petak, 11. ožujka 2016.

Gostujući autor - Najnovija bergogliovska novotarija: ispovijed bez ispovijedi


Kad bi barem bilo moguće izbjeći sad već malone besprekidno komentiranje riječi i čina pape Franje! Međutim kako zanemariti javne iskaze jednog pape, pogotovo s gledišta Fatime? A u ovom trenutku Bergogliova pontifikata krajolik je Crkve razrovan bombama što ih Franjo gotovo svakog tjedna baca u neobaveznim propovijedima, razmatranjima, konferencijama za novinare i ostalim istupima izvan okvira enciklika i drugih formalnih papinskih očitovanja.

Evo jedne bombe iz veljače, od Čiste srijede. Bačena je u propovijedi "misionarima milosrđa" za vrijeme mise na kojoj su dobili "mandat", koji uključuje "ovlast odrješivanja od stanovitih grijeha pridržanih Svetoj stolici (za koje ionako može dati odrješenje svaki župni svećenik). Misionarima je rečeno – nevjerojatno, ali u ovom trenutku možda ne i iznenađujuće – da trebaju dati odrješenje čak i pokornicima koje je sram govoriti i koji, zato što očekuju da će opet zgriješiti, nisu uopće izrazili čvrstu odluku da se poprave:
"Ako netko dođe i osjeća da treba skinuti neki teret s duše, ali možda nije kadar to izreći, no ti si shvatio... u redu je, on je to rekao gestom dolaska. To je prvi uvjet. Drugo, on se kaje. Ako je došao, to je zato što više ne želi upadati u onakve situacije, međutim ne usuđuje se to reći, boji se reći to i onda ne biti u stanju izvršiti. Ali ako ne može izvršiti, ad impossibilia nemo tenetur [nitko nije dužan učiniti nemoguće]. Gospodin razumije takve stvari, razumije jezik gestâ. Imajte raširene ruke, da biste razumjeli što je to u takvim srcima što ne može biti izrečeno, ili izrečeno na taj način... dijelom zbog srama... shvaćate? Morate primiti svakoga s njegovim jezikom, kojim on može govoriti."

Da ne bude dvojbe o njegovim nakanama u tom pogledu, Franjo je isto rekao i dan prije (9. veljače) grupi kapucina, izrazivši tako želju da svaki svećenik u Crkvi daje odrješenje nijemim pokornicima:
"Postoje u životu različiti jezici; jezik riječi, a postoji i jezik gestâ. Ako mi neka osoba pristupi, u ispovjedaonici, to je zato što osjeća neko opterećenje, kojeg bi se htjela osloboditi. Možda ne umije to reći, ali njezino je pristupanje gesta. Ako je pristupila, znači da se želi promijeniti, prestati nešto činiti; željela bi promijeniti sebe, postati drukčijom osobom i kaže to gestom pristupanja... Nije nužno postavljati pitanja: „Ali ti, ti...?“

Ako osoba dođe [na ispovijed], to je zato što u duši želi prestati nešto činiti. Ali često ljudi ne mogu, jer su uvjetovani svojom psihologijom, svojim životom, svojim stanjem... Ad impossbilia nemo tenetur."

Prije svega, taj sasvim pogrešan savjet znači zapravo razaranje sakramenta ispovijedi, jer iz njega uklanja ispovijed, tj. samu njegovu materiju, ostavljajući tek formu. To je tako očito da nije potrebna potkrepa nikakvim navodom crkvenog nauka, premda bi se naprosto mogao citirati novi Katekizam (§ 1456), koji nedvosmisleno tvrdi: "Priznanje grijeha svećeniku bitan je dio sakramenta pokore: ‘Pokornici moraju u ispovijedi nabrojiti sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon što su se pomno ispitali, čak i ako je riječ o najtajnijim grijesima...’"

