utorak, 30. travnja 2013.

Dvije obavijesti

Zadar
U četvrtak, 2. svibnja 2013., u crkvi sv. Donata, u 18 sati, javnosti će biti predstavljene dvije jedinstvene multimedijske monografije – Glagoljaško pučko crkveno pjevanje Zadarske nadbiskupije: Veli Iž i Radovin. (pozivnica, opis)

***

Zagreb
Prebendar preč. dr.Stanislav Vitković u petak, 10. svibnja 2013. u 18:00 sati predvodit će u crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu sv. misu u spomen na zadnju austrijsku caricu i hrvatsko-ugarsku kraljicu, službenicu Božju Zitu od Bourbon-Parme (1892.-1989.). (plakat)

(Nap. (TB): Vjerojatno novus ordo na latinskom kao i prošlih godina. Usput, pomolite se za našeg prečasnog jer mu se zadnjih tjedana još pogoršao vid.)

Broj komentara: 67:

  1. Neka Bog pomogne i smiluje se Prečasnom.

    Kad je već na latinskom, mogli bi predložiti da bude tradicionalna Misa? Sigurno ne bi falilo ministranata, a i zbor crkve sv. Katarine će ionako sigurno pjevati ordinarij na latinskom, dok za proprij možda može uskočiti i naš mali zbor.
    Vjerojatno bi eventualnim plemenitim posjetiteljima bilo drago, jer puno njih ionako ide na tradicionalnu Misu u svojim zemljama.
    Institut Krista Kralja je posebno povezan s kraljevskim obiteljima.

    Inače, kad već spominjemo habsburgovce, ovo je Njegovo Carsko i Kraljevsko Visočanstvo Karlo V., nasljednik carske, mađarske, češke i hrvatske krune, i njegov sin, budući nasljednik, nazvan po kralju Zvonimiru:

    http://hr.wikipedia.org/wiki/Karlo_Habsbur%C5%A1ko-Lorenski
    http://hr.wikipedia.org/wiki/Ferdinand_Zvonimir_Habsbur%C5%A1ko-Lorenski

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Sumnjam da ce biti pjevana misa, proslih godina nije bila.

      Izbriši
  2. Snimka sprovoda cara i kralja Franje Josipa iz studenog 1916. Bl. Karlo i Zita (pokrivena neprozirnim crnim velom) s malim Otom hodaju za lijesom.

    OdgovoriIzbriši
  3. Tko organizira Misu za Caricu - djeluje li u hrvatskoj Udruga za beatifikaciju, ili je na privatnu inicijativu? Hvala.

    OdgovoriIzbriši
  4. Premda se sveta Crkva nikada neće povezati samo s jednim političkim sustavom, mora se priznati da je katolička monarhija bila na neki način najprikladniji okvir za širenje evanđeoske poruke i jačanje svete vjere katoličke.
    Parlamentarna demokracija u koju svi više vjeruju nego Evanđelje, drži sebe jedinstvenim, najboljim i najpravednijim sustavom. A vjera katolička nikada nije bila u lošijem položaju.
    Corrispondenza romana donosi zanimljiv članak o modernom sotonizmu. Analizirali su tekstove na portalima sotonističkih udruženja te tekstove njihovih najpoznatijih predstavnika.
    Jezik se promijenio, način djelovanja se promijenio.
    Sotonist nije danas samo oklutist ili oštri protivnik, postoje još tri tipa: agnostik, duhovan sotonist i racionalist.
    Zanimljivo je koliko se polaže vrijednost u vjernost državnim zakonima?!?
    Današnji sotonist ne želi imati navodno veze s vampirima, čudovištima, vješticama i sl. On se zalaže za ljudska prava, individualnost, istraživanje, učenje i slobodnu misao.
    Crkvu drži institucijom koja je ugušila ljudske slobode, a sotonizam najstarijom religijom na svijetu: onom religijom koja osolobađa svakog čovjeka. Lucifera se prikazuje kao Apolona, povezuje ga se s ljepotom, svjetlošću i slobodom.
    Nauk Crkve se drži prevladanim sustavom koji je ukinuo slobodu sviju i stavio je u ruku nekolicine "prosvijetljenih"!
    Ovako prezentirani sotonizam će današnjim generacijama biti uskoro najbliža religija njihova srca. Već se sustavno ruši naša prošlost. I nas su zatrovali crnim legendama o katoličkim državama i katoličkim monarhijama. Danas je vjerska sloboda i dijalog superdogma modernizma. Kratak put do obožavanja lucifera...nikada kraći u povijesti! A kad padnu sve maske, opet će se osjetiti miris sumpora, posvemašnja ružnoća i prokletstvo zavedenih! Ovaj su put kulise dovedene do perfekcije! No, kanalizacija zasmrdi, da je se ne znam kako ukrasi!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Administrator je uklonio komentar.

