J. H. Newman: Današnje kršćanstvo
*
Martin von Cochem (1634. – 1712.)
Četiri posljednje stvari: smrt, sud, nebo i pakao
7.
Uskrsnuće mrtvih
Što se pripovijeda i tumači u prijašnjem poglavlju, to bi moglo možda ovoga ili onoga slabo zastrašiti, jer se svaki nada da neće doživjeti onoga časa. Pa zato se možda puno i ne brine, makar će se prije sudnjega dana pojaviti i strašni znakovi, nego prepušta tu brigu onima koji budu živjeli u ono vrijeme. Ako te sve to, okorjeli grješniče, ne može zastrašiti i odvratiti od grješnoga tvoga puta, neka te snađe spasonosni strah zbog onog što će se sada iznijeti, jer se to sve i tebe tiče. I ti ćeš sam, koji si da si, osjetiti osobno ove strahote. Pročitaj stoga pozorno ovo poglavlje i razmišljaj dobro, da već sada saznaš što će te u budućnosti sigurno čekati.
Prvo što će se dogoditi poslije propasti svijeta jest sveopće ustajanje mrtvaca. To je tako strahovito otajstvo, pa kad bi tko temeljito o tome razmišljao, morao bi nesumnjivo izgubiti pamet. Uskrsnut će svi ljudi, što god bili i gdje god bili. Ustat će i ona djeca koja su živjela ma samo jedan čas u majčinoj utrobi. Znak za uskrsnuće tjelesa dat će sam Bog strašnim zvukom trublje. Na znak ove trublje bit će pozvani k općem sudu svi, anđeli i ljudi, svi blaženi i prokletnici, svi vragovi i nekrštena djeca.
O tome čitamo kod svetoga Mateja Isusove riječi:
"I poslat će anđele svoje s trubljom i velikim glasom, te će oni sabrati izabranike sa svih četiriju vjetrova, od kraja do kraja nebesa."
Sveti Pavao veli u svojoj poslanici Korinćanima:
"Evo vam kazujem tajnu: Svi ćemo, doduše, uskrsnuti, ali nećemo se svi promijeniti. U jednom času, u trenuću oka, na posljednju trublju; zaječat će naime trublja i mrtvi će ustati neraspadljivi."
Čim bude zemlja izgorjela, a vatra ugasla, poslat će Bog arkanđela Mihaela sa strašnom trubljom. On će zatrubiti u tu trublju tako strašno i silno da će taj zvuk nadnaravskom silom prodrijeti kroz nebesa i zemlju, te će se čuti sve dolje u ponore paklene. Ovaj zvuk bit će tako nenaravan i užasan da će od njega uzdrhtati zemlja i potrest će se čitav pakao. Osim svetoga Mihaela zatrubit će i mnogi drugi anđeli na raznim mjestima svijeta tako strašno da će se ljudi neizrecivo uplašiti. To se razabire iz riječi Isusovih: "On će poslati anđele s trubljom."
Ovaj će zvuk trublje tužnim, polaganim i strašnim glasom dozivati dulje od jedne ure ovako: "Ustajte, mrtvi, i dođite na sud!" Ovaj će glas biti sve jači i žešći, a užasno će preplašiti osobito prokletnike u paklu, te će očajavati na taj zvuk. Bože, kakvo će biti začuđenje na nebesima, a kakav strah u paklenim dubinama! Tada će nečisti duhovi početi s osuđenim dušama strašno jadikovati, vikati i vapiti, jer je nadošao dan užasa, koga su se bojali tolike tisuće godina. Oni bi željeli da mogu utonuti u najdublji ponor paklenske tamnice nego da se pokažu pred rasrđenim sucem. No zaludna im želja! Strahoviti zvuk trublje, što bude dulji, bit će sve strašnije jeke, pa će ih nadnaravskom silom istjerati iz pakla i potjerati svaku dušu na mjesto gdje joj leži tijelo.
