s. Faustina, o. Gobbi

Premda neki katolici koje vrlo cijenim redovito mole krunicu i devetnicu božanskoga milosrđa, meni ta pobožnost nikada "nije sjela". Za razmatranje Kristove muke neizmjerno mi je draži Križni put. Ako mi je do moljenja krunice nakon nezamjenjive i neusporedive Gospine, puno prije ću odabrati onu zlatnu. Od nove pobožnosti odbija me poznata slika koja istovremeno uspijeva biti šećerno patetična i neonski hladna. Druga stvar koja mi ne paše je naglasak na razmatranju Muke upravo na Uskrs i vazmenu osminu.

Ove moje primjedbe ne vrijede više od osobnog zapažanja i stava koji nikako ne želim nametati drugima. Ako vam odgovara ova pobožnost, samo naprijed.

Dobio sam već prije nekog vremena dva teksta koji su nastali kao nesustavni kompendij prigovora na objave sv. Faustine Kowalske i povezanu pobožnost koja se posebno proširila za poljskog pape koji je tu redovnicu proglasio blaženom i svetom. U globalu mi se učinilo korisnim da ove argumente stavim pred čitatelje bloga, premda se većini zamjerki može naći više ili manje uvjerljiv protuodgovor.

Faustina Kowalska: prvo - rtf / pdf, drugo - rtf / pdf

***

S manje zadrške donosim tekst u kojemu se kritiziraju navodna viđenja o. Stefana Gobbija. Općenito nisam pretjerano zainteresiran za privatne objave, a posebno ne one čija se starost mjeri tek desetljećima umjesto stoljećima. Tako sam o samom o. Gobbiju pročitao tek usputno poneku informaciju, a tekst u nastavku nije me potaknuo da idem u daljnja istraživanja.

Stefano Gobbi - rtf / pdf

***

Slodobni ste, dakako, iznijeti kontraargumente u komentarima ako vam je do toga stalo.

Što nije u redu s pobožnošću Božanskom Milosrđu koja potječe
iz objava sestri Faustini Kowalskoj

Papu Pija XII. kad mu je ova pobožnost privukla pozornost nisu toliko zabrinule pripadne joj molitve koliko okolnosti ukazanjâ s. Faustini i sadržaj tih ukazanja. Naime zabrinule su ga tobožnje Isusove riječi poljskoj redovnici i ono što joj je naš Gospodin navodno naložio da objavi. Stoga je ovu pobožnost, uključujući Faustinine zapise, stavio na Index librorum prohibitorum, crkveni popis zabranjenih knjiga. Taj popis više ne postoji, otkako ga je Pavao VI. formalno ukinuo 14. lipnja 1966., što je u jednu ruku šteta, ali u drugu: da još postoji, bio bi zaista pregolem, s obzirom na to da se gotovo svemu što se danas piše može naći zamjerki sa stajališta katoličke vjere.

Dakle Pio XII. uvrstio je spise s. Faustine na Indeks, to će reći: smatrao je da bi njihov sadržaj mogao katolike odvesti u zabludu ili na stranputicu. A potom, u vrijeme pontifikata Ivana XXIII., spise o Božanskom Milosrđu zasnovane na objavama s. Faustini dvaput je osudio Sveti oficij, koji se danas zove Kongregacija za nauk vjere. To tijelo pod izravnom je papinom upravom i zaduženo je za čuvanje čistoće katoličkog nauka, te bdije i nad spisima koji se raspačavaju unutar Katoličke crkve. Ako papa želi ispraviti mišljenje vjernikâ o nekoj temi, obično to čini preko Kongregacije za nauk vjere. Prema tome možemo smatrati da njezini proglasi, izjave i dokumenti potječu od samog pape.

