Otvoreno pismo Papi Franji
Rim, 26. listopada 2019.
Vaša Svetosti,
moje je ime Michael Matt. Katolik sam od rođenja, obrazovan u katoličkim školama od prvog razreda do sveučilišta. Također sam otac, imam sedmero djece.
Katolički sam novinski izdavač i potječem iz duge loze katoličkih novinskih izdavača. Mojem je djedu dodijelio naslov viteza sv. Grgura upravo ovdje u Rimu Vaš predšasnik blage uspomene Papa Pio XI.
Moja se obitelj 150 godina bavi apostolatom katoličkog tiska, braneći Crkvu od napadača sa svih strana. Kad su nacisti okupirali Rim, moj je djed dospio na crnu listu i slanje je njegovih novina u Njemačku zabranio Adolf Hitler osobno.
Kad kažem da sam odan katolik, govorim u svoje i u očevo, djedovo i pradjedovo ime: u ime katolika u novinstvu koji su živote posvetili obrani katoličke Tradicije i nezabludivog nauka Vaših predšasnika.
Danas dolazim k Vama s tugom u svom katoličkom srcu, jer vjetrovi onog istog modernizma koji je osudio Vaš kanonizirani predšasnik pušu sada kroz kolonade, niz Via della Conciliazione, preko Tibera te u cijeli svijet.
Duhovi naših otaca vape iz grobova dok Rim podiže bijelu zastavu predaje i gubi vjeru. Ovaj Vječni Grad, kršten u krvi Vaših mučeničkih prvih predšasnika, pod Vašim se nadzorom vraća svojim poganskim korijenima.
Na Vašoj Amazonskoj sinodi ovdje u Rimu ovoga tjedna svijetu je rečeno da sam Petar očekuje od pogana prosvjetljenje, sluša ih, uči od njih, prati ih.
No je li Krist od Vas to tražio, Sveti Oče: da slušate pogane i od njih učite?
Riječ je tijelom postala i prebivala među nama iz drugog razloga, ili je barem tako Crkva naučavala dvije tisuće godina.
On je visio na križu da bi preuzeo grijehe svijeta, da bi otvorio rajska vrata, koja su, prema Pismima, bila zatvorena grijehom naših praroditelja u edenskom vrtu.
Duh Sveti sišao je upravo na Vaše predšasnike da bi ustanovio Crkvu koja će sve ljude na zemlji učiniti baštinicima neba i djecom Božjom.
Crkva koju je Krist osnovao prema nezabludivom je crkvenom nauku jedino sredstvo spasenja. To je jedina prava Crkva, izvan koje nema spasenja.
Prihvaćate li Vi, Sveti oče, i dalje u tu crkvenu dogmu?
Ako išta, ova je sinoda izazvala dojam u svijetu da ste Vi, Sveti Oče, zanijekali nauk same Katoličke Crkve da je ona jedino sredstvo spasenja.
Jeste li tu poruku namjeravali poslati? Ako niste, znajte da su upravo nju ovog tjedna svjetski mediji ovdje na Sinodi primili – zajedno s porukom da možda vjerujete, a možda ne vjerujete da pakao postoji, da možda vjerujete, a možda ne vjerujete da je Isus Krist bio Bog dok je boravio na zemlji.
Pred takvom pomutnjom, Sveti Oče, katoličkim vjernicima preostaje izbor između Vaših riječi i riječi Vaših predšasnika. Komu da vjerujemo – Vama ili njima?
Vaši predšasnici do uključno Pavla VI. položili su krunidbenu prisegu u kojoj su svečano obećali da "neće promijeniti ništa od primljene Tradicije, ništa preinačiti ni dopustiti u njoj uvođenje ikakvih novosti".
Zakleli su se "da će čuvati sve što god je objavljeno po Kristu i Njegovim nasljednicima i što god su prvi koncili i moji predšasnici definirali i proglasili".
U svojoj krunidbenoj prisezi oni su "najstrožem izopćenju" podložili "svakoga – bilo sebe bilo druge – tko bi se drznuo poduzeti išta novo u suprotnosti s tom izgrađenom evanđeoskom Tradicijom i čistoćom pravovjerja i kršćanske religije".
Sveti Oče, od srca Vas molim da objasnite kako to "slušati pogane i od njih učiti" nije u suprotnosti s tom katoličkom Tradicijom koju su Vaši predšasnici prisegli braniti.
U pobudnici "Amoris laetitia" rekli ste svijetu da se neraskajani javni preljubnici mogu u stanovitim okolnostima vratiti crkvenom sakramentalnom životu, čime ste svoje naučavanje izravno suprotstavili nezabludivom crkvenom nauku koji je nedavno ponovio Papa Ivan Pavao II. u "Familaris consortio".
Nakon Abu Dabija priopćili ste svijetu da Bog želi bratstvo svih religija. Međutim kako da se to ne protivi božanskom poslanju od samoga Krista, koji Vam je naložio da krstite sve narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga?
Kad ste posjetili moju zemlju, stali ste pred Kongres, u nazočnosti nekih od najmoćnijih svjetskih vođa, i niste rekli ni jedne jedine riječi o Isusu Kristu. Mislim da uopće niste spomenuli njegovo ime. Zašto, Sveti Oče?
U Lundu u Švedskoj s luteranima ste se koji se pretvaraju da su biskupi sastali u katedrali koja je ukradena Majci Crkvi i molili se s njima u spomen na protestantsku pobunu koja je prije 500 godina raskolila kršćanski svijet, i koju su veliki sveci poput Tome Morea smatrali stvarnim antikristom. Zašto, Sveti Oče? Zašto ste se molili s njima? Zašto ste obilježili spomen na protestantsku pobunu?
I kako da to ne bude u izravnoj suprotnosti s naukom Pija XI. u enciklici "Mortalium animos", koja je osudila takva svekršćanska okupljanja jer se kršćansko jedinstvo može promicati samo pozivanjem svih odijeljenih kršćana da se vrate u Katoličku Crkvu?
Rekli ste da bezvjerci mogu doći u nebo, zbog čega je žalosni, smeteni i uznemireni svijet stekao dojam da je spasenje moguće čak i izvan bilo kakvog vjerovanja u Boga.
Rekli ste da nije Vaš posao suditi o homoseksualnim svećenicima, čime ste omogućili svijetu da zaključi kako je Crkva odustala od svojeg nauka o u nebo vapijućim grijesima.
Čak ste jedan homoseksualni, tobože oženjen par počastili privatnom audijencijom, na kojoj su kamere snimile svaki trenutak Vašega uključnog odbacivanja moralnog nauka Katoličke Crkve.
A sada Amazonska sinoda otvara vrata đakonicama, možda i svećenicama, kršeći ne samo nedavni nauk Vašega kanoniziranog predšasnika u "Ordinatio sacerdotalis" nego i volju samog Isusa Krista.
