Danas sam ušao u zagrebačku katedralu da se pomolim i osim gomile neodgojenih turista, zatekao sam prizor koji sam već više puta vidio. Časna sestra i njezin pomoćnik hodali su po oltaru sv. Ćirila i Metoda u sklopu priprema za sutrašnji blagdan tih svetaca. Inače sam znao viđati časne kako hodaju po starom glavnom oltaru kako bi rasporedile cvijeće. Ne trebam posebno spominjati da ne pokleknu kad hodajući po oltaru prođu ispred svetohraništa jer ne pokleknu ni kada su na tlu. Idu i đonom na oltarni kamen, ne pazeći gdje stupaju, osim valjda da ne stanu preblizu rubu.
Uvijek mi je sve to skupa jako ružno za vidjeti. Pa zar nisu i prije časne sestre i drugi laici čistili i kitili oltare. Teško mi je zamisliti da su po posvećenom oltaru tako stupali u cipelama. Ako već nije moguće doseći neke dijelove s ljestvi (što mi se baš i ne čini vjerojatno), zar se ne može oltar pokriti nekom tkaninom, izuti se i paziti da se ne staje na sam oltarni kamen. Možda bi se takve radove moglo ostaviti za vrijeme kad je crkva zatvorena jer djeluju sablažnjivo. Ili je stvar u tome da to više zaista nikog ne smeta. Za vrijeme mise okrećemo Mu leđa i grabimo Ga rukama, a izvan mise gazimo Njegov žrtvenik i ne prigibamo pred Njim koljeno?
O Rex Gentium 2024
Prije 4 sata
Novus ordo, Pričest na ruke, val banalnosti u svemu - sve nas je to zapljusnulo, sve je to pridonijelo nestanku sakralnosti po crkvama i svetištima. Jasno je da takvo ponašanje ižaruje dogme neke druge vjere. To je nekada bilo tipično za protestantizam.
OdgovoriIzbrišiI ja se pitam vjeruju li svećenici koji se prije Očenaša izviču, glumeći neke svete propovjednike, uopće u Stvarnu Prisutnost? Ako vjeruju, zašto onda govore takve banalnosti, nekada i pomalo proste riječi?
Klaus Gamber opominjao je uvijek na nesagledive posljedice nestanka strahopoštovanja u liturgiji i u crkvama općenito.
Kriva slika Boga svakako je glavni razlog tomu. Držanje koje sve više vidimo po crkvama nije katoličko i to se ne će na tome zaustaviti jer sve ide nizbrdo.
Sjećam se negdje one Gamberove priče iz šume o strašnome lavu, koji kad riče cijela se šuma trese i koji zahtijeva poštovanje od svih ostalih žitelja šume.
Jednom su jednog miša, čini mi se, upitali je li taj lav strašan. On je rekao da jest, itekako strašan i svi ga se boje i pred njim drhte...ali znaju da ih voli.
Upravo tako je i slika našega Boga.
On je strašan, velik, silan i moćan. Njemu dolikuje naše klanjanje, adoracija, njega možemo samo staviti na prvo mjesto. Nikako drukčije. Pred njim možemo samo "drhtati", ne samo od pukog straha, nego od strahopoštovanja i divljenja njegovoj svemoći i snazi, njegovoj uzvišenosti i fascinantnosti. On je toliko jaka svjetlost u koju nijedan smrtnik ne može ni pogledati.
Unatoč tome možemo znati da nas naš Bog voli.
Mislim da sve ovo jasno možemo osjetiti u staroj Misi koja je najbolja škola molitve i straha Božjega. Kako taj izvor presušuje, nestaje sve ono što je bilo tipično za katoličku pobožnost, a cilj svega toga je uništenje same katoličke vjere i stvaranje jedinstvene svjetske vjere - u biti luciferijanstva.