Prvu od dviju osuda Sveti je oficij donio na zajedničkoj sjednici 19. studenog 1958. Izjava je sadržavala tri zaključka o štovanju Božanskog Milosrđa proizišlom iz objava s. Faustini:

1. Nema dokaza o nadnaravnom porijeklu ove pobožnosti.

2. Ne treba ustanoviti nikakav blagdan Božanskog Milosrđa.

3. Zabranjuje se širenje slike i spisa posvećenih ovoj pobožnosti.

Dakle bilo je zabranjeno čak i objavljivanje slike Milosrdnog Isusa.

Svi smo vidjeli tu sliku, makar u prolazu, i mogli bismo je prepoznati. Ona kao da je imitacija slike Presvetog Srca Isusova, imitacija s jednim nedostatkom: ne vidi se Srce koje nas je toliko ljubilo da se dalo našim grijehom izraniti i probosti kako bi nas od njega otkupilo. Taj je nedostatak znakovit, jer pobožnost Božanskom Milosrđu proistekla iz objava s. Faustini podrazumijeva očekivanje bezuvjetnoga Božjeg milosrđa, ne zahtijevajući od nas nikakvu pokoru, nikakvo sudjelovanje u Kristovu ispaštanju za naše grijehe. Takva je pobožnost svjetovna, pa nije čudno što se, u duhu idolopoklonstva, onima koji budu štovali sliku Milosrdnog Isusa obećava pobjeda nad neprijateljima već u ovom životu.

Svoju drugu uredbu o štovanju Božanskog Milosrđa nadahnutom objavama s. Faustini Sveti je oficij objavio 6. ožujka 1959. U njoj opet zabranjuje da se širi slika Milosrdnog Isusa i spisi s. Faustine o čašćenju Božanskog Milosrđa, a kaže se i da je na biskupima da odluče o tome kako ukloniti one slike Milosrdnog Isusa koje su već izložene za javno štovanje.

Dvojica papa dakle snažno su opomenula vjernike na duhovnu opasnost od ove pobožnosti. Pio XII. stavio ju je na Indeks, a Ivan XXIII. dvaput osudio preko Svetog oficija. No onda ju je ponovo lansirao Ivan Pavao II., koji je već u prvoj godini svojeg pontifikata pokrenuo postupak za kanonizaciju s. Faustine te za ustanovljenje blagdana Božanskog Milosrđa. Na Bijelu nedjelju, 30. travnja 2000. proglasio je s. Faustinu sveticom, a Bijelu nedjelju Nedjeljom Božanskog Milosrđa. I kako se ne zabrinuti zbog toga, pogotovo znamo li da je 30-40 godina prije s. Faustine jedna druga poljska redovnica, Marija Franciska Kozłowska, u istom gradu (Płock) primila objavu "božanskog milosrđa", u skladu s kojom je sa svećenikom Janom Kowalskim osnovala pokret mariavitâ. Ubrzo je Kozłowsku i Kowalskog papa Pio X. izopćio, a njihova sekta najprije se priključila starokatolicima, ali su je poslije čak i oni izopćili, zbog "mističnih zaruka" njezinih svećenika sa "sestrama". Jana Kowalskog je na čelu mariavitske "Crkve" naslijedila njegova žena, "biskupica". Sjedište je mariavitske sekte grad Płock s mariavitskom katedralom – "Hramom milosrđa i ljubavi", grad u kojem su objavu o "božanskome milosrđu" primile i s. Marija Franciska Kozłowska i s. Faustina Kowalska, zbog čega su se mariaviti veoma obradovali crkvenom priznanju ove druge objave, smatrajući ga neizravnim priznanjem one prve.


Preuzetnost u spisima s. Faustine
(nekoliko primjera)

S. Faustina 2. listopada 1936. piše da joj se ukazao Gospodin Isus i rekao: "Sada znam da me ljubiš ne zbog mojih darova i milosti, nego jer ti je moja volja draža od života. Zato se sjedinjujem s tobom tako prisno kao ni s jednim drugim stvorenjem."