(Napomena: Ovdje ne govorimo o nuždi u kojoj nema vremena za normalnu ispovijed, npr. ako će se avion srušiti ili ako osoba na samrti ne može govoriti, ali može dati neki jasan znak pokajanja. U takvim je slučajevima dopustivo da se bez nabrajanja grijeha dobije odrješenje. Usp.: kanon 961.)

Drugo, kad je riječ o shvaćanju prema kojemu bi sram ispričavao grešnika od dužnosti da u ispovijedi nabroji svoje smrtne grijehe, taj sram rođen je iz oholosti: pokornik ne želi biti ponižen otkrivanjem svojih teških grijeha ispovjedniku. Posve je zapanjujuće da rimski prvosvećenik – pa makar i ovaj sadašnji – može izjaviti da grešnik opterećen ohološću, koji ne može podnijeti da ispovjedniku govori o svojim grijesima, može dobiti odrješenje dok oholo izbjegava neugodnost.

Naposljetku, jednako razorno za sakrament, i jednako zapanjujuće, jest Franjino mišljenje da od grešnika ako sumnja u mogućnost da se popravi tražiti izraz čvrste nakane da se popravi znači tražiti nemoguće, jer da "njegova psihologija... njegov život... njegovo stanje" onemogućuju da prestane griješiti. Koga li sve takva isprika za grijeh ne bi pokrivala, i što bi onda bilo sa zahtjevom za čvrstom odlukom o popravku, bez koje odrješenje nije valjano? Franjo, izgleda, misli da može taj zahtjev preskočiti, premda ni on ni bilo koji ispovjednik nemaju vlast to učiniti.

Kao što poučava sveti Alfonz Liguori, crkveni naučitelj, čvrsta odluka više ne griješiti "nerazdvojna je pratnja istinskog pokajanja" i "nužan uvjet za oproštenje grijeha... Nemoguće je da Bog oprosti grešniku koji je i dalje voljan vrijeđati ga... Tko može sumnjati u to da je ispovijed takva čovjeka ismijavanje pokore? Tko može vjerovati da njegovo odrješenje ima ikakvu valjanost?"

Možda sam previše sumnjičav, ali meni se čini da je ovaj nevjerojatni poziv na podjeljivanje odrješenja nijemim grešnicima koji nisu voljni ili kadri obvezati se na promjenu svoga života još jedan korak prema završnici pripuštanja javnih preljubnika u drugom ili trećem "braku" k svetoj pričesti. Ljudi u preljubničkim zajednicama samo trebaju ustrajati na tome da ispovjednik prihvati Franjin savjet i ne postavlja im nikakva pitanja o njihovim grijesima jer "previše ih je sram" o tim grijesima raspravljati i smatraju "nemogućim" da ih prestanu činiti, zbog "svoje psihologije... svojeg života... svojeg stanja". Mnogi svećenici upravo će tako postupiti – i mnogi su postupali tako desetljećima, ali bez blagodati papina kimanja i namigivanja. Posljedično ismijavanje sakramenta ispovijedi dovest će do tko zna kolikog broja nevaljanih odrješenja.

Katolički je um gotovo zgromljen pred ovim poraznim pontifikatom, koji zacijelo naznačuje da se približava početak, vrlo dramatičnog, razrješenja našeg stanja. Neka nas Gospa Fatimska štiti u predstojećim olujama!

7. ožujka 2016.
Christopher A. Ferrara

http://www.fatimaperspectives.com/fe/perspective837.asp

Broj komentara: 20:

  1. Prije 3 godine na jednoj duhovnoj obnovi franjevac koji ju je vodio pripremao nas je na ispovijed... Tijekom izlaganja naveo je neke primjere iz prakse... I rekao kako mu je jednom u ispovjedaonicu usla zena koja je samo plakala. Nije jednu rijec izustila. On joj je podijelio odrijesenje jer je vidio da se kaje... Tada sam, cuvsi to, pomislila: kako neobicno da se netko javno hvali svojim teskim prijestupom protiv svecenickog pomazanja... A danas, citajuci ovaj tekst, nisam se nimalo iznenadila. Doista, onaj tko je raskajan i ljubi Gospodina stavit ce postrani svoju oholost barem u tom casu i priznati: Oce, sagrijesih protiv tebe... Ako toga nema, nije li taj na ispovijed dosao da se ucvrsti u uvjerenju da je zapravo dobar i da mu spasenje Krizem Kristovim nije potrebno? Jako je zalosno gledati naseg Papu Franju jer ostavlja dojam da uopce ne zna zasto je svecenik, a kamoli papa...