Kikii
Obrat koji snažno dolazi do izražaja i u Međugorju (citiram iz “Ogledala pravde”): “‘Hvala vam, djeco, što ste se odazvali mome pozivu.’ Tu Majka Božja zahvaljuje djeci (…) koja su se udostojala uopće s Njom susresti i razgovarati (…) To je kao da (…) liječnici zahvaljuju bolesnicima što traže zdravlje! (…)”
OdgovoriIzbrišiU zagrebačku katedralu znaju vjernici nedjeljom doći i čuti od svećenika zahvalu što su se spomenuli svetkovati dan Gospodnji. Je li to daleko od demonskog šapta: “Ne, nećete umrijeti. Nego zna Bog: (…)”?
M. P.
Mozda samo stajanje i hodanje po oltaru (nekim dijelovima) doista (npr. u svrhu odrzavanja/uredjenja) i jest nekad potrebno, no GAZENJE po takvu mjestu bilo bi nesto sasvim drugo... Nije ista stvar, a presetavanje po zrtveniku i ponasanje kao da to upravo tako treba biti (i izgledati) karakteristicno je za vecinu ophodjenja spram liturgijskih prostora/elemenata. Nista nova, reklo bi se... No, sve prolazi, pa ce i takvi stavovi (nadajmo se cim prije) biti stvar proslosti...
OdgovoriIzbrišiU tom tonu uzasno mi je vidjeti i kako pojedini svecenici podizu euharistijske prilike i nakon toga ih odlazu na oltar, nemarno, nedostojanstveno, nervozno i nedostojno... A ima toga jos...
Te Igitur
Da je plesala još bih i shvatio ali hodati...strašno.
OdgovoriIzbrišip.s. pozdrav iz Dalmacije. Na ispomoći sam preko ljeta. Velika je gužva. Mediji o tome ne govore ali hitno trebamo nekoliko stotina pa makar i kratkotrajnih djelitelja pričesti. Situacija je alarmantna. Neki dan je u Vodicama župnik sam dijelio pričest. Pitanje je dana kad će ljudi početi tražiti razloge da ne idu na pričest...
Vilibor
Sramota i sablast da netko pa makar to bio i sam papa hoda po Oltaru i na taj način se dovodi u pitanje vjera i te osobe i drugih god to vidi!!!
OdgovoriIzbrišiMN
Vilibor, hvala na šali za ovo plesanje na Oltaru no ja se s tim ne bih šalia..Jasno je bila u Puli na susretu mladih vidljiva balerina koja je plesala za vrijeme mise do Oltara, sablast!
OdgovoriIzbrišiMN
Živia mi Vilibore!
Jer4.10 Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine.
OdgovoriIzbrišiIzr1.32 Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje , a nemar će upropastiti bezumne.
Robelar
Mogu li znati zašto mi komentar nije objavljen?
OdgovoriIzbrišiHvala.
Otporovac
Obicno ne dajem obrazlozenja, ali evo ovaj put...
IzbrišiSpominjale su se neke tocne godine, razdoblja svijeta, prorostva, a nije mi se dalo provjeravati koliko je to sigurno i u skladu s katolickom vjerom. Opcenito su mi takve price sumnjive.
Mora da je posrijedi greška.
OdgovoriIzbrišiU odgovoru na Viliborov post sam poslao dva youtube videa (iz Italije i Filipina) gdje se vidi u kojem smjeru komunisti (ili uljepšano- modernisti) idu vezano za pričest. Puštaju probne balone zasad...
https://m.youtube.com/watch?v=03WQJ0V-cMQ
https://m.youtube.com/watch?v=qWI4UyesL0U
Otporovac
A, to... obrisem dnevno desetak komentara, pa tko bi pamtio.
IzbrišiTaj sam komentar vjerojatno obrisao jer sadrzi link na video sto bi znacilo da ja moram klikati i provjeravati sto je na videu, a na to mi se ne da trositi vrijeme. Uostalom, ove stvari se vec desetljecima dogadjaju po svijetu (posebno zapadnoj europi) i nisu nista iznenadjujuce, pa ne vidim razloga zasto bih citateljima izazivao mucninu takvim snimkama.