„Raskoli, sukobi, nesuglasice“ – Papa koji me zbunjuje i čini jako zabrinutim
Ne čitam bezbrojne izjave pape Franje, i to zbog raznoraznih razloga.
Prvo, jer ih ima toliko puno da mi je to jednostavno nemoguće. Uopće nemam namjeru provesti život čitajući Papu. To od mene moja vjera ne zahtijeva. Ako bi on jednog dana želio nešto proglasiti ex cathedra, to će opet potpuno privući moju pažnju.
Drugo, da ne budem povrijeđen u onome što su moja crkvena uvjerenja. Njih na koncu nisam ja sam izmislio. To je, štoviše, ono što je Crkva oduvijek naučavala. Prenosila je to meni i svima drugima, i to već dvije tisuće godina tako. Uvjerenja koja idu unatrag sve do riječi samoga Isusa Krista. Ili zar to nisu bile Njegove riječi?
Treće, jer mi se neke stvari koje on kaže ili o kojima se kaže da ih on kaže, čine upitnima i ja nemam ni vremena ni volje udubljivati se u proučavanje kako bih pojasnio te stvari.
Četvrto, a to je za mene jedan vrlo snažan vidik, jer opažam da su svi dušmani Crkve zadovoljni Papom, dok uistinu dobri sinovi Crkve, neki od njih izuzetno dobro potkovani, nisu manje zabrinuti.
Papa, koji je pak sada papa, a ja u to ni najmanje ne sumnjam, nije anđeo. Ali i kad bi anđeo s neba sišao...
Ovih dana pročitao sam članak u jednim novinama (ABC) koji nije upravljen protiv Franje, nego mu je, štoviše, naklonjen. Budući da Vatikan nije opovrgao izjave koje su u njemu izrečene, uzimam da su istinite. ABC na koncu nije tako jadan blog kao moj gdje se „ne čita“. To su novine koje španjolski katolici puno čitaju.
Papa je prema ABC-u zahtijevao „manje raskola, sukoba i nesuglasica“, što je jako dobro. Ali nešto u svemu ne štima ako ove raskole, sukobe i nesuglasice stvara sam Papa.
Pogledajmo jednu Aurora borealis koja se navodi u novinama: ne bismo smjeli „zadrto braniti vlastito mišljenje“, moramo „slušati s poštovanjem i prihvatiti mišljenja drugih“.
Ova mi se izjava čini, uz dužno poštovanje, papinskom glupošću. Poštovanje vrijedi i uvijek ga valja preporučivati, ali prihvaćanje tuđih uvjerenja može vrijediti kao pravilo samo ako ova mišljenja nekoga uvjere i ako se time odreknemo vlastitoga. Međutim, ako se ta mišljenja nekomu čine posvema nejasnima i dvosmislenima, onda je dobro da se to javno iznese. Jedna je stvar poštovati onoga koji izriče jedno mišljenje, a nešto drugo je pak poštovati njegovo mišljenje. No čini se da je papa Franjo manje sretan kod izbora riječi. Za razliku od njega ne mislim da je prozelitizam nešto loše.
Poradi toga mislim da je bolje kad čovjek ne čita sve što Papa kaže, iskreno, zapravo gotovo ništa. Meni će biti dostatno pročitati naslove u medijima. Ja sam, dakako, u svako vrijeme spreman sve ovo povući ako sam se u njemu prevario. Za mene nema ništa ljepše od toga da govorim dobro o papi, mojemu papi. Doduše, on se vrlo napreže da to ne bude tako.
Tekst: Francisco Fernandez de la Cigoña
*Francisco Fernandez de la Cigoña Núñez potječe iz galicijske plemićke obitelji. Studirao je pravo i ekonomiju. Kao i njegov otac radi kao novinar, a težište mu je Katolička Crkva. Objavio je više knjiga, posebice o povijesti ideja i o crkvenoj povijesti. Oženjen je i ima petero djece. Njegov blog La Cigüeña de la Torre spada u najčitanije katoličke blogove u Španjolskoj. Inače, njegovog djeda tijekom Španjolskog građanskog rada ubila je Narodna fronta.
Izvor: http://www.katholisches.info/2017/01/30/spaltungen-auseinandersetzungen-kontroversen-ein-papst-der-mich-verwirrt-und-sehr-besorgt-macht/
Vrlo lijep recept kojeg se i ja pridržavam. Za Papu se molim i poštujem ga. Rijetko čitam ili slušam njegove izjave te tako uspijevam sačuvati nutarnji mir i nemam one napadaje ljutnje, gnjeva i psovanja koje, nažalost, prečesto susrećemo po komentarima na blogovima kad je riječ o Papi.