    OdgovoriIzbriši
  2. S obzirom da već pedesetak godina imamo anglikansku misu, možda ćemo uskoro imati i anglikanski oblik sakramenta ispovijedi; osim osobne ispovijedi svećeniku oni imaju i kolektivnu ispovijed kao dio šireg slavlja, tj. liturgije, gdje naravno nema uopće nabrajanja pojedinačnih grijeha svakog osobno. Sudeći prema citatima naših teologa u serijalu Semper infideles na blogu Christus Rex, i to iz vremena prije sadašnjeg pontifikata, izgleda kao da slične koncepcije već dulje vremena postoje. Ako je tako, ne bi se trebali iznenaditi ako doživimo da sakrament ispovijedi kakvog poznajemo sasvim iščezne. Uostalom, što i Ferrara u svom tekstu dotiče, to već i jest velikim dijelom potvrđeno u pastoralu u mnogim zapadnim zemljama i to ne kroz anglikansku ispovijed u sklopu mise nego kroz jednostavno nestajanje ispovijedi ili njenu desakramentalizaciju, pretvaranje u obični razgovor između svećenika i "pokornika". Tako možda uskoro dobijemo neki surogat za sakrament u sklopu mise koja bi bila naravno "sposobna posredovati horizontalnu humanost" i kroz ignoriranje stvarnosti grijeha. Uzmimo da bi takva ispovijed naglašavala pomirenje pokornika i s Crkvom, za što se neki žale da danas (još) važeća forma dovoljno ne pokazuje. Koji se sakrament sljedeći na redu za takvu vrstu "aggiornamenta"? Naravno, sve to pod uvjetom da Bog ne intervenira.

    OdgovoriIzbriši
  3. Postoje slučajevi kad se ne mora govoriti . Bludnica koja je Isusu oprala noge svojim suzama i otrla ih svojom kosom nije ništa govorila, nego je puno ljubila- zato joj je mnogo i oprošteno. Po vašem ni jedan gluhonijemak , ni osoba u komi, ni oni na samrti , ni stranac , ni mentalni bolesnik ,... ne bi mogao dobiti odrješenje. Ako je npr. neki student u protestantskoj zemlji , gdje NO služi svećenik na francuskom kako da se on ispovijedi.Zar onaj iz Evanđelja koji se bio u prsa i plakao nije otišao kući opravdan.Mene više brine mlakost naših svećenika , neznanje, nezainteresiranost i nebriga . Kod jednog ne možeš dobiti odrješenje jer se ne misliš promijeniti , kod drugog ( sada već biskup) uvjeravanje da to nije grijeh , a kod obojice neznanje kako da izađeš iz grijeha. Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Razlika s bludnicom koja je oprala Isusove noge je naravno sto joj je sam Isus oprostio grijehe (kao i nekim drugima koji mu nisu trebali reci svoje grijehe da bi ih znao), a ispovjednik jasno nije Isus, nego djeluje u ime Isusovo i Gospodin po njemu oprasta grijehe, a Crkva je objasnila koji su uvjeti da bi se odrjesenje moglo podijeliti. Gluhonjemak se moze izraziti putem znakovnog jezika ili pisati svoje grijehe i pred ispovjednikom ih pokazati. Osoba u komi se ne moze ispovijediti (mozda moze dobiti posljednju pomast koja ima ucinak i oprostenja grijeha). Kao sto je u clanku napisano, osoba na samrti treba znakovima pokazati svoje kajanje, ali to je izvanredna situacija jednako kao sto je izvanredno kada se dijeli opce odrjesenje bez pojedinacne ispovijedi zbog velike zurbe s obzirom na nadolazecu opasnost (prirodne katastrofe, bitka koja zapocinje itd.) Mentalni bolesnik se ne moze ispovijediti, ako je trajno u tom stanju, onda ne moze smrtno sagrijesiti, a ako ima periode lucidnosti, onda se treba ispovijediti u tim razdobljima. Student ili opcenito putnik u stranoj zemlji moze se koristiti nekom od knjizica u kojoj su usporedno zapisani popisi grijeha na razlicitim jezicima ili preko prevoditelja (koji je takodjer vezan ispovjednom tajnom).

