On grli grijeh, a grešnike gura prema paklu

Bergoljanstvo = primanje preljuba, sodomije i abortusa u Crkvu

Christopher A. Ferrara

14. lipnja 2017.

"Upomoć! To je član Papinske akademije za život!" (izvor)

Nakon četiri godine muke sa sadašnjim zauzimateljem Petrove stolice jasno je da se papa Bergoglio, koliko god to zvučalo nevjerojatno, planski zalaže za prihvat preljuba, sodomije, pa čak i tolerancije prema abortusu u život Crkve. Ako vam se ta tvrdnja čini krajnje pretjeranom, razmotrite sljedeće nepobitne dokaze:

Ángel José Macín (50 godina), biskup u Reconquisti u Argentini, kojega je za biskupa zaredio Franjo u prvoj godini svoga pontifikata, upravo je predvodio svetogrdnu misu "na kojoj je tridesetak građanski vjenčanih parova rastavljenih osoba pripustio natrag u 'puno sakramentalno zajedništvo' s Crkvom", čime je odbacio dvotisućljetnu euharistijsku stegu kojom Crkva brani svoj nezabludivi nauk o nerazrješivosti sakramentalne ženidbe.

Ti će parovi sada smjeti uredno sudjelovati u Presvetom Sakramentu dok nastavljaju svoje spolne odnose s ljudima s kojima nisu vjenčani. Citirajući Amoris laetitia kao svoj jedini autoritet, Macin je stvorio tobožnji "put raspoznavanja" sastavljen od subotnjih sastanaka na kojima su preljubnički parovi "raspoznali" da su spremni primati Svetu Pričest dok nastavljaju živjeti u preljubu.

Više uopće nije upitno – ako je ikad bilo – da je baš tu grozotu uvesti u život Crkve papa Franjo snovao i rotio se od trenutka kad je izronio iz papinske konklave 2013. Sjetimo se da je počeo hvalom knjizi natkrivovjerca kardinala Kaspera o "milosrđu" u svom prvom papinskom obraćanju s balkona papinskoga stana koji je kao svoje prebivalište napustio. Nakon namještene "Sinode o obitelji" krug je zatvorio time što je buenosaireske biskupe, u odgovoru na njihovo pitanje (koje je vjerojatno sam zatražio), obavijestio da "ne postoji nikakvo drugo tumačenje" pobudnice AL nego ovo što ga je sad dao Macin.

Pošto je razvalio Papinsku akademiju za život Ivana Pavla II. nogiravši svakoga od njezinih članova te joj novi predsjednik, prohomoseksualni nadbiskup Vincenzo Paglia (poznat po besramnome muralu), sastavlja nova pravila, papa Bergoglio odobrio je imenovanje Nigela Biggara jednim od njezinih članova, anglikanskoga oksfordskog profesora "moralne i pastoralne teologije" koji je, kako izvješćuje Edward Pentin, "u prošlosti podržavao ozakonjenje abortusa u prvih 18 tjedana trudnoće i uvjetno podupirao eutanaziju".

Imajmo na umu da je papa Bergoglio ukinuo zakletvu za život koju su polagali članovi Akademije. Štoviše, u pismu u kojem tobože daje svećenicima vlast koju oni već imaju da odrješuju od grijeha abortusa on govori da je abortus "tjeskobna i bolna odluka" – kao da je namjerno ubijanje nedužnog samo "odluka" (ma kako grešna) koja muči majku, a ne čin umorstva koji je jedan od grijeha što vape u nebo za osvetom. Papa Bergoglio distancirao se i od talijanskog pokreta za život, a u Argentini je biskupa nepokolebljivo zauzetog za život, kojega je kao vojnog ordinarija odbijala lijeva argentinska vlada, zamijenio prikladno popustljivim crkvenim dostojanstvenikom na kojega se vrhuška neće kostriješiti.

Među novoimenovanima u Akademiju također je nitko drugi nego Anne-Marie Pelletier, profesorica Svetog pisma, Biblije i liturgije na École Cathédrale u Parizu, koju je papa Franjo angažirao da mu napiše razmatranja ovogodišnjega Križnog puta u Koloseju. Kako piše Edward Pentin, Pelletier je – kojeg li iznenađenja – "zagovornica pripuštanja nekih ponovno vjenčanih razvedenih Svetoj Pričesti".

Još gore, Pelletier je 2015. sudjelovala na "sinodi u sjeni". Ta je "sinoda" "tragala za načinima boljeg prihvaćanja onih koji žive u stabilnim istospolnim zajednicama". Da mu "stabilne istospolne zajednice" nisu nikakav problem, Franjo je dao na znanje primajući homoseksualne i "transrodne" parove u privatne audijencije, i pritom u zagrljaj, te odbijajući se suprotstaviti ozakonjenju "homoseksualnih zajednica" u Italiji.

I nemojmo zaboraviti da je upravo papa Bergoglio pročitao i odobrio zloglasni "međuizvještaj" s Lažisinode 2014., u kojem čitamo da "homoseksualci imaju darove i odlike koje mogu ponuditi kršćanskoj zajednici", da Crkva mora biti "u stanju pobrinuti se za to, prihvaćajući i vrednujući njihovo spolno usmjerenje", te da "istospolne zajednice" proviđaju "uzajamnu pomoć sve do samožrtvovanja" koja znači "dragocjenu potporu u životu partnerâ". Sjetimo se također da je Franjo ustrajao na tome da se taj grozni spis, sramota za Kristovu Zaručnicu, uključi u rad sinode 2015. iako su sinodski oci dokument odbacili.

S čisto povijesnoga gledišta Bergogliov bi pontifikat, znatiželjnom povjesničaru, bio fascinantna nepravilnost u cijeloj crkvenoj povijesti: papa koji napada temelje moralnog zdanja Crkve podrivajući njezin nauk o ženidbi, rađanju i spolnosti. No katoličkim je vjernicima ovaj pontifikat besprimjerna crkvena katastrofa doista apokaliptičnih razmjera. Ne smijemo si nikada dopustiti da se priviknemo na ovu moralnu nakaradu, nego je moramo razotkrivati i suprotstavljati joj se, moleći pritom za izbavljenje Crkve od uprave najzabludjelijeg pape kojeg je Crkva ikad vidjela.

Gospo Fatimska, zagovaraj nas!

http://www.fatimaperspectives.com/fe/perspective1028.asp