Naš Gospodin da se sjedinio sa s. Faustinom prisnije nego s bilo kojim drugim svecem, pa tako i Blaženom Djevicom Marijom, Bezgrešnom?! Kako je s. Faustina mogla misliti da joj je to kazao Gospodin?

Ona piše da joj se Isus 23. svibnja 1937. obratio ovim riječima: "Predragi biseru moga Srca!" No teško možemo povjerovati da bi se Krist Kralj, gospodar svega stvorenja, služio takvim sladunjavim rječnikom.

On joj 26. ožujka 1937. navodno kaže: "Vidim da je tvoja ljubav nadasve čista, čistija od anđeoske, tim više što ustraješ u borbi. Radi tebe blagoslivljam svijet." Međutim, s iznimkom Blažene Djevice Marije, ljudi nisu bezgrešni, pa stoga ni sposobni ljubiti čistije nego anđeli. A što se blagoslova svijeta tiče, valja ipak imati na umu da je dvije godine poslije izbio drugi svjetski rat.

S. Faustina tvrdi da je 4. veljače 1935. čula u duši glas: "Od danas više se ne boj Božjeg suda, jer tebi neće biti suđeno." A znamo da osim Blažene Djevice Marije nitko nije slobodan od Božjeg suda, bilo pojedinačnog bilo općeg.

Kad se pak u travnju 1938. povodom proglašenja Andrije Bobole svetim s. Faustina rasplakala jer njezin red nije dao ni jednu sveticu, navodno joj je Isus rekao: "Ne plači. Ti si ta svetica." I tako opet podupro njezinu taštinu, a ne poniznost.

A što reći o dogodovštini s hostijom koja iz svetohraništa skoči Faustini u ruke pa ju ona vrati u svetohranište, i tako tri puta? Ili o hostiji koja je svećeniku dok je dijelio pričest ispala pa ju je Faustina pričuvala i čula u sebi glas: "Htio sam boraviti u tvojim rukama, a ne samo u tvom srcu."

Vidimo dakle da Crkva nije bez razloga bila odbacila pobožnost Božanskom Milosrđu zasnovanu na objavama što ih je primila s. Faustina. A zašto je tu pobožnost Ivan Pavao II. onako zdušno promicao, možda ćemo lakše shvatiti u svjetlu Faustinina zapisa riječî Milosrdnog Isusa o Poljskoj: da je posebno zavolio tu zemlju i da će ju bude li mu poslušna uzvisiti u njezinoj snazi i svetosti, te će iz Poljske proizići ona iskra koja će svijet pripremiti za konačni dolazak Sina Božjeg. U toj iskri možda je Ivan Pavao II. mislio da prepoznaje sebe? Ali Milosrdni Isus koji se ukazivao s. Faustini: je li to stvarno bio Isus?

Znamo da se sam đavao prerušuje u anđela svjetla, a katkad i u Svjetlo od Svjetla te nam obećava božansko milosrđe, zato da bi nas oslobodio za grijeh, a ne od grijeha.

***

"Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i
bude čuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu,
živjet će i neće umrijeti" (Ez 18,21)

Jesmo li obvezani vjerovati da je sv. Faustini Kowalskoj govorio Krist? – Ne. Privatne nas objave ne obvezuju. Premda Crkva može pobožnost nastalu iz takvih objava odobriti, istina je da postoje vrlo problematični zapisi u dnevniku s. Faustine. Prema tim zapisima:

– Isus je rekao Faustini da najveći grešnici imaju najveće pravo pouzdati se u njegovo milosrđe (1146);

– kazao joj je da on ni najveće grešnike ne može kazniti pozovu li se na njegovo milosrđe, nego ih tada u svom neiscrpnom i nedokučivom milosrđu opravdava (1146);

– propast će, kaže Faustina, samo ona duša koja želi propasti, jer Bog nikoga ne osuđuje na propast (1452);