      Uglavnom, ne treba izmisljati toplu vodu, Crkva je puno preciznije odgovorila na sva ova pitanja vec odavno i treba se o tome informirati, a ne predlagati svetogrdna rjesenja koja su davno osudjena.

      Izbriši
    2. Zanimljivo je kako bi današnje milosrđe prošlo na testu sv. Ante - on začudo smatra da se ne smije dati odrješenje ako se netko ne misli promijeniti: murusinexpugnabilis.blogspot.hr/2016/01/sv-antun-padovanski-o-uvjetima-za.html

      Abraham

      Izbriši
  4. U Palmotićevoj prošle nedjelje svećenik je u propovijedi rekao da katolici koji kritiziraju papu Franju čine grijeh protiv Duha Svetoga, a na kraju mise uputio je rastavljenima i ponovno vjenčanima poziv na duhovni razgovor i rekao da se oni mogu s Bogom pomiriti izvan ispovijedi.
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Znate možda koji svećenik?

      L.

      Izbriši
    2. Znam, naravno, ali ne znam je li baš pošteno i korisno da ga ovako anoniman ovako javno imenujem.
      M. P.

      Izbriši
    3. Šteta, nije loše ljude upozoriti na takve. Misa je javna, propovijed je javna, ukoliko ste točno prenijeli, ne vidim zašto bi bilo nepošteno imenovati ga.

      L.

      Izbriši
    4. Upravo sam razgovarao o tome s jednim prijateljem, koji me je upozorio da možda cjepidlačim i da možda taj svećenik "pomirenju s Bogom" koje je spomenuo nije pridao isto značenje kao ja. Složio sam se s njim. Dakle možda sam krivo shvatio. Sad kad sam se, eto, na neki način ogradio, mislim da smijem reći i o kojem se svećeniku radi. To je p. Petar Galauner, prijatelj pape Franje, kojemu se kad ga je ugledao u sarajevskoj katedrali (u lipnju prošle godine) lice ozarilo od radosti. P. Galauner je između ostalog, rekao bih, neokatekumenist i međugorac (i izričito u propovijedima), a zbog njegove blagosti, tako sam barem pročitao na narod.hr, prigodom mise za mlade u Palmotićevoj uvijek je veliki red za ispovijed kod njega.
      M. P.

      Izbriši
    5. Ja se mogu nadoezati da pater Trstenjak nedjeljom pod misom u 8 svako malo podastrije biser kroz svoju propovijed. Prošlu nedjelju iznenadio nas je biserom o Umbertu Ecu i njegovoj razlici starozavjetnog i novozavjetnog Boga. Sapient sat!

      Izbriši
    6. Onaj moj prijatelj kojeg sam spomenuo zgrozio se nad tim biserom o Umbertu Ecu, prenesenim u predzadnjem "Glasu Koncila" jer da je u Godini milosrđa itekako aktualan (Eco će se prošetati do raja i vidjeti je li Bog starozavjetan ili novozavjetan, pa ako je ono prvo, otići će Eco radije u pakao itd.).
      M. P.