OdgovoriIzbrišiDa, on nije anđeo, ali je papa, naš papa.
A ni anđeo ne može promijeniti nauk Kristov kao ni papa. Nijedan papa. Zato ne slijedim ono što je otvoreno suprotstavljeno Kristovu nauku.
I ja bih bio najsretniji da o Papi mogu govoriti samo najljepše kao o Piju X. ili XII.
Kako će katolički papa koji će vratiti red u Crkvi prosuđivati papu Franju, ali i Ivana XXIII., Pavla VI. i Ivana Pavla II., to njemu prepuštamo.
Kikii
I onda papa kaže da su tradicionalisti rigidni. Pitam se je li uopće svjestan da se za njega vjerojatno najviše mole baš oni koje redovno vrijeđa, ali mu zato najviše plješću oni koji uopće ne mole za njega zato jer i inače ne mole. Ali ipak, on je naš papa jer je poglavar naše Crkve. I koliko god nam bilo teško, moramo se sjetiti da Bog trpi zbog njegovih pogrešaka više nego svi mi zajedno, jednako kao i zbog nove mise ili ekumenskih derneka u Asizu.
IzbrišiNikola,
IzbrišiBog ne može trpjeti ni osjećati bol. O drugom neću u ovom komentaru.
Mateo, nije li Bog koji je Svemogući u stanju osjećati i bol? Tim više ako svoja stvorenja, koja učini baštinicima i posini, smatra svojom djecom. Koji to pravi otac ne bi suosjećao bol sa svojom djecom? A suosjećati, znači i osjećati. Osim toga, Isus Krist, Bog Sin koji je i osjećao i trpio bol dok bijaše još na zemlji, ne učini li to, osim iz neizmjerne ljubavi poradi našega otkupljenja i spasenja, i poradi toga, postavši nama jednak u svemu osim u grijehu, kako bi na isti način kao i mi sami, osjetio svaku našu slabost i bol. Ne stoga kako bi On nas bolje razumio, jer Gospodin Bog je Svemoguć i sve zna i uvijek je znao, nego kako bi nama nevjernima i malovjernima pokazao da bi mi shvatili kako nas On u potpunosti razumije i dakle suosjeća s nama u potpunosti i u svemu. I to neizrecivo više i bolje nego li što mi sami sebe možemo razumjeti. A to stoga kako ne bismo mogli govoriti da Bog nas, eto ne razumije, ili da je Njemu lakše pošto je On Bog, a mi smo tek krhka stvorenja, ljudi...
IzbrišiPošto nas Bog zacijelo i očinski voli, ne trpi li On kada zna i vidi SVE zlo koje mi kao Njegova djeca činimo? Te Njega samoga, ali i druge, pa dakako i sebe same uništavamo, vrijeđamo, psujemo, tlačimo, ubijamo? Trpi, i trpi nas dugo takve, jer Bog koji je dobar i zna sve naše slabosti, želi i nastoji da se ipak obratimo, popravimo i spasimo.
Ali Bog koji je Ljubav i Dobrota je i Svemoguć.
Te se često zaboravlja (i pomisliti a i reći) da je Gospodin Bog koji jeste Ljubav, Bog koji je u svojoj pravednosti milosrdan, kao što je i u svom milosrđu
pravedan. Te po PRAVDI i MILOSRĐU svome čini sve što je Njegova Sveta Volja te tako isto po svojoj božanskoj PRAVDI i božanskom MILOSRĐU svome sve i sva i prosuđuje, te tako i sudi svima.
JbD
@Mateo
Izbriši101 Osnove Katoličke Vjere:
Božansko Srce Otkupitelja ranjeno je svetogrđima, nemarnošću i uvredama koje mu se nanose, zato je prikazano okrunjeno trnjem (to nije za ukras). Za te uvrede vjernici vrše reparaciju pokorama, klanjanjima i molitvama.
Kako otkriva privilegiranim dušama, jedan Mu čin pobožnosti daje više zadovoljstva nego li Mu 1000 svetogrđa nanose boli.