Dok bude ječala strašna anđeoska trublja po čitavom svijetu, dogodit će se sveopće uskrsnuće mrtvih. Bit će to jedne nedjelje rano ujutro. Nato će sabrati sveti anđeli po zapovijedi Božjoj prah od ljudskih tjelesa koji je rastepen na sve strane. Taj će se prah sabrati na ono mjesto gdje su tjelesa ukopana, smaknuta, spaljena ili utopljena. To će se dogoditi jako čudesnim načinom. Pa ako su koje tijelo izjeli crvi ili proždrle ptice, opet će se sastati iste tjelesne čestice, koje su se promijenile, pa će se pripojiti prvotnom svom tijelu. Tako će svaki čovjek dobiti opet isto tijelo, istu krv, isti lik koje je imao u životu. A bit će to zato da isto tijelo i isto meso koje je prije činilo dobro ili zlo primi i u vječnosti dobro ili zlo. Kad bude svaki anđeo čuvar sabrao za kratko vrijeme prah tijela koje je imao štititi za života, tada će ta prašina Božjom snagom postati u jednom časku opet čovječje tijelo, te će ležati neraspadnuto u grobu. Tjelesa pravednika bit će lijepa, preobražena, mirisna, dok će tjelesa osuđenih biti sasvim ružna i smrdljiva.
Bogoljubni kršćanine koji to slušaš ili čitaš, promotri sa mnom kako će to biti strašan dan općenitoga uskrsnuća i kako će to biti strahovita tuga u čitavom svijetu. Posljednji dan ovoga vremena, koji smo spominjali, bit će tako grozan da će zadrhtati sve sile nebeske. Onaj pak dan koji bude prvi buduće vječnosti bit će tako strahovit i grozan da njegove grozote nije kadar dovoljno objasniti ni sam anđeo na nebesima. Čuj kako ga opisuje prorok Sefanija, kad govori:
"Blizu je veliki dan Gospodinov, blizu je, vrlo blizu. Glas dana Gospodnjega gorak je. Tada će strah zaokupiti i jakoga. Dan srdžbe, dan žalosti i strave, dan nevolje i bijede, dan tmine i tame, dan magluštine i oluje, dan trublje i jeke! I ja ću dovesti ljude u stisku, te će tumarati kao slijepci. A tada ih neće moći osloboditi od srdžbe Božje njihovo srebro ni zlato."
Nisu li to strahovite riječi? Nije li tu jasno opisan najbjedniji onaj dan, kada budemo svi ustali iz mrtvih? O ovome danu govori i Katolička Crkva:
"Strašan je onaj dan, kad bude ustao čovjek iz pepela i kad bude suđen od strogoga suca. Kakav će to biti strah, kad bude došao sudac da sve ispita najpomnije. Trublja će čudno zajeknuti, prodrijet će do sviju grobova, pa će ih sve zajedno privesti na sud."
Pomisli živo kakva će to biti nevolja kad na sudnji dan ožive svi mrtvaci, pa se podignu iz svojih grobova. Sveti Ivan kazuje u svome Otkrivenju ovako:
"I more dade mrtve koji bijahu u njemu. I smrt i pakao dadoše svoje mrtvace, koji su bili u njima."
Što li će pomisliti tijelo u prvom času svoga novog života? Kako li će se začuditi kad opazi sebe samog u grobu! Neće znati gdje se nalazi i otkuda to da se mora probuditi iz dubokoga i dugoga smrtnog sna. No to čuđenje neće dugo trajati, pa će odmah opaziti gdje se nalazi i zašto je opet postalo živo. Čim se probudi iz mrtvih, zajeknut će mu u ušima strašan zvuk trublje, koji će prolaziti poput gromkoga glasa neprestano do sviju grobova: "Ustajte, mrtvi, i ajte na sud!"