      Izbriši
    2. Zitina lijepa fotografija te inspirirala na ovaj ekskurs ili?

      Izbriši
    3. Ne razumijem.
      Ja osobno jako volim Habsburgovce i katoličku monarhiju.
      Držim das je uništenje monarhija ponajprije djelo luciferijanske masonerije s ciljem uništenja katoličke vjere.
      Ne želim se ovdje previše upuštati u takve diskusije. Zaprepastila su me saznjanja inače dobro informirane Corrispondenza Romana o novom valu sotonizma u društvu i politici i manevarskom prostoru koji imaju u parlamentarnoj demokraciji, odnosno što im sve vjerska sloboda omogućuje.
      Da imamo katoličku kraljicu Zitu, to sve ne bi bilo moguće.
      K tome-ne želim ni o tome izreći svoje mišljenje. Nas čitaju Hrvati iz svih dijelova Hrvatske i nisu svi Zagrepčani ili negdašnji njemački ili austrijski studenti te imaju drukčije poglede na stvar pa njih ne želim preopteretiti svojim vlastitim doživljajima problema monarhija/demokracija-izravna ili parlamentarna.
      U svakom slučaju, povlačim se iz diskusije.
      Kikii

      Izbriši
  5. Odabir imena Zita: carica i kraljica Zita je rođena u okolici grada Lucce u Toskani (nešto sjevernije od rijeke Arno koja teče kroz Firencu i Pisu). Zita je lokalna svetica iz 13. stoljeća. Cijeli život bila je sluškinja jedne bogate obitelji iz Lucce pa je nakon kanonizacije postala zaštitnica služinčadi.

    OdgovoriIzbriši
  6. Kad već govorimo o plemstvu i rojalizmu, ne zaboravimo časni lik posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić Kosača koja je umrla na glasu svetosti u izgnanstvu u Rimu i pokopana u crkvi Santa Maria in Aracoeli. Franjevački je trećoredci drže blaženom.
    Grb Kotromanića su Bošnjaci poprilično "privatizirali", opet nebrigom hrvatskog naroda.
    Čini mi se da jedino kardinal Puljić o tome vodi brigu. Već u Hercegovini o tome malo tko nešto zna, u Dalmaciji gotovo ništa.
    A srednjovjekovna je Bosna(i Hercegovina) bila hrvatska provincija. Tada je i njemačka imala mnoštvo kraljevstava, kneževstava itd. Opet se svi ravnopravno drže Nijemcima.
    Boku Kotorsku smo prepustili Crnogorcima,a najljepša i najstarija HRVATSKA katedrala je Sv.Tripun u Kotoru(Sv.Duje je stariji, ali je prvotno Dioklecijanov mauzolej)Bunjevce zaboravili, sada slijede Bosanci, a i Hercegovci su već opkoljena manjina premda se ne daju.
    Tko li je sljedeći??? Možda otočani kad im se sustavno nasele tisuće Marokanaca, Somalaca, Turaka...
    Onda ćemo otpisati i Mlječane, Korčulane, Bračane.
    Mogla bi se ostvariti ona srpska vizija o Hrvatskoj koja se cijela vidi s tornja Zagrebačke katedrale.
    Austro-Ugarska je bila katolička monarhija, premda u posljednjoj fazi napadnuta iznutra od liberalizma i masonerije. Ta blagoslovljena država je više pridonijela našim krajevima nego bilo tko drugi.
    Da bi u budućnosti takvo nešto moglo opet nastati, treba imati zdravo domoljublje i identitet. To imaju i Mađari, i Česi i Slovenci koji se bore za svaki centimetar obale...
    Bojim se da ga Hrvati trenutno nemaju. Zašto???
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Srednjovjekovna Bosna i Hercegovina (ni)je bila hrvatska provincija, isto koliko (ni)je bila (n)i crnogorska (n)i srpska (Bosna je naime dugo vremena isto bila u sastavu Duklje i u sastavu Srbije, a puno ime Hercegovine je čak Hercegovina sv. Save, što svakako nije hrvatsko ime)