SRMM
Izjaviti tako nešto je teški grijeh i uvreda samome Bogu.Ako Bog ne može trpjeti ni osjećati bol kako kaže Mateo , onda Boga ne možemo uvrijediti , a prema njegovom netrebamo ni moliti Kajanje. Stvarati sliku o tako bešćutnom Bogu može samo onaj koji nije nikad osjetio Njegovu ljubav. Mateo je vjerojatno nenamjerno pobrkao sliku pravoga Boga i onog načinjenog ljudskom rukom koji niti vidi niti čuje niti osjeća.
IzbrišiRobelar
Gornje reakcije su dobar primjer što se događa kad netko piše o teologiji (koja je najveća od znanosti) tko se nije potrudio ni provjeriti što Crkva i pravi teolozi o dotičnom pitanju uče. Način je protestanata ne oslanjati se na autoritete nego na vlastita laička mišljenja.
IzbrišiDakle, Bog nije sposoban osjećati bol, ili tugu, ili bilo kakve negativne osjećaje, niti je sposoban umrijeti. Gospodin Isus je i Bog i čovjek, pa je kao čovjek mogao i osjećati tugu i umrijeti na križu. Njegova ljudska narav je tad umrla, tijelo mu je pokopano u grob (gdje je ostalo do Uskrsnuća), a (ljudska) duša mu je otišla u Limb otaca, no njegova božanska narav nije umrla, jer je to nemoguće. Također, njegova božanska narav je uvijek ostala ujedinjena i s Njegovim tijelom i s Njegovom dušom.
Također, nitko u Raju ne može osjećati tugu, jer je to mjesto savršene sreće.
Iako ne bih u drugim prilikama preporučio neokonzervativnog pisca Jimmyja Akina, u sljedećem članku je dobro odgovorio na ovo pitanje i dao poveznice na autoritete:
http://jimmyakin.com/2007/03/does_god_feel_p.html
P.S. Reći da se ne može uvrijediti Boga ako ne osjeća bol je krajnja besmislica i pokazatelj (zajedno s cijelim komentarom) na kojoj razini gornji komentator razmišlja i piše.
IzbrišiUvrijediti Boga znači ogriješiti se o božansku pravdu. To ne ovisi o osjećajima, iako Krist kao čovjek može osjećati i fizičku bol poradi naših grijeha.
I običnog čovjeka se može uvrijediti bez da osjeti bol, npr. kad pogrdno govorimo o njemu iza leđa, to je uvreda čak i ako on za to ne zna.
Mateo , sam si napisao: ,,Bog ne može trpjeti ni osjećati bol." Znaći Svemogući Bog kome je sve moguće nešto ne može ako bi to i želio. Po tvom On je Svemoguć i sve može , ali ipak nešto nemože jer to ne spada u Njegovu svemoć odnosno to se ne računa. Izvrčeš cijelu moju misao kad govoriš da uvrijediti nekoga , pa i Boga ne mora značiti da taj osjeća bol. To je donekle točno za čovjeka ali samo do tada dok ovaj ne sazna da si ga uvrijedio . Pa čak ako i ne zna može osječati posljedice te uvrede recimo proklinjanja ili ogovaranja. Opet , što se tiče Boga , upao si u vlastitu zamku jer Bog ako jest Svemogući kao što jest, ne može da nešto ne zna jer od Njega je nemoguće nešto sakriti kako veli pa da i u crnu jamu legneš. Bog je Svemoguć i ako nešto hoće On to i može bez tvojih ili nećijih ogranićenja. Robelar
IzbrišiTriba molit za papu Franu...da postane katolik. O tempora, o mores! :-)
OdgovoriIzbrišiDizma izvini ali jesi li ti onaj Dizma s kojim se virtualno nekoć druzila BIH ekipa? Leon
IzbrišiVirtualni pozdrav Leone iz B(iH)!
IzbrišiHaha eto pozdrav i tebi od malog pratra i ostalih :) Leon
IzbrišiMoliti se da Francisco postane katolik znači da on trenutačno nije katolik, a onaj tko nije katolik ne može ni biti papa. Dakle...
