S užasom sjeća se čovječanstvo kralja Heroda, koji dade poubijati nevinu dječicu. Poubijao ih je jednostavno zato, što se bojao za svoj udoban i rasipan život. Kako je grdan i ružan taj grijeh Herodov! I umro je zato u strahovitim mukama; crvi ga živa rastočiše. Herod je umro, ali njegov grijeh još živi. Živi i sad po gradovima i selima. Svuda hodaju majke na kojima su kaplje krvi nevine dječice, koju one poubijaše. Današnji svijet gotovo da se više i ne zgraža nad tim, ali ipak Bog to osuđuje isto tako kao i pokolj Herodov u Betlehemu. I još je grozniji ovaj grijeh od Herodovog. jer Herod nije bio otac ni majka one dječice, ali danas vlastiti roditelji to čine i to posve svijesno i proračunano: »Imam ih dvoje, troje — a ti četvrto, peto moraš pod nož...«
Još ne možemo da zaboravimo onih užasnih žrtava svjetskog rata, onih 10 milijuna mrtvaca, u cvijetu svoje mladosti ugašenih života. Čovjek zadršće. Pa ipak, šta je taj broj u usporedbi s onim brojem žrtava nevine djece, što ih poubijaju moderne majke, koje su izgubile vjeru i strah Božji! Broje neki na čitave milijune ovako poubijane djece u modernoj Evropi.
Poznata je činjenica i u Francuskoj i kod nas: oni krajevi, u kojima je živa vjera u Boga i vječni život i gdje ljudi idu u crkvu, tamo ima djece, ali gdje je zamrla vjera, tamo ili zaprečuju da i ne dođe do začeća ili kad dođe onda majka ubija.
Imaš li kod kuće djece? Na primjer jedno takovo od 6 ili 7 godina, umiljato, veselo i dobro dijete. Metni ga, majko, sebi na krilo i pogledaj duboko u njegove mile oči. Kakova uzvišena ljepota i kakova nadnaravna toplina izbija iz njih i uzdiže tebe! Ćutiš, kako ti s neopisivom ljubavlju ovija svoje ručice oko vrata. A sad: da uzmeš veliki kuhinjski nož te prerežeš nevinom djetetu i milom čedu vrat...?! Da, draga majko! Ti se zgražaš, i ja se zgražam, kad pomislim na onolike majke, koje umoriše svoju dječicu još prije nego su i krštena, i još prije nego su s njihovih usana mogle čuti slatku riječ: »Mama!« »Majko!«
Groza nas hvata i kod pomisli, kad se na sudnjem danu pojave sve ove male ljepušne glavice nevine dječice, poubijane prije sv. krštenja, i kad proplaču ona dječja lišća, što ne će nikada licem u lice pogledati Boga, a to samo zato, jer im majke zakrenuše vratom prije nego ugledaše Božje svijetlo. Zato, majke, natrag Bogu i natrag vjeri otaca naših, pa će nestati tih strašnih modernih grijeha iz našeg naroda.
Nikola Buljan (sastavio), Katolička djevojka i Katolička majka, Zagreb 1938.
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.