      Bosansko Kraljevstvo nije hrvatsko kraljevstvo, niti srpsko kraljevstvo, za takvo nešto ne može se naći nikakvih dokaza u izvorima i reći to samo vodi do nepotrebnih međunacionalnih sukoba i nacionalizma. Nigdje se ne može naći da piše "u Bosni žive Hrvati (ili Srbi), Mi Bosanci smo Hrvati (ili Srbi), Mi kraljevi bosanski smo Hrvati (ili Srbi)" i sl.
      Bosansko Kraljevstvo je bilo katoličko kraljevstvo. Identifikacija katolik=Hrvat u Bosni postoji tek od kraja 19. st., a među protivnicima tog izjednačavanja je bilo i nekoliko istaknutih fratara (sve do 20. st. u mnogim krajevima jedino su fratri bili pismeni), npr.
      http://en.wikipedia.org/wiki/Ivan_Franjo_Juki%C4%87
      http://en.wikipedia.org/wiki/Antun_Kne%C5%BEevi%C4%87
      (oni nisu htjeli moderno 'bošnjaštvo', što je izmišljena nacionalnost, nego povijesnu bosansku naciju, koja nije ni hrvatska, ni srpska, ni turska. Polarizacija na Hrvat, Srbin, Turčin se dogodila najviše poradi propagande srpskih vladika, koji su prvi netočno i u Bosni i u Hrvatskoj Bosancima, Vlasima i Hrvatima nametali: "Vi ste pravoslavni, dakle vi ste Srbi" - otad toliko Srba u Krajini, koji do početka propagande krajem 18.-poč. 19. st. nisu bili Srbi nego Vlasi)

      Kraljica Katarina bila je od bogumilskog roda (iako se ona obratila na Katoličku Vjeru) Kosača, koji su bili ženidbom povezani i s hrvatskim i srpskim i dukljanskim lozama, i čiji su posjedi bili u današnjoj Hercegovini i Crnoj Gori.

      Inače, jedna zanimljivost, nakon smrti kraljice Katarine kao zadnjeg legitimnog vladara Bosne, ostavila je u oporuci Bosansko Kraljevstvo papi, tako da i dan danas zakonito pravo na Bosnu ima upravo Sveta Stolica.

      Izbriši
    2. Fino objašnjeno Mateo! Isto vrijedi i za Boku Kotorsku koja nikad nije bila u sastavu bilo kojeg oblika suverene hrvatske države, već se od srednjovjekovlja nadalje spadala u "Albania Veneta"...

      Izbriši
    3. Dobro, s Bokom je ipak nešto drukčije, jer je ona od početka 19. st. bila u sastavu Kraljevine Dalmacije.

      Međutim, Boka se u povijesti ponekad smatrala i dijelom Dalmacije (jer je Kotor jedan od gradova bizantske teme Dalmacije), ali svakako i dijelom Duklje, jer su ta područja još od antičkih vremena naseljavala plemena Dukljana, i jer je Boka bila sastavni dio Dukljanskog Kraljevstva.

      Nesumnjivo da Crna Gora, kao nasljednica Duklje, ima suvereno pravo na teritorij Boke Kotorske.