IzbrišiPapa Pio XII., Mystici Corporis Christi:
"22. Među članove Crkve stvarno su ubrojeni samo oni koji su primili krštenje i koji ispovijedaju pravu vjeru, te koji nisu sami sebe nesretno odcijepili od cjeline Tijela, ili poradi najtežih grijeha bili isključeni od strane zakonitog autoriteta. 'Jer u jednom Duhu', kaže Apostol, 'svi smo kršteni u jednom Tijelu, bilo Židovi, bilo nežidovi, bilo robovi, bilo slobodni.' Kao što dakle u pravoj kršćanskoj zajednici postoji samo jedno Tijelo, jedan Duh, jedan Gospodin i jedno Krštenje, tako ne može biti nego jedna vjera; pa tako onaj tko odbije poslušati Crkvu, po Gospodinovoj zapovijedi ima se smatrati poganinom i carinikom. Zato se ne može reći da žive u jednom takvom Tijelu i jednim njegovim božanskim Duhom oni koji su odijeljeni u vjeri ili vlasti. (...) Jer nije svaki grijeh, koliko god težak bio, takav da po samoj svojoj naravi čovjeka odcjepljuje od Tijela Crkve, kao što to čine raskol, krivovjerje ili otpadništvo."
Apsurdno je reći da se smije ignorirati nauku Rimskog Prvosvećenika, birati u čemu je slijediti, da je moguća situacija u kojoj treba moliti da se obrati na pravu Vjeru onaj koji je od Boga postavljen upravo za vrhovnog učitelja te Vjere, da nije dobro moliti za nakane Rimskog Prvosvećenika i sl.
Trebamo prilagoditi svoje razmišljanje činjenicama i katoličkoj nauci, a ne nauku prilagođavati našim mišljenjima.
Odličan tekst, veoma odmjeren. Dizma, ne treba moliti da papa Frane postane katolikom. Ja iskreno mislim da je on negdje u dubini katolik. "Dig, dig..."
OdgovoriIzbrišiKako to netko nedavno reče - nekada smo molili na nakane Svetog Oca i za obraćenje Rusije, a sad molimo za nakane Rusije i za obraćenje Svetog Oca.
OdgovoriIzbrišiED
Dobar je tekst uistinu. I veoma je odmjeren. Ali pitam se koliko je aktualan, odnosno, nije ovakav stil pisanja umjereno-odmjerenih tekstova bilo potrebno objavljivati prije dvije, pa čak i tri godine?
OdgovoriIzbrišiNaravno, ovo je lakše sada reći, nakon što je puno vode proteklo, ali sada se dakle još uvijek, nakon tri godine i više pišu još uvijek odmjereni tekstovi. Dok se mi nalazimo u vremenu u kom je zamalo i kamenje počelo vikati, a ne samo govoriti.
Jasno je i to da je pisanje određenih vjernih uvelike određeno i njihovom osobnom spoznajom, ili da kažem količinom potrebnih informacija te sukladno njima i konačnih razumnih zaključaka.
Tu je onda i taj ne malo važan čimbenik čitateljstva, odnosno njegova stupnja vjerovanja, tj. čvrstoće u vjeri, i trenutačna informiranost tog istog čitateljstva o stvarnom stanju.
Mišljenja sam da bi ipak mnogi vjerni katolici intelektualci danas već bez velikog ustezanja mogli i trebali radije pisati oštrijim perom, po uzoru na Mundabora recimo.
I njegov način molitve, pa i onaj za sadašnjeg papu, na kraju njegova zadnjeg posta recimo, djeluje mi kao najbolja moguća.
Pored toga, ne mogu a da se ne zapitam, koliko li molitve lakovjernih vjernika, na nakanu pape, za njegovo zdravlje, itd., doprinose ovome prežalosnom stanju u kom se Kristova Crkva danas nalazi, a i tome da taj isti usprkos svemu i svojim godinama, uspijeva biti toliko 'fit'?
Nije li ovo jedan od dokaza da smo doista dobili i imamo upravo ono za što molimo? Koliko li već ljudi ne moli tako, a da bi možda morali drugačije moliti.
Mnogo može molitva jednog pravednika.
Ali gdje je pravednik danas? I kakva mu je molitva?
Jesu li lakovjerni oni koji misle da se PF može još obratiti?
Ili su malovjerni oni koji misle da se to neće nikada desiti?
Jesu li ovi prvi zavedeni i mada žele ispravno, ustvari pomažu ono i onoga što je potpuno kontra tome?
Ili su ovi drugi, mada ispravno gledaju i razborito sude, ipak previše 'kruti', i jer ne mole kao ovi prvi, tako ipak na neki način odgovorni za stanje grozote u Crkvi?
Koji način je uopće najbolji način molitve jednog katolika za sadašnjeg papu?
