„Sinoda sablazni i razdora“
„Tko hoće neku drugu Crkvu, neka si gradi vlastite hramove“
Zbog odlaganja Pachamaminih kipova u Tiber papa se Franjo ispričao – naravno, ne kršćanima. Bila je to kritika protiv odvažnih katolika koji su krivobožačkoj djelatnosti stali na kraj. Njihov organizator Alexander Tschugguel u međuvremenu je javno stao iza tog čina i time požeo kritiku od svojeg nadbiskupa, Christopha kardinala Schönborna. Na meti polemičkih napada našao se i kanonik Hugo Valdemar, zbog spaljivanja Pachamaminih likova. Meksički svećenik brani svoj postupak te u tjedniku ContraRéplica podvrgava oštroj kritici rimsku „sablazan“.
Sam papa Franjo priznao je 25. listopada da kipovi koji su tijekom sinode kružili Vatikanom prikazuju pogansku božicu Pachamamu. Ljudi u Vatikanu zaduženi za sinodu i za medije dotad su poricali ili prikrivali identitet tih likova.
Svećenik Hugo Valdemar od 2018. je kanonik katedrale u nadbiskupiji Ciudad de Méxica i rektor jedne crkve u središtu meksičkoga glavnoga grada. Prije toga bio je 15 godina glasnogovornik te nadbiskupije i primasa meksičkog, kardinala Norberta Rivere, kojega je papa Franjo krajem 2017. kao sedamdesetpetogodišnjaka umirovio. Hugo Valdemar jedan je od najpoznatijih svećenika ove latinskoameričke zemlje.
U tjedniku ContraRéplica Valdemar redovito piše kolumne pod naslovom Entre el cielo y la tierra („Između neba i zemlje“), od kojih je zadnja izišla u ponedjeljak. Već u njezinu naslovu jasno stoji: „Crkva sablazni i razdora“.
„Jedino od čega teologija oslobođenja oslobađa jest katolička vjera“
Kanonik izriče svoje mišljenje o Amazonskoj sinodi, koja je završila u Vatikanu 27. listopada:
„Amazonska sinoda neće ući u povijest kao doprinos evangelizaciji Amazonije, koja je većinom protestantska jer se odustalo od pravog misionarenja i evangeliziranja da bi ih se zamijenilo socijalnim radom.“
I dalje:
„[Amazonija] ostaje laboratorij za pošast teologije oslobođenja. Jedino od čega je ta teologija urođenike oslobodila jest katolička vjera, time što te sirote narode ostavlja u ropstvu društvene marginalizacije, neznanja, praznovjerja i europskoga kolonijalizma jedne ideologije koja služi usađivanju đavolskoga novog svjetskog poretka.“
„Sinoda sablazni“
Kanonik Valdemar pozabavio se zatim Pachamaminim kipovima, koji su tijekom Amazonske sinode bili u Rimu vazdaprisutni.
„Bila je to sinoda sablazni zbog krivobožačkih obreda koji su se na tom skupu obavljali već od dana uoči sinode, kada se u Vatikanskim vrtovima šamanistički štovao andski krivobog Pachamama ili ‚Majka Zemlja‘. Grozan čin štovanja vragova, u kojem je, na sabazan vjernicima, pred samim papom skupina osoba, uključujući i jednog franjevca te nekoliko redovnica, klečala ničice se klanjajući kumirima. Papa, čuvar vjere, nije smio dopustiti takav čin. Morao se okrenuti i otići ili, kao Isus trgovce iz Hrama, u svetom gnjevu istjerati ih iz Vatikana.“
S ogorčenjem morao je kanonik u dalekom Meksiku, ali dalekom kao i Amazonija, a k tome dobro upoznat s latinskoameričkim praznovjerjem, gledati „oskvrnjivanje Petrova groba“:
„Kao da to nije bilo dovoljno, sutradan su obeščastili grob sv. Petra ponovivši svoje fetišističke obrede pred papom u Petrovoj bazilici. I u procesiji su, biskupi također, donijeli idole i druge talismane na nekom groznom čamcu u sinodnu dvoranu, kao da nose Blaženu Djevicu.“
To međutim nije bio kraj svetogrđima.