      Izbriši
    4. Ali je, kako rekoh, od kraja 15 st. do 1797 bila sa Budvom u okviru tvorevine koja se zvala Mletacka Albanija...To je razdoblje bilo presudno za njen svekoliki identitet....

      Izbriši
  7. Možda se bolje previše ne upuštati u ovakve diskusije. U ovim stvarima možemo imati različna mišljenja i svi možemo pogriješiti i griješimo.
    U svakom slučaju lijepa stvar: zadušnica za službenicu Božju Zitu od Bourbon-Parme.
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  8. Već je ranije bilo govora i rasprave o monarhijama na ovom blogu:

    Demokracija vs katolička monarhija

    OdgovoriIzbriši
  9. Ponovite povijest. Boka Kotorska je bila dio Bizantske Teme, pa Mletačke Dalmacije, pa potom Kraljevine Dalmacije koja je pak bila dio Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije... Nadalje, gdje je bila Turska Hrvatska oko Bihaća ili pak Jajačka i druge banovine u Bosni? Bile su dio Hrvatskog Kraljevstva. Neznam zašto samo mi Hrvati imamo problem sa dvije države dok sada Albanci imaju dvije države, a nekada nisu imali ni jednu suverenu državu, a htjeli su i treću...
    Okupirali su demografski Kosovo i Metohiju, a onda i politički ocijepili od matice Srbije kolijevku srpske državnosti. Kao kada bi nama netko odcijepio Knin(!).
    Bosansko Kraljevstvo je bilo Hrvatsko kraljevstvo iako ženidbenim vezama vezano sa okolnim (Duklja, Zeta, Raška)... Zbog Bosne je izbio i Prvi svjetski rat kada srpski agitatori nisu htjeli a Austrougarska taktizirala povratak Bosne i Hercegovine u krilo matice zemlje - Hrvatske. Blaženi Karlo Austrijski bi bio pristao na ujedinjenje BiH sa Trojednom kraljevinom, ali je bilo prekasno...
    Zato pazimo kada govorimo o Hrvatskoj povijesti...
    RiKa

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Predlažem da svi skupa ne spominjemo povijest jer se udaljavamo od teme: mise za službenicu Božju caricu i kraljicu Zitu, supruge blaženog cara i kralja Karla I./IV. povodom njenog rođendana.

      Izbriši
    2. Svi znaju da je Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija bila pusta želja i puko ime na papiru jer u državno-pravnom smislu u Habsburškoj monarhiji nisu nikada spojene u jednu cjelinu. Dalmacija od 1815 do 1918 (pa time ni Boka Kotorska) NIJE pod vlašću hrvatskog Sabora, niti je povezana u ikakvu ustavnopravnu "trojednost" s kraljevinom Hrvatskom-Slavonijom. Malo više skromnosti i samozatajnosti od preuzetnih fraza tipa "Ponovite povijest"...

      Izbriši
    3. Problem je zapravo ta "suverena hrvatska država" tj. Hrvatska "u političko-pravnom smislu" što se svodi na vlast i suverenost hrvatskog sabora odnosno bana. Hrvatska je bila okružena jačim susjedima: Ugarskom, Mlečanima, Turcima tako da je državnost ostala samo u Banskoj hrvatskoj, te, nezavisno od toga i bez isticanja hrvatskog imena u Dubrovniku (jedno vrijeme pod vrhovnom vlašću Turaka, prije toga i poslije toga ugarskih kraljeva). Dakle, na teritoriju današnje Hrvatske postojale su dvije više ili manje suverene tvorevine pod vrhovnom vlašću vladara većih i jačih zemalja, od kojih se jedna ugasila prije 200 godina, a druga je u sebe inkorporirala teritorije od kojih joj je većina pripadala ranije (Dalmacija, jezgra hrvatske države), a manji dio nikada.