JbD
Možda ovako: Bože, ti sebi najprije uzimaš one najbolje među nama. Papa Frane ti je najbolji. Blag, tolerantan, pun ljubavi prema svima, hodajući svetac.
IzbrišiMislim da sarkazam, mada razumljiv zbog ozlojeđenosti, pogotovu ako je prečest, ipak ne koristi. To i stoga što nije svatko u stanju ga razumjeti, ali i stoga jer i sama tema o kojoj govorimo, tj. situacija u kojoj se Crkva danas nalazi jeste krajnje ozbiljna i zahtjeva ozbiljan i jasan pristup. Osobito od onih koji jesu u stanju, i od volje su pomoći Crkvi i braći (posebno onoj koja se nalaze u nekoj 'twilight zoni' glede njihova vjerovanja i poimanja).
IzbrišiSjetimo se pri tom kako sveti Ilija Tišbijac bi sarkastičan kad je rekao: »Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava pa ga treba probuditi!« (1 Kr 18,27b), ali je to njegovo ruganje bilo upućeno zlikovcima. Onim otpalim prorocima(!) iz njegova naroda koji su, namjesto Bogu kojem su jedino i uvijek morali služiti, počeli služiti Baalu tj. Belzebulu.
Treba voditi računa naime, komu ili čemu se čovjek nekada, u određenoj mjeri želi narugati. Jer sarkazam ipak jeste neka vrsta inteligentne, duhovite poruge.
Ne velim da je lako, ali treba voditi računa. Što vrijedi dakako i za mene osobno.
JbD
Nisam baš želio biti ironičan, koliko sam želio problematizirati molitvu za papu koja ne dolazi iz srca. Kako da molim za papu za koga držim da radi sustavnu štetu Crkvi? Naravno, na misama se moli za papu, pa ne mislim na to, nego na osobnu molitvu. Nisam li licemjer ako molim za papino zdravlje a istovremeno mislim da bi bolje bilo da je papa netko drugi. Vjere mi nedostaje? Znam.
IzbrišiMožda netko može ukazati na konkretni dekret koji je donesen (izmjenjen?), kojim je se donijela odluka da se moli na NAKANE pape?
IzbrišiJa sam uvjerenja da Katolička Crkva, tj. vjernici trebaju moliti na NAKANE Svete Crkve. Ili moliti za "Svetu Stolicu". A molitva za papu (svakog dakle Petrovog nasljednika i Kristovog namjesnika) može biti jedino ako je ispravna u smislu da u svojim riječima jasno izražava molitvu i vapaj Gospodinu da recimo "vodi Svetu Crkvu po onako kako to Bog zapovijeda."
A nipošto i nikako moliti za "njegove nakane".
Valjda je svima jasno koliki je to rizik moliti tako i kad je u pitanju i najvjerniji papa. A kamo li još rizik moliti tako u vremenu kojeg je recimo Fulton Sheen prorekao, ili sv Franjo Asiški!
https://gloria.tv/article/eFENSYuSFMFn1gNcjSYdHLoHa
https://plus.google.com/+DonQuijotNL/posts/iBpNDWZnpRo
JbD
Vec smo o "molitvi na nakane pape" pricali na ovom blogu, ali ovdje vam je na blogu Murus inexpugnabilis jasno objasnjeno sto su to Papine nakane na koje treba moliti da se zadovolji uvjet za potpuni oprost:
IzbrišiNakana prvosvećenika je uzvišenje svete Crkve, iskorijenje krivovjerja, proširenje vjere, obraćenje grešnika, mir i sloga između kršćanskih vladara.
Jasno da se tu ne radi o razmisljanju: Franjo je Papa; Franjo ima nakane X, Y, Z; dakle X, Y, Z su Papine nakane za koje trebamo moliti.
Takodjer, druga stvar su molitve za Papu, koje su korisne, ali ne spadaju pod uvjete za dobivanje potpunog oprosta. Jednostavna molitva za Papu koja je usto obdarena djelomicnim oprostom je ona "Oremus pro Pontifice nostro Francisco. Dominus conservet eum, et vivificet eum, et beatum faciat eum in terra, et non tradat eum in animam inimicorum eius."