Vi se pak sad udružujete s globalistima i nadzirateljima rasta pučanstva, koji žele primijeniti abortus i strogi kontracepcijski odgoj diljem svijeta kako bi postigli UN-ove ciljeve održivog razvoja do 2030. godine.
S obzirom na sve to, Sveti oče, što biste Vi učinili na mojemu mjestu? Čija biste učenja slijedili: sablažnjive novotarije čovjeka po imenu Franje ili stalna nezabludiva učenja svih njegovih predšasnika sve do sv. Petra? Znamo što je sam Krist rekao o onima koji sablažnjavaju malene: da bi im bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu budu bačeni u more.
Vaša Svetosti, ja sam jedan od tih malenih, kao što su to i moja djeca te djeca diljem svijeta, koji smo sablažnjeni ne zato što bismo željeli biti sablažnjeni, nego zato što to jesmo; zato što vidimo što naš otac čini i govori u suprotnosti s 2000 godina katoličkog naučavanja i primjera.
Je li ikakvo iznenađenje što Vam se tako mnogo Vaših podložnika protivi, mole se Bogu za Vaše obraćenje i čak se pitaju jeste li još uopće katolik?
A poganske svečanosti u Vatikanskim vrtovima? Mislite li da one pomažu našim protestantskim prijateljima da se približe jedinstvu s pravom Kristovom Crkvom? Oni su također sablažnjeni onim što ste učinili. I uvjerili ste mnoge od njih da je papa doista bludnica babilonska te ste ih još više udaljili od Kristova stada i od lađe sv. Petra.
Molim Vas, Sveti Oče, zamislite samo, makar na tren, užas Vaše djece suočene s takvom očinskom sablazni.
Mi molimo za Vas, Sveti Oče, svaki dan. Nazivamo Vas Svetim Ocem, sviđalo Vam se to ili ne – jer je služba koju imate najsvetija od sviju, i čak je ni Vi ne možete obesvetiti.
Na mjestu ste Svetog Oca, na Petrovoj stolici – Svetoj stolici – i previše to poštujemo a da bismo ikomu, pa i papi, dopustili da to uništi.
Jasno ste dali na znanje da, iako želite slušati pogane, nemate volje slušati Vašu sablažnjenu djecu, nas krute neopelagijevce koji su se obično zvali aktivni katolici. U Vašim očima mi smo kruti fanatici i farizeji. No, ako je to istina, onda su i koja dvjestošezdesetorica Vaših prethodnika bila kruti i fanatični farizeji. A to ne može biti.
Molimo za Vas; plačemo za Vas i za našu djecu u ovome mračnom trenutku pomutnje za katolike u cijelom svijetu.
No također nas savjest obvezuje, pred strašnim sudištem samoga Boga, da Vam se časno u lice suprotstavimo.
Doista, mi odani i vjerni katolici obećavamo da ćemo se od danas pa sve do smrti svom silom odupirati Vama i Vašem naumu prevraćanja Crkve koju ljubimo.
Obećavamo da ćemo učiti našu djecu, vjerni katoličkoj Tradiciji, da Vam se u lice protive i da svoju djecu uče da čine isto.
Također obećavamo da ćemo Vas ljubiti i moliti za Vas svakoga dana svojega života; a ako Vas Božja milost privoli da opet postanete potpuno katolik jednoga dana prije nego što umrete, obećavamo, Sveti Oče, da Vam nitko neće biti većim braniteljem u svem kršćanskom svijetu nego tradicionalni katolici koje sada, čini se, prezirete. Katolici koji će braniti vjeru predanu im od njihovih otaca. Katolici diljem svijeta koji Vas preklinju da i Vi branite tu vjeru, te budete opet namjesnik Kristov, a ne namjesnik svijeta.
Doista, pravi Papini prijatelji nisu ni prevratnici ni novotari, nego su tradicionalisti. Nećemo napustiti Svetu Mater Crkvu. Nećemo nikad napustiti Krista, našega Kralja, pa makar ga svi biskupi na svijetu – uključujući i biskupa rimskog – opet napustili, baš kao i prije 2000 godina, na Kalvariji.
Sveti Oče, preklinjemo Vas, za ime Božje i cijelog svijeta, poslušajte vapaje Vaših raštrkanih ovaca i postanite im opet pastirom. Postanite Kristovim namjesnikom, postanite Petrovim nasljednikom, i budite naš pravi Sveti Otac.
Dok se to ne dogodi, mi Vaši najodaniji podložnici nemamo drugog izbora nego protiviti Vam se u lice. Bog nam je svjedok da ćemo to činiti dok ne umremo, ili dok se Vi ne vratite Crkvi Isusa Krista.
Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat.
https://remnantnewspaper.com/web/index.php/articles/item/4680-church-in-crisis-world-s-catholics-resist-pope-to-his-face
Dvije napomene:
OdgovoriIzbriši1.) Ako se ne mozete kontrolirati da Jorgea Bergoglia ne nazivate antipapom, antikristom, sotonom itd., bolje je da ne ostavljate svoje uvazeno misljenje u komentarima ovog bloga.
2.) Takozvana papinska krunidbena prisega je vjerojatno izmisljotina (v. 1,2), ali i uzevsi tu (nazalost rasirenu) pogresku u obzir, mislim da tekst ima vrijednost barem kao kratki sazetak.
"Sveti otac" Mario Bergoglio umirati će od sreće (i smijeha) ako bude čitao ovo čudo od kritike, apela što li je već.
OdgovoriIzbrišiDa živi 100 života kao "sveti otac" Bergoglio bi samo mogao da sanja da ima ovakve idolopoklonike koji se ovako "sveto" bore protiv njegovih zločina.
Ako su Mattu pretci bili ovakvi kao katolički izdavači i to objašnjava kako je mogao doći Bergoglio na mjesto gdje je sada.
"... Da živi 100 života kao "sveti otac" Bergoglio bi samo mogao da sanja da ima ovakve idolopoklonike koji se ovako "sveto" bore protiv njegovih zločina...".
IzbrišiDa, i imao bi ih sve više i više jer efekat kuhane žabe čini svoje.
Ovaj Michael Matt se kuha već 60 godina u sred lonca i bilo bi čudo da mu mozak nije već ovoliko skuhan.
On zapravo ovim pismom vrišti za spasom svoje vjere, svoje Crkve, ali lagano, postepeno podizanje temperature u loncu već 60 godina učinilo je svoje. Zato je moguće da ovaj nesretni čovjek moli da Bergoglio postane papa (?!), da Bergoglio postane katolik (?!), da se "vrati Crkvi Isusa Krista" ?!
Ako nije Papa, ako nije Katolik, ako nije u Crkvi Isusa Krista što je i gdje je?