Prvi glas trublje koji bude čuo probuđeni u grobu tako će ga strašno uplašiti te bi odmah poginuo naglom smrću kad bi bio opet smrtan. Kako će mu glavom proletjeti strahovita misao da je tu sudnji dan, da je tu strahoviti onaj čas kada će morati pristupiti pred sveznajućeg suca i kad će morati položiti strogi račun o čitavom svom životu. Pa zato će i biti sudnji dan po riječima proroka Sefanije "dan žalosti i strave, dan nevolje i bijede", dan plača i jauka, kakvoga nije bilo od početka svijeta i kakvoga više neće ni biti.
Zamisli se malo nad tim, bogoljubni kršćanine, i ne prelazi preko toga lakoumno. Tiče se to tebe samoga. Vjeruj i znaj: kao što sada živiš, tako ćeš onda početi opet živjeti. Pomisli kako ćeš tada dozivati i vikati. Pomisli kako ćeš tada drhtati i strepiti. Ako si i pobožan, pa ako umreš i u milosti Božjoj, to te ipak neće mimoići ova nevolja. U taj će se dan bojati također pobožni i pravednici, prema svjedočanstvu svete Crkve:
Što ću ja nevoljnik tada reći? Kojega ću si zagovornika tada uzeti, kad je pravednik jedva siguran? Pravednici će vidjeti kako će strog biti sud i kako će pravedni sudac istraživati i ispitivati sve i najmanje kod pobožnih i nepobožnih. Vidjet će kako će sudac suditi sve prema zakonu najstrože pravde, pa će se pobojati u svojim srcima da neće moći opstati na strogom sudu. Ako se boje pravednici i pobožni, kako li ćeš se bojati onda ti, nesretni grješniče, koji si kroz čitav svoj život činio malo dobra, a mnogo zla? Gledaj stoga kako ćeš popraviti svoj grješni život i kako ćeš umiriti strogoga suca pokorničkim djelima. A da što bolje upoznaš uskrsnuće, pa da to što dublje primiš k srcu, tu ćemo točnije ocrtati kako će uskrsnuti pobožni, a kako bezbožni.
Strašan zvuk trublje pozvat će sve duše s nebesa. Ove će sići u pratnji svojih anđela čuvara na ono mjesto gdje im je ležalo ukopano tijelo. Na to će se otvoriti svi grobovi, a u njima će ležati tjelesa neraspadljiva, ma još mrtva. Tijelo svakog pravednika ležat će u grobu kao da sniva. Cvjetat će poput ružice, mirisat će poput ljiljana, sjat će se kao zvijezda, bit će lijepo kao anđeo, a na svim člancima bit će savršeno i zdravo. A što misliš, kršćanine, što će pomisliti i reći duša kad bude vidjela pred sobom svoje tijelo u tolikoj ljepoti? - Zdravo da si, blagoslovljeno tijelo moje! - reći će. - Od srca se radujem što dolazim opet k tebi. Miljeni moj zaručniče, kako si divan, kako si milotan, kako si mirisav. Dođi stoga k meni, ja ću te zagrliti i poljubiti, vjenčat ću se s tobom zauvijek! - Na to će se silom Božjom sjediniti tijelo opet s dušom, pa će oživjeti.
Kako li će se tijelo začuditi kad se nađe opet živim i u tako lijepom i krasnom liku! Kakvo će biti udivljenje duše i tijela kad se budu u veselju opet sastali, dok su se davno rastali jedno od drugoga u velikoj žalosti. Kako će se srdačno međusobno pozdraviti i kako će se usrdno zagrliti i obujmiti. Tada će reći duša tijelu: "Zdravo da si, tijelo moje! S velikom sam te čežnjom čekala, s velikom željom očekivala sam ovaj dan! Ja sam bila mnogo već ljeta u nebeskom slavlju, pa ću sada onamo i tebe povesti, da se ondje odsad zajedno radujemo kroza svu vječnost." Tijelo će na to odgovoriti: "Zdravo da si, blagoslovljena moja dušo! Od srca se radujem što sam opet kod tebe. Što je veća bila moja bol pri rastanku, to je sada veće moje veselje pri našem sastanku."