      Izbriši
    4. S tim da se ta "inkorporacija" na iole relevantan drzavno-pravni nacin dogodila tek 1939. stvaranjem Banovine Hrvatske, a u punom smislu tek 1992. nastankom i priznanjem Republike Hrvatske

      Izbriši
    5. Rika,

      Već sam gore dao odgovor (u vezi povijest Boke), ali samo da dodam da pazite u vezi pojma "Turska Hrvatska" jer je to čisto virtualni pojam, koji nikad nije pravno postojao niti vrijedio.

      Taj pojam su koristili velikaši Banske Hrvatske da pokušaju dobiti natrag feudalne posjede u Bosni koje su izgubili okupacijom od Osmanlija.

      Ponavljam da ni Bosnu ne možemo nazvati "hrvatskim kraljevstvom" jer za to nema osnova iz izvora. Bosanski kraljevi i stanovništvo za vrijeme Bosanskog Kraljevstva sebe nisu smatrali niti nazivali Hrvatima.
      Inače trgujemo fantazijama kao velikosrpska ideologija, ili kao velikohrvat Starčević (čija je majka bila Srpkinja) i neki srodni nacionalisti, koji su sanjali "Veliku Hrvatsku" od Vardara pa do Triglava (ne šalim se, stvarno je to bila ideja).

      Izbriši
  10. Povijest se dogodila kako se dogodila, nacionalizmi su načinili svoje koncem 18. i početkom 19. stoljeća i puštali evropsku krv do sredine 20. stoljeća, a kod nas nažalost do posljednje godine 20. stoljeća.
    Izraženi nacionalno svjesni patriotizam postoji još koncem 15. stoljeća u površinom dvije najveće zapadnoevropske države, Francuskoj i Engleskoj: doduše vladala je i vjerska i jezična i kulturna homogenost (upravo je vjernost Kruni svekolikog plemićkog staleža u vrijeme Henrika VIII. bila razlogom uspjeha reformacije u Engleskoj).
    Danas postoji pojam "konstitutivnog naroda" i činjenica je da postoje dvije države u kojima su se konstitutivan narod navode "Hrvati", od toga su u jednoj državi jedini, a u drugoj najmalobrojniji od triju konstitutivnih naroda.
    Činjenica je da sam putujući vlakom iz Zagreba u Krakow prešao 4 granice (putujući preko Beča; da sam putovao preko Mađarske morao bih preći "samo" tri), da u vrijeme Karlovog vladanja ne bih prešao nijednu, da su u Krakowskoj katedrali kosti Ivana Sobjeskoga i da Poljske u Karlovo i Zitino vrijeme nije bilo, da su kosti prvih triju Habsburgovaca na našem prijestolju (Ferdinand I., Maksimilijan II./I., Rudolf II./I.) u Pragu, a ne u Beču.
    Pazimo na povijest i nemojmo je trovati nacionalizmom. Puno je kompleksnija nego što bismo željeli.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A isto tako i regionalizmom i antipatriotizmom. Ne misleći sad konkretno ni na koji od gornjih komentara.

      Izbriši
    2. Mislim da bi službenicu Božju Zitu od Bourbon-Parme trebalo upoznati kao osobu, vjerojatno herojskuh kreposti, i moliti za njezino uzdignuće na oltar. Znači, odnositi se prema njoj kao i prema svakom drugom kandidatu za beatifikaciju/kanonizaciju.

      Hrvatski narod nije birao svoje (strane) vlastodržce: Austro-Ugare, Srbe (Karađorđeviće), Talijane i Turke. Nikome nismo ostali dužni, nego smo za sve bili roblje.
      Također, Hrvati od davnih vremena nemaju vlastitu dinastiju. I bolje. Što će nam?

      Umjesto besmislenih fantaziranja (uostalom, na koga bi se primjenjivale srednjevjekovne enciklike), bilo bi pametnije i svrsishodnije da se počne živjeti u stvarnosti.

      M



      Izbriši
    3. Na ovoj temi moram reći - e pa M svaka ti čast.