– Isus je obećao spas duša koje budu štovale sliku Božanskog milosrđa i zajamčio njihovu pobjedu nad neprijateljima već ovdje na zemlji (48), dakle potaknuo je duše na idolopoklonstvo i magiju?;

– Faustina se s bolničarkom dogovorila te preko slike Božanskog milosrđa primila milost da ta bolničarka pokrsti neku umiruću Židovku bez njezine želje za krštenjem (916);

– Isus je zaželio da se počevši od Velikog petka pa kroz uskrsnu osminu obavlja devetnica u čast Božjem milosrđu, u kojoj središnje mjesto zauzima razmatranje Isusove muke, dakle zaželio je da se nakon korizme i Velikog tjedna vraćamo u korizmu i Veliki tjedan i tako pomućujemo tijek liturgijske godine?;

– jednom je u duši Faustina čula glas neka se ne boji Božjeg suda, jer da njoj neće biti suđeno (374);

– Krist joj je rekao da je njezina čistoća veća od anđeoske (534);

– ponudio joj je da radi nje, ako bi to željela, istog časa stvori novi, ljepši svijet, u kojem bi provela ostatak života (587);

– Krist, koji je bio u stanju podnijeti Muku naočigled svoje prežalosne Majke, nije u stanju podnijeti Faustinine suze ("Kćeri moja, prestani plakati, jer ne mogu podnijeti tvoje suze. Dat ću grešnicima sve što za njih moliš, ali prestani plakati", 928);

– rekao je Faustini da je s njom prisnije ujedinjen nego s bilo kojim drugim stvorenjem, jer da mu je njezina iskrena ljubav ugodna poput mirisa rosnog ružina pupoljka u rano jutro (1546);

– rekao joj je: "Naravno da si svetica" (1571);

– kazao joj je (586) da sva stvorenja, svjesno ili nesvjesno, hotimice ili nehotice, uvijek izvršavaju njegovu volju (što bi značilo: i Adam i Eva iskonskim grijehom, i Lucifer, i svi sotonisti, svi aborteri, svi oni koji Krista odbacuju i pogrđuju...);

– dušom potpuno uronivši u Boga, čula je glas: "Ti si moja najdraža kći" (1681);

– utonuloj u ocean božanstva Isus joj je rekao: "Sve što postoji tvoje je" (969);

– Blažena Djevica Marija Faustini je rekla: "Bog mi je naložio da tebi budem Majka na poseban i jedincat način" (1414);

– ukazala joj se u prozirnoj odjeći (677);

– pod misom Faustina je ugledala malog Isusa kako sjedi u kaležu i čula ga kako joj kaže da on tako boravi u njezinu srcu (1346);

– jednom joj je Isus došao u sobu prerušen u ispovjednika te mu se ispovjedila, a on joj pri odrješenju otkrio svoj pravi identitet (817);

– hostija je skočila iz svetohraništa Faustini u ruke pa ju je ona vratila u svetohranište, i tako tri puta (44);

– svećeniku je dok je dijelio pričest jedna hostija ispala pa ju je Faustina pričuvala i čula u sebi glas: "Htio sam boraviti u tvojim rukama, a ne samo u tvom srcu." (160)

Itd., itd.

Zar ne bi pred takvim ukazanjima, objavama i porukama trebalo pobjeći, bojeći se da su od đavla? Uostalom, zato su dnevnički zapisi s. Faustine i bili na Popisu zabranjenih knjiga. A zabrinjava i činjenica da njezinu "pobožnost božanskom milosrđu" revno promiče i karizmatski pokret, utemeljen na tzv. krštenju u Duhu, tj. na ismijavanju katoličkog nauka o posvetnoj milosti i o sakramentima. K tome oni koji prakticiraju tu pobožnost mogu biti skloni zamijeniti njome pobožnost Presvetom Srcu Isusovu, a "krunicom božanskog milosrđa" nadomjestiti izvornu, Gospinu krunicu.