Mnogi prvi će biti posljednj, a mnogi posljednji će biti prvi; mi s periferije koji nijesmo u sred lonca imamo više šanse da se ne skuhamo - ako odmah iskočimo iz lonca i pokušamo ugasiti vatru pod loncem. To nam je i dužnost, ako ništa da vičemo s krovova pa ako nas tko čuje. Od toga teško da možemo više, jer cijeli je svijet pod vlasti Zloga, ta vidimo kakvog "svetog oca" imamo. Nas samo Bog, Isus Krist, može spasiti!!!
S.P.
Juda je bio apostol a kasnije izdajica zašto ga je Isus primuo u apostolski zbor? Je li Isus znao da ce ga juda jednog dana izdati?naravno da je znao i primio je judu jer je juda praotac svih izdajica unutar crkve koji su u nju ušli iz ljudskih razloga
OdgovoriIzbrišiIsus nije primio Judu u apostolski zbor, On ga je izabrao da se ispuni pismo (mučenička smrt Emanuela, Mesije, Spasitelja)!
IzbrišiIsto tako, Duh Sveti je dozvolio da se Bergoglio ustoliči u Vatikanu i pušta ga da radi to što radi da se ispuni pismo: "Ni vrata paklena neće je (Crkvu) nadvladati"!
ALI, to nipošto ne znači da je on Kristov, kao što ni Juda nije bio. To samo znači da Crkva i vjernici moraju proći svoju Kalvariju (koju nam je Isus navjestio, ako smo njegovi), da se mora očitovati koliko je "malo stado" i da li će još biti vjere na Zemlji kad se On, Spasitelj i Otkupitelj, Isus Krist vrati da spasi vjerni ostatak i obnovi lice Zemlje!
Ogroman, nespoznatljivo ogroman je ulog (vječni život u RAJU), zato i žrtva, patnja, muka, tjeskoba mora biti velika, jer Neprijatelj, Sotona nije neki mekušac nego najveći neprijatelj Božji, koji hoće sve Božje, iako zna da ne može posjedovati (ta zbačen je s Neba), a onda barem unakaziti na svoju sliku i priliku što je više moguće - samo da nije ni Božje!
S.P.
Svršetak članka je najzanimljiviji: "Sveti Oče,[...]Postanite Kristovim namjesnikom, postanite Petrovim nasljednikom, i budite naš pravi Sveti Otac."
OdgovoriIzbrišiPo autoru, Franjo je Papa, ali na neki nedokučiv način nije još Papa.
... i onda autor zavrće posljednji vijak u lijes svoje iskrivljene logike:
"Bog nam je svjedok da ćemo to činiti dok ne umremo, ili dok se Vi ne vratite Crkvi Isusa Krista."
Po autoru Franjo je Papa koji se nije vratio "Crkvi Isusa Krista."
Zaključak autora otkriva da Papa ostaje Papa iako nije u "Crkvi Isusa Krista".
Autor ne poznaje logiku! Nije ni čudo da se "koncilska Crkva" raspada po svim šavovima jer joj je strano katoličko učenje.
Logični zaključak: "Koncilska Crkva" nije Katolička Crkva!
Ciprijan
Nota bene. Ne vjerujemo u Logičku, nego Katoličku Crkvu. Što ljudska logika ima s božanskom. Ne vjerujemo jer je logično. Ł
OdgovoriIzbrišiDei filius
Izbriši(I. vatikanski sabor, III. sjednica, 24.IV.1870.)
“Uistinu, premda je vjera iznad razuma, ipak nikada ne može biti prave suprotnosti između vjere i razuma [usp. *2776 2811]: budući da je isti Bog, koji objavljuje otajstva i ulijeva vjeru, stavio u ljudsku dušu svjetlo razuma; Bog pak ne može nijekati samoga sebe, niti ikada može proturiječiti istina istini.”
Itekako vjerujemo jer je logicno. Postoje stvari koji nadilaze nas razum:
Vječna suglasnost Katoličke crkve držala je i drži također i to, da postoji dvostruki red spoznaje, različit ne samo po izvorištu (spoznaje) nego i po objektu; po izvorištu: na jednan (način) naime spoznajemo naravnim razumom, na drugi pak božanskom vjerom ; po objektu pak, jer osim onoga do čega može doprijeti naravni razum, za vjerovanje nam se predočuju otajstva skrivena u Bogu, koja ne mogu biti spoznata ako ih Bog ne objavi [kan. 1].
Ali to ne znaci da je Bog nelogican. Pa cijeli Tomizam bi onda trebao biti bacen kroz prozor.
“God cannot will something that is opposed to the nature of being as such. But just as it is opposed to the nature of man as man to be irrational, so it is opposed to the nature of being as such that something be at once being and nonbeing. God, therefore, cannot will that affirmation and negation be true together.” (Summa Contra Gentiles, Book 1, Chapter 84)
Ponovo procitajte sto kaze sveti Toma Akvinski, Bog ne moze ici kontra nacela nekontradikcije.
Doktori Crkve unisono naucavaju da bi papa koji bi svjesno, tvrdokorno i kontinuirano nijekao dogme, prestao biti papom (kada bi uopce krenuli od pretpostavke da je Bergoglio to ikada bio).
premisa 1: Papa koji tvrdokorno nijece dogme prestaje biti papa,
premisa 2: Bergoglio tvrdokorno nijece dogme (Bozanstvo Krista, uskrsnuce Tijela, postojanje pakla, itd...).
Logicni zakljucak je da Bergoglio nije papa.
Medjutim to je preteska besjeda. Radje cemo kao katolici razarati nauk katolicke Crkve ili kako Ł kaze implicirati da je Bozanska logika kontradiktorna da bi prihvatili da je Bergoglio papa.
Ovo je uistinu logika "za volove": silogizam je formalno ispravan, ali da zaključak nije istinit jer su obje premise sporne.
IzbrišiTipično za Matea i slične mudrace.
Mateo
IzbrišiVaš je pristup vrlo ograničen i nedostaje mu stvaran okvir, kontekst i jasnoća. Pretpostavljam kako imate folder s tablicama iz kojega umećete citate kako vam odgovara. No upravo takav vaš pristup anulira sve što držite jasnim i nedvojbenim. Nedostaje vam dinamika i stvarna povezanost. Baza i nadgradnja, rekao bih. Stoga vaše kompilacije tekstova jednostavno ispadaju smiješne, neodržive, neupotrebljive, iracionalne i kontraproduktivne.
Pojasnit ću samo iz jedne perspektive, one liturgijske, koja je svakom katoliku prevažna, jer se radi o javnom štovanju. Ona je neki pokazatelj, gotovo mjerljiv. Govorim o javnom činu.
Kada bi Papa tvrdokorno nijekao ono što vi tvrdite da niječe, zacijelo Misu ne bi započinjao znakom križa. U ovom se znaku sažima sva teologija i dogmatika u najužem smislu.
Već samim time otpada tvrdokornost i kontinuiranost nijekanja trinitarne dogme, uključno i Kristovog božanstva. Previse sam aljkav da bih istraživao sve papine propovijedi o Uskrsnuću i dtugim stvarima koje mu stavljate kao krimen. Kako ćete ovo nijekanje o kojem vi govorite dokazati?