      Izbriši
  11. E sada je ovo malo preopćenito.
    Postojao je i svojevrstan austrougarski nacionalizam. Tko se bavio austrijskom književnošču prve polovice dvedesetog stoljeća, zna o čemu govorim. Nestanak monarhije bio je takvima strašan šok. Taj se nacionalizam u našim krajevima sukobio s hrvatskim, a Zagreb je bio jedno od žarišta. Danas druga priča! U BiH je takoďer bilo problema. Monarhiji je odgovaralo stvaranje jedne nacije. Za Hrvate katolike bi to bilo pogubno...No, opet ne želim previše ulaziti u ove probleme: tko je hrvatski domoljub treba ga poštovati, tko nije, ima valjda razlog zašto to nije. Sve koje sam dosada upoznao, a pozivali su se na Austro-Ugarsku(koja praktično ne postoji), na račun domoljublja, bili su djeca jugounitarističkih obitelji ili potomci nacionalnih manjina!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Evo, ja se pozivam na Monarhiju, a niti imam ikakve sveze s Jugoslavijom, a niti s manjinama. Al mi je bl. Karlo blizi srdcu od Starcevica koji je trovao Hrvate jakobinskim debilanama.

      Izbriši
    2. Pretpostavljam da misliš na nacionalizam ljudi koji su govorili njemački i živjeli mnogo šire od granica današnje Austrije (čiji li su književnici F. Kafka, F. Werfel i R. M. Rilke). Svakako je nagodbom Austrije s Ugarskom 1867. jedinstvena nacija postala nemogućom.

      Izbriši
    3. U tom smislu i "predragi" Josip II. najgore uspomene koji je za svakog znao kojim jezikom treba govoriti, što treba jesti i l.

      Izbriši
  12. Ja se pozivan i na blaženog Karla von Habsburg, ali volim i svoj hrvatski narod. Moje hrvatstvo je vezano s blaženim Alojzijem te svima onima koji su stvarali modernu hrvatsku državu. Ne volim snove ako su produkt malograďanske svijesti na malo višoj razini, a služe onim niskim porivima da dokažemo koliko smo iznad onih nekih koji smrde, koji su glupi i poluobrazovani. Naš Gospodin je i takve volio. Monarhiju svakako podržavam i ne bih se protivio da moj narod jednog dana uďe u neku novu Austro-Ugarsko što je sada malo vjerojatno.
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ajmo prestat brkat tu Austro-Ugarsku, modernu tvorevinu nastalu 1867 g.radi uredjenja medjusobnih odnosa Austrije i Ugarske, sa Svetim Rimskim Carstvom (962-1807) I njegovim sukcesorom Habsburskom monarhijom...

      Izbriši
    2. Samo malo, Habsburška Monarhija nije bila sukcesor Svetog Rimskog Carstva, nego je samo njezin vladar bio sukcesor rimskog cara.
      Habsburška Monarhija je postojala i za vrijeme Svetog Rimskog Carstva, kao neovisna tvorevina, a i neki njezini dijelovi (poput Hrvatske i Ugarske) su bili izvan sastava Carstva.

      Habsburška Monarhija predstavlja uniju svih onih zemalja i kraljevstava čiji je vladar bio poglavar kuće austrijskih habsburgovaca, pa se zato i zove "Habsburška".

      Izbriši
    3. Kiki,

      Hrvatska ne mora biti u uniji s državom Austrijom da bi njezin legitimni vladar bio iz kuće austrijskih habsburgovaca, već je to samo po sebi po nasljednom pravu.

      Kad bi monarh htio, on bi mogao npr. odrediti da će Hrvatska biti nezavisna država s njime na čelu - personalna unija, kao od 1102.-1526. u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu, ili dati Hrvatsko Kraljevstvo nekom svom sinu kao samostalnom vladaru.

      Izbriši
    4. Odgovorih dolje, u pravu si, ali ipak mala dopuna. Neki dijelovi danasnje Hrvatske su bili u SRC (habsburska Istra, Kastav, neko vrijeme i Rijeka). Takodjer, nisam siguran glede Vojne Krajine i Dalmacije za razdoblje od 1797 do 1806, jer definitivno nije rijec o krunskim zemljama. Npr. od 1752. u Vojnoj Krajini se primjenjuju zakoni SRC-a, a ne Hrvatskog sabora...