Na to će duša reći opet tijelu : "Blagoslovljeno da si, odabrano tijelo moje, što si me tako vazda slušalo i što si obavljalo dragovoljno pokornička djela. Blagoslovljene da su oči tvoje, uši, usta, blagoslovljeni da su svi udovi tvoji, što su se suzdržali od svake zloće i što su se navraćali samo k dobru." A tijelo će na to kazati : "Mnogo puta da si blagoslovljena, dušo moja, jer si samo ti uzrok i poticaj svega ovoga dobra. Ja sam bilo sklono svakom zlu i ne bih učinilo nikada ništa dobra da me ti nisi nagonila dan i noć. Ti si to sve tako lijepo uredila, ti si uzrokom moje sreće. Pa zato te hvalim, slavim i blagoslivljam, a hvalit ću te i slaviti kroza svu vječnost." Tako će se radovati međusobno duša i tijelo neizrecivim načinom.
Svaki anđeo čuvar koji bude kod svoga blaženika zajedno će se s njime radovati, te će čestitati od svega srca sretno i blaženo uskrsnuće. Da će ustati najprije pravednici, o tome imamo jasno svjedočanstvo iz usta samoga Isusa Krista, kako je zabilježeno u evanđelju svetoga Ivana: "I ne čudite se tome, jer će doći ura u kojoj će čuti svi koji su u grobovima glas Sina Božjega. I izići će, koji su činili dobro na uskrsnuće života, a koji su činili zlo na uskrsnuće suda."
Tada će se podići i oživjeti na svakom groblju mnogo pobožnih ljudi koji su stanovali u jednom mjestu i koji su se međusobno poznavali. Oni će se sastati na grobljima u lijepim svojim tjelesima. Svatko može lako zamisliti kakvo će tu biti veselo iznenađenje, kako će se sretnici međusobno pozdravljati i klicati. Kamo sreće da budem i ja ubrojen među ove sretnike! Kako bih bio sretan, kako bih od svega srca zahvaljivao svome Stvoritelju!
Nakon uskrsnuća pravednika ustat će grješnici, no jao, oni će ustati sasvim drugačijim načinom. Na svakom pojedinom groblju sastat će se one osuđene duše čija su nesretna tjelesa ukopana ondje. Zajedno s osuđenom dušom poći će na groblje onaj između đavola koji je tu dušu slijedio danju i noću i koji ju je doveo do prokletstva. Ovi će vragovi voditi dušu do groba u kojemu leži njezino tijelo, pa će je prisiliti da primi opet tijelo. No tjelesa prokletnika bit će odurna, ružna i gadna, pa će prilikovati više đavlima nego ljudima. Duše će se uvelike zgroziti i prestrašiti, pa će biti pripravnije oboriti se u paklene dubljine nego primiti svoje tijelo. No proklete duše bit će prisiljene da se ujedine s nesretnim svojim tijelom.
Čim bude tijelo ovim ujedinjenjem opet oživjelo, pa čim se bude našlo u ovako nevoljnoj prilici i kad bude upoznalo svoje vječno osuđenje, kako li će biti tome tijelu strašno i grozno! Tko bi to mogao izreći ili zamisliti? Jakim i očajnim glasom zavapit će tada : "Jao meni nesretnome, jao kroza svu vječnost! Prokleta ura kad sam začeto! Proklet dan kad sam se rodilo! Kamo sreće da nisam nikada ni došlo na svijet! Da sam barem stvoreno kao nerazumna životinja ili kao kamen negoli što me stiglo nesretno ovakvo uskrsnuće!" Duša će pak jaukati: "Prokleto tijelo, ja sam već gorjela u paklu tolike stotine i tisuće godina, pa ću morati opet onamo s tobom sjedinjena. Ti si krivo čitavoj mojoj nevolji i nesreći, ti me nisi nikada htjelo slušati kad sam te putila na dobro. Zato si sad prokleto i bit ćeš prokleto kroza svu vječnost! Ti si me dovelo u ovu bijedu, nesretno tijelo, zato neka budu prokleti svi oni časovi kad sam došla prvi put k tebi."