Usto, ako ste skrupulozni, pa se bojite moliti na nakane sadasnjeg Pape uvijek mozete dodati da molite "na nakane Pape u onome u cemu se slazu s Bozjom voljom" ili nesto tome slicno. No, ne morate se brinuti oko toga jer je to molitva Bogu koji vidi srca i nase namjere. Sigurno da se npr. franjevci i franjevke od Bezgresne mole na Papine nakane, a pri tome dobro razumiju da se time ne mole za unistenje svoga reda koje Franjo provodi.
IzbrišiPapa Franjo će se lijepo na samrti pokajati i ispovijediti i evo ga u Raju. A vrlo brzo evo nama još jednog sveca.
OdgovoriIzbrišiRobelar
http://ontrebakraljevati.blogspot.hr/2017/01/biskup-schneider-nudi-nadu-usred-krize.html
OdgovoriIzbrišiNajpobožniji prelat:
Papa Franjo je bez sumnje legitimni Papa. To poricati je željno razmišljanje i ne predstavlja istinu. Moramo zadržati trijezan pristup s zdravim razumom. Katolik ne bi trebao biti previše usredotočen u svom svakodnevnom životu na ono što Papa kaže i misli. Takav pristup nije razuman, nego i povećava nezdravu usredotočenost na Papu i zemaljski kult ličnosti. Mi moramo vjerovati da je prava glava Crkve Krist, da je prava duša Crkve Sveti Duh, da je majka i srce Crkve Blažena Djevica Marija. Papa je samo vidljivi Kristov vikar. Bilo je vremena u povijesti Crkve kad tijekom 2 ili 3 godine Crkva nije imala Papu, kao npr. na početku 4.stoljeća gdje je dva puta bio period od dvije godine bez Pape (304-306 i 309-311): u tom vremenu je živio sveti Antun Pustinjak (Veliki), sveti Atanazije u svojoj mladosti; nije bilo Pape između 1268 – 1271, između 1292 – 1294, između 1314 – 1316, između 1415 – 1417: i unatoč tome u tim vremenskim periodima Crkva je postojala i čak rasla. U tim vremenima bez Papa, živjeli su sveti Albert Veliki, sveti Toma Akvinski, sveti Bonaventura, sveti Ljudevit Kralj Francuske, sveti Rajmund Penjafortski, Sveta Gertruda Velika. Nema nikakvih značajnih naznaka o pritužbama svetaca tih godina jer nismo imali papu. Jednostavno rečeno, ti sveci su radili svoj posao: molili su se, naučavali su katoličku vjeru, obraćali grešnike i trudili se da postanu sveti. Ispada da nisu imali vremena da motre djela ili akcije Papa ili raspravljaju o biranju Pape, koja su usputno rečeno bila vrlo ozbiljna tema tog vremena. Kao i oni, mi ćemo ostati mirniji i svaki će obavljati svoje dužnosti i moliti, predavati i braniti Katoličku vjeru, preobraćati grešnike i živjeti život u dubokom zajedništvu s Gospodinom. Gospodin će sigurno intervenirati u trenutnoj krizi.
Goran
A kako će to Gospodin intervenirati? Da poslije ovoga pape dođe još gori? Da molitvene osmine postanu molitvene šesnaestine? Da netko izbaci iz Katekizma laž da vjerujemo s muslimanima u istog milosrdnog Boga? Itd. Kolika je šansa da se kola koja se kotrljaju nizbrdo zaustave, a kolika da se počnu kretati uzbrdo? Jedina vidljiva mogućnost je da društvo sv.Pia X. regulira svoj status unutar Crkve i da se krene pomalo sa zaustavljanjem kola koja jure nizbrdo.
IzbrišiNe hulite.
IzbrišiLjudski gledano, šansa za obnovu Crkve je nikakva. Modernisti su posvuda, pravih katolika je vrlo malo, a još manje onih koji poznavaju svoju Vjeru. FSSPX ne može popraviti lažnu crkvu modernista ako joj se pridruži, može samo sebe uništiti.
No božanski gledano, šansa za obnovu Crkve je sigurna. Treba imati vjere u Gospodina, On je dopustio ovu kušnju, On jedini može dati i lijek. Ne ljudi i ljudska sredstva, nego Gospodin Bog.
A otkud si, božanski gledano :zubo, siguran da bi scenarij kome se ja nadam bio ljudski?
IzbrišiNakon napornog tjedna i ja da nešto prokomentiram... Božja Riječ nam govori o tome kako smo bez ljubavi ništa, sama ispraznost. Jako mi je dobar članak (post) i vrlo ugodno iznenađenje!
OdgovoriIzbrišiMN