      Izbriši
    5. Što se tiče Istre, tako je, međutim što se tiče Vojne Krajine, pitanje je jesu li to bili zakoni SRC ili Austrijskih zemalja (meni se čini ovo drugo).

      Dalmacija nikad nije bila u sastavu SRC.

      Izbriši
    6. Kazhe taj krajiski zakonik iz 1752 "u carstvu vazeci zakoni...". Takodjer "zakoni naseg carstva" protegnuti su na Dalmaciju i Mletacku Albaniju 1797 nakon sloma Venecije. E sad o kojem je carstvu rijec? Ipak bih rekao da je rijec o SRC.

      Izbriši
    7. Onda je kralj naprosto prepisao zakone jedne svoje države u drugu, što je imao pravo kao zakonodovac. Valja reći da su Vojnu krajinu financirale austrijske nasljedne pokrajine, počev s Kranjskom kao najjužnijom.

      Izbriši
    8. Mislim da se riječ 'carstvo' tu ipak upotrebljava više figurativno, u smislu austrijskih zemalja, jer je iznimno malo vjerojatno da su u SRC onda vrijedili jedinstveni zakoni, budući da je riječ o toliko puno više-manje samostalnih državica, i jer u to vrijeme carska vlast nije bila toliko jaka:

      http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4c/HRR_1789_EN.png

      Izbriši
    9. Zapravo, vjerojatno je riječ o tome da se upotrebljava riječ 'Reich', koja ne znači samo carstvo u strogom smislu, nego i 'significant state, realm', kako kaže Wiktionary.

      Izbriši
    10. Latinski je tekst. ...leges nostri imperii ili tako nekako...

      Izbriši
  13. Tocno. Govorih pojednostavljeno, misleci prije svega na razdoblje iza 1815 s ciljem da vec jednom prestanemo nazivati gotovo 4 stoljeca hrvatske povijesti u habsburskom imperiju "Austrougarskom"...

    OdgovoriIzbriši
  14. Administrator je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne mislim da smo se podijelili (koliko uopće činjenice mogu nekoga podijeliti?), samo neki nisu upoznati sa svim podacima o povijesti ovih zemalja, što nije ni čudno jer je to veoma komplicirana i isprepletena povijest.

      Naravno, u obzir treba uzeti i razne propagande kojima su ljudi izloženi.

      Izbriši
    2. Ma o kakvom dijeljenju govoris? Rijec je samo o tome hocemo li biti precizni u strogom smislu povijesne znanosti i probati ocistiti povijest od natruha modernih ili danasnjih ideologija, dnevne politike i geopolitickih okolnosti ili cemo projicirati danasnje stanje na proslost i govoriti (metaforicki receno, tako se zvashe jedna monografija iz 1970-ih) o "srednjevekovnom jugoslavenskom slikarstvu"...

      Izbriši
  15. Jel možda netko zna što o svemu tome kaže 2VK?
    Ja se baš ne bi zaletavao s stavovima dok prvo ne vidim što učiteljstvo kaže :-)

    S.H.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. S.H.,

      ja bih rado čuo što o tome kaže Ruža T.

      Ne može se biti pravaš i dodvoravati se stranim ex- okupatorima.

      M

      Izbriši
    2. Jel tko cuo za Joshuu (Josipa) Franka, korifeja pravaske misli i prakse na platnom spisku beckog dvora? Smajlic...

      Izbriši
  16. Čujem da neki samostani imaju različite hladnjake za Zagorce, Prigorce...te opet druge za Dalmatince, Hercegovce. Ne znam što je sa Slavoncima. Čini mi se da su od svih nas Hrvata najtolerantniji. K tome sve papaju!
    Mi smo trady pipl na dobrom putu...Evo ja ću sve papati primjerice. A glede politike...sve kritiziram, a nikome ne pripadam. Tako da me ondje gdje radim svi vole, ali i mrze. Njemački za to ima izraz: Hassliebe! No, najprije skužim sve igre i igrice, jer sam sa svima u kontaktu.
    Jedino ovi Mercedesfahrer...Lamborghini je bolji, ha,ha, ha...
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Administrator je uklonio komentar.