      Izbriši
    7. Da , to bi bio grijeh protiv Duha Svetoga koji se ne može oprostiti ni na ovom , ni na onom svijetu , kad bi odbijali spasenje koje nam nudi Krist.Međutim mi ne odbijamo to spasenje. Ako bilo koji papa ,pa i Franjo, nudi neko svoje evanđelje , neko svoje rješenje van Kristovog , to je grijeh. Ako je čojek u goručoj zgradi na petom katu , i ne vidi od dima , zar će skočiti kroz bilo koji prozor jer su dolje vatrogasci razapeli platno.Ovce poznaju glas svog pastira , a ne najamnika. Pastir dobri život svoj daje za ovce. Taj svećenik čini grijeg jer ,,Jao onima koji zlo dobrom nazivaju , a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim!" Robelar

      Izbriši
  5. Sreća da Papa manje ozbiljno shvaća svoju službu nego taj svećenik u Palmotićevoj.

    OdgovoriIzbriši
  6. Prežalosno kako današnji svećenici poput p.Isusovca kojega sam i sama vrlo cijenila jer je slovio za iznimnog ili čitaj vrlo kvalitetnog ispovijednika, kako god sad i sam zaveden zavodi narod. Nažalost imam primjer od prijateljice koja se kod njega ispovijedala da on na neki način odobrava duh Asiza, ne upozorava na opasnost... Eto stariji svećenik, a nažalost ne vodi duše na dobro..a donedavno sam ga smatrala uzorom... Bože, pomozi!
    JMS

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nije baš lako pronaći svećenika koji ne bi odobravao Duh Asiza. Papa Ivan Pavao II. proglašen je svetim, a nije li to papa koji je npr. u Jordanu 2000. rekao: "Neka sv. Ivan Krstitelj štiti islam i jordanski narod"? Spomenuo sam da p. Galauner i u propovijedima zna reći koju u prilog međugorskim ukazanjima, a poznato je da je jedna od njihovih poruka i to da su pred Bogom sve religije jednake.
      M. P.

      Izbriši
  7. da, nažalost... osobno sve više dokaza imam u prilog protiv ukazanja u Međugorju,a zanima me jako sami početak....ono vrijeme kad je milicija tadašnja progonila djecu... Bili su djeca, a vjerujem da djeca tako ne mogu varati ili biti prevareni... Ukoliko mi netko za taj sami početak nešto može više napisati bila bih zahvalna... Je li ispravan sami početak ukazanja?
    JMS

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja sam npr. siguran da nije ispravan. Ali tko sam uopće ja (da sudim)? Međutim, primjerice, fra Ivo Sivrić, svjedok tih događaja, objavio je o tome knjigu koja je izišla u francuskom ("La face cachee de Medugorje") i engleskom izdanju. Ta knjiga pokazuje da voda nije bila čista ni na izvoru. No nije nužno tragati za Sivrićevom knjigom, dovoljno je i "Ogledalo pravde", dostupno na internetu. Uostalom, još godine 1989. mons. Pavao Žanić na pitanje jednog svećenika zašto ne vjeruje u međugorska ukazanja odgovorio je da postoji barem 20 razloga od kojih je svaki dovoljan da bilo tko trijezan i poučen u vjeri zaključi da ona nisu božanskog podrijetla (Mons. Pavao Žanić, "Međugorje", 1990., str. 2.). Provjerite sami, npr. na www.cbismo.com, pod "Međugorski fenomen", je li mons. Žanić bio u pravu.
      M. P.

      Izbriši
  8. Hvala na info! Bb, lp!
    JMS

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ispričavam se zbog jedne dezinformacije. Fra Ivo Sivrić, pretpostavljam, nije, kako sam napisao, svjedok spomenutih događaja, ali je u svojoj knjizi "La face cachee de Medjugorje" objavio snimljene prve razgovore vidjelaca sa svećenicima, u prvom redu s fra Jozom Zovkom.
      M. P.

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.