Sv. Josip, zaštitnik u smrtnom času

Primivši papa Klement XI. svete sakramente umirućih rekao je svom nećaku kardinalu: »Pogledaj me dobro! Gle, kako svršavaju sve časti i veličine ovoga svijeta. Ništa nije veliko, što nije veliko u očima Božjim. Ne teži nikada za kojom drugom časti nego samo za ovom svetom i pravom časti«. Uto je došla svetkovina sv. Josipa. Papa je ćutio blizu smrt pa je govorio: »Uvijek sam držao milog sv. Josipa moćnim zagovornikom kod Boga, i oduvijek sam želio umrijeti na njegovu svetkovinu. Danas se ona slavi, i ja se nadam, da će se moja želja brzo ispuniti«. I doista je papa umro onaj dan. Ovako što izvanredna ne trebamo moliti, ali je veoma dobro i spasonosno moliti sv. Josipa, da nam bude pomoćnik na času smrti.

Sveti Josip je naš moćni zaštitnik u smrtnom času.

Veliki štovatelj sv. Josipa bio je Alfonzo Liguori. On nam ovako govori o štovanju sv. Josipa: »Ja bih svakome svjetovao, da prema ovom svecu goji veliku pobožnost, jer sam često iskusio, da on može veoma mnogo postići kod Boga. Ja već više godina na njegovu svetkovinu od njega tražim koju posebnu milost, i svaki put bude uslišana moja molitva. Kako mi svi moramo umrijeti, to bismo trebali imati baš osobitu pobožnost prema sv. Josipu, da nam isposluje sretnu smrt, jer ga svi katolici drže zagovornikom umirućih, koji svojim štovateljima pomaže u smrtnom času. Za to imaju tri razloga: 1.) Isus ga ljubi ne samo kao prijatelja, nego kao oca, pa je zato njegovo zauzimanje mnogo moćnije nego li kojeg drugog sveca. 2.) On je dobio osobitu moć proti zlim dusima, koji nas napastuju u času smrti. Kako je on, našega Spasitelja oslobodio od zasjeda Herodovih, tako mu je Bog dao moć braniti umiruće od vražjih napadaja. 3.) Prisutnost Isusa i Marije kod njegove smrti dala mu je pravo, da on svojim vjernim slugama priskrbi svetu i blagu smrt. Ako ga dakle budu u vrijeme zazivali, to će im on ne samo pomoći, nego će im još pribaviti pomoć Isusa i Marije.«

Ovako nas sv. Alfonzo potiče, da se sv. Josipu osobito molimo kao zaštitniku u onom teškom posljednjem času života. Navedeni nas razlozi doista mogu uvjeriti o Josipovoj moći i pripravnosti, da nam pomogne. Osim BI. Djevice nema nitko tolike moći kod Isusa kao on, koji mu je bio na zemlji kao otac i hranitelj. Isus ne može odbiti nijedne njegove molbe. Josip je Isusa oslobodio od smrti umaknuvši Herodu i time je osramotio i pobijedio vraga, koji je htio pomoću Heroda uništiti Spasitelja. Pa zato nema mjesta vragu uz smrtnu postelju onoga, uz koga stoji sv. Josip; ondje ne dopire vražja mržnja i zloba. Sveti Josip je na smrti okusio slast i utjehu prisutnosti Isusa i Marije, on je umro u njihovom slatkom naručaju, njemu je bila smrt početak najveće sreće. Ovakovu sretnu smrt on svima želi i on će je isprositi svima onima, koji ga za nju mole.

Evo dva upravo čudesna primjera, kako je sv. Josip pomogao u smrtnom času.

[...]
Drugi primjer pripovijedao je Kellermann, biskup u Munsteru. Njega su jedne noći pozvali bolesniku. Kad je došao u označenu kuću, rekli su mu, da ondje nema bolesnika. On se je vratio i tek što je legao, netko jako zalupa na vanjskim vratima i zaviče da se opet vrati u onu istu kuću. Ponovno dođe u onu kuću i stade ispitivati, da li ipak nije tko ondje bolestan. Rekoše mu da nije. Nije bilo druge, nego se opet vratiti. Putem najednom osjeti, kako ga je netko čvrsto uhvatio i neki ga je glas molio, da se opet brzo vrati u onu istu kuću jer je skrajnje vrijeme. Onaj glas čuo je i zvonar, koji ga je pratio. Kada je treći put svećenik došao na isto mjesto, ipak doznade, da gore u kući stanuje neka starica posve osamljena. Kad je Kellermann unišao u njezinu sobu, doista nađe staricu teško bolesnu. Ona reče: »Hvala Bogu, kad ste došli«. Iza primljene utjehe sv. vjere bila je starica veoma sretna. Na upit svećenika, da li je molila za sretnu smrt, odgovori mu starica: »Ja sam se svaki dan molila sv. Josipu, da mi isprosi sretnu smrt. Eno tamo je na prozoru stara knjiga, iz koje sam svaki dan tu molitvu molila«. Potresen i ganut reče svećenik: »Zahvalite skupa sa mnom sv. Josipu, što sam bio triput čudesnim načinom k vama pozvan«. Oni su zajedno zahvalili Bogu, i starica je iza toga predala Bogu sretnu dušu.

Štovatelji sv. Josipa! Poprimimo i mi sveti običaj, da se svaki dan molimo sv. Josipu za sretnu smrt. Ali nešto nemojmo zaboraviti, što je veoma važno. Budimo u životu slični sv. Josipu, a onda će molitva naša imati uspjeha. Njegov je život bio pun svetih djela, on je živio za Isusa i Mariju, njegov je život bio samo ljubav prema Bogu. Sv. Franjo Saleški kaže, da je Josip umro od prevelikog žara ljubavi. Smrt je odjek života, kakav život takva smrt. Moliti si sretnu smrt, a živjeti po svojim strastima i gaziti zakon Božji — to je najveća ludost i uvreda Božja. Zato nasljedujmo pravednost sv. Josipa i njemu se molimo za sretnu smrt, i naša će molba biti sigurno uslišana. Onda će se i na nama ispuniti riječi sv. Pisma: »Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt njegovih svetih«. (Ps. 115, 15.). Završimo s pobožnom molitvom: »Sv. Josipe, uzvišeni branitelju umirućih, budi mi u pomoći, da u tvojem naručaju uzmognem izustiti slatke i utješljive riječi: Isuse, Marijo i Josipe, u ruke vaše predajem srce i dušu svoju. Amen.«


Đuro Cezner, Blagoslovljen Bog u svojim svetima: kratke pouke za blagdane i razne zgode, Sarajevo 1938.