      Izbriši
    2. Sto cemo sa mnom? Ja sam po tati pola-kajkavac, cetvrt s kvarnera i Gorskog kotora, cetvrt iz Splita, a po materi iz republike sv. Vlaha?

      Izbriši
    3. Administrator je uklonio komentar.

      Izbriši
    4. Ja sam Eskim. Da nije frižidera...umro bih na ovoj žegi!
      Upao sam u vruće diskusije...uffa, rekli bi Talijani!
      No, kaže netko da je dragi Bog htio sve ove razlike da se vazda "smijemo" jedni drugima da ne bi došlo do saveza protiv Boga kao prije babilonske pomutnje jezika. Meďutim, ljubav nas Kristova treba ujedinjavati. Duše čekaju, Koncil i dalje reformira...
      Kikii

      Izbriši
    5. Kad sam jednom zagrebačkom isusovcu rekao koja sam kombinacija, rekao je:"Najgora moguća" Prisili smo ga da s nama ide popiti vruću čokoladu u K&K u Jurišićevoj. Onda kao studenti...Vidite da nas K&K još ujedinjuje!
      Kikii

      Izbriši
  17. Zbilja je ružno da se dijelimo i svađamo ... možda da nekako malo probam smiriti duhove :-) ... evo našao sam nešto; baš gledam da je na kalendaru danas Sv. Atanazije pa bi možda bilo prigodno da se danas u našim molitvama također sjetimo i Atanazija naših dana ...

    S.H.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Administrator je uklonio komentar.

      Izbriši
    2. Administrator je uklonio komentar.

      Izbriši
  18. Administrator je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
  19. Atanazije naših dana...ja ću s Vama stupiti u ekumenizam.
    Inače, napisah komentar jučer o predavanju koje je preveo i objavio www.pius.info te o člancima u novom Mitteilungsblatt. Očito ga nitko nije pročitao. Toooliko ljubavi prema Crkvi, Sv.Ocu, ali i čvrsta vjera u neuništivost Crkve. K tome potpuna jasnoća o strahoti trenutne krize. I opomena da se ne pišu olako komentari i kritike s kauča toplog dnevnog boravka, dijeleći besplatne savjete mons.Fellayu koji sudjeluje u pregovorima s najvišim autoritetima u Rimu. Ovaj je Mitteilungsblatt najbolji pokazatelj zdravog realizma, duboke pobožnosti i nadnaravnog gledanja na ovu krizu. Tekstovi koji zbilja osvajaju i jačaju vjeru. Tko zna njemački, unbedingt lesen! Povijesni tekstovi!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Administrator je uklonio komentar.

      Izbriši
    2. Administrator je uklonio komentar.

      Izbriši
    3. Administrator je uklonio komentar.

      Izbriši
    4. Hvaljen Isus i Marija postovani Kikii.
      Ima nas koji cesto procitamo ovaj Mitteilungsblatt.U potpunosti se slazem sa Vasim misljenjem o ovom izdanju i opcenito drzim da je vrlo dobar i poucan.

      Roswitha

      Izbriši
  20. Interesantno, nitko nije komentirao prvu vijest. Ostatci ostataka vizantiskog nasljeđa u Zadru.Baš ste franački sebični. Ah da , glagoljaštvo je tak netridentsko...
    Hristos Anesti
    Velizar

    OdgovoriIzbriši
  21. Samo sam zamijetio da nitko nije komentirao vijest.Što se mise tiče, bitno mi je da postoji epikliza i da mi ko laiku nije uskraćena pričest Krvlju i Tjelom. Jezik mi nije bitan. Još jedna mala opaska , čini mi se da je Zitina titula bila carica Njemačka, ne austriska
    velizar

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.