Na to će opet reći tijelo: "Prokleta dušo, kako me smiješ proklinjati kad si ipak ti kriva čitavoj ovoj mojoj nesreći? Ti si trebala mnome bolje upravljati i suzdržavati me od zla, jer si mi bila zato i dana od Boga. No ti si se htjela radije sa mnom naslađivati u grijesima nego da činiš sa mnom pokoru. Prokleta bila stoga od mene i od svih vragova kroza svu vječnost, jer si dovela i sebe i mene u vječnu propast. Proklet da je tvoj razum, pamet i volja, proklete da su sve tvoje sile, želje i namisli. Nisam ja, nego si baš ti jedini uzrok moje propasti i zbog tebe moram ja sada biti zauvijek u prokletstvu."
Tako će se međusobno pozdraviti tijelo i duša i tako će se proklinjati kroza svu vječnost, pa će i ostati najljući neprijatelji. Na taj će način tjelesa prokletnika na svim grobljima svijeta opet oživjeti i ustati iz svojih grobova. Na svim će grobljima biti zajedno mnogo tisuća osuđenika, podići će se paklenska vika zdvojnosti. Može stoga svatko zamisliti kakva će to biti žalost, kakva nevolja i strahota.
Pomisli još, bogoljubni kršćanine, što će reći nesretni ovi ljudi pri prvom susretu i kako će se ponašati jedni prema drugima. Bit će tu zajedno muževa i žena, braće i sestara, roditelja i djece, rođaka, prijatelja i znanaca, koji su stanovali u jednom gradu, u jednom selu ili u jednom kraju i poznavali se od malih nogu. Pomisli, grješniče koji to čitaš ili slušaš, kad bi i ti bio jedan između ovih prokletnika, što bi onda mislio, što bi rekao, kako bi jadikovao i što bi učinio? Ne bi li i ti vapio, plakao, jaukao, drhtao i očajavao? Ne bi li tvoje srce moralo puknuti u tijelu od same tuge i nevolje, kad bi samo mogao umrijeti? Kako li će zajedno jaukati muž i žena, braća i sestre, rođaci i znanci, kako li će si u prevelikoj boli međusobno govoriti:
"Što li smo učinili? Kakva nas je nevolja zadesila? Jao nama bijednima i nesretnicima! Zar smo doživjeli strašan ovaj dan suda zato da ustanemo na nesretno uskrsnuće? Zar smo dočekali ovaj dan srdžbe Božje da budemo dovijeka prokleti? Jao nama nesretnicima, tisuću puta jao! Da se nismo nikada ni rodili!"
Promotri, grješniče, ove vapaje prokletnika, pa daj da tvoje tvrdo srce na to umekša. Kad prolaziš mimo groblja, a osobito ondje gdje ti stanuješ, pomisli kako ćeš za koje vrijeme biti tu i ti ukopan. Pomisli kako će doći jednom dan kad će strašna trublja posljednjega suda i tebe probuditi iz groba. Upotrijebi stoga ovo kratko vrijeme što ti je još dosuđeno za život tako da budeš ubrojen među blaženike i da ne budeš morao stajati među prokletnicima.
Kad god prolaziš kraj groblja, reci iz sve duše s uzdahom ovo:
Predobri Gospodine Isuse, Spasitelju moj i Otkupitelju! Molim Te, obazri se na gorku svoju muku i smrt i na posljednji sud, koji ćeš održati jednom nad čitavim svijetom. Udijeli mi milost da živim tako da mognem sretno i blaženo uskrsnuti. Amen.
Prema knjizi Martina von Cochema "Isus, Marija i Josip, naša zaštita u životu, naša utjeha na samrti" (Beč, 1905., prev. Franjo Suša).
