta da postoji tako mnogo religija?” uputio je uzgred na “permisivnu Božju volju” kako je tumači skolastička teologija, ali je pojmu pridao pozitivno značenje, izjavivši da je “Bog to želio dopustiti”, jer iako “postoji tako mnogo religija”, “one uvijek gledaju u nebo, gledaju u Boga”. Tu nema ni najmanje naznake da Bog dopušta postojanje lažnih religija na isti način na koji dopušta postojanje zla uopće. Naprotiv, jasno se podrazumijeva da Bog dopušta da postoji “tako mnogo religija” jer su one dobre, zato što “uvijek gledaju u nebo, gledaju u Boga”.

Još gore, Papa Franjo je odonda potvrdio neispravljenu abudabijsku izjavu osnutkom “međuvjerskog povjerenstva”, poslije službeno nazvanog “Visoko povjerenstvo”, smještenog u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i zaduženog za promidžbu “ciljeva” abudabijskog dokumenta, kao i promidžbom smjernice Papinskog vijeća za međuvjerski dijalog voditeljima svih rimokatoličkih visokoobrazovnih ustanova, a neizravno i katoličkim sveučilišnim profesorima, da “što šire razglase taj dokument", pa tako i njegovu neispravljenu tvrdnju da Bog hoće “raznolikost religija” kao što hoće raznolikost boja, spolova, rasa i jezika.

Klanjanje bilo komu i bilo čemu osim jedinom pravom Bogu, Presvetom Trojstvu, povreda je prve Božje zapovijedi. Baš svako sudjelovanje u bilo kojem obliku štovanja idolâ osuđeno je tom zapovijeđu i objektivno je težak grijeh, bez obzira na subjektivnu odgovornost, koju može prosuditi samo Bog.

Da žrtva poganskim idolima nije prinesena Bogu, nego đavlima, ranu je Crkvu poučio sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima:

“Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto? Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega.” (1 Kor 10,19–21)

Tim je djelima Papa Franjo na sebe navukao prijekor izrečen na Drugom Nicejskom koncilu:

“Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, onečistiše nasljedstvo moje. Jer slijedili su bezbožne ljude i uzdajući se u njihove mahnitosti klevetali su svetu Crkvu, koju je Krist, Gospodin naš, Sebi zaručio, te nisu lučili sveto od svjetovnog, nego su tvrdili da se ikone našega Gospodina i Njegovih svetaca ne razlikuju od drvenih kipova sotonskih idola.”

S neizmjernom tugom i dubokom ljubavlju prema Stolici sv. Petra, molimo svemogućeg Boga da krivce među članovima Svoje Crkve na zemlji poštedi kazne koju zaslužuju za te strašne grijehe.

S poštovanjem tražimo od Pape Franje da se javno i nedvosmisleno pokaje za te objektivno teške grijehe i za sve javne uvrede koje je nanio Bogu i pravoj vjeri te da za njih dade zadovoljštinu.

S poštovanjem tražimo od svih biskupa Katoličke Crkve da Papi Franji upute bratsku opomenu zbog tih sablazni te da upozore svoje vjernike da se prema od Boga objavljenom katoličkom vjerskom nauku izlažu opasnosti od vječnog prokletstva ako slijede Franjin primjer kršenja prve Božje zapovijedi.

9. studenoga 2019.

In Festo dedicationis Basilicae Lateranensis

“Terribilis est locus iste: hic domus Dei est et porta cæli; et vocabitur aula Dei”

https://www.contrarecentiasacrilegia.org/

Međutim nije vaš ni moj posao odlučivati da on više nije papa

Okrutni ubojica i krivovjerni papa

Bit ću što kraći, jer je kasno i umoran sam, ali osjećam da ne mogu na spavanje dok ovo ne napišem.

Recimo da su nekog čovjeka – poznatoga kriminalca, pri zdravoj pameti – vidjeli kako na ulici hladnokrvno ubija troje djece, u po bijela dana, jer ga nisu pozdravila.

Nema sumnje da je on ubojica. Ako ondje gdje živi postoji smrtna kazna, nema nikakve razumne sumnje u to da je zaslužuje.

Je li on dakle u tom trenutku ubojica. Sigurno jest. Kad netko nepravedno ubije nekoga, ipso facto je ubojica. On to već jest, prije potrebe ikakve presude.

Smijemo li ga zato linčovati? Naravno da ne smijemo.

Duhovna lirika utorkom 66

Milivoj Bosanac

MA KAKO ŽIVOT DA JE KRATAK

Ma kako život da je kratak
Jednom ipak sunce će sinut,
I nastaće poslije opet mrak,
No ja ću se sa zemlje vinut.

Niti korak slušati neću
Kada prijeđe preko trave
I zgasi lak vjetar svijeću
Zaboravljenu iznad glave.

Sretan je čovjek Gracija

Petar Grgec

Blaženi Gracija

rođen u Mulu kraj Kotora 1438.

umro kao augustinac u Mlecima 1508.

Okajna molitva

„Sinoda sablazni i razdora“

„Tko hoće neku drugu Crkvu, neka si gradi vlastite hramove“

Zbog odlaganja Pachamaminih kipova u Tiber papa se Franjo ispričao – naravno, ne kršćanima. Bila je to kritika protiv odvažnih katolika koji su krivobožačkoj djelatnosti stali na kraj. Njihov organizator Alexander Tschugguel u međuvremenu je javno stao iza tog čina i time požeo kritiku od svojeg nadbiskupa, Christopha kardinala Schönborna. Na meti polemičkih napada našao se i kanonik Hugo Valdemar, zbog spaljivanja Pachamaminih likova. Meksički svećenik brani svoj postupak te u tjedniku ContraRéplica podvrgava oštroj kritici rimsku „sablazan“.