Golemo Kristovo milosrđe i uvjeti da ga čovjek zadobije ionako su, bez ikakvih naknadnih posebnih vizija, dobro poznati iz stalnoga crkvenog nauka i nije potreban Faustinin "Dnevnik" da ih osvijetli. Naprotiv, taj dnevnik i "pobožnost božanskom milosrđu" koja je objavljena s. Faustini mogli bi nas zavesti na preuzetno ufanje u Božje milosrđe. Zato ih se treba kloniti.

***

Neistine u Plavoj knjizi

Gospa je o. Stefanu Gobbiju 10. veljače 1978. navodno rekla: "Tama će se spustiti na Crkvu, i postat će još gušća nakon što vaša nebeska Majka dođe po dušu prvoga od svojih predragih sinova, a to je papa Pavao VI., koji podnosi na križu svoju krajnju žrtvu." "Dok je on živ, zahvaljujući njegovu gorkome mučeništvu mogu još zaustavljati ruku Božje pravde. Ali nakon njegove smrti sve će se srušiti." [147(d)(e)]

Papa Pavao VI. umro je 1978. Naslijedio ga je Ivan Pavao I., koji je umro iste godine. O. Gobbi kaže da mu je Djevica Marija rekla da će počevši od pontifikata Ivana Pavla I. Katolička Crkva biti srušena.

*

O. Gobbi navodi da mu je Gospa 24. prosinca 1978. rekla: "Njegov drugi dolazak, predraga djeco, bit će poput prvoga. Kakvo je bilo njegovo rođenje u ovoj noći, takav će biti i povratak u slavi, prije Njegova konačnog dolaska radi posljednjeg suda, čiji je trenutak međutim još skriven među Očevim tajnama." "On će doći da uspostavi svoje kraljevstvo u svijetu, nakon što porazi i uništi svoje neprijatelje." [166(e)(h)]

A 24. prosinca 1983. navodno mu je rekla: "Pripremite se za Isusov slavni povratak. Njegovo je drugo rođenje na domaku." [279(j)(k)]

Milenaristički nauk, prema kojemu će se Krist, bilo tjelesnim rođenjem bilo dolaskom u slavi, vratiti na zemlju da na njoj neko vrijeme vlada, krivi je nauk koji postoji još od prvoga stoljeća i Katolička ga je Crkva osudila.

*

Don Gobbi tvrdi da mu je Blažena Djevica Marija 3. srpnja 1987. godine unutarnjim govorom poručila da će se "još ove godine zbiti veliki događaji". Tu obavijest njegov je pokret proširio u mijunima letaka, i obrukao se, jer je ta godina protekla bez nekih upadljivih osobitosti. A povrh toga "Gospa" je te "velike događaje", što zapravo i nije čudno, izričito dovela u vezu s međugorskim ukazanjima: "… kako sam pod pečatom tajne objavila i djeci kojoj se i dalje ukazujem u Međugorju."

*

Prema navodima o. Stefana Gobbija Gospa mu je 11. rujna 1988. rekla: "Kroz deset godina navršit će se punina vremena na koje sam vas upozorila, počevši od La Salettea pa sve do mojih sadašnjih ukazanja." "U razdoblju od deset godina dovršit će se vrijeme velike nevolje prije drugog dolaska Isusova, prorečeno u Svetom pismu,." [389(d)(f)]

Dakle do 11. rujna 1998. trebala su se ispuniti sva obećanja koja je Marija dala čovječanstvu otkako se bila ukazala u La Saletteu, uključujući sva obećanja samom o. Gobbiju, pa tako i drugi Isusov dolazak. Godina 1998. došla je i prošla: nije se dogodilo ništa.

U ukazanjima koja je Crkva odobrila Gospa govori istinu. Kad kaže da će dati znak, onda ga i dadne: npr. ples Sunca u Fatimi 13. listopada 1917. Međutim Djevica Marija koju poznaje o. Gobbi laže, krši svoja obećanja, proturječi crkvenom nauku… To nije Djevica Marija koju štuje Katolička Crkva, nije Majka Božja, nije Bezgrešno Srce Marijino.