Koliko sam upućen, ništa od ovoga što ste spomenuli kao premise, Papa, ako tako volite nije 'ex cathedra' naučavao, niti tvrdio, po svojoj službi, kao Papa, Petrov namjesnik. Ne ulazim u područje unutarnjeg i tajnog područja, ljudske grešnosti i ograničenosti, nepotrebnih istrčavanja s izjavama, pojedinim skandalima.
Ovdje je vrlo teško razlikovati politiku, ideološku obojenost, južnoamerički mentalitet, politiziranje, nezdrave kompromise, medijske kalkulacije i interpretacije.
Granica sigurno postoji i jednoga dana ona će biti mnogo jasnija. Naglašavam, dotakao sam se samo jednog vida, koji je kudikamo složeniji i slojevitiji nego li to sada možemo jednim pogledom dokučiti Łongin
P.S.
"Radje cemo kao katolici razarati nauk katolicke Crkve ili kako Ł kaze implicirati da je Bozanska logika kontradiktorna da bi prihvatili da je Bergoglio papa"
Odlučno niječem. Upravo suprotno tvrdim. Ljudska je logika ili mudrost kontradiktorna ili da još više "zašiljim" kako Sv. Jakov govori u svojoj poslanici "zemaljska, ljudska, đavolska". Jesmo li doista potpuno slobodni od takve mudrosti?
"Kada bi Papa tvrdokorno nijekao ono što vi tvrdite da niječe, zacijelo Misu ne bi započinjao znakom križa. U ovom se znaku sažima sva teologija i dogmatika u najužem smislu." --- A kada Bergoglio blagoslivlja "pachamamu" u Vatikanskom vrtu pred amazonsku sinodu (koju kasnije u procesiji nose po bazilici sv.Petra i drže na oltaru jedne Gospine crkve) da li je i to u duhu službe sv. Petra? Halo, on je blagoslovio u ime Oca i Sina i Duha Svetoga prašumskog demona, kojemu "vjernici" indiosi (koje je dovukao iz Brazila da poučavaju u "vjeri" katolike) žrtvuju svoju ŽIVU djecu zatrpavanjem u blato?!
IzbrišiTo blagoslivlja jedan Kristov svećenik? To je nemoguće da radi katolik!
Nadam se da ne mislite kako mu plješćem zbog toga. Slažem se. Katastrofa. Blasfemija, kako god hoćete. No, dajte mi, molim vas, dokaz da nije ispovijedio grijeh i sablazan koja je nastala i je li doista bilo autentično kajanje s odlukom. Tu stvarno nitko od nas nema ali baš nikakvu kompetenciju. To je pojedinačan slučaj, kao i niz drugih, nažalost, na tragu one Napoleonove "Pariz vrijedi jednu Misu". To je doista strašno ali učinak nije automatski gubitak Petrove službe. Barem ne na način da vi i ja ovo možemo tvrditi kao jasno i neoborivo, nepogrešivo, nezabludivo. Paradoksalno ali istinito jer imamo situaciju da mu nitko osim Krista ne može suditi i ne priznati ga Papom. Neobično ali tako je jer ponavljam nad Crkvom ima potpunu vlast i uvijek je može slobodno vršiti. Prema tome, nemožeš ga svrgnuti nikako ili ako bi i pokušao prošao bi svakako. Uostalom, sumnjam da mu doista dobar prijatelj ili duhovnik ne bi skrenuo pozornost na prekršaj protiv Dekaloga. Lijepo bi bilo i javno priznati ono što je mnoge sablaznilo i popraviti štetu, no ne prestaje biti Papa ako i toga ne bi učinio. Složeno, zar ne? No ipak, Krist je jamstvo ove službe i zna zašto je ovo dopustio. Imate Pisma, imate Proroke, kakve ćete sve anomalije ondje pronaći, no Bog se uvijek proslavio, a ljudi i događaji uvijek su ispali kao put do očitovanja premudrog božanskog promisla, a spomenuti ljudi i događaji, griješenja i lutanja, tek su bili dijelić mozaika čija cjelina biva otkrivena u pravo vrijeme takvom i tolikom jasnoćom da ne ostavlja nikakvu sumnju u božansko djelovanje. Dakle, heretičnost, blasfemnost i sve drugo proučiti će i o tome se izjasniti zakoniti nasljednik, ako ga bude, te proglasiti ovaj ili onaj konkretni čin herezom, otpadom, neki dokument ili učenje manjkavim, otpadničkim, s katoličkim naukom nespojivim i tsko dalje Ł
IzbrišiGospodine Ł, slažem se da mu nitko ne može ništa, ali to ne znaći da se biskup mora njemu pokoravati u stvarima u kojima smatra da je u zabludi a zadiru u njegova (biskupova) ovlaštenja i obveze prema biskupiji, pa, ako je nauk LG o biskupovoj su-obvezi prema Crkvi u cjelini valjan (a jest), može mu (papi) se suprotstaviti i na tom stupnju.
IzbrišiNa primjer: sve sporne točke u pobudnici AL. Biskup ima i pravo i dužnost da ih ispravi ili odbaci i taj stav provodi u svim ustanovama pod njegovom nadležnošću. Ako ga papa smijeni, biskup može takav akt proglasiti kao "null and void" (kao što je učinio Lefebvre), i odbiti da se povuće. Itd. Ima pravo zarediti pomoćnika usprkos papine zabrane, izbaciti iz sjemeništa profesore koji podržavaju papina zastranjenja, staviti pod kritični nadzor sve dokumente koji izlaze iz Rima...Izbor je beskonačan, a pedesatak takvih biskupa bi papu potpuno obezglavilo.
Problem je nekritično podložnička orijentacija episkopata kao produžetak mentaliteta koji je uzeo maha pod utjecajem Prvog Vatikanskog sabora, od kojega boluju i svećenstvo i laici.
Ako mu ne stanemo na rep nastavit će razaranjem Crkve, prevodeći nas žedne preko izvora svježe vode. - Ne vidim drugoga izlaza. Teze da "nije papa" ili da ga treba smijeniti jer je "automatski prestao biti" nisu ništa drugo nego izlike da ne napravimo ništa.
Kao caveat, kakav je da je - papa je i treba ga podržati u svemu što je dobro; ne upasti u napast zavisti ako je dobro što čini; ne veseliti se kad napravi koje zlo. Osobito biti budan da ga ne optužujemo - nepravedno. Ne povoditi se za Kvazi-tradicionalistima koji se guše u obilju "članaka vjere" koje su izmislili a s Vjerom namaju nikakve veze; s gnušanjem odbaciti sedevakantizam kao veliku uvredu Svemogućeg Boga.
"To je nemoguće da radi katolik!" Molio bih komentatora da stavi neki nick.
IzbrišiPovijest Crkve obiluje primjerima koji bi iz nas izmamili ovaj gromoglasni urlik, vapaj, iznenađenje. Ništa drugačije nije niti "dok odzvanja ovo danas".
Ovdje se radi o napadu na temelj jedinstva i obrani Pape i papinstva, službe koju je ustanovio sam Krist, Utemeljitelj Katoličke Crkve. Ako ovo ne vidite i ne shvaćate, idite i proučite "što čini pravednik kada su poljuljani temelji".
Nastavljam, hipotetski govoreći, metaforički, svejedno. Rim je u okruženju, u opresiji, izvana i iznutra, neprijateljski vojnici, terotisti, svom silom prodiru u Vatikan. Brojčano su premoćni, a vi ste naoružani stražar. Koga biste branili? Očekivani odgovor bi bio: "Branio bih Papu."
P.S.
Ma sigurno. Branili biste najprije sebe a potom Papu. Dakle, ovaj drugi dio tvrdnje je nadgradnja i ovisi o žaru i poretku vaše ljubavi prema Kristu i Crkvi, utemeljenoj na Kristovom obećanju i Petrovoj vjeri. Ne zaboravite da je Krist ovu službu predao slabom, jadnom, smrtnom i grijehu sklonom čovjeku. Dakle, ne anđelu, nego čovjeku Ł
Ł, nema smisla dalje. Ti si idealan idolopoklonik. Bergoglio može samo sanjati ovakve kao ti. Kad bi progledao pa da vidiš (kao što možda ne vidiš?) kako tvoj papa bičuje i razapinje (kao u onom njegovom sotonskom "vicu" o Isusu "razbojniku") on bi za tebe i dalje bio papa! To što pljuje po svemu svetom i presvetom i "blagoslivlja" demonske kumire kojima žrtvuju njegovi "vjernici" živu djecu, to je samo put papinstva za tebe. "Blago" tebi i tebi sličnima dovijeka!
IzbrišiAnonimno
IzbrišiDrugačiji je moj grijeh i drugačije su moje slabosti a drugačije svakog pojedinog sina Adamovog ili pak posinjenog Kristovog vjerujućega. Nitko od nas smrtnika nije od ovoga izuzet, uključujući i Kristova namjesnika. Osobito kad se to prelije u područje javnoga. Očito vam iz nekog razloga smeta što netko, s manje ili više uspjeha, želi skrenuti pozornost na neutemeljenost tvrdnji da je u ovom trenutku moguće svrgnuti Papu i da je to jedini put riješenja krize s kojom se Katolička Crkva suočava. Svaka projekcija u tom smislu vodi ravno u raskol a ni otpad nije isključen. Ako mislite da štujem papu idolopoklonstvenim štovanjem u krivu ste. Poštujem hijerarhijsko ustrojstvo Crkve i službu Petrova nasljednika i Kristovog vidljivog namjesnika na zemlji. Zašto? Zbog Onoga, a to je sam naš Gospodin i Spasitelj, Isus iz Nazareta, koji je Crkvu htio, osnovao, dao joj početke, opremio ju sredstvima spasenja i u konačnici će je i dovršiti. Nisam papolatrist, makar se tako činilo površnim pogledom. Ne slušam njegove "bureke" (provale koje ste spomenuli) niti se opterećujem njegovim akrobacijama i malo me što, ako toga uopće ima, može kod njega oduševiti. Pripišite to mojoj averziji od trenutka kada je postajalo sve očitije da maše granom ispred lica svih koji misle drugačije i ne uklapaju se u reformsku utopiju. Tu je i famozno kočenje santifikacije našega blaženika Alojzija Stepinca i krasna šamarčina koja nam je doletjela iz zrakoplova kada se o tome ide konzultirati s Irenejem. Dakle, što se tih nepotrebnih vrludanja i, malo je reći, skretanja tiče vi postavljate kao sigurnu tvrdnju da Franjo nije više papa. Bergoglio, svejedno. Što bi on nakon svega toga zapravo bio? (Ima nastavak ako bude prošao)
Naravno i sam sam podlegao toj strasti i lomio se oko tih stvari i nisam sto posto siguran da je s njim sve u redu od početka. Nešto sam o tome i napisao ns ovom blogu pa i stavio koju poveznicu.
IzbrišiUzmimo jednostavnu analogiju s onim što hiponski biskup govori o oholom prezbiteru i s kime ga uspoređuje. Zar se Petrova služba gubi grijehom ili opačinom pojedinca, nositelja službe?
Mislim da ste tu u ovom segmentu malo zastranili. Jednostavna konstrukcija opće prihvaćena u Katoličkoj Crkvi: materija, forma i nakana činiti što Crkva čini. Potcrtavam, tu je govor o sakramentu.
No, što reći o službi? Ne znam u kojoj je ovo mjeri primjenjivo na Petrovu službu, no mišljenja sam kako neka kopča, poveznica postoji i ne bih spekulirao o pojedinostima. Postoje kompetentniji i neusporedivo učeniji u tim stvarima. Lako je, teologu opće prakse, pomiješati kruške i jabuke. Pogotovo u sadašnjoj situaciji "udvojenosti munusa".
Vi ste dakle zaključili ovako, pokušati ću to opisati. Papa je sagriješio javno, učinio svetogrđe više puta i zato više nije Papa. Sagriješio je, pretpostavljam, iz vašeg kuta prosudbe, zlom nakanom, pri punoj svijesti, slobodno, bez unutrašnje i vanjske prisile i to u teškoj stvari.
Ovo pretpostavlja kako imate siguran uvid u njegovo stvarno subjektivno stanje i sve okolnosti svih pojedinačnih objektivno teško grešnih čina.
Ne, nemate ovakav uvid. Još manje, nitko nema uvid u najdublje razloge zašto je dopuštena ovakva strašna situacija. Paf! Napravio je glupost, više njih i prestao biti papa ipso facto, po samom činu. Malo prelako. Ljudski gledajući, strašno. Površno gledajući, strašno. Kako god gledajući strašno. Sablazan. Ipak, mišljenja sam kako je, u sadašnjoj situaciji, nemoguće ovo prosuditi na ovakav način. Možemo se u mišljenjima priklanjati teološkim strujama ili pak onim popularnima, ili možda vjerojatnom mišljenju. Koliko je meni poznato konsenzus u toj stvari, ovom konkretnom stanju, ne postoji, jer u svim pojedinačnim slučajevima reagirali su, uglavnom, marginalni kardinali i pojedini biskupi. Bez uvrede zbog ovoga "marginalni", jer možda su i "marginalizirani". Detalje ima smisla strpljivo istraživati, no nije o tome riječ. Ima i ona "nepravdu strpljivo podnositi". Sjetimo se sv. Ivane Arške, imala je x razloga pljunuti na i riječima anatemizirati svoje mučitelje.
Zakoni svete stege obvezuju svakog vjernika katolika, no kako ćemo ovo primjeniti na onoga koji ima potpunu vlast nad čitavom Crkvom. Zakonodavca između ostalog. Definirano kanonom jasnim i nedvojbenim o tome kako se postaje i kako se prestaje biti papom. Govorim o Zakonikom kanonskoga prava koji je aktualan i obvezujuć. Završena priča.
Ni vi, niti itko od nas vjernika, pretpostavljam laika, ne može ovo promijeniti osim, naravno, pape ili okolnosti koja jasno i nedvojbeno učini da on to realno više nije (biološki razlozi, odreknuće, ne znam, možda i očigledno skretanje sa zdrave pameti u tolikoj mjeri da nepovratno spriječava osobu u vršenju službe da oci kardinali više nemaju nikakve dvojbe o nepovratnom obliku ludila i dogovore konklave, mislim da je postojao i ovakav slučaj).
P.S. Moj nick je Ł kao Łongin, ne radi njegove svetosti, nego radi onoga što je bio prije nje, grešnik sa svime onim što ste opisali u svome postu, uključujući i idolopoklonik. Napisao bih i o tome ponešto, no plahte su mi dovoljno iritirajuće pa ću se uzdržati ovaj put Łongin
“Zakoni svete stege obvezuju svakog vjernika katolika, no kako ćemo ovo primjeniti na onoga koji ima potpunu vlast nad čitavom Crkvom. Zakonodavca između ostalog. “
IzbrišiPapa nije iznad kanonskog zakona.
The Pope is bound to the Canon Law that he published and signed. If there’s something in the Canon Law that he published and he doesn’t like it, then he has to change Canon Law as far as possible. But he cannot say, “Yes, well, sure, I signed the Canon Law of 1983, but I’m the Pope and I don’t have to follow it.” Wrong, wrong, wrong. The Pope has to follow the Ten commandments, the will of Christ, the Tradition of the Church and his own Canon Law.- Dr Gregory Hesse
“Govorim o Zakonikom kanonskoga prava koji je aktualan i obvezujuć. Završena priča. “
Kan. 1364 - § 1. Otpadnik od vjere, krivovjernik ili raskolnik upada u izopćenje unaprijed izrečeno, uz obdržavanje propisa kan. 194
Kada pogledamo kanon 194.
Kan. 194 - § 1. Po samom pravu uklanja se s crkvene službe: 2° tko javno otpadne od katoličke vjere ili crkvenog zajedništva;
Ono gdje sedevakantsti grijese je pitanje tvrdokornosti, upornosti i formalnosti u herezi. Kada bi sedevakantisti bili u pravu i kada bi se to dogadjalo automatski istog trunutka onda bi papa Marcelinus bio antipapa, a nije. On se javno pokajao za svoj javni otpad od vjere prinosenja zrtve idolima i postao je mucenik i svetac katolicke Crkve.
Kan. 751 - Krivovjerjem se naziva uporno nijekanje, poslije krštenja, neke istine koja treba da se vjeruje božanskom i katoličkom vjerom ili uporno sumnjanje u nju; otpad je potpuno odbacivanje kršćanske vjere;
“Zar se Petrova služba gubi grijehom ili opačinom pojedinca, nositelja službe?”
Ne, ona se ne gubi grijehom, pa vase usporedbe sa gresnim papama nema nikakvu tezinu.
“Ovo pretpostavlja kako imate siguran uvid u njegovo stvarno subjektivno stanje i sve okolnosti svih pojedinačnih objektivno teško grešnih čina. “
Crkva ne sudi nutrinu, to moze samo Bog. Crkva sudi javne cine, a da bi znali je li netko materijalni heretik (kao svi koncilijarni pape) i formalni mora se upravo radi toga ustvrditi ono sto kaze kanon 751. Svi mozemo samo nagadjati da li su koncilijarni pape svjesno i namjerno rusili nauk ili su zadojeni potpunim subjektivistickim duhom modernizma (sinteze svih hereza) mnoge sablazni cinili iz “najboljih namjera”.
Formalni heretik je onaj priznaje da zna sto je nauk KC i onda otvoreno i ustrajno ide kontra toga, kao npr. Bergoglio po pitanju smrtne kazne kada je rekao da su prijasnji pape ignorirali milosrdje i da je smrtna kazna intrinzicno zla i nedopustiva. Ili kada kaze “hence it can NO LONGER SIMPLY BE SAID that all those in any “irregular” situation are living in a state of mortal sin and are deprived of sanctifying grace. (AL 301)
Dakle prizna da zna nauk KC i onda ide kontra njega.
“Koliko je meni poznato konsenzus u toj stvari, ovom konkretnom stanju, ne postoji”
Konsenzus doktora i teologa do Vatikana II. je da formalni notorni heretik gubi Stolicu ipso facto (koju Bergoglio nikada nije ni imao).
Universi Dominici Gregis, dokument o odabiru pape koji je i dalje na snazi:
82. Isto tako zabranjujem kardinalima PRED izborima da uđu u BILO KOJE stipulacije, obvezujući na odrebe sa određenim smjerom djelovanja ako se jedan od njih uzdigne na celo pontifikata. Ova obećanja, ako bi se bilo što od njih učinilo, čak i pod prisegom, također proglašavam ništavnim i nevažećim.
76. Ukoliko se izbori održavaju na bilo koji drugi način drugačiji od onoga propisanog ovom odredbom ili ako ne poštuju uvjeti koji su ovdje propisani, izbori su upravo iz tog razloga ništavni i nevažeći, bez potrebe za deklaracijom o tome ; prema tome, ne daje NIKAKVO pravo IZABRANOM.
A o "udvojenosti munusa" koje ste spomenuli necu ni poceti, iako papa Bonifacije VIII. jasno kaze da Crkva nije dvoglavo cudoviste.
Memento mori
IzbrišiZgodna kompilacija tekstova, no nasukava se na II. Vaticanumu. Moram pojasniti kako "plahtama" i sveukupnim svojim razmišljanjima ni malo i pod nipošto ne želim preteći sud Crkve. Možda bih ovo trebao češće ponavljati. Sebi, dakako, u prvom redu.
Hvala na trudu s citatima. Ja sam prelijen za takve akcije. Pišem preko mobitela. Pažljivo sam čitao što ste napisali i složio bih se s većim dijelom. Čini se vrlo logičnim. Drago mi je ako sam vas potaknuo. No, činjenično stanje je takvo da ne daje previše prostora primjeni ovoga što ste napisali. Rekao bih da vas je ponijelo držanje slova. No, Zakonik, iz perspektive Pape, ima drugačiju težinu. Sumnjam da bi ga išao preko noći, na svoju ruku mijenjati i dopunjavati, no ni ta mogućnost nije isključena. Kako i kojim sredstvima dokazati ovo rečeno u dokumentu o izboru pape? Mislim da tu puno stvari ne drži vodu. Ako primjećujete kardinali se baš ne pretrgavaju u iznošenju takvih podataka. Vi ih, pretpostavljam, smatrate dokazivima. Ja sam mišljenja da je ovo jedva moguće i da se radi o spekulacijama neistomišljenika. Teoretski tko može skinuti oznaku tajnosti događanja uoči (kad smo već kod tajnosti i one galenovske smicalice o kojima se govori, tko će to dokazati), za vrijeme i nakon konklava. Zar je kardinalima koji su svi redom korumpirani (znam da nisu, u dobroj vjeri, barem ne svi), hipotetski govorim, u interesu imati "lažnjaka"? Ne bih se složio. Ljudi su to u godinama. Zar bi toliko riskirali vječno spasenje? Mislim da ne. Dakle, tko i kakvim sredstvima može dokazati stipulacije (što god to značilo, iako naslućujem intuitivno) i kako se događa to dokazivanje i svrgavanje? Naravno da ne znamo. Mislim da će do toga eventualno doći post festum i da će se uvažavati mišljenje doktora koji su preživjeli II. Vaticanum. Konsenzus o kojem sam govorio uključuje današnje, aktualne predvodnike stada i kojima je povjerena sluzba naučavanja Ł
“Rekao bih da vas je ponijelo držanje slova”
IzbrišiA cega da se drzim, duha Vatikana II.?
“Sumnjam da bi ga išao preko noći, na svoju ruku mijenjati i dopunjavati,”
Ma jok, https://cruxnow.com/church-in-the-usa/2019/11/theologians-praise-suggestion-to-add-ecological-sins-to-catholic-catechism/
“Kako i kojim sredstvima dokazati ovo rečeno u dokumentu o izboru pape?”
Poslusati sto kazu biografije st. gallen protagonista, njihove javne hvale ili recimo monstruma Mccaricka:
https://www.youtube.com/watch?v=Q7OW07u-pRI&fbclid=IwAR2zex0HIo1eWezTJZ675Og9Mg5G7VP49jrCRDPqKUEXpgRppn-1GBA5_h4&app=desktop
"Very interesting and influential Italian gentleman came to ask to see me. I said sure, and he came to see me at the seminary at the American college where I was staying.
He sat down. He is a very brilliant man and very influential man in Rome and we talked about the number of things. He had a favour to ask me for back home in the United States, but then he said:
What about Bergoglio?
I was surprised with the question. I said, what about him?
He said, does he have a chance?
I said, I don't think so, because no one's mentioned his name. He hasn't been on anyone's mind.
He could do it you know!
I said he could do what?
He could reform the Church. He gave him five years, he could put us back on target..
He is 76. If he had five years, the Lord working through him could make the Church over again.
I said that's an interesting thing.
I know you are his friend.
I said I hope I am.
Well, we see what happens..."
“Ako primjećujete kardinali se baš ne pretrgavaju u iznošenju takvih podataka.”
Kardinali su vecinom heretici, kompromiseri i kukavice. Ne znam koji kardinal bi se usudio zucnuti i izgubiti biretu. Da je ikome od njih stalo do spasenja nebi pratili koncilijarno urusavanje nauka, a onda naravno nebi ni bili imenovani kardinalima.
I jedna za Mihovila “Kada bi Papa tvrdokorno nijekao ono što vi tvrdite da niječe, zacijelo Misu ne bi započinjao znakom križa.”
Mozda vas je Bergoglio cuo, ovo vam je njegov “blagoslov” , drugi put u zadnjih 24 sata.
https://www.barnhardt.biz/2019/11/30/we-must-be-getting-close-to-critical-mass-because-antipope-bergoglio-refuses-to-say-the-name-of-jesus-give-any-blessing-or-make-the-sign-of-the-cross/
Memento mori
IzbrišiNota bene. “Sumnjam da bi ga išao preko noći, na svoju ruku mijenjati i dopunjavati,” odnosi se na Zakonik, ne na Katekizam a u nastavku nam stavljam do znanja da on to može učiniti.
Ne razumijem kakve veze navođenje mojeg citata ima s Mihovilom.
Vaš pristup je zapravo na tragu pronalaženja fragmenata, vađenje iz konteksta i stavljanje u drugi.
Nisam čitao biografije koje spominjete. Jesu li izrečene pod prisegom s rukom na Svetim Evanđeljima i Raspelu u svojstvu svjedoka? Sumnjam. Poučite me. Ponešto znam o takvim stvarima Ł
Ad Mmemento Mori 1.prosinca. Na kojeg se Mihovila odnosi Vaša "Jedna za Mihovila"
IzbrišiSvim hereticima anatema!
IzbrišiZa one koji ne prate komentare, Mihovil je notorni modernist koji na ovom blogu promovira drugovatikanske zablude i hereze i koji je više puta s prezirom pisao o Prvom vatikanskom koncilu te papi sv. Piju X. i njegovoj enciklici "Pascendi" kojom je osudio modernizam.
Ł/Łongin,
IzbrišiStvarno lupate svašta, čak u jednom komentaru stavljate i krivi naslov - ja nisam "Memento mori". Žao mi je da Toma propušta takva beskorisna lupetanja, koja ne pridonose raspravi i samo zakrčuju prostor.
Više puta sam vas uputio na predkoncilske izvore, ali vidim da nema koristi, pa ću zato poradi drugih napisati da vezano za kontradiktorno ponašanje modernista (ono što pišete o znaku križa) pročitaju Pascendi i barem uvodni dio enciklike Auctorem Fidei, jer su modernisti poznati po tom da ujedno i ispovijedaju neku nauku i niječu je.
Izdvajam i biser (mogao bih još, ali drugi su preapsurdni) da bi privatna ispovijed bila dovoljna za riješiti problem Bergogliove javne hereze i otpadništva.
I dodat ću da itekako "jasno i neoborivo, nepogrešivo, nezabludivo", upravo dogmatski sigurno, znamo da Bergoglio nije niti može biti papa - jer bi to s obzirom na njegove javne hereze i otpadništvo bilo protiv dogma Katoličke Vjere (da Rimska Stolica ne može zakazati u vjeri itd.). I to nema veze sa prosuđivanjem "njegovog subjektivnog stanja".
"Memento mori",
IzbrišiZa papu Marcelina nikad nije dokazano niti je sigurno da je prinio žrtvu idolima, nego je to glasina. Pročitajte što o tom kaže Katolička enciklopedija, i pročitajte što znači "uporno" (pertinaciter, pertinacious) u kanonskom smislu - to ne znači "više puta" nego jednostavno da je čovjek svjestan da je ono što govori suprotno onom što Crkva naučava.
Kao što sam napisao Longinu, za koncilijarne pretendente nije potrebno nagađati o njihovoj subjektivnoj namjeri, jer njihove riječi i djela nisu moguće za Rimskog prvosvećenika.
P.S. U vezi tvrdnje da se papina služba ne gubi grijehom, ako je moguće da papa otpadne od vjere, onda bi doista izgubio službu javnim grijehom hereze:
"Jer nije svaki grijeh, koliko god težak bio, takav da po samoj svojoj naravi čovjeka odcjepljuje od Tijela Crkve, kao što to čine raskol, krivovjerje ili otpadništvo." (papa Pio XII., Mystici Corporis)
I Petar je bio logičan na Viji Apiji, kako pobožna i izgledna predaja govori, pa je okrenuo nazad u Rim. Nisam se osvrnuo na ovo pismo "u facu", no pitam se ima li autor neko osnovno poznavanje teologije jer ima dosta rupa u njegovu izričaju. Vjerojatno je pisao u afektu. Ne odaje baš dublji uvid u problematiku i nedostaje jasnije odmjerenosti u izričaju.
OdgovoriIzbrišiNa Tominu i vašu sreću, umoran sam pa možda prođe koji komentar na tu temu Ł
Veoma interesantno. R&R vojska šuti o ovome. Jesu li zanijemili od šoka što je njihov sveti otac sve postigao svojim novo-milosrdnim mahnitanjem na svim poljima života i smrti suprotnom katoličkom nauku?
OdgovoriIzbrišiDa li ovo znači da dolazi vrijeme otriježnjenja nakon novo-milosrdnog pijanstva?
P
Što je Isus rekao Petru?
OdgovoriIzbrišiRekao mu je: >>Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.<<
Nije mu rekao: bogohuli, širi hereze, ljubi sodomite i pedofile, sablažnjavaj, blagoslivljaj demone i gazi Božje zapovijedi.
Tko ovo neće da shvati i tko je izabrao da blasfemičnim sofizmima "brani" Crkvu, tako jedino služi Mariu Bergogliu.
A tko misli da Mario Bergoglio učvršćuje svoju braću u vjeri (a to bi trebalo da su vjernici katolici) bolje mu je da se ni rodio nije!
PS
Nota bene. Zakonik je potpisao Sveti Ivan Pavao II.. Tako da Gregorijeva teza u smislu potpisa baš i ne drži vodu Ł
OdgovoriIzbriši“Jesu li izrečene pod prisegom s rukom na Svetim Evanđeljima i Raspelu u svojstvu svjedoka.”
OdgovoriIzbriši“We, the Cardinal electors present in this election of the Supreme Pontiff promise, pledge and swear, as individuals and as a group, to observe faithfully and scrupulously the prescriptions contained in the Apostolic Constitution of the Supreme Pontiff John Paul II, Universi Dominici Gregis, published on 22 February 1996.”
Dakle eto vam prisege…
In a particular way, we promise and swear to observe with the greatest fidelity and with all persons, clerical or lay, secrecy regarding everything that in any way relates to the election of the Roman Pontiff and regarding what occurs in the place of the election, directly or indirectly related to the results of the voting; we promise and swear not to break this secret in any way, either during or after the election of the new Pontiff, unless explicit authorization is granted by the same Pontiff; and never to lend support or favor to any interference, opposition or any other form of intervention, whereby secular authorities of whatever order and degree or any group of people or individuals might wish to intervene in the election of the Roman Pontiff.”
Sama cinjenica postojanja tih biografija i izjava McCarricka vam dokazuje da su prekrsili zavjetnu sutnju sto se tice izbora i da su tim cinom svi koji su tako cinili automatski ekskomunicirani..
Sto to vama znaci kad se vi ionako ne drzite “slova”! A a citat se odnosio na Łongina (isprike Mihovilu, niste vi napisali nebulozu- “Kada bi Papa tvrdokorno nijekao ono što vi tvrdite da niječe, zacijelo Misu ne bi započinjao znakom križa.” nego Łongin, koju je Bergoglio upravo opovrgnuo (jest da je na kraju, a ne na pocetku i jest da je na kraju sluzbe Novus Ordoa a ne katolicke mise, ali eto po vasim "kriterijima" (koji nisu nikakvo mjerilo samo po sebi) je potvrdio ono sto on jest.
Ok Memento mori
OdgovoriIzbrišiIdemo od početka. Dakle, radi se o biografijama, ne izjavama pred nekim Crkvenim sudištem. Ne razumijem se previše u te stvari jer nisam pravnik. Jesu li izjave ili svjedočanstva u tim knjigama popraćene prisegom? Jasno mi je prisezanje prije konklava i tekst na glasačkim listićima i tako dalje. U biografijama, koje spominjete, radi se o izrazito teškoj stvari i kanonskopravno gledajući (ne znam kako to funkcionira) teško da bez prisege i bez svjedoka ne bi spadalo u sferu ogovora, klevete, podmetanja, ne znam "govorkanja" (sjetimo se kard. Sodano, njegov izraz) i opet ne mijenja jednostavnu činjenicu da to ne svrgava Papu, što se silno trudite dokazati navodeći besmislene činjenice. Kako veli ona latinska, tko previše dokazuje, ništa ne dokazuje. Pristankom na izbor, završena priča, nova stvarnost, nova odgovornost, novo ime. Tako stvari stoje. Svašta ljudi mogu govoriti, jedni druge optuživati, sam Isus u govoru na gori spominje "sve zlo slažu protiv vas". Već nam to naznačuje na što je sve grešnik spreman i koliko može jadnik potonuti. Ako mi ovo ne shvaćamo i Boga se ne bojimo, ne znam tko će drugi.
"Sama cinjenica postojanja tih biografija i izjava McCarricka vam dokazuje da su prekrsili zavjetnu sutnju sto se tice izbora i da su tim cinom svi koji su tako cinili automatski ekskomunicirani". Na ovo mogu samo odgovoriti: Da? I? Papa mu skine ekskomunikaciju i završena priča (ne znam određuje li kakvu okajničku kaznu) i život ide dalje. Mislim u smislu očekivanog ishoda. Glupo je ostati u takvom stanju, zar ne? Ponavljam, nisam pravnik a još manje vatikanolog. Mislim, tako gledam na taj cirkus.
I opet ta silna želja dokazivanja da nisam u pravu, da Papa ovo, Papa ono, pa nije pa je, pa malo ovako, malo onako. Meni je to stvarno svejedno. Ne mogu na to utjecati. Mogu moliti, za Papu, Crkvu i paziti da sam ne podlegnem napasti ovoj ili onoj. Otkud ja znam što je u njegovoj glavi (smijeh, ne zluradi) hoće li blagoslov dijeliti ovako ili onako, ili neće. Hoće li pri tom kopati nos. Ma sve te stvari uopće nam neće biti bitne kad se konačno nađemo pred Isusom. Pustite te djetinjarije. Takve stvari paraliziraju Crkvu. Mislim, nanose svima nama nepotrebnu štetu a ne rješavaju ništa.
Nota bene i dalje stojim iza ove izjave da kada bi Papa tvrdokorno nijekao ono što vi tvrdite da niječe, zacijelo Misu ne bi započinjao znakom križa. Ne smatram da je ovo neki kriterij ali mislim da u realizaciji jest neki pokazatelj Ł