Tantrum

Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke. (Mk 10,13-16)

»Jer misli vaše nisu moje mislii púti moji nisu vaši púti«, riječ je Jahvina. »Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova,i misli moje iznad vaših misli.« (Iz 55, 8-10)

Premda je inače vrlo umiljato dijete, moj mlađi sin (dvije i pol godine) ponekad ima ono što se na engleskom naziva tantrum. Prijevod «nastup gnjeva» ne dočarava baš precizno o čemu se radi. Dijete koje je inače dobro i poslušno zbog neke sitnice ili čak i bez vidljivog povoda počne se ljutiti. Ono što tantrum razlikuje od obične dječje ljutnje jest da u jednom trenutku, nakon minute ili dvije, taj bijes i ljutnja prelazi u fazu potpunog «zamračenja». U toj fazi gotovo je nemoguće doprijeti do njega i na bilo kakve riječi ili aktivnosti dijete jednostavno regira negacijom. Ponekad (ako se zanemari vrištanje, bacanje po podu i općenito osjećaj neuspjeha u roditeljstvu :) to bude čak i simpatično jer dijete djeluje kao da se ispred bilo kojeg izraza stavi minus. Ovo je na primjer stvarni «razgovor» kod približavanja takvom stanju.

«Idemo staviti cipele»
«NEĆU STAVITI CIPELE»
«Ok, nećemo staviti cipele»
«HOĆU STAVITI CIPELE»
«Cipele»
«NE CIPELE»
«Hoćemo»
«NEĆEMO»
«Nećemo staviti»
«HOĆEMO STAVITI»
«Znači ako sam te dobro razumio 'ne cipele nećemo hoćemo staviti'?»
«NEEEEEEEE»

Nakon toga slijedi samo plakanje i vrištanje.
Vrlo je teško prekinuti takvo stanje jer dijete u načelu blokira sve senzorne signale te zatvara oči i glasnim plakanjem smanjuje mogućnost zvučne komunikacije te se bacaka kada ga se pokuša dotaknuti. Čak sam jednom probao i s bombonom budući je sin što bi se reklo slatkohran. Vjerojatno jedini put u životu je pljunuo bombon.

Znači, ovdje je potrebno ponoviti – ne govorimo o stanju uobičajene ljutnje gdje se skretanjem pozornosti, umirivanjem, prijetnjama ili kaznom može dijete smiriti.

Takvi tantrumi su najteži kada se dogode preko noći jer mali budi sve ostale, a usto njega je samoga teže izvući iz tantruma budući je u nekakvom polusnu.

Jedino što tada donekle «funkcionira» je primiti dijete čvrsto, ali naravno pazeći da ga se ne stišće previše i ponavljati mu neku umirujuću frazu ponovo i ponovo. Nama recimo funkcionira «tata je tu». Nakon određenog vremena, sin prestane plakati i umiri se. Poslije toga obično sam potpuno racionalno kaže «smilio sam se»

I kao da ništa nije bilo.

Budući je ovo tradicionalni katolički blog moram napomenuti: naravno da sin moli prije spavanja, prekrižimo ga s vodom blagoslovljenom po tradicionalnom obredu, ima relikvije pored kreveta, slike svetaca, često zaspe s krunicom... Uz samo odrastanje i povećanje samokontrole, molitva krunice se pokazala kao najučinkovitija u smanjivanju pojavljivanja tantruma.

Naravno, ako želite reći kratku Zdravo Mariju za njegov miran san, svakako ste dobrodošli :)

E sad – kakve veze ovaj uvod ima sa gornjim izvatkom iz Evanđelja. Pa eto – razmišljao sam danas potaknut jednom osobom, o oholosti. Svi smo mi više ili manje, u različitim situacijama oholi. Evo što Wikiquote kaže za definiciju oholosti:

«Oholost (također arogancija) je ljudski stav kojeg karakterizira prenaglašena samouvjerenost i isticanje vlastitih vrijednosti.”

Svi smo ponekad barem malo pre-samouvjereni ili ističemo vlastite vrijednosti.

Oholost je najgori od sedam smrtnih grijeha jer većina drugih grijeha iz njega izvire, a zbog same prirode oholosti, čovjeku je najteže spoznati da griješi.

Oholost izobličuje ono što je dobro i pretvara ga u suprotnost. Baš kao što je zbog svoje oholosti sotona, najviši od anđela, bačen u najveće dubine pakla, tako i oholost najviše uništava i «zatvara» one koji su po ljudskim kriterijima najizvrsniji.

Tako posebno privlačne osobe zbog oholosti postaju «zatvorene» u svojoj narcisoidnosti, smatrajući da su im svi koji ih pokušavaju upozoriti ustvari zavidni. Posebno inteligentne osobe zbog oholosti se zatvaraju u svoja «umovanja», kroz neprekidne labirinte diskusija i nadmudrivanja neprestano potvrđujući sebi da su u pravu. Iznimno uspješne osobe zbog oholosti počnu smatrati sve druge samo sredstvom za postizanje svoga cilja, pravdajući to prirodnim pravom da «najsposobniji» vladaju.

Jedini koji mi se čine cijepljeni od oholosti su mala djeca. Već s tri, četiri godine i neka djeca počnu pokazivati znakove razmaženosti koja bi, ako se ne tretira, mogla prerasti u oholost. Ali djeca do te dobi jednostavno su iskrena, direktna i u svojoj nutrini dobra iako naravno ranjena istočnim grijehom. Ona nisu svjesna još svojih vrlina ili mana i ne uspoređuju se s drugima.

I zato je prva reakcija većine ljudi kad vide takvu malu djecu od godinu, dvije, slična Isusovoj rekaciji – da ih zagrle i «blagoslivljaju» ih.

Ok – tantrum, oholost, ali zašto i citat iz knjige proroko Izaije?

Pa to je barem jednostavno – kao što je djeci nekada jako teško ili nemoguće razumjeti postupke, riječi i zapovijedi njihovih roditelja, tako je i nama odraslima nekada teško ili nemoguće razumjeti postupke Oca našeg na nebesima. Nekima će na ovo automatski iskočiti «osip» jer je usporedba djeteta i oca da se dočara neshvaćanje Božjeg plana već toliko puta ponovljena i ne odgovara njihovoj definiciji odgovora na pitanje Božje volje.

Nemam namjeru ići u neke daljnje razrade osim da se razmisli kakav bi točno odgovor bio odgovarajući. Po samoj definiciji Boga, nemoguće je da stvorenje shvati Stvoritelja.

I da zaključim ono svoje razmišljanje s početka ovog teksta.

Ponekad kod ljudi oholost djeluje kao tantrum. Zatvaraju oči, deru se i bacakaju, govoreći uvijek suprotno od onoga što im Otac u duši poručuje. U takvome stanju vrlo je teško doprijeti do njih. Ne vrijede ni uvjeravanja, ni objašnjenja, ni darovi.

-->
Jedino što se može je čvrsto ih primiti i tiho ponavljati «tata je tu».*

* Ne zagovaram doslovno hvatanje ljudi i šaputanje u uho. Plus, krunica dokazano djeluje.