„Idoli su doneseni u jednu rimsku crkvu posvećenu Mariji, da bi se u danima sinode nastavilo štovanje poganskim obredima i zapaljenim svijećama. Hrabri katolici u čistom su proročkom stilu i na način velikih, svetih evangelizatora demonske idole naposljetku odstranili i bacili u Tiber.“
„Papa se ispričao zbog toga hrabroga čina, umjesto da čestita i katolike potakne da se bore protiv svakoga idolopoklonstva i praznovjerja, koji su u Božjim očima grozota.“
„Sinoda razdora“
Zatim kanonik Hugo Valdemar svrdla svojom analizom još dublje:
„To je sinoda razdora jer osim tih vražjih čina sinodski su oci također, većina njih, predložili tri teška izopačenja, koja izazivaju razdor među katolicima te se nadamo i molimo da papa u posinodnom apostolskom pismu neće popustiti takvom barbarstvu, naime: svećeničkom ređenju oženjenih muškaraca, ređenju žena za đakonice i odobrenju posebnih obreda za Amazoniju, koji će zacijelo, kako smo vidjeli u Rimu, uvesti panteizam i sotonizam što se kriju u kumirskim slikama i praznovjernim predajama punim magijskih predočaba, protivnih vjeri i razumu.“
Istog dana kad je izišla ta kolumna objavila je ACI Prensa, španjolska podružnica CNA-a (EWTN), izvještaj o spaljivanju Pachamaminih likova što ga je kanonik Valdemar izvršio prošle nedjelje, 3. studenog, u okviru okajne pobožnosti pred svojom crkvom.
Nasuprot agenciji ACI Prensa kanonik se poziva na zabrinute vjernike koji su mu se obratili uzrujani i užasnuti:
„Molili su me da nešto učinim jer ne možemo ostati ravnodušni i jer je vrijeđanje Boga i presvete Majke Božje nepodnošljivo.“
Kad je pročitao apel „velikog i hrabrog biskupa Athanasiusa Schneidera“, čvrsto je odlučio odazvati se njegovu pozivu na okajnu molitvu. Razlozima biskupa Schneidera dodao je „još deset osuda, da bismo pred Bogom činili pokoru za te uvrede koje su Njegovoj Božanskoj Svetosti nanesene bogohulnim klanjanjem Pachamami“.
Nije, kaže, mogao drukčije, jer podnositi onakve čine „bio bi težak grijeh i neprihvatljiva bojažljivost“.
„Ako pristaše domorodačke teologije traže poštovanje, dobro bi bilo da počnu poštovati katoličku vjeru i kuću Božju te prestanu s vražjim sinkretizmom, pa ćemo ostaviti na miru njihove kumire.“
„Ako žele izgraditi neku drugu Crkvu, neka podignu svoje hramove i ondje ustoliče Pachamamu, a ne u našim hramovima, jer to je grozota.“
„Da budem još jasniji: nećemo poštovati đavla.“
U prošlonedjeljnoj okajnoj pobožnosti, u kojoj su javno spaljeni Pachamamini likovi, kanonik Hugo Valdemar molio je zajedno s vjernicima oproštenje za svaku povredu Božje Svetosti:
„Uputili smo deset molbi za oproštenje, po jednu za svaki zločin protiv Božje Svetosti, te na početku, u sredini i na kraju molitve spalili antikrista koji je Pachamama. Bacili smo je u oganj, koji je znak pakla, i kamo ona spada.“
https://katholisches.info/2019/11/06/die-synode-des-skandals-und-der-spaltung/
Najvaznije je u ovom trenutku biti blisko sjedinjen sa svojim pastirima i u potpunom zajednistvu sa Papom Franjom. Nebojte se , znaju oni sto rade. Da odagnate ruzne misli imate na radio Mariji cestitanje rodjendana njihovim clanovima , zanimljive komentare p Fridla , na HKR kavu sa Doricom Barabic , na Laudatu emisije o sportu ... Glas Koncila je prepun lijepih tema , samo treba citati.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Fr. Hugo explains the following: “The most blessed Virgin [Mary] of Guadalupe, as we know, is a young woman who is pregnant. She has Jesus in her womb whom is to give birth to the new continent (the new world). She says that she comes to grant her love to all the inhabitants of this entire continent (not just Mexico). She is pregnant and carries Jesus who will bring us the Gospel and drive away the darkness of idolatry and the devil.” Then, Fr. Hugo, taking the statue of Pachamama say: “A friend exorcist says that this idol (Pachamama) is actually the figure of the antichrist; is a blasphemy and parody of Mary. Pachamama is pregnant but carries the antichrist to give birth to him in the masonic church: to destroy the sacraments which is to return to idolatry and superstition. So, this antichrist who is to give birth to a church with an amazonian face is an abomination, it is a contradiction to church doctrine, which is the dynamic into which these idolaters want to enter into now. So, in sign of repugnance to the offenses that they made to the most blessed virgin Mary in Rome, in her church of Transpontina, we, as a protest and as a sign of reparation, burn this satanic idol of the Pachamama.”
OdgovoriIzbrišiMemento Mori
Gospodine Isuse Kriste smiluj se nama,vodi Petra naših dana da kad dođe k sebi (Tebi) može utvrditi u vjeri braču svoju.Odlazi Sotono od Vinograda Božjega
OdgovoriIzbriši