*

O. Stefano Gobbi navodi da mu je Gospa 17. lipnja 1989. rekla: "666 naznačeno tri puta, odnosno treći put, izražava godinu 1998. U tom će povijesnom trenutku masonerija potpomognuta iz crkvenih krugova uspjeti ostvariti svoj glavni naum: Krista i njegovu Crkvu nadomjestit će idolom: lažnim Kristom i lažnom Crkvom." [407(p)]

O. Gobbi dakle kaže da je Blažena Djevica Marija, koja je bezgrešna i od koje ne može poteći nikakva laž, ustvrdila da će do 1998. godine Katolička Crkva postati lažna Crkva, koju vodi lažni Krist.

To unutarnje čuvenje nije se obistinilo. Takvi navještaji ne dolaze od Boga niti su božanski nadahnuti. Ne služe ničemu drugom nego kvarenju vjernika.

*

O. Stefano Gobbi navodi da mu je Gospa 1. siječnja 1990. rekla: "S istekom posljednjeg desetljeća ovoga stoljeća dovršit će se događaji koje sam vam pretkazala." "U tom vremenu svojim ću vas majčinskim djelovanjem pripraviti da primite Gospodina koji dolazi." "Ja vas pripravljam za njegov dolazak." [417(b)(f)(h)]

Nijedan od događaja što ih je o. Gobbi od 1972. najavljivao kao prorečene od Gospe nije se zbio. Krist se nije ponovo rodio. Kraljevstvo Božje nije sišlo na zemlju, jer je već bilo tu (Katolička Crkva). Antikrist nije zavladao Crkvom... Te laži ne mogu potjecati od Blažene Djevice Marije.

*

Prema navodima o. Gobbija Gospa mu je 5. prosinca 1994. kazala: "Potvrđujem da će se na veliki jubilej 2000. ostvariti trijumf mojega Bezgrešnog Srca, koji sam vam prorekla u Fatimi, i poklopit će se sa slavnim povratkom Isusa Krista da uspostavi svoje kraljevstvo u svijetu. Tako ćete napokon moći vlastitim očima vidjeti novo nebo i novu zemlju." [532(i)]

Eto još jedne obmane, tvrdnjom o trijumfu Bezgrešnog Srca Marijina, novom nebu i novoj zemlji i slavnom Isusovu povratku. Katolička Crkva naučava da je vjerovanje u povratak Isusa Krista da bi kraljevao na zemlji svjetovna mesijanistička obmana Antikristova. Novo nebo i nova zemlja počeli su u naraštaju koji je živio u doba Isusa Krista, kako je on sam kazao. Nova zemlja zemaljski je odjek Kraljevstva Božjeg, posljedica pobjede nad Sotonom ostvarene Kristovom krvlju na križu. Novo nebo pojavilo se kad je arkanđeo Mihael zbacio s neba Sotonu, a Krist svladao grijeh svojom krvlju. U punini bit će dosegnuto na dan Kristova konačnog povratka.

*

Svećenstvo o objavama o. Gobbiju već predugo šuti. Vrijeme je da digne glas i razotkrije đavolju obmanu. Što duže bude šutjelo, to više će odgovarati pred Gospodinom Isusom na Sudnji dan.

Katolička Crkva sa svojim naukom, sakramentima, pobožnostima, sakramentalima i marijanskim naučavanjem više je nego dovoljno bogata da hrani duše još mnoge i mnoge godine. Treba se moliti da po Bezgrešnom Srcu Marijinu Gospodin Isus Krist podigne zdrav međunarodni marijanski pokret kako bi se oni koji gladuju mogli nasititi obiljem Božje milosti.

Prema:
http://www.catholicdoors.com/isit/isit01.htm
https://charismatismus.wordpress.com/category/irrgeistige-erscheinungen